| Podranio Silan Osman stari | 1 |
| na Osiku, gradu bijelome, | 2 |
| u vrh kule, a demer pendžere. | 3 |
| Dedo sjedi u vrhu pendžere, | 4 |
| a on gleda polju u širine. | 5 |
| Kad udari iza brda sunce, | 6 |
| kad opazi poljem konjanika, | 7 |
| vas u srmi, vas u čistu zlatu, | 8 |
| na gavranu od duga mejdana. | 9 |
| Gledao ga Silan Osman stari, | 10 |
| a kad momak gradu dolazio, | 11 |
| kad zagazi u tjesne sokake, | 12 |
| on poteže knjigu šarovitu, | 13 |
| a sve iđe a u knjigu gleda. | 14 |
| Sve ga gleda Silan Osmanbeže, | 15 |
| pravo kuli Silna Osmanbega | 16 |
| goni svoga debela gavrana. | 17 |
| Kad to viđe Silan Osmanbeže, | 18 |
| da će momak u havliju svrnut, | 19 |
| on dozivlje svog Mehmeda sina; | 20 |
| „Leti, sine, na havlinska vrata, | 21 |
| pa dočekaj konja i junaka. | 22 |
| Konja vodi u tople podrume, | 23 |
| momka vodi na bijelu kulu; | 24 |
| on je nevješt, očinjeg mi vida, | 25 |
| jer po knjizi moju kulu traži.‟ | 26 |
| U mlađega pogovora nema; | 27 |
| on dočeka momka i gavrana. | 28 |
| Tad mu momak dobro jutro viknu. | 29 |
| Odma' momak za dedinu pita. | 30 |
| A veli mu dijete Mehmede: | 31 |
| „Na kuli je stari Osmanbeže.‟ | 32 |
| Kad na kulu u hodaju pade, | 33 |
| i tu momak dobro jutro viknu, | 34 |
| a poteže knjigu šarovitu; | 35 |
| kapu guli, pod pazuhu turi. | 36 |
| Knjigu daje Silnu Osmanbegu. | 37 |
| Pa da vidiš Silna Osmanbega: | 38 |
| knjigu gleda, sjede suze ljevat. | 39 |
| Onda reče Beg Osmanbeg stari: | 40 |
| „Moj posinak, Pavičiću Luka, | 41 |
| sjedi, sine, da s' razgovaramo. | 42 |
| Đe s' ostale dvije šćeri moje, | 43 |
| dvije šćeri, dvije kukavice?‟ | 44 |
| „Ostale su u zemlji Njemačkoj | 45 |
| u đidije Krajser [sic] generala. | 46 |
| Ja se s curam jesam pobratio. | 47 |
| Ja dvorio kralja Vukašina. | 48 |
| Rek'o meni Jelu pokloniti, | 49 |
| pak mi neda Jele plemenite; | 50 |
| pa se jesam s Jele odmetnuo. | 51 |
| Pa ću dvije zemlje zavaditi | 52 |
| —jednu Tursku, a drugu Kaursku. | 53 |
| Već poočime, Silan pobratime, | 54 |
| ti pokupi u Osiku vojsku, | 55 |
| silne vojske štogod više moreš, | 56 |
| po tefteru stotinu hiljada. | 57 |
| Ja ću tebi kalauzit pute. | 58 |
| Evo ovud' okrenuti vojsku, | 59 |
| ev' ovdolen na Kitu planinu, | 60 |
| a ondolen na Jastreb planinu. | 61 |
| U njoj bio Jastreb harambaša, | 62 |
| po tome se baš i Jastreb zove. | 63 |
| Pa ondolen Omaknutoj Jeli. | 64 |
| A ondolen okrenuti vojsku | 65 |
| eto tamo doli niza stranu, | 66 |
| niz glavice, niz Arapovice, | 67 |
| do mramora Matan generala. | 68 |
| A ondolen strmo niza stranu | 69 |
| do ćuprije ćorave Marije. | 70 |
| Na njoj sjedi ćoravi Vasilju, | 71 |
| te ti Vasilj baš ćupriju čuva. | 72 |
| Ni tu nije lasno prolaziti; | 73 |
| ima vojske sedam kumpanija. | 74 |
| A ondolen strmo niza stranu | 75 |
| do bijele Riđičeve kule. | 76 |
| Onđe sjedi Riđiću serdare. | 77 |
| Kule čuva osam kumpanija. | 78 |
| Kršna na njoj raste Bodulica; | 79 |
| tko ugrabi sestru Riđičinu | 80 |
| može reći da se j' oženio. | 81 |
| A ondolen strmo niza stranu, | 82 |
| a do kule Krajser generala. | 83 |
| Na njoj rastu dvi Turkinje mlade; | 84 |
| to su šćeri Silna Osmanbega. | 85 |
| Tko ugrabi dvi Turkinje mlade | 86 |
| može reći da imade ljubu. | 87 |
| A ondolen strmo niza stranu, | 88 |
| eto, brate, starom manastiru. | 89 |
| Deset čuva njega kumpanija. | 90 |
| Dosta ima na tavanu blaga. | 91 |
| Tko ugrabi Svetog Rista ruku, | 92 |
| more š njome otići na Ćabu | 93 |
| i na kući dobro ostanuti. | 94 |
| A ondolen strmo niza stranu | 95 |
| do bijele Vukovića kule. | 96 |
| Skoro umro Vukašine stari, | 97 |
| a devet mu ostalo sinova. | 98 |
| Pa su braća dijelili blago; | 99 |
| svakog došla po hodaja blaga. | 100 |
| U njima je Jela plemenita. | 101 |
| Ja se jesam s Jele odmetnuo, | 102 |
| pa ću dvije zemlje zavaditi. | 103 |
| Kule čuva dvan'es' kumpanija.‟ | 104 |
| Pa da vidiš Silna Osmanbega: | 105 |
| Sjede silnu uzdizati vojsku. | 106 |
| Po tefteru stotinu hiljada | 107 |
| on sastavi ubojite vojske. | 108 |
| Od Osika grada bijeloga | 109 |
| onda silnu uzdignuo vojsku, | 110 |
| a pred njima Pavičiću Luka. | 111 |
| On udari na Kitu planinu, | 112 |
| pa ondolen na Jastreb planinu; | 113 |
| pa ondolen Omaknutoj Jeli; | 114 |
| a ondolen strmo niza stranu, | 115 |
| niz glavice niz Arapovice | 116 |
| do mramora Mate generala; | 117 |
| a ondolen mostu i ćupriji. | 118 |
| Kad bijahu mostu i ćupriji, | 119 |
| a kad nema ćoravog Vasilja, | 120 |
| već otiš'o starom manastiru. | 121 |
| P'ro ćuprije prelazila vojska; | 122 |
| eto Luke Riđičevoj kuli, | 123 |
| kada doma ne ima serdara; | 124 |
| i on poš'o crkvi manastiru. | 125 |
| I ondolen strmo niza stranu, | 126 |
| a do kule Krajser generala. | 127 |
| Doma nema Krajser generala, | 128 |
| ni njegovih devet kumpanija; | 129 |
| on otiš'o crkvi manastiru. | 130 |
| A ondolen starom manastiru. | 131 |
| Porobiše crkvu manastira | 132 |
| i digoše gotovinu blaga. | 133 |
| Koga li će mili Bog pomoći | 134 |
| da ugrabi Svetog Rista ruku? | 135 |
| Ugrabi je Pavičiću Luka. | 136 |
| A ondolen udariše Turci | 137 |
| baš bijeloj Vukovića kuli. | 138 |
| Devet braće devet Vukovića, | 139 |
| sve ih devet tad doma bijaše, | 140 |
| i njihovih dvan'es' kumpanija; | 141 |
| pristignuo Krajser generale. | 142 |
| A na juriš udariše Turci; | 143 |
| na spravno ih Vlasi dočekaše, | 144 |
| na živu ih vatru dočekaše. | 145 |
| Mrtvih pade trista barjektara, | 146 |
| a malo ih Vlasi oturiše. | 147 |
| Opet Turci juriš učiniše, | 148 |
| opeta ih Vlasi dočekaše | 149 |
| crnim prahom i brzim olovom; | 150 |
| opet trista mrtvih pade Turak' | 151 |
| —trista Turak', trista barjektara. | 152 |
| A da vidiš Pavičića Luke, | 153 |
| na njemu je Svetog Rista ruka; | 154 |
| ne može ga sjeći svjetla ćorda, | 155 |
| a ne bije puška pod olovom. | 156 |
| U havliju naćera gavrana. | 157 |
| Šta rekoše janjičari Turci? | 158 |
| Jedni vele, „Izdade nas Luka;‟ | 159 |
| drugi vele, „Odmetnu se Luka;‟ | 160 |
| treći kažu, „Poginuo Luka.‟ | 161 |
| On pripade Vukovića kuli. | 162 |
| On posječe devet Vukovića; | 163 |
| on ugrabi plemenitu Jelu. | 164 |
| Svuče Jelu, brate, na havliju, | 165 |
| pa je sebi na gavrana baci. | 166 |
| Porobiše Vukovića kulu. | 167 |
| Odma' Luka okrenuo vojsku | 168 |
| tankoj kuli Krajser generala, | 169 |
| a kad stig'o Krajser generale | 170 |
| i njegovih devet kumpanija. | 171 |
| A na kulu udariše Turci. | 172 |
| Izvadiše dvi Turkinje mlade; | 173 |
| dobar jesu prilog ostavili. | 174 |
| A ondolen povrvlješe Turci | 175 |
| tankoj kuli Riđice serdara, | 176 |
| a kad stig'o Riđica serdare | 177 |
| sa svojijeh osam kumpanija. | 178 |
| Tu rekoše, prodriješe Turci; | 179 |
| i tu jesu prilog ostavili. | 180 |
| Eto Turak mostu i ćupriji, | 181 |
| a kad doš'o ćoravi Vasilju | 182 |
| i njegovih sedam kumpanija. | 183 |
| Vasilj čuva mosta i ćuprije. | 184 |
| Naprijed goni Pavičiću Luka. | 185 |
| Luka prođe, proćera gavrana; | 186 |
| tad provuče Jelu plemenitu. | 187 |
| A ondolen uz dugu planinu, | 188 |
| uz glavice, uz Arapovice, | 189 |
| kraj mramora Matan generala; | 190 |
| pa ondolen Jeli na vrhove; | 191 |
| a ondolen pr'o Jastreb planine; | 192 |
| a ondolen pr'o Kite planine; | 193 |
| pr'o planine zdravo pregazili. | 194 |
| Kud god išli, do Osika sišli. | 195 |
| Tad padoše do Osika Turci, | 196 |
| a pred njima Pavičiću Luka. | 197 |
| Do Osika grada bijeloga | 198 |
| nejma vojske već četr'es' hiljad. | 199 |