| Tanke gusle, ljudska davorijo, | 1 |
| gusle moje od jadikovine, | 2 |
| a gudalo od šimširovine, | 3 |
| teško onom ko se na vas hrani | 4 |
| —na vas hrani i oda zla brani— | 5 |
| i ko na vas dugovanje daje. | 6 |
| Teško trupu pod mahnitom glavom, | 7 |
| dugoj pušci u strašivoj ruci, | 8 |
| čistu zlatu na kaljavu vratu, | 9 |
| ovrljini na staroj vlahinji, | 10 |
| a đevojci ne ašikujući | 11 |
| —mladu momku neljubeć' djevojke, | 12 |
| a junaku ne pijući vina, | 13 |
| a magarcu s konjima svatujući. | 14 |
| A po tome da ti pjesmu kažem. | 15 |
| Vino piju age Kanižani, | 16 |
| tamam trides' aga i četiri, | 17 |
| u vrhu im sjedi poglavica | 18 |
| —poglavica Cifra Hasanaga— | 19 |
| do njeg' bratić mali Mehmedaga, | 20 |
| do Mehmeda Nožnagić Ibro, | 21 |
| a do Ibre Pločić Oručaga, | 22 |
| i ostale age svekolike, | 23 |
| i kaplija sva Hasanpašina, | 24 |
| i pred njima pašin delibaša. | 25 |
| Svaki sebe i paripa fali, | 26 |
| đe je koji konja dogonio, | 27 |
| oklen li je plijen prihvatio, | 28 |
| đe Madžaru osijek'o glavu, | 29 |
| na sapima iznio latinku. | 30 |
| Svaki sebe i paripa fali, | 31 |
| samo šuti Mehmedaga mali. | 32 |
| Amidža mu tiho progovara: | 33 |
| »Moj bratiću, mali Mehmedaga, | 34 |
| što nijesi šemli i veseo, | 35 |
| što ne fališ sebe jal' dorata, | 36 |
| jal' kakvagoć krajem sebe druga?« | 37 |
| A veli mu mali Mehmedaga: | 38 |
| »Ja se čijem pofaliti nejmam. | 39 |
| Ja ne odoh u četu junačku, | 40 |
| niti vidjeh šta junaci rade, | 41 |
| kak' umire jedan od drugoga, | 42 |
| kako gine jedan za drugoga, | 43 |
| kako krvca teče iz junaka. | 44 |
| Pa ne mogu otić' u ćosanje, | 45 |
| djevojke mi pjesmu saknadile: | 46 |
| —Vid' Mehmeda, jedne ženske glave, | 47 |
| sad je dvades't i dvi mu godine. | 48 |
| Ja mu ne bih svoje tilo dala | 49 |
| da se nikad ne bih ni udala. | 50 |
| Pa, amidža, obadva mi svita, | 51 |
| ja se hoću odmetnuti, adže, | 52 |
| niz otoke do Karabogdana, | 53 |
| do stolice Petra Đenerala. | 54 |
| Pa ću njemu pristupiti ruci, | 55 |
| zaiskat mu upisne soldate. | 56 |
| jednom ću ti kraju dojaditi, | 57 |
| sijeć' momke, a vodit đevojke.« | 58 |
| Amidža mu tiho progovara: | 59 |
| »Šta, Mehmede, želio te babo! | 60 |
| Kako nam je odžak postanuo, | 61 |
| mi nijesmo bili odajnici | 62 |
| —odajnici ni krivodušnici— | 63 |
| vet vavijek bili provijenci. | 64 |
| Tvoj je Hadži Smailaga babo | 65 |
| bio četi bulju'baša, Meho, | 66 |
| taman dvades' i sedam godina. | 67 |
| pa kad mu je ostarilo tilo, | 68 |
| onda mi je dao bujruntiju, | 69 |
| pa sam četi bio bulju'baša | 70 |
| za dvadeset i dvije godine. | 71 |
| Ev' i meni ostarilo tilo. | 72 |
| Vet, Mehmede, da se poslušamo; | 73 |
| da ti jedan mahzar načinimo, | 74 |
| da ga nosiš do Budima, Meho, | 75 |
| do valije, naše učtuglije, | 76 |
| nek' ti sitnu bujruntiju dade, | 77 |
| da nam četi budeš bulju'baša.« | 78 |
| A mali mu Mehmedaga viče: | 79 |
| »De, amidža, kakogoć ti drago!« | 80 |
| Odmah dedo na noge skočio, | 81 |
| a kolali čurak prigrnuo, | 82 |
| a na noge nazuo postule, | 83 |
| a bojali čibuk zapalio. | 84 |
| Pođe dedo u pazar-čaršiju, | 85 |
| do dućana hodže Šuvalije, | 86 |
| dovede ga na kamenu londžu, | 87 |
| pa mu hodža sitan mahzar piše, | 88 |
| a age mu muhure udriše. | 89 |
| Za tim mali Mehmedaga pođe, | 90 |
| za njim Osman, tanak bajraktare, | 91 |
| pa ih eto Smailage kuli. | 92 |
| Tu su našli Hadži Smailagu. | 93 |
| Mehu babo ostario pita: | 94 |
| »Što si tako podranio, Meho? | 95 |
| Da se nisi s agam zavadio, | 96 |
| jäl' da nisi piva prifatio?« | 97 |
| »Nisam njega, babo, okusio, | 98 |
| a nisam se s agam zavadio, | 99 |
| vet mi age mahzar načinile | 100 |
| da ga nosim do Budima, babo, | 101 |
| da valije, naše učtuglije, | 102 |
| da mi sitnu—hujruntiju dade, | 103 |
| pa da budem četi bulju'baša.« | 104 |
| »Jesuli ti kail Kanižani?« | 105 |
| »Jesu, babo, očinjeg mi vida. | 106 |
| Svi su meni muhure udrili«. | 107 |
| »Je l' kapija Hasanpaše Tire?« | 108 |
| »Kail mi je sva naša kapija.« | 109 |
| »Je l' amidža kail Hasanaga?« | 110 |
| »Prvi mi je so'bet otvorio, | 111 |
| iz čaršije hodžu dobavio, | 112 |
| pa su tebi selam učinili | 113 |
| da mi izun i testijer dadeš, | 114 |
| i da meni hair-dovu dadeš!« | 115 |
| »Hoću, mali Mehmedaga sine, | 116 |
| kad su tebi kail Kanižani. | 117 |
| I Mehmede, moje dite drago, | 118 |
| ti na tilo udari odilo, | 119 |
| pa ćeš onda pred babu izaći!« | 120 |
| Odmah Mehmed u odaju malu, | 121 |
| pa na tilo udari odilo, | 122 |
| pa pred babu pod pusatom dođe, | 123 |
| pod pusatom i pod saltanetom. | 124 |
| A stari ga očim poglediva, | 125 |
| pa na svog se posmjehiva sina: | 126 |
| »Vidi tila u Mehmeda sina! | 127 |
| Za njega bi butum Bosna bila | 128 |
| da joj bude nova učtuglija, | 129 |
| kamo l' ne bi bulju'baštvo 'nakvo!« | 130 |
| Pa pod sobom pođiže serdžadu, | 131 |
| pa mu poče madžarije davat: | 132 |
| »Ako ti đe do obraza dođe, | 133 |
| nemoj, sine, žaliti dukata, | 134 |
| nemoj babi obraz zapaliti! | 135 |
| Hajde, Meho. moje dite drago!« | 136 |
| A Meho ga poljubi u ruku, | 137 |
| on Mehmeda u čelo junačko. | 138 |
| U to doba Osman bajraktare, | 139 |
| i on agu poljubi u ruku | 140 |
| i on njega u čelo junačko. | 141 |
| Pa se oba jamiše po ruke, | 142 |
| pa ih eto niz aginu kulu. | 143 |
| A hazur im konji od mejdana; | 144 |
| oba momka zašla na avliju, | 145 |
| obojica, konje poklopiše. | 146 |
| A izašla Mehmedova majka, | 147 |
| donila im puške granalije: | 148 |
| »Hajde, sine, u sto dobrih časa! | 149 |
| Dušmani ti pod nogami bili | 150 |
| kano konju klinci i potkove, | 151 |
| a sreća ti na put izlazila | 152 |
| k'o danica, suncu prethodnica. | 153 |
| Vratio se u sto boljih časa | 154 |
| babi svome i starici majci!« | 155 |
| »Hej dovale, moja mila majko!« | 156 |
| A Osmo će se sa konja đogina: | 157 |
| »Hej dovale, Mehmedova majko | 158 |
| —nerođena, meni k'o rođena! | 159 |
| Ne bojim se vuka ni hajduka | 160 |
| —meni vuci stari poznanici, | 161 |
| a hajduci izmiču se ruci | 162 |
| koja sabljom prisica junaka | 163 |
| i dobroga konja pod junakom. | 164 |
| Prez Mehmeda vratit ti se neću!« | 165 |
| Pa odoše obe serhatlije. | 166 |
| Pa daleko taj dan uhvatili | 167 |
| —u Jasiku selo dolazili, | 168 |
| u vlaščića Vukašina kneža. | 169 |
| Tu će djeca konak učiniti, | 170 |
| ama će ih lipo dočekati | 171 |
| —lipo će im na konaku biti, | 172 |
| knez Vukašin na nogam prestati, | 173 |
| u rukama mumu predržati, | 174 |
| a svu noć im natakat rakiju. | 175 |
| Dok svanulo i sunce granulo, | 176 |
| pa popiše vino na sabahu, | 177 |
| onda ti se djeca siguraše. | 178 |
| Pa pristade kneginja vlahinja | 179 |
| i ponese puške obadvije. | 180 |
| Knez im dobre konje sigurao, | 181 |
| pa dovede doru do binjeka. | 182 |
| Mali Meho na biljeg izađe, | 183 |
| a potrča kneginja vlahinja, | 184 |
| pridrža mu kazan bakračliju, | 185 |
| a Mehmedu dade granaliju, | 186 |
| otvori mu kanat od avlije. | 187 |
| On vlahinji dade madžariju, | 188 |
| i još reče kneginja vlahinja: | 189 |
| »Hajde zbogom, pobratime mijo! | 190 |
| Ako Bog da, kad s' otuda vratiš, | 191 |
| opet meni na konaka dođi, | 192 |
| još da jedan konak učinimo.« | 193 |
| Oćeraše konje od mejdana, | 194 |
| i taj drugi danak poharčiše, | 195 |
| podaleko konak učiniše | 196 |
| u maleno selo Veselicu, | 197 |
| u vlaščeta Toromana Vuka. | 198 |
| Tu će drugi konak učiniti, | 199 |
| lipo će im na konaku biti, | 200 |
| i tu će ih dočekati lipo | 201 |
| i lijepi hizmet učiniti, | 202 |
| pa u jutru dobro podraniti. | 203 |
| Otiskoše zemlji po ćenaru, | 204 |
| pa na Glinu vodu napanuti | 205 |
| —na Glinušu, na čekmek ćupriju, | 206 |
| pa će Glinu na čemeku prići | 207 |
| pa će jahat uz polje Mohača. | 208 |
| Pa predoše polu polja ravna, | 209 |
| otolen se vidi do Budima. | 210 |
| Kad u drugu polu udariše, | 211 |
| tu će jedno čudo opaziti: | 212 |
| Budimu se otvori kapija, | 213 |
| a poleće na čekmek ćuprija | 214 |
| na Dunavo, na vodu studenu. | 215 |
| A tama se diže iz Budima, | 216 |
| pa udari gradu na kapiju; | 217 |
| sve se tama diže pod oblake | 218 |
| dok iz tame dundar udario | 219 |
| —težak dundar, stotina delija, | 220 |
| sve delije paše Budimskoga— | 221 |
| a za njima udriše kočije | 222 |
| pokrivene dibom do zemalja, | 223 |
| sva ibrišim kitom potkićena, | 224 |
| a na kitam zlato i alemi. | 225 |
| A kakve su varakli kočije? | 226 |
| Ograđene šimšir trabozanim, | 227 |
| pokrivene dibom do zemalja, | 228 |
| a u njima neko cvijeljaše, | 229 |
| a sve bijel Budim proklinjaše, | 230 |
| i vezira u bilu Budimu: | 231 |
| »Hej, Bog dao Budim izgorio, | 232 |
| a vezira devlet obisio, | 233 |
| koji mene zgledat ne mogaše, | 234 |
| vet me daje u kaurske ruke, | 235 |
| što mi zakon podnijet ne more!« | 236 |
| Mehmed veli Osmi bajraktaru: | 237 |
| »Čuj, Osmane—moj brate po Bogu— | 238 |
| kako neko u kočiji cvili! | 239 |
| Mili Bože, kome je nevolja? | 240 |
| Daj, moj Osmo, da se poslušamo. | 241 |
| Kad sretnemo, da ih zastavimo; | 242 |
| ja ću svoga naćerat dorata, | 243 |
| uzaptiću varakli kočije, | 244 |
| pa ću gledat ko u njima cvili, | 245 |
| kome li je golema nevolja.« | 246 |
| Pa se za tim brže susretoše, | 247 |
| pa im Mehmed turski selam viknu. | 248 |
| Sva mu egba selam prihvatila. | 249 |
| Pa proćera konja od mejdana, | 250 |
| dok evo ti varakli kočija, | 251 |
| a dvije ih voze bedevije | 252 |
| —obje bile k'o i bile vile— | 253 |
| a u njima neko cvijeljaše. | 254 |
| Mehmed diže dibu sa kočije. | 255 |
| —a to jedna salte cura sama! | 256 |
| U crnu se futu zamotala, | 257 |
| prekrila se jemenijom crnom, | 258 |
| Rusu svoju kosu počupala, | 259 |
| sve je svoje izderala lice, | 260 |
| sve iz lica crna teče krvca. | 261 |
| Nikog više š njome ne bijaše, | 262 |
| a vavijek cura cvijeljaše, | 263 |
| pa je pita sa dorati Meho: | 264 |
| »Oj djevojko, Boga ti jedinog, | 265 |
| kakva ti je muka i nevolja?« | 266 |
| A cura mu tiho progovara: | 267 |
| »Id' otolen, voda te odnila! | 268 |
| Da je Bog d'o i sreća donila, | 269 |
| što goć vas je u Budimu bilo, | 270 |
| da vas muška ni jednoga nejma, | 271 |
| vet da ste se cure izrodile! | 272 |
| Majke bi vam ruho sakupile, | 273 |
| pa vas dale za kakve junake | 274 |
| koji senta čuva i ćenara. | 275 |
| Crn vam obraz Bogu na divanu, | 276 |
| k'o što vam je danas na mejdanu, | 277 |
| što dajete vjeru za nevjeru | 278 |
| —što nam zakon podnijet ne more— | 279 |
| na zle muke u kaurske ruke. | 280 |
| Hala u nas sve uče ezani, | 281 |
| u džamiju prolaze imami, | 282 |
| a đeca nam idu u mejtefe! | 283 |
| Ja ću vama biti davudžija | 284 |
| na mahšeru Bogu gospodaru | 285 |
| —krvave vam moje ruke stale | 286 |
| onog sv'jeta o vašemu vratu!« | 287 |
| A mali joj Mehmedaga viče: | 288 |
| »Ne ruži me, lijepa divojko! | 289 |
| Ja odovlen izBudima nisam, | 290 |
| vet sam momak jabandžija teška!« | 291 |
| »Kad si momak jabandžija teška, | 292 |
| Ja ću tebi jade izjadati. | 293 |
| Ja sam cura od eski Budima, | 294 |
| moj je babo Zaim Alibeže!« | 295 |
| »Kakva ti je, đevojko, nevolja?« | 296 |
| »Muka mi je i nevolja teška! | 297 |
| Kad nam vezir od devleta dođe, | 298 |
| pa ga naše age dočekaše | 299 |
| i velik mu ićram učiniše, | 300 |
| pred vezira poklaše kurbane | 301 |
| Dočekaše hodže i hadžije | 302 |
| i malehna djeca iz mejtefa, | 303 |
| uvezoše sa dovom vezira, | 304 |
| na vezirsko mjesto namjestiše. | 305 |
| Tu će prvi konak učiniti, | 306 |
| a u jutru divan načiniti; | 307 |
| svak vezira stade na divanu. | 308 |
| Pa se vezir murtat dogodio, | 309 |
| stotinu nam posiječe aga; | 310 |
| sve od našeg bijela Budima | 311 |
| a pet stotin' surgun učinio | 312 |
| a pred njima moga stara babu | 313 |
| —moga babu Zaim Alibega— | 314 |
| ja ostadoh, sirota djevojka, | 315 |
| i starica moja mila majka. | 316 |
| A moj babo vrlo zenđil bješe | 317 |
| —ima mala da nejma karara. | 318 |
| Stadoše me prositi svatovi, | 319 |
| navališe mušterije na me | 320 |
| —kroz godina bijelijeh dana | 321 |
| došlo mi je pet stotin' prstena, | 322 |
| sve nam be nam od naših glavara, | 323 |
| sve od aga i od bajraktara. | 324 |
| Tri su mene prosila vezira | 325 |
| —ja ne pošla, a mati ne dala. | 326 |
| Jedno jutro bjehmo uranili | 327 |
| niže naše prebijele kule, | 328 |
| pa kukahmo kano kukavice | 329 |
| dok s' avlijska otvoriše vrata, | 330 |
| a upadne pašin delibaša | 331 |
| —delibaša našega vezira— | 332 |
| i donese bošću zavezanu, | 333 |
| u bošćetu hiljadu dukata | 334 |
| i četiri od zlata jabuke, | 335 |
| i od zlata sedam prstenova. | 336 |
| Zaiska me u matere moje, | 337 |
| da me dade njihovu veziru; | 338 |
| ja ne šćedoh, a ne dade majka. | 339 |
| Pa se srdit delibaša vrati, | 340 |
| veziru će haber donijeti. | 341 |
| A vezir se murtat dogodio, | 342 |
| ne može me zgledat u Budimu, | 343 |
| vet me evo na pešćeš opremi | 344 |
| niz Otoke do Karabogdana, | 345 |
| do stolice Petra denerala. | 346 |
| Za me uze kočije talira, | 347 |
| što mi zakon podnijet ne more | 348 |
| a ni naša vjera donijeti, | 349 |
| da Turkinje idu u kaure. | 350 |
| Vet momčiću što to na dorčiću, | 351 |
| ako ikad misliš umrijeti, | 352 |
| dragom Bogu đevab učiniti, | 353 |
| daj ne pušći mene u kaure | 354 |
| —poraz dina i onoga svita, | 355 |
| ne daj, aga, ako znaš za Boga!« | 356 |
| Kad to čuo pa razumi Meho, | 357 |
| sve Osmanu krajem sebe kaže: | 358 |
| »Moj Osmane, brate bajraktare, | 359 |
| vid' ovoga jada iznenada! | 360 |
| Je l' ti, Osmo, žao umrijeti? | 361 |
| Ako ti je žao umrijeti, | 362 |
| hajd', Osmane, u našu Kanižu. | 363 |
| Ja ne žalim ovdje umrijeti. | 364 |
| Kad bi' kako mog'o umrijeti | 365 |
| jednog dana sedamnaest puta, | 366 |
| ........ | |
| kod svog rza i kod svog obraza.« | 367 |
| A Osman mu veli bajraktare: | 368 |
| Brate Meho, lude ti si glave! | 369 |
| Kad sam svoje dobro ostavio, | 370 |
| pa kad sam ti babu pridvorio, | 371 |
| tvoj me babo jedva dočekao | 372 |
| i velik mi pešćeš učinio | 373 |
| —i jelovo temre načinio, | 374 |
| a na temre bajrak naturio, | 375 |
| onda mi je bajrak poklonio. | 376 |
| Onda sam se s majkom halalio, | 377 |
| kad sam svoje dobro ostavio | 378 |
| i stara me halalila majka | 379 |
| mrkom vuku i gorskom hajduku | 380 |
| —ja ne žalim poginut, Mehmede!« | 381 |
| Onda mali Meho govoraše: | 382 |
| »Oj đevojko—očinjeg mi vida!— | 383 |
| dovu meni i doratu mome, | 384 |
| i Osmanu mladu bajraktaru! | 385 |
| Beli danas u kaure nećeš | 386 |
| dok se moja ne povalja glava | 387 |
| ispod noga plemića dorata.« | 388 |
| Pa Osmanu veli bajraktarui: | 389 |
| »Moj Osmane, slatki bajraktare, | 390 |
| ti na livo okreni đogata | 391 |
| a ja hoću na desno dorata. | 392 |
| Na pašinu egbu udariti, | 393 |
| ovdje jedan dženak zametnuti, | 394 |
| pa što kome Bog i sreća, dade!« | 395 |
| To rekoše pa se zastadoše. | 396 |
| Osman đogu na lijevu stranu, | 397 |
| a s desne će Meho udariti, | 398 |
| pa će s dvije strane udariti | 399 |
| —dok namijer nanese Mehmeda, | 400 |
| na pašina delibašu Ibru, | 401 |
| Pa mu mali veli Mehmedaga: | 402 |
| »Kopiljane, pašin delibaša, | 403 |
| danas tebe u Mohaču pitam | 404 |
| čije će se spremati sirote | 405 |
| na zle muke u kaurske ruke?« | 406 |
| Pa će onda naćerat dorata | 407 |
| dok nestade glave s delibaše; | 408 |
| s druge strane Osman na đogatu. | 409 |
| Pašina ih egba dočekala | 410 |
| —tu će jedan dženak zametnuti. | 411 |
| Dženak bio četiri sahata | 412 |
| —dženak bi, pa se razmetnuo— | 413 |
| Bog pomog'o Mehi jabandžiji, | 414 |
| a odmog'o pašinoj deliji. | 415 |
| Onda Meho naćera dorata | 416 |
| na kočije Fate plemenite, | 417 |
| a to Fata stoji na nogama, | 418 |
| a u Boga ište gospodaru: | 419 |
| »Mili Bože— na svemu Ti fala!— | 420 |
| Ti pomozi Mehi jabandžiji, | 421 |
| a odmozi pašinoj deliji!« | 422 |
| Pa će Mehmed sa dorata viknut: | 423 |
| »Fato zlato, šćeri materina, | 424 |
| pruži meni iz kočije ruke!« | 425 |
| Pa joj Meho desnu ruku pruža, | 426 |
| njemu Fata obadvije dala, | 427 |
| poteže je na konja dorata, | 428 |
| pa joj Meho reče sa dorina: | 429 |
| »Fato zlato, među vlahe ne ćeš | 430 |
| dok je moja na ramenu glava!« | 431 |
| A đevojka suze polijeva, | 432 |
| a Meho je serhatlija pita: | 433 |
| »Fato zlato, šćeri materina, | 434 |
| šta obaraš suze od očiju? | 435 |
| Kakva ti je od Boga nevolja?« | 436 |
| »Žalim što ćeš s mene poginuti, | 437 |
| jer je u nas murtat učtuglija, | 438 |
| pa će tebe s mene pogubiti, | 439 |
| a mene će u vodu hititi.« | 440 |
| A veli joj i govori Meho: | 441 |
| »Fato zlato, šćderi materina, | 442 |
| da je carev muhur sahibija, | 443 |
| i njemu bi dževab učinio, | 444 |
| kamo l' ne bi tom vašem veziru!« | 445 |
| Pa naćera konja na kapiju, | 446 |
| pa odonlen niz bila Budima. | 447 |
| Pod Mehom se dorat pomamio, | 448 |
| pa nikako da miruje neće. | 449 |
| Džem oteo na bijele zube, | 450 |
| pa na stražnje posjeduje šljuke, | 451 |
| a bijelim zubim ppškripljuje, | 452 |
| a krvavim pjenam prevaljuje. | 453 |
| Stoji jeka placa i sokaka, | 454 |
| lete cure na demir pendžere, | 455 |
| udovice na oborna vrata, | 456 |
| pa gledaju Mehu i dorata, | 457 |
| a bacaju na kite cvijeće, | 458 |
| i još, brate, zelene jabuke. | 459 |
| Sve ih gazi dorat od mejdana, | 460 |
| na to Meho ni da gleda neće, | 461 |
| vet za sobom govori đevojci: | 462 |
| »Fato zlato, šćeri materina | 463 |
| —živa bila!—đe je vaša kula? | 464 |
| Ja sam nevješt po eski Budimu.« | 465 |
| A Fata mu veli plemenita: | 466 |
| »Još naprijed, draži od očiju! | 467 |
| Placa će te dočekat iz liva, | 468 |
| pa okreni placom u lijevo, | 469 |
| pa ćeš našu opaziti kulu. | 470 |
| Još isprije na godinu dana | 471 |
| neg' je u nas doš'o učtuglija | 472 |
| babo [je] je tamir učinio, | 473 |
| pokrio je tenećetom žutim. | 474 |
| Na kuli je od srme filandra, | 475 |
| na filandri od zlata jabuka, | 476 |
| u jabuci devet kamenova | 477 |
| —iz njih devet bije plamenova— | 478 |
| podkićeni param carevicam. | 479 |
| Vazda bura uz Dunavo puha, | 480 |
| okreće se od srme filandra, | 481 |
| osijeva dževahir kamenje, | 482 |
| pozvekuju pare carevice, | 483 |
| ševak daju na četiri strane, | 484 |
| pa ne daju pogledati na se | 485 |
| —tvoje će se oči zasjeniti. | 486 |
| Kad nam dođeš pred avlinska vrata, | 487 |
| naša vrata nisu od drveta | 488 |
| —dva kanata pleći od junaka, | 489 |
| a mandali djevojačke ruke | 490 |
| zvketala od zlata skovata— | 491 |
| pa ćeš mandal zlatan podignuti, | 492 |
| a kanat će u kraj pobjegnuti, | 493 |
| a tvoj dorat tebe unijeti. | 494 |
| Pa će tebe dorat donijeti | 495 |
| do studene vode šadrvana | 496 |
| —iz nje lule na četiri strane, | 497 |
| a korita od srebra skovata, | 498 |
| i okolo sofa ozidata | 499 |
| ograđena šimšir trabozanim, | 500 |
| sve direci od suhoga zlata, | 501 |
| iz Vidina dobavljena diba, | 502 |
| a jastuci iz Arabistana, | 503 |
| a na sridi šilta sigurana. | 504 |
| Tu je moje crno mjesto bilo, | 505 |
| tude sam ti hitar vezak vezla, | 506 |
| tu su meni bezi dolazili | 507 |
| u gospodsko mehko žuberkanje.« | 508 |
| Sve to čuo pa razumi Meho | 509 |
| dok ga sreta placa na lijevo, | 510 |
| pa u livo okrenu sokakom | 511 |
| dok begovu opazio kulu | 512 |
| i na kuli od srme filandru, | 513 |
| u filandru od zlata jabuku, | 514 |
| u jabuci devet kamenova | 515 |
| —iz njih bije devet plamenova— | 516 |
| podkićeni param carevicam. | 517 |
| Kako bura uz Dunavo puha | 518 |
| okreće se od srme filandra, | 519 |
| osijeva, dževahir kamenje, | 520 |
| pozvekuju pare carevice, | 521 |
| sevak daju na četiri strane, | 522 |
| pa ne daju pogledati na se. | 523 |
| Mehmed dođe pred avlinska vrata, | 524 |
| mandal diže, kanat poletio, | 525 |
| a uskoči dorat od mejdana | 526 |
| —za njim đogo Osme bajraktara— | 527 |
| do studene vode šadrvana. | 528 |
| Na veliko čudo pogodiše | 529 |
| na bijelu od kamena kulu: | 530 |
| u halvatu kuka kukavica. | 531 |
| Onda veli mali Mehmedaga: | 532 |
| »Fato zlato, šćderi materina, | 533 |
| đe je ona kukavica crna? | 534 |
| Kako kuka kad je vakta nema?« | 535 |
| A veli mu Fata đevojčica: | 536 |
| »Moj Mehmede, draži od očiju, | 537 |
| ono nije crna kukavica, | 538 |
| vet je ono moja stara majka. | 539 |
| Dobr' imala pa ga izgubila: | 540 |
| moj otiš'o u surgune babo, | 541 |
| mene prod'o murtat učtuglija, | 542 |
| za me uzeo kočije talira, | 543 |
| što mi zakon podnijet ne more. | 544 |
| Ono kuka, pa se razgovara.« | 545 |
| Mehmed dođe halvatu pred vrata, | 546 |
| Mehmed viknu, a dorat mu vrisnu: | 547 |
| »O gospojo Alibegovice, | 548 |
| da mi hoćeš na avliju sići, | 549 |
| da ti rečem nekolike riči.« | 550 |
| A kaduna na noge skočila | 551 |
| pa eto je iz halvata bila. | 552 |
| Gospoja se malo pozavila, | 553 |
| a veli joj mali Mehmedaga: | 554 |
| »O gospojo Alibegovice, | 555 |
| kakva ti je od Boga nevolja | 556 |
| pa ti kukaš kad nije zemana?« | 557 |
| A veli mu Alibegovice: | 558 |
| »Serhatlijo na konju doratu, | 559 |
| ako kukam i nevolja mi je | 560 |
| —ako plačem i za muku mi je. | 561 |
| Dobro imala, pa ga izgubila: | 562 |
| imala sam bega Alibega, | 563 |
| i Fatimu, jedinicu šćercu. | 564 |
| Pa ga vezir u surgune spremi | 565 |
| preko mora četr'est konaka, | 566 |
| a Fatu mi dade kaurinu, | 567 |
| a ja ostah sirota kaduna | 568 |
| —stoga kukam za nevolju ljutu.« | 569 |
| A veli joj mali Mehmedaga: | 570 |
| »O gospojo Alibegovice, | 571 |
| što bi meni muštuluka bilo | 572 |
| —bi li meni poklonila Fatu— | 573 |
| da ja tebi lijep haber kažem?« | 574 |
| »Bih ti, momče, i muštuluk dala, | 575 |
| kamo l' ne bi' Fatu plemenitu?« | 576 |
| Kad to čuo pa razumje Meho, | 577 |
| On otpasa od sebe kajasu; | 578 |
| jami Fatu za bijelu ruku, | 579 |
| na desnu je ukinuo stranu | 580 |
| niz dorata konja širokoga. | 581 |
| »O gospojo Alibegovice, | 582 |
| eto tvoje Fate plemenite! | 583 |
| Ako ćeš je meni pokloniti, | 584 |
| eto tebi prsten i jabuku« | 585 |
| »Ja bih ti je, sinko, poklonila, | 586 |
| al' ako nam čuje učtuglija, | 587 |
| i tebe će rezil učiniti | 588 |
| a nas dvije u vodu hititi, | 589 |
| naše blago u begluk otiti.« | 590 |
| A mali joj veli Mehmedaga: | 591 |
| »O punice,majko nerođena | 592 |
| —nerođena kolik i rođena— | 593 |
| da je i car iz Stambola glavom, | 594 |
| i njemu bih dževab učinio, | 595 |
| kamo l' ne bi' vašoj učtugliji. | 596 |
| Vet punice Alibegovice, | 597 |
| ja ću Fatu nićah učiniti, | 598 |
| u tvome je dvoru ostaviti | 599 |
| —neka mi je Fata pod nićahom | 600 |
| dok dovedem kićene svatove.« | 601 |
| Pak okrenu plemića dorata, | 602 |
| za njim Osmo na đogatu svome, | 603 |
| do mešćeme đe kadija sudi. | 604 |
| Pa kad Mehmed prid mešćemu dođe, | 605 |
| pa razjaha debela dorata, | 606 |
| a i Osmo svojega đogata. | 607 |
| Ostadoše oba kod Osmana, | 608 |
| a sam Mehmed u mešćemu pođe. | 609 |
| Tu kadiju nađe Budimskoga | 610 |
| —a pod njime ibrišim serdžada, | 611 |
| zapalio bojali čibuka— | 612 |
| a Meho mu turski selam viknu. | 613 |
| On uz Mehu pogleduje često | 614 |
| —neobično v'oma ti pogleda: | 615 |
| crna brka a oka krvava, | 616 |
| na bedrim mu posjeklica čorda | 617 |
| a sva crnom krvi obojena, | 618 |
| pa s' oko njeg' omotala čorda | 619 |
| baš k'o ljuta guja oko trna, | 620 |
| sve iz kora polijeće sama— | 621 |
| kadija ga pogleduje često | 622 |
| dok s' ispred njeg' stade pomicati | 623 |
| a od sebe rahle odmicati | 624 |
| —sve odmiče rahle i ćitabe | 625 |
| Kadija mu misto načinio | 626 |
| —namisti ga na poli serdžade, | 627 |
| a na poli kadija ostade— | 628 |
| pa na mlade zohor učinio: | 629 |
| »Kahvu nos'te, čibuk zapalite, | 630 |
| jer je ovo 'nakav jabandžija!« | 631 |
| Kahvu nose, čibuk zapališe, | 632 |
| i Mehmedu ićram učiniše | 633 |
| —dok po jednu kahvu oboriše, | 634 |
| odmah, brate, i drugu dadoše. | 635 |
| Onda mali Meho govoraše: | 636 |
| »Efendija, za ihmala nismo.« | 637 |
| »Da ja zašta, momče' jabandžija?« | 638 |
| »Ne bi l' neki nićah opravili?« | 639 |
| A veli mu Budimski kadija: | 640 |
| »Kaži, momče, oklen te imamo?« | 641 |
| Mehmed mu se po istini kaže: | 642 |
| »Ja sam Meho od Kaniže bile, | 643 |
| ja sam Hadži-Smailovo dite.« | 644 |
| »Oklen ti je lijepa djevojka?« | 645 |
| »Cura mi je od vašeg Budima.« | 646 |
| »Čija li je i od koga li je?« | 647 |
| »Babo joj je beg Alibeg gazi, | 648 |
| majci joj je ime Melećhana, | 649 |
| a đevojci plemenita Fata.« | 650 |
| Kad to čuo Budimski kadija, | 651 |
| od sebe je čibuk odbacio, | 652 |
| a fildžanom o tle udario: | 653 |
| »O Mehmede, Hadži Smailage, | 654 |
| Ta je Fata na pešćeš poslata, | 655 |
| čak daleko do Karabogdana | 656 |
| za vlašćeta Peru đenerala, | 657 |
| naš mu je je posl'o učtuglija. | 658 |
| Kod mene ti ne ima nićaha, | 659 |
| jera će me vezir dobaviti, | 660 |
| desnu će mi ruku odrezati, | 661 |
| onda će me surgun učiniti | 662 |
| na magarcu— konju najgoremu— | 663 |
| doVranduka, grada bijeloga. | 664 |
| Vet ti gledaj drugoga kadiju | 665 |
| koji bi je nićah učinio.« | 666 |
| Kad to vide serhatlija Meho, | 667 |
| čibučinu niz odaju baci | 668 |
| a fildžanom o tle udario, | 669 |
| na desnu se ponaleže stranu | 670 |
| —na balčak mu nalećela ruka, | 671 |
| do pole mu sablja izlećela: | 672 |
| »Jä ćeš mi je nićah učiniti, | 673 |
| jä ću t' bradu krvi napojiti | 674 |
| iz tvojega lica bijeloga.« | 675 |
| Kad to viđe Budimski kadija | 676 |
| —posjeć' hoće, a prevarit' neće— | 677 |
| iznad sebe sidžir dobavio, | 678 |
| a na momčad zohor učinio, | 679 |
| a u ruku kalem prifatio. | 680 |
| Nit' mu traži haka ni šahita | 681 |
| —sve šahiti momci i robovi— | 682 |
| nekoliko zametnuo harfa | 683 |
| dok mu curu nićah učinio. | 684 |
| Onda Meho na noge skočio, | 685 |
| pa zavuče u džepove ruke, | 686 |
| vas mu harač na čekmedžu baci, | 687 |
| Pa kadiji veli Budimskome: | 688 |
| »Nemoj reći malo ti je bilo!« | 689 |
| Pa iziđe iz mešćeme Meho, | 690 |
| kad li Osman dobre konje voda, | 691 |
| pa pod Mehu podmače dorata, | 692 |
| Pa i Osmo na svoga đogata. | 693 |
| Pa ga Osman bajraktare pita: | 694 |
| »Sad kud ćemo, brate Mehmedaga?« | 695 |
| »Bogme, Osmo, pravo u vezira; | 696 |
| valja otić' na dževab veziru.« | 697 |
| Pa ih eto oba u sokake, | 698 |
| ood begluke Budimskog vezira. | 699 |
| Tu će dobre konje razjahati, | 700 |
| kod Osmana oba ostaviti, | 701 |
| a sam Mehmed ode u vezira, | 702 |
| kroz mabein u ćošak veziru. | 703 |
| Tu vezira Budimskoga nađe | 704 |
| —pod vezirom od srme šćemlija, | 705 |
| pod šćemlijom od zlata halija— | 706 |
| ondje sjedi vezir učtuglija. | 707 |
| Otvorio džozu na pendžeru | 708 |
| pa na demir naslonio glavu, | 709 |
| vezir gleda do vode Dunava. | 710 |
| Tu se dosta nakupilo cura | 711 |
| kod Dunava, kod vode studene | 712 |
| —doćerana četiri kaika, | 713 |
| pa se cure po Dunavu vlače | 714 |
| od Budima grada bijeloga | 715 |
| do bijele Pešte kamenite, | 716 |
| i od Pešte do bila Budima— | 717 |
| pa seiri murtat sa pendžera. | 718 |
| A mali mu Mehmedaga dođe | 719 |
| pod pusatom i pod saltanetom. | 720 |
| U čizmama i pod jaracima | 721 |
| svu veziru pogazi kadifu | 722 |
| dok mu ruci i koljenu dođe. | 723 |
| Poljubi mu ruku i koljeno, | 724 |
| ostavi mu mahzar iz Kaniže | 725 |
| —baš veziru na bijelu krilu— | 726 |
| pa s' izmače, podvi stade ruke. | 727 |
| Vezir mahzar jami od Kaniže, | 728 |
| stade gledat šta mu mahzar piše. | 729 |
| Pa vezire veli učtuglija: | 730 |
| »Ti si, momče, od Kaniže bile, | 731 |
| ti si Hadži Smailagić Meho | 732 |
| —ti si dite pobratima moga, | 733 |
| moga pobre Hadži Smailage. | 734 |
| Ovo su te age opremile | 735 |
| i tvoj babo Hadži Smailaga, | 736 |
| da im budeš četi bulju'baša. | 737 |
| Kad su, nek' su, i meni je drago. | 738 |
| Evo ću ga, sine, ponoviti, | 739 |
| i izun ti i testijer dati | 740 |
| —miraz vam je i starina, Meho, | 741 |
| vavijck ste bulju'baše bile.« | 742 |
| Na ćatiba zohor učinio, | 743 |
| pa mu sitan mahzar potpunio. | 744 |
| »Evo tebi sićahna mahzara, | 745 |
| a harča ti nejma ni dinara | 746 |
| raz' hatora tvoga starog babe. | 747 |
| Vet kad siđeš do Kaniže, Meho, | 748 |
| pa u četu povedeš družinu, | 749 |
| pazi hator drugu najgoremu | 750 |
| —najgoremu k'o i najboljemu. | 751 |
| Kad, Mehmede, što ušićarite | 752 |
| pa stanete šićar dijeliti, | 753 |
| nemoj nikom učiniti krivo, | 754 |
| svakom pravo k'o i bratu svome | 755 |
| —nek od tebe ne bježi družina. | 756 |
| I babi ćeš selam ponijeti, | 757 |
| i amidži Cifri Hasanagi, | 758 |
| i starome Hasanpaši Tiri.« | 759 |
| A Mehmed ga u ruku poljubi, | 760 |
| a mahzar mu od Kaniže primi, | 761 |
| pa se Meho od vezira vrati | 762 |
| —nešće reći ni beesjede grke— | 763 |
| do Osmana bajraktara siđe. | 764 |
| Pa ga pita bajraktar Osmane: | 765 |
| »Jesi l', Meho, bio kod vezira? | 766 |
| Da te nije rezil učinio?« | 767 |
| »Nije, brate, ni pogled'o na me | 768 |
| —vet, tako mi Boga velikoga, | 769 |
| da je krivo pogledao na me, | 770 |
| njegova bi polećela glava!« | 771 |
| A Osman mu veli bajraktare: | 772 |
| »Sad kud ćemo, moj brate Mehmede?« | 773 |
| »Bogme, Osmo, u punice moje | 774 |
| —u punice i zaručnice«. | 775 |
| Pa eto ih do begciva dvora, | 776 |
| do kanata i avlijskih vrata. | 777 |
| Otvori mu kanat od avlije, | 778 |
| a uskoči dorat od mejdana, | 779 |
| i unese svoga gospodara | 780 |
| do studene vode šadrvana. | 781 |
| Meho viknu, a dorat mu vrisnu: | 782 |
| »O punice Alibegovice, | 783 |
| iziđi mi na mermer avliju!« | 784 |
| A kaduna preda nj ašićare. | 785 |
| Zet punici pripade i ruci, | 786 |
| ona njega u čelo junačko: | 787 |
| »Odjaš' konja, moj zete Mehmede | 788 |
| —odjaš' konja, da konakujemo!« | 789 |
| »O punice, majko nerođeda | 790 |
| —nerođeda, koliko i rođena— | 791 |
| nijesam ti, kado, za konaka, | 792 |
| vet sam ti se uvratio kuli | 793 |
| da se meni i svatovim nadaš, | 794 |
| stara moja, do petnaest dana. | 795 |
| Imaću ti podosta svatova, | 796 |
| a dosta će biti poglavica. | 797 |
| Paša će mi biti u svatovim, | 798 |
| od Kaniže Hasanpaša Tiro; | 799 |
| Lički će mi beg Mustajbeg doći | 800 |
| i dovesti Liku svukoliku. | 801 |
| Biće meni mladi Kladušani, | 802 |
| biće meni kladuški Hrnjica.« | 803 |
| Pa se hvati u džepove Meho, | 804 |
| pa joj dade pet stotin' dukata: | 805 |
| »Na to tebi u pomoć, kaduna. | 806 |
| Lijepo mi dočekaj svatove!« | 807 |
| Kaduna se u halvat povrati, | 808 |
| stade malo na doratu Meho. | 809 |
| Stade jeka iz halvata 'nakva | 810 |
| dok evo ti Kumrije robinje | 811 |
| —robinjice stare begovice— | 812 |
| na glavi joj od zlata tepsija, | 813 |
| a na, njojzi šes'et boščaluka, | 814 |
| u svakome po stotinu rušpa. | 815 |
| Još mu veli Kumrija robinja: | 816 |
| »O naš zetc, mali Mehmedaga, | 817 |
| Ima mala u moje gospoje | 818 |
| —ima mala, nejma mu karara. | 819 |
| Samih ima hiljadu čifčija; | 820 |
| ima selo niže Varadina, | 821 |
| u tom selu devedeset kmeta; | 822 |
| ima tanku u Vazatu kulu, | 823 |
| ispod kule podvornica mala | 824 |
| što je ore devedeset kmeta. | 825 |
| Ima stupe niže tanke kule | 826 |
| što valjaju čohu i kadifu, | 827 |
| što bacaju za godinu dana | 828 |
| po pet stotin' gotovijeh ćesa. | 829 |
| Ima sada u gospoje moje | 830 |
| u Budimu pet stotin' ćilita, | 831 |
| —sve ćilita, sve nova dućana | 832 |
| što u njima ima bazrdžana; | 833 |
| bazrdžana nijednoga nema | 834 |
| što ne ćari njezinijem blagom. | 835 |
| I na moru tri broda imade | 836 |
| što tri zenđil kapetana ćare | 837 |
| —od slanoga mora do Dunava | 838 |
| niđe grada ni palanke nema | 839 |
| đe ne ima blaga kadunina. | 840 |
| Da joj dođe muhur-sahibija | 841 |
| od Stambola, mjesta čestitoga, | 842 |
| i dovede egbu svukoliku, | 843 |
| sviju bi ih mogla dočekati | 844 |
| da se ne bi zastiđela stara«. | 845 |
| Pa prifati mehke boščaluke, | 846 |
| pa napuni 'egbe doratove, | 847 |
| pa se Kumra u halvat povrati. | 848 |
| Serhatlija otište dorata, | 849 |
| a za njima na đogatu Osmo. | 850 |
| Od begova ćoška velikoga | 851 |
| pa izašla na pendžer kaduna, | 852 |
| pa izvela divojčicu Fatu, | 853 |
| sve mu stara hair dovu dava: | 854 |
| »Hajde, zete, u sto dobrih časa! | 855 |
| Zdravo bio, svate pokupio | 856 |
| i odveo moju jedinicu, | 857 |
| punica ti u pohode došla | 858 |
| na babine po prije godine!« | 859 |
| U to gradu i kapiji Meho | 860 |
| —na kapiju išćera dorata, | 861 |
| i za njime Osman bajraktare. | 862 |
| Kudgod išli, u Kanižu sišli, | 863 |
| u Kanižu pod bijelu kulu. | 864 |
| Ugleda ga ostario babo | 865 |
| sa pendžera sa bijele kule, | 866 |
| —pokraj njega Cifra Hasanaga, | 867 |
| oba brata bijelijeh brada. | 868 |
| Onda reče Hadži Smailaga: | 869 |
| »Hasanaga, eto Mehe moga | 870 |
| i Osmana, mlada bajraktara. | 871 |
| Sada će nam haber donijeti | 872 |
| od valije Budimskog vezira.« | 873 |
| Pa će dica na avliju doći, | 874 |
| Pa će oba na kulu izići. | 875 |
| Prvi Mehmed selam turski viknu, | 876 |
| pa će babu poljubit u bradu, | 877 |
| a amidžu u bijelu ruku. | 878 |
| Babo će mu misto načiniti, | 879 |
| pa Mehmedu sinu govoriti: | 880 |
| »Jesi l', Meho, iš'o u vezira | 881 |
| —viđe l', Meho, našega vezira? | 882 |
| Dade li mu mahzar iz Kaniže? | 883 |
| Je li ti ga vezir ponovio? | 884 |
| Je li nami selam učinio? | 885 |
| Imamo li glavnog prijatelja?« | 886 |
| »Iš'o sam ti, babo, u vezira, | 887 |
| i vidio Budimskog vezira, | 888 |
| i selam je vami učinio.« | 889 |
| »Imamo li, Meho, prijatelja?« | 890 |
| A veli mu mali Mehmedaga, | 891 |
| »Ni malo mi ne fali vezira! | 892 |
| Turčin nije, nit' ga ima onđe, | 893 |
| vet murtatin vezir u Budimu.« | 894 |
| »Suti, Meho, ne govori ružno! | 895 |
| Jer beśeda mirovati neće, | 896 |
| vet će otić od usta do usta, | 897 |
| pa će paša čuti u Budimu, | 898 |
| našemu ću paši omrznuti, | 899 |
| a ni tebi zbogom biti ne će. | 900 |
| Šta ti viđe u našeg vezira?« | 901 |
| »Vidio sam hinlu u vezira. | 902 |
| Kad odovud bismo uz Mohača, | 903 |
| mi sretosmo pašine delije | 904 |
| i za njima varakli kočije, | 905 |
| a dvije ih voze bedevije | 906 |
| —obje bile k'o iz gore vile— | 907 |
| pokrivene dibom do zemalja. | 908 |
| U kočiji neko cvijeljaše, | 909 |
| a sve našu vjeru spominjaše | 910 |
| —a sve, babo, pašu kunijaše, | 911 |
| pa ovako neko govoraše: | 912 |
| —Hej Bog dao, Budim izgorio, | 913 |
| učtugliju devlet obisio, | 914 |
| koji mene dade kaurinu, | 915 |
| prodade me za dukate žute.— | 916 |
| Lipo ode do Karabogdana | 917 |
| za nekakva Petra đenerala. | 918 |
| Ja im, babo, turski selam vihnuh, | 919 |
| pa naćerah konja do kočija, | 920 |
| pa upitah sa dorata moga: | 921 |
| —Ko to cvili u kočiji zlatnoj?— | 922 |
| A đevojka skoči iz kočija: | 923 |
| —Ja sam cura od eski Budima, | 924 |
| vet ako si Turčin ikoliko, | 925 |
| ne pušti me u kaurske ruke!— | 926 |
| Prepadoh se Boga i dževaba, | 927 |
| pa ne smedoh zametnuti kavgu. | 928 |
| Pa, moj babo, pogledati strašno | 929 |
| đe Turkinje idu u kaure.« | 930 |
| A babo mu veli ostario: | 931 |
| »Pa, Mehmede—ja te poželio!— | 932 |
| zar nijesi zametnluo kavge?« | 933 |
| »Ne smjedoh je zametnuti, babo | 934 |
| —to bi mene rezil učinio.«. | 935 |
| A na nj babo pogleduje krivo. | 936 |
| Birdem dedo na noge skočio, | 937 |
| a dohvati š čiviluka ćordu | 938 |
| da svom sinu osiječe glavu: | 939 |
| »Stan', Mehmede—pasije kopile!— | 940 |
| sad ću tvoju posijeći glavu, | 941 |
| jer đevojku pušća u kaure!« | 942 |
| Meho skoči na noge od tala | 943 |
| pa se sakri za Osmana svoga | 944 |
| —za Osmana, mlada bajraktara— | 945 |
| a Osmanu veli bajraktaru: | 946 |
| »Ne daj, brate— posiće me babo!« | 947 |
| Osman skoči na noge lagahne, | 948 |
| zgrabi agu po svilenu pasu, | 949 |
| sve ga ljubi u bijelu bradu: | 950 |
| »Aman aga— ako znaš za Boga!— | 951 |
| nije bilo k'o ti Mehmed kaže. | 952 |
| Ja ću tebi istinu kazati. | 953 |
| Jesmo, aga, zametnuli kavgu | 954 |
| i isjekli egbu vezirovu, | 955 |
| i slomili varakli kočije, | 956 |
| i odveli u Budim đevojku, | 957 |
| i vjenčali za Mehmeda tvoga. | 958 |
| Jesmo, ago—je li tebi drago?« | 959 |
| »Jest mi draže od očinjeg vida! | 960 |
| Pa doklen ste roka ostavili | 961 |
| —ostavili roka od svatova?« | 962 |
| » Nema, aga, vet petnaest dana, | 963 |
| sada valja kupiti svatove. | 964 |
| Čini mi se, kako Meho kaže, | 965 |
| tu će dosta svata lazum biti.« | 966 |
| »Tu će valjat krvavit kamenje.« | 967 |
| To mu reče Hadži Smailaga, | 968 |
| pa zavika slugu Huseina: | 969 |
| »Huseine, moja vjerna slugo, | 970 |
| hajde, sebe i gavrana spremaj | 971 |
| —reda ti je, slugo putovati | 972 |
| niz Undžurus devar učiniti; | 973 |
| valja, slugo, kupiti svatove, | 974 |
| dok popišem knjige šarovite… | 975 |
| Pa prisjede dedo ostario | 976 |
| a otvori dolaf u duvaru, | 977 |
| a poteže divit i kalema, | 978 |
| stade. pisat knjige šarovite. | 979 |
| Dok mu sluga Husein iziđe, | 980 |
| pa mu stade govoriti dedo: | 981 |
| »Dite moje, deli Huseine, | 982 |
| evo tebi ova knjiga prva. | 983 |
| Pa ćeš konja uzjahati vrana, | 984 |
| šćeraj vrana niže Komorana | 985 |
| do našega Kalauz Rizvana | 986 |
| —nek' nam na pir u svatove, dođe, | 987 |
| neka vodi kićene svatove. | 988 |
| A odonlen otisni gavrana, | 989 |
| goni konja na Liku Ribniku, | 990 |
| u begluke u nove konake, | 991 |
| u našega Ličkog Mustajbega | 992 |
| —nek' uzdigne Liku svukoliku, | 993 |
| butum Liku i Grbavu bilu, | 994 |
| i svojijeh sedam bajraktara | 995 |
| —i Vrcića mlada barjaktara— | 996 |
| neka u nas iđe u svatove, | 997 |
| biće nami, svatski starješina. | 998 |
| Pa odonlen u Grbavu siđi | 999 |
| Grdanovoj od kamena kuli, | 1000 |
| nek' nam Grdan od Grbave dođe | 1001 |
| i hiljadu povede pješaka | 1002 |
| —sve pješaka, nijednog konjika. | 1003 |
| pa odonlen u Stijenu siđi | 1004 |
| biloj kuli Brnić Mehmedage | 1005 |
| i komšiji Veselić Aliji. | 1006 |
| Pa odonlen do Mutnika priđi, | 1007 |
| podaj knjigu Mutničkom Ljevaku. | 1008 |
| Pa odonlen bilu Bišću priđi, | 1009 |
| podaj knjigu Poprženoviću, | 1010 |
| udno Bišća begu Velagiću. | 1011 |
| Pa odonlen na Požegu siđi, | 1012 |
| podaj knjigu Šestokriloviću | 1013 |
| —niže kuli na rosoj livadi | 1014 |
| zelen čador od zelene svile, | 1015 |
| pod njim sjedi Šestokriloviću | 1016 |
| i Mujaga Duruzbegoviću; | 1017 |
| među njima mlada seka Bega | 1018 |
| —vino služi mlada seka Beg, | 1019 |
| ista sestra Šestokrilovića, | 1020 |
| posestrima Duruzbegovića. | 1021 |
| malo dalje na rosnoj livadi | 1022 |
| dobar vranac Šestokrilovića; | 1023 |
| često aga do vrančića, dođe, | 1024 |
| zagrče mu hašu uza sapi: | 1025 |
| -»Moj vrančiću, moja srećo stara, | 1026 |
| đe li ću ti sreću okušati? | 1027 |
| Po sapim te rosa popanula | 1028 |
| od gaćica Anđe Dasovića.« | 1029 |
| Pa odonlen, slugo Husejine, | 1030 |
| ti okreni sentom po ćenaru | 1031 |
| đe su šes'et i četiri kule, | 1032 |
| đeno sjede bulju'baše stare | 1033 |
| štono cara jedu čestitoga | 1034 |
| —vavijek im ati osedlati, | 1035 |
| jer se vazda sagrdumu nada. | 1036 |
| Pa odonlen u Stijenu priđi | 1037 |
| do bijele kule Beširove, | 1038 |
| nek' nam na pir u svatove dođe | 1039 |
| i povedi kitu i svatove. | 1040 |
| Pa odonlen na Kladušu priđi | 1041 |
| do bijele Hrnjičine kule; | 1042 |
| neka vodi trista bezkućnika | 1043 |
| —beskućnika i bezobraznika | 1044 |
| crna brka a oka zadrta, | 1045 |
| niska stasa a široka vrata— | 1046 |
| koji nejma oca ni matere | 1047 |
| a za vjernu i ne haje ljubu | 1048 |
| —duga šara i otac i majka, | 1049 |
| dvije puške bratac i sestrica, | 1050 |
| oštra ćorda vjerenica ljuba, | 1051 |
| kabanica kuća do vijeka— | 1052 |
| što ne žale tila od olova | 1053 |
| ni studenog g'ožđa kaurskoga, | 1054 |
| koji more stići i uteći | 1055 |
| i na strašnu mjestu postajati, | 1056 |
| i ranjena iznijeti druga. | 1057 |
| Nek' povede svog brata Halila | 1058 |
| i staroga Ćejvanagu dedu, | 1059 |
| i sestrića Nukić lbrahima; | 1060 |
| nek' povede Kovačević Ramu. | 1061 |
| Pa odonlen u Orašac Tali | 1062 |
| —pa mu nemoj knjige ni davati, | 1063 |
| jer će ti je nogam pogaziti | 1064 |
| a tebe će rezil učiniti, | 1065 |
| vet mu selam naustice kaži— | 1066 |
| nek' nam na pir u svatove dođe | 1067 |
| i četr'est povede bešlija, | 1068 |
| i kulaša konja od mejdana, | 1069 |
| i nek' jami daulbaza Tale. | 1070 |
| Odovud će biti čaušbaša, | 1071 |
| a odonud goniti sejsane | 1072 |
| —njegovo se serbez mjesto znade. | 1073 |
| Pa odonlen poteži se amo, | 1074 |
| valja ovdi penjati čadore, | 1075 |
| valja naše dočekat svatove. | 1076 |
| Hajde slugo, nemoj dangubiti! | 1077 |
| Ja ću zelen čador razapeti | 1078 |
| i pod čador pašu namjestiti | 1079 |
| —od Kaniže Hasanpašu Tiru. | 1080 |
| Ovdje će se kupit poglavice, | 1081 |
| A svatovi niz rosne livade.« | 1082 |
| Skoči Huso na noge lagane, | 1083 |
| pa će sluga knjige pokupiti. | 1084 |
| Lud bijaše, ama dobro znaše | 1085 |
| —pametna je lasno svjetovati. | 1086 |
| Sluga dođe do vrančica svoga, | 1087 |
| pa vrančića konja poklopio, | 1088 |
| ode sluga niz zemlju Undžursku. | 1089 |
| Polu ga je devar učinio | 1090 |
| dok je sitne knjige rasturio | 1091 |
| i svakome dao poglavaru. | 1092 |
| Kad se sluga odonudan vrati, | 1093 |
| u Tale se na Orašac svrati. | 1094 |
| U najljepša doba pogodio | 1095 |
| —kadno sabah zora bijeljaše | 1096 |
| a danak se s noći dijeljaše, | 1097 |
| pod Talinu dolazio kulu— | 1098 |
| kad mu bila kula pritvorena, | 1099 |
| a pod kulom 'nakav stoji žamor | 1100 |
| —s nekijem se Tale zavadio, | 1101 |
| pa mu psuje i oca i majku. | 1102 |
| A u brigu Huso udario: | 1103 |
| »Jadan ti sam— vid' ovoga vraga, | 1104 |
| u Tale se zametnula kavga. | 1105 |
| Kako ću mu sada haber dati, | 1106 |
| kiko li ga u svatove zvati? | 1107 |
| Da ga zovem tri bijela dana, | 1108 |
| ne bi htio ni pogledat na me; | 1109 |
| da bi iš'o u avliju Tali, | 1110 |
| baš će mene rezil učiniti. | 1111 |
| Ama sad ću na avlinska vrata | 1112 |
| —jedan ću mu kanat otvoriti, | 1113 |
| za drugi ću vranca zakloniti, | 1114 |
| pa ću Tali haber učiniti. | 1115 |
| Ako vidim da će polećeti, | 1116 |
| i oni ću kanat zatvoriti | 1117 |
| pa vrančiću dati bakračliju, | 1118 |
| pobjeću mu od bijele kule.« | 1119 |
| Pa nećera konja na kanata | 1120 |
| Tu kanata nijednoga nejma, | 1121 |
| vet onako tahte prislonjene. | 1122 |
| Pa će nagnat na avlinska vrata, | 1123 |
| ona će se tahta odvaliti, | 1124 |
| vranac mu je nogamn pogaziti, | 1125 |
| dok zamjeri od Orašca Talu | 1126 |
| đe j' pritisk'o palu na tocilu, | 1127 |
| pa se Tale zavadio š njome: | 1128 |
| »Moj tarihu na palošu mome, | 1129 |
| Evo ima neđeljica dana, | 1130 |
| sve mi kažeš da krvavi Tale, | 1131 |
| a ni oklen ferjaščije nejma! | 1132 |
| Danas ću te dobro naoštriti, | 1133 |
| a sjutra te na telala dati, | 1134 |
| za te uzet četiri dinara, | 1135 |
| pa popiti u crvenu vinu.« | 1136 |
| Ono taman Tale govoraše, | 1137 |
| a sluga mu turski selam zvaše. | 1138 |
| Ne šćede mu Tale ni selama, | 1139 |
| vet mu Tale veli lakrdiju: | 1140 |
| »Nije meni do vašeg selama, | 1141 |
| vet do moje muke i belaja. | 1142 |
| Evo ima neđeljica dana, | 1143 |
| dužnici mi napunili kulu | 1144 |
| i davnašnje teftere donili, | 1145 |
| pa ne mogu polovinu platit | 1146 |
| što sam tuk'o veresiju crnu, | 1147 |
| a ne dao nikom ni dinara. | 1148 |
| Sad mi valja prodati kulaša, | 1149 |
| š čiviluka oba venedika. | 1150 |
| Ništa toga ne bih požalio | 1151 |
| —žalim paloš— žalostan mu Tale!— | 1152 |
| što će mi ga dužnik odnijeti, | 1153 |
| pa ga veće neću nabaviti.« | 1154 |
| A veli mu sluga Huseine: | 1155 |
| »Selam tebi od mog gospodara | 1156 |
| da siguraš sebe i kulaša, | 1157 |
| pa da u nas na veselje dođeš!« | 1158 |
| »Slugo bolan, kakvo je veselje? | 1159 |
| AI' ženite, ali udajete? | 1160 |
| Ako koga, slugo, udajete, | 1161 |
| tude nejma nikakvaveselja.« | 1162 |
| »Mi ženimo, a ne udajemo.« | 1163 |
| »Ko se ženi, ko li se udaje?« | 1164 |
| »Ženi nam se Smailagić Meho.« | 1165 |
| »Đe je curu isprosijo, slugo? | 1166 |
| Nije l' Bog d'o, sreća donijela, | 1167 |
| nije l' kakva bega prevario | 1168 |
| pa zenđilu curu isprosio, | 1169 |
| đe se more jesti bez kantara, | 1170 |
| rujno vino piti bez dinara, | 1171 |
| a goljahno zaoditi tilo?« | 1172 |
| Kaže mu je po istini Huso: | 1173 |
| »Iz Budima grada bijeloga, | 1174 |
| od velikog bega budimskoga.« | 1175 |
| Kad to čuo od Orašca Tale, | 1176 |
| palošinom o tle udario, | 1177 |
| a priskoči skoka nekolika | 1178 |
| pa mu vranca nogom udario, | 1179 |
| Huseinu silu uz vilicu: | 1180 |
| »Huseine— pasije kopile!— | 1181 |
| moli Boga za đavola svoga | 1182 |
| što si sluga pobratima moga, | 1183 |
| a sad bih ti osijek'o glavu! | 1184 |
| Koji su vas tu nosili vrazi | 1185 |
| da varate tuđe zaručnice? | 1186 |
| Ta ono je moja zaručnica | 1187 |
| —i ja sam joj bio mušterija. | 1188 |
| Puno sam joj dolazi puta | 1189 |
| —jednog ljeta sedamnaest puta— | 1190 |
| a nisam je ni očim vidio, | 1191 |
| ama mi je sevdah ostanuo. | 1192 |
| Do sad sam joj sedam slao knjiga, | 1193 |
| još mi od nje odgovora nejma. | 1194 |
| Al' joj knjige ne dolaze puste, | 1195 |
| al' đevojka baš ne haje za me.« | 1196 |
| Pobježe mu na vrančiću Huso, | 1197 |
| a za njima hovoriljke Tale: | 1198 |
| »Selam ćeš nam agi odnijeti! | 1199 |
| Ne mogu mu hator ištetiti | 1200 |
| —doć' ću njemu na pjane svatove.« | 1201 |
| Ode Huso od Orašca bila, | 1202 |
| ode pravo na Kanižu bilu. | 1203 |
| A kad Huso u Kanižu dođe, | 1204 |
| na veliko čudo udario | 1205 |
| —popeli se od beza čadori, | 1206 |
| aščibaše vatre naložili | 1207 |
| a naa vatre natakli kazane, | 1208 |
| kasabaše naoštrili nože, | 1209 |
| prigrnuli mrke kabanice, | 1210 |
| obaraju krave jalovice | 1211 |
| i bijele ovce prehodnice | 1212 |
| —sve se gone krave i volovi, | 1213 |
| a na krda ovce i ovnovi, | 1214 |
| a na konj'ma rakija i vino, | 1215 |
| na kolima zobca i sijeno. | 1216 |
| Huso sluga u avliju dođe | 1217 |
| pa odjaha vranca od mejdana, | 1218 |
| pa ga eto agi na vrh kule. | 1219 |
| Agi svome turski selam viknu, | 1220 |
| a aga mu hošđeldiju viče: | 1221 |
| »Je si li mi hizmet ičinio?« | 1222 |
| »Jesam, agi— obadva mi svita.« | 1223 |
| »Hej aferim, slugo Huseine! | 1224 |
| Kad mi ovo sad veselje prođe | 1225 |
| i tebe će aga oženiti, | 1226 |
| kraj sebe ti kulu načiniti | 1227 |
| —pokraj sebe, ljepšu vet u sebe— | 1228 |
| svoju ću ti poklonit robinju.« | 1229 |
| Tada aga harač učinio, | 1230 |
| niz livade popeo čadore, | 1231 |
| zelen čador od zelene svile: | 1232 |
| taj je čador niže kule bile, | 1233 |
| pod čadorom prostrta halija, | 1234 |
| Na haliji careva gazija, | 1235 |
| od Kaniže Hasanpaša Tiro | 1236 |
| —to će biti svatski starješina. | 1237 |
| Stoji jeka sa četiri strane | 1238 |
| —sve pucaju puške venedici— | 1239 |
| stoji vika pijani' junaka, | 1240 |
| stoji vriska velikih atova, | 1241 |
| od sile se crna zemlja trese. | 1242 |
| Dok stadoše dohodit svatovi, | 1243 |
| dočekuju mladi hizmećari | 1244 |
| što će hizmet činit svatovima. | 1245 |
| Dobre ate penju niz livade, | 1246 |
| a junake za gotove tole | 1247 |
| —namješćaju serhat i krajina, | 1248 |
| kad ispade jedan serhatlija | 1249 |
| na vrančiću konju od mejdana. | 1250 |
| To je glavom iz Stine Bešire, | 1251 |
| i za njime jedan bajraktare | 1252 |
| na doratu konju od mejdana, | 1253 |
| pa on nosi zelena bajraka | 1254 |
| i za njime dvanaest bešlija, | 1255 |
| i za njima kita i svatovi. | 1256 |
| I taj prođe, a drugi naiđe | 1257 |
| na golubu konju od mejdana. | 1258 |
| Pred njim jaše sedam bajraktara, | 1259 |
| ponajprvi Vrcić bajraktare. | 1260 |
| Nad Vrcića nejma bajraktara | 1261 |
| —u Vrcića vazda p'jana glava, | 1262 |
| i vavijek sjedi na zekanu. | 1263 |
| U njeg' nejma nikada emana | 1264 |
| —on će ppsjeć' od malo zemana | 1265 |
| stara popa odmah kod o'tara, | 1266 |
| mujezina što daje ezana, | 1267 |
| zaklat majci u naramku sina | 1268 |
| kome nejma ni puna godina. | 1269 |
| I taj prođe, a drugi naiđe | 1270 |
| na dogatu konju od mejdana. | 1271 |
| Dobre mrke odgojio brke, | 1272 |
| prekrile mu puškam tepeluke | 1273 |
| —sjaje mu se toke kroz brkove | 1274 |
| baš k'o mjesec kroz tanke oblake. | 1275 |
| Za njim jedan jaše bajraktare | 1276 |
| na zckanu konju od mejdana, | 1277 |
| i on nosi zelena bajraka | 1278 |
| —to bijaše Tanković Osmane, | 1279 |
| mlad bajraktar bulju'baše Muje. | 1280 |
| Za njim jedan na jednom mrkalju | 1281 |
| prinosa mu kitu od bajraka | 1282 |
| —štogoć ga se iz sedla pomalja, | 1283 |
| vas u srmi i u čistu zlatu, | 1284 |
| istom momka gari nausnica— | 1285 |
| to bijaše Mujagin Halile; | 1286 |
| i za njime trista beskućnika. | 1287 |
| A za njima drugi ispanuo | 1288 |
| —pješe gazi ni paripa nejma; | 1289 |
| dobre plave odgojio brke, | 1290 |
| zavitlj'o ih na oba ramena, | 1291 |
| preko rama tokmakli šešana— | 1292 |
| a za njime hiljadu pješaka | 1293 |
| —pješadija tokmakli šešana, | 1294 |
| sve tokmake digli pod oblake. | 1295 |
| Sve dolaze mlade poglavice, | 1296 |
| sve se paši kupe Kanižkome | 1297 |
| —kupiše za nedelju dana. | 1298 |
| Sve se sila u Kaniži zbila | 1299 |
| ispod kule Hadži Smailage. | 1300 |
| Svi zajedno sjeli poglavari | 1301 |
| pod čadorom Hasanpaše Tire, | 1302 |
| ponajbliže Hasanpaše Tire | 1303 |
| beg Mustajbeg od široke Like. | 1304 |
| Ište paša dževab od prednjaka, | 1305 |
| ponajviše ličkog Mustajbega: | 1306 |
| »Jesu li vam svi došli glavari?« | 1307 |
| A dževabi kladuški Hrnjica: | 1308 |
| »Svi su nama došli poglavari, | 1309 |
| još nam nejma od Orašca Tale.« | 1310 |
| Paša veli: »Da ga ne čekamo, | 1311 |
| jer nijesmo od vele čekanja. | 1312 |
| Kršni danci, a dugi konaci.« | 1313 |
| Veli Mujo: »Čekati se mora. | 1314 |
| Nema hoda bez mog pobratima | 1315 |
| —bez mog pobre od Orašca Tale— | 1316 |
| ko će nama upravit svatovim, | 1317 |
| ko li će nam tertib učiniti. | 1318 |
| Nije l' Tale, ne ima ni šale.« | 1319 |
| U riječi đe ovi bijahu, | 1320 |
| dok uz polje udarila tama. | 1321 |
| Tuda tama nikad nije sama, | 1322 |
| a iz tame sam ispade Tale | 1323 |
| na njegovu klepavu kulašu. | 1324 |
| Dobro ti je konja zaodio: | 1325 |
| na konju mu gola kaltačina, | 1326 |
| po kaltaku kožna kolanina | 1327 |
| —lipa koža na lipi narasla!— | 1328 |
| zauzd'o ga šarenom uzicom. | 1329 |
| A na njemu Tale binjedžija | 1330 |
| koliko se takum učinio, | 1331 |
| i kako je tilo zaodio? | 1332 |
| Na nogam' mu čizmetine crne, | 1333 |
| a kroza nje prstečine vire | 1334 |
| —đegod staje, od čizam' ostaje. | 1335 |
| Na njemu su šajčave čakšire, | 1336 |
| a na plećim šajčena dolama, | 1337 |
| obadva mu ispanula lakta; | 1338 |
| na glavi mu kapa vučevina, | 1339 |
| i kroza nju plava perčinina. | 1340 |
| Za pasom mu jedna puška mala: | 1341 |
| hazur mu je—ni kremena nije, | 1342 |
| ni čeljusti ni gornje ni donje, | 1343 |
| i još veli prevariti neće! | 1344 |
| Po nizoko obisio paloš | 1345 |
| —do pola mu kore oblomio, | 1346 |
| a od pole jezik pomolio. | 1347 |
| I ne jaše k'o ostali ljudi, | 1348 |
| i ne gleda kud ostali ljudi, | 1349 |
| vet čifutski noge premetnuo | 1350 |
| pa bugarsku pismu zapivao. | 1351 |
| Dočeka ga na selamu Mujo, | 1352 |
| a Tale mu turski selam dava, | 1353 |
| a on njemu u krboču pivo. | 1354 |
| Popi Tale, brka ne pokvasi, | 1355 |
| prazan krboč pred Hrnjicu baci, | 1356 |
| pa Hrnjici Tale progovara: | 1357 |
| »Jesu l' vam se svati okupili? | 1358 |
| Jeste l' veće viću učinili? | 1359 |
| Koji će vam biti starješina, | 1360 |
| ko li će vam biti đeverbasa | 1361 |
| —koje li će biti đeverovi, | 1362 |
| ko li će vam biti selamaga? | 1363 |
| Ako niste vićovali viće, | 1364 |
| Tale će vam viću učiniti, | 1365 |
| razrediće vaše poglavare. | 1366 |
| Neka vami bude starješina | 1367 |
| od Kaniže Hasanpaša Tiro, | 1368 |
| a neka vam bude djeverbaša | 1369 |
| beg Mustajbeg od široke Like. | 1370 |
| Ti ćeš, Mujo, biti selamaga, | 1371 |
| a ja ću vam biti čaušbaša. | 1372 |
| Dva đevera što će uz divojku, | 1373 |
| nek' je jedno dijete Halile, | 1374 |
| nek' je drugo Nukić Ibrahime | 1375 |
| —u svakog su đeverovi bili. | 1376 |
| I kogod me poslušati neće, | 1377 |
| beli s nami ni putovat neće; | 1378 |
| nek' na jandal iđ iz svatova, | 1379 |
| S njima će Tale zametnuti kavgu.« | 1380 |
| Sve im tako iskazuje Mujo. | 1381 |
| Neko veli: »Da ga poslušamo!« | 1382 |
| neko veli: »Da ga ne slušamo!« | 1383 |
| paša veli: »Valja slušat Talu, | 1384 |
| jer što reče, prevariti neće, | 1385 |
| na miru će zametnuti kavgu | 1386 |
| —prođ' se vraga, ne goni mu traga!« | 1387 |
| Tako taman Talu poslušaše. | 1388 |
| Tale viknu i daulbaz tiknu: | 1389 |
| »Hazurola, kita i svatovi! | 1390 |
| Ko je konjik, priteži kolane | 1391 |
| —ko je pješak, na noge opanke! | 1392 |
| Niste došli kršla kovat ovdje | 1393 |
| —zar ovoga agu iskopati | 1394 |
| i njegove kmete raseliti?— | 1395 |
| vet hajdemo do Budima bila, | 1396 |
| do kadune, begovice stare, | 1397 |
| đe se more jesti bez kantara.« | 1398 |
| Stadoše im jahati prednjaci, | 1399 |
| stadoše se dizati bajraci | 1400 |
| —u času se hazur učiniše. | 1401 |
| Onda paša reče od Kaniže: | 1402 |
| »Svak na saju, ko je od svatova! | 1403 |
| Valja brojit kićene svatove, | 1404 |
| da vidimo s kijem putujemo.« | 1405 |
| Svi izašli na saju svatovi, | 1406 |
| pa stadoše brojiti svatove. | 1407 |
| Tale broji, a Ramo tefteri, | 1408 |
| pa na Tali tefter zaklopiše, | 1409 |
| dadoše ga paši Kanižkome. | 1410 |
| Stade gledat koliko je svata: | 1411 |
| konjanika petnaest hiljada. | 1412 |
| a pješaka dvanaest hiljada. | 1413 |
| Onda serhat i krajina pođe. | 1414 |
| Udarile zile i borije | 1415 |
| —bubnji biju a svirale cvile, | 1416 |
| polajuju sitne daulhane— | 1417 |
| i eto ih taktom velikijem. | 1418 |
| I daleko taj dan ufatiše | 1419 |
| —u Jasiku, selo plemenito, | 1420 |
| po Jasici pali po konacim. | 1421 |
| A otolen dobro uraniše, | 1422 |
| u golemo selo Veselicu | 1423 |
| —i tu,drugi konak učiniše, | 1424 |
| a otolen rano uraniše, | 1425 |
| pa na Glinu vodu napanuše. | 1426 |
| Tuka ima na čekmek ćuprija, | 1427 |
| tu će Turci Glinu vodu prići | 1428 |
| Tu će Tale zastavit svatove, | 1429 |
| pa zaziva Hasanpašu starog: | 1430 |
| »Hasanpaša— svatovima glava!— | 1431 |
| daj mi kakva druga pouzdana | 1432 |
| da nam mosta čuva kamenoga, | 1433 |
| jer je senat Petra đenerala.« | 1434 |
| Svi rekoše turski ki/cenici | 1435 |
| da ostave Grdan Omeragu | 1436 |
| sa njegovih hiljadu pješaka: | 1437 |
| »Ovdje ćemo njega ostaviti, | 1438 |
| nek' nam čuva senta i ćenara | 1439 |
| od vlašćeta Petra đenerala.« | 1440 |
| Onda paša veli od Kaniže: | 1441 |
| »Dite moje Grdan Omeraga, | 1442 |
| pričuvaj mi senta i ćenara | 1443 |
| od vlašćeta Petra đenerala; | 1444 |
| more nam se zastaviti džada. | 1445 |
| I evo ti tain i fišeci.« | 1446 |
| A veli mu Grdan Omeraga: | 1447 |
| »Hajde, pašo, bijelu Budimu! | 1448 |
| Dok j' u mene na ramenim glava, | 1449 |
| neće ti se prestaviti džada.« | 1450 |
| Pa pođoše kićeni svatovi | 1451 |
| i Grdana ostaviše tuka, | 1452 |
| bojne vojske hiljadu pješaka. | 1453 |
| Svata sila pođe uz Mohača. | 1454 |
| Kada biše blizu ka Budimu, | 1455 |
| dok evo ti iz grada građana | 1456 |
| —iznesoše jafte pred svatove: | 1457 |
| Hasanpaši jafta u vezira, | 1458 |
| selamagi Muji u dizdara, | 1459 |
| đeverbaši Mustajbegu ličkom | 1460 |
| u kadune Alibegovice, | 1461 |
| čaušbaši Tali u mehani | 1462 |
| —nezna Tale kad je dosta šale, | 1463 |
| pa ga niko u kuću ne prima. | 1464 |
| I ostale svate razvedoše | 1465 |
| po ćošcima i po konacima | 1466 |
| —dočekaše kićene svatove. | 1467 |
| Dok u Budim svati uljegoše, | 1468 |
| za njima se zatvori kapija | 1469 |
| a na gradu tri topa pukoše | 1470 |
| —zapali ih vezir iz Budima, | 1471 |
| a ode mu knjiga od Budima, | 1472 |
| a na ruke Petru đeneralu: | 1473 |
| »Pobratime Petre đenerale, | 1474 |
| evo turski dođoše svatovi! | 1475 |
| Vojske kupi štogoć više moreš, | 1476 |
| vojsku vodi na čekmek ćupriju, | 1477 |
| prestavi im na čekmeku džadu. | 1478 |
| Kad se svati od Budima vrate, | 1479 |
| opet ću ti haber učiniti.« | 1480 |
| Tom se niko domislit ne može, | 1481 |
| sam' se Tale tome domislio, | 1482 |
| pa im Tale za hinlu kaziva: | 1483 |
| »Boga mi je hinla u vezira | 1484 |
| —ono nije šemluk pred svatove, | 1485 |
| vet je ono hinla vezirova. | 1486 |
| Haber daje Petru đeneralu, | 1487 |
| da mu Petar u Mohače dođe | 1488 |
| da prestavi na čekmeku džadu, | 1489 |
| pa će naši nabrčat svatovi.« | 1490 |
| Njega Mujo od Kladuše kara: | 1491 |
| »Vrag t' odnio i ko te rodio, | 1492 |
| nemoj vazda zametati kavge | 1493 |
| —zlogovor si, da te Bog ubije! | 1494 |
| Ono hinla nije u vezira, | 1495 |
| vet šenluci paša pred svatove.« | 1496 |
| Pa o tome više zbora nejma, | 1497 |
| vet svatovi pali po konacim'. | 1498 |
| Svakoga će dočekati lipo, | 1499 |
| svakom lijep hizmet učiniti. | 1500 |
| U jutro će Tale podraniti, | 1501 |
| po ćošcima i po konacima | 1502 |
| Tale viče, u daulbaz tiče: | 1503 |
| »Hazurala, kićeni svatovi!« | 1504 |
| Hotijahu svati putovati, | 1505 |
| dok evo ti pašina kavaza, | 1506 |
| haber dade po butum Budimu: | 1507 |
| »Ko j' u koga pao na konaku, | 1508 |
| nek' ne miče niko iz Budima, | 1509 |
| jer je vezir tembih učinio | 1510 |
| —ovaki je adet u Budimu, | 1511 |
| da predane za tri bila dana, | 1512 |
| nek s' odmore konji i junaci.« | 1513 |
| Tu će paša razbundat svatove. | 1514 |
| Pa će mrklu noćcui prenoćiti | 1515 |
| i bijeli danak predaniti | 1516 |
| dok im druga crna noćca dođe. | 1517 |
| I tu drugu noćcu omrkoše, | 1518 |
| i to jutro podranio Tale, | 1519 |
| pa sve Tale po konacima hoda | 1520 |
| a sve viče, u daulbaz tiče: | 1521 |
| »Hazurola, konji i junaci! | 1522 |
| Šta slušate murtatina carskog? | 1523 |
| Ta vidite— njima ne vidili!— | 1524 |
| đe se murtat vezir dogodio. | 1525 |
| Đe ostade Grdan Omeraga, | 1526 |
| sve će svoje izgubiti društvo.« | 1527 |
| Stadoše se svati 'azurati, | 1528 |
| pod begove ćoške oklupljati, | 1529 |
| a iznutra dari izlaziti | 1530 |
| —svakoga će svata darivati, | 1531 |
| Stadoše se svati hazurati | 1532 |
| —đeverbaši čohu i kadifu, | 1533 |
| i đevojku među đeverove, | 1534 |
| čaušbaši u bošči haljine | 1535 |
| i pedeset žutijeh dukata. | 1536 |
| Neće Tale ni da gleda na nje, | 1537 |
| već boščaluk nogom pogazio, | 1538 |
| a dukate u džepe sasuo. | 1539 |
| Pa stadoše svati polaziti, | 1540 |
| stade Tale ruho tovariti | 1541 |
| —natovari šes'et seisana, | 1542 |
| bila ruha i crvena suda— | 1543 |
| pa naćera od odžaka bila, | 1544 |
| a zapiva tanko kiridžijski: | 1545 |
| »Di komore— poklali vas vuci!— | 1546 |
| ovo ruho poharčili Turci! | 1547 |
| Kako sam se od majke rodio, | 1548 |
| vavijek sam ruho tovario | 1549 |
| —težeg vraga tovario nisam, | 1550 |
| niti sam se 'vako umorio. | 1551 |
| Ama 'ko će lijepa devojka… | 1552 |
| Čekaj, hanko, nekolika dana, | 1553 |
| dok dođemo na Kanidžu bilu. | 1554 |
| Onde ću se Mehi zamoliti, | 1555 |
| pa će tvoje kosti izlomiti, | 1556 |
| a ti meni zahmediju platit. | 1557 |
| Rđavo si mene darovala.« | 1558 |
| Pa pođoše gradu na kapiju, | 1559 |
| a zavika telal po Budimu: | 1560 |
| »Ko otvori za nedilju dana, | 1561 |
| na njem ruse glave ne imade!« | 1562 |
| Dok iz grada izišli svatovi | 1563 |
| na gradu se zatvori kapija. | 1564 |
| Pratilo nas trista pratidžija, | 1565 |
| u ravno nas polje ispratiše, | 1566 |
| vratiše se natrag pratidžije. | 1567 |
| Dok priđosmo u polje Mohača, | 1568 |
| dok u drugu polu zaljegosmo, | 1569 |
| tu golemo čudo opazismo: | 1570 |
| oko Gline s obadvije strane | 1571 |
| sve se 'nakva pomotala tama, | 1572 |
| a u tami grču gavranovi. | 1573 |
| Onda paša reče od Kaniže: | 1574 |
| »Mili Bože, čuda velikoga! | 1575 |
| Što se ona pomotala tama | 1576 |
| oko Gline, oko vode hladne? | 1577 |
| Al' je ona tama od oblaka, | 1578 |
| al' će biti tama iz pušaka?« | 1579 |
| Svi rekoše da je od oblaka, | 1580 |
| a sām Tale da je iz pušaka: | 1581 |
| »Dobra nije Grdan Omeragi.« | 1582 |
| U tom zboru đe to bijasmo, | 1583 |
| dok evo ti jednoga junaka | 1584 |
| od Čekmeka, mosta kamenika. | 1585 |
| Pješe momče ide uz Mohače, | 1586 |
| u ruci mu temre od bajraka, | 1587 |
| na bajraku krpe ne imade; | 1588 |
| na junaku ništa od odila, | 1589 |
| već niz pleći tura od perčina | 1590 |
| —pocrnio kao 'tica čavka, | 1591 |
| sve od crnog praha i olova— | 1592 |
| na temre se podupire prazno. | 1593 |
| To će momak biti od Grbave, | 1594 |
| mlad bajraktar Grdan Omerage, | 1595 |
| a na ime Hajduk Ibrahima; | 1596 |
| tu će pašu sresti i svatove. | 1597 |
| Odma' paša zastavi svatove. | 1598 |
| Hasanpaša mlado momče pita, | 1599 |
| »Bajraktare Grdan Omerage, | 1600 |
| što si, sine, tako pocrnio | 1601 |
| i od žive vatre izgorio? | 1602 |
| Kako ti se kod čekmeka radi, | 1603 |
| kako ti je Grdan Omeraga?« | 1604 |
| »Mučno nam se kod čekmeka radi. | 1605 |
| Šta učini, pašo od Kaniže, | 1606 |
| jer pogubi on'likoTuraka? | 1607 |
| Čudno nas je sila krdisala. | 1608 |
| Znaš li, pašo, kad ode Budimu, | 1609 |
| mi ostasmo kod čekmek ćuprije; | 1610 |
| kad su topi pukli na Budimu, | 1611 |
| vi ste mlili šenluk kod vezira | 1612 |
| —ono šenluk nije u vezira, | 1613 |
| vet murtatluk vami učinio. | 1614 |
| Otišla je knjiga od vezira, | 1615 |
| haber dao Petru đeneralu | 1616 |
| da su došli u budim svatovi. | 1617 |
| Pa j' ustala vojska silovita | 1618 |
| —vojska Petar dig'o đenerale— | 1619 |
| mrkle noći u sedam sahata | 1620 |
| izišli su na čekmek ćupriju. | 1621 |
| A mi bjesmo dobro dočekali, | 1622 |
| u crnu se zemlju zaronili | 1623 |
| —svaki svoju pušku napunio, | 1624 |
| jer je Grdan mahom domislio | 1625 |
| da je Petar poš'o đenerale. | 1626 |
| Popadasmo za studeno stinje | 1627 |
| dok katane naprid udariše | 1628 |
| —sve katane dvanaest hiljada. | 1629 |
| Na živu ih vatru dočekasmo | 1630 |
| —u nas duge puške ispucaše, | 1631 |
| nekoliko s konja ukidoše, | 1632 |
| pa katane tude razjahaše— | 1633 |
| dok eto ti Petra đenerala, | 1634 |
| a za njime četr'est tabora | 1635 |
| i od boja dvanaest topova, | 1636 |
| salkum topa dva'est i četiri. | 1637 |
| Do sabaha, pašo gospodare, | 1638 |
| sve s' u crnu zemlju zaroniše, | 1639 |
| namjestiše od boja topove | 1640 |
| i salkuma dvades' i četiri | 1641 |
| —salkum puca, crnu zemlju buca, | 1642 |
| a sve lomi drvlje i kamenje. | 1643 |
| Tada više boja nije bilo, | 1644 |
| vet kad nam druga noćca dođe, | 1645 |
| noći prošla četiri sahata, | 1646 |
| jeka stade pokraj vode Gline. | 1647 |
| Udariše jasni tambrdini | 1648 |
| a stadoše pucat mušketiri; | 1649 |
| stade škripa pod topovim kola, | 1650 |
| a oko njih vika upisnika | 1651 |
| —upisnika, vlaškijeh soldata— | 1652 |
| dok evo ti Šeremetovića | 1653 |
| i za njime dvanaest hiljada, | 1654 |
| tu na juriš nami udariše. | 1655 |
| Dotle ne bi druga poginula, | 1656 |
| pa se više biti ne šćedoše, | 1657 |
| vet s' ustavi oko Gline vojska; | 1658 |
| tada više boja ne bijaše. | 1659 |
| Kad nam noćas crna noćca dođe, | 1660 |
| akšam prođe a jacija dođe, | 1661 |
| opet jeka stade druma puta | 1662 |
| pokraj Gline, pokraj vode hladne, | 1663 |
| dok kaurska ordija navali | 1664 |
| —pred tom vojskom Mato kapetane, | 1665 |
| i za njime četiri hiljade. | 1666 |
| Sve tri su se sile sastanule. | 1667 |
| Jutros, pašo, kad ogranu sunce, | 1668 |
| nadasmo se vami od Budima | 1669 |
| —od vas glasa ni habera nejma. | 1670 |
| Mi smo mlili, vi ste izginuli, | 1671 |
| a vi međer izginuli niste, | 1672 |
| već sidite pa teferičite. | 1673 |
| Jutros nami vlasi udariše | 1674 |
| —sa tri nami udariše strane. | 1675 |
| Dosta vlaha, a malo Turaka | 1676 |
| —bili smo se do sedam sahata, | 1677 |
| i branili iza meteriza | 1678 |
| dok nam nesta praha i olova. | 1679 |
| Kad nam praha nesta i olova, | 1680 |
| Grdan nami reče Omeraga: | 1681 |
| —Đeco moja— pogodna krajino!— | 1682 |
| vakat nami od umora dođe, | 1683 |
| redak nam je sada pomrijeti. | 1684 |
| Đeco moja, da se iskupimo | 1685 |
| i na jedno misto sastanemo, | 1686 |
| izgrlimo pa se halalimo, | 1687 |
| da na juriš na nje udarimo | 1688 |
| —ko pogine, nek' mu kuća znade, | 1689 |
| ko ostane, nek' i onog znade. | 1690 |
| Zajejedno se porodili nismo, | 1691 |
| evo vakta da zajedno mremo.— | 1692 |
| Na jedno se misto iskupismo, | 1693 |
| halalismo, pa se ižljubismo. | 1694 |
| Ja prifatih zelena bajraka | 1695 |
| —u livu ga prifatio ruku, | 1696 |
| a u desnu brijatkinju ćordu— | 1697 |
| Boga mi sam prvi udario, | 1698 |
| za mnom, pašo, Grdan Omeraga | 1699 |
| i ostalo što bješe Turaka. | 1700 |
| Ja napadoh na čekmek ćupriju; | 1701 |
| dočeka me vojska silovita | 1702 |
| —bojna vojska Petra đenerala— | 1703 |
| i od boja bajlemez topovi. | 1704 |
| Dok prijeđoh na čekmek cupriju | 1705 |
| ne osta mi ništa od odila, | 1706 |
| za mnom ne bi druga nijednoga | 1707 |
| —više ne znam šta je od njih bilo, | 1708 |
| al' pobiše, al' ih isjekoše.« | 1709 |
| Sve to paša gleda od Kaniže, | 1710 |
| a sve truni suze od očiju. | 1711 |
| Onda paša reče od Kanže: | 1712 |
| »Jä što ćemo od života svoga? | 1713 |
| Al' ćeno se ovdi zastanuti, | 1714 |
| ali ćemo paši mahzariti | 1715 |
| i u paše indat zaiskati, | 1716 |
| al' na juriš njima udarati?« | 1717 |
| Tu ss Kozlić desi Huremaga, | 1718 |
| pa mu Kozlić veli Huremaga: | 1719 |
| »Daj da našem paši mahzarimo | 1720 |
| i u paše indat zaišćemo.« | 1721 |
| A stari mu veli Ćejvanaga: | 1722 |
| »Daj da naše vratimo svatove | 1723 |
| do Budima grada bijeloga!« | 1724 |
| A sve Tale naokolo hoda, | 1725 |
| a za sobom svoga konja voda, | 1726 |
| Huramagi u staricu dirnu: | 1727 |
| »Huramaga, pas ti der'o majku, | 1728 |
| Ćejvanagi i oca i majku! | 1729 |
| Ni jedan vas nije za tertiba! | 1730 |
| Mahzarit vam fajde ne imade | 1731 |
| dok se vezir murtat dogodio. | 1732 |
| Rašta li' će vraćati svatove | 1733 |
| —zar ostavljat pokor do vijeka? | 1734 |
| Ako ćete mene poslušati, | 1735 |
| niti ćete paši mahzariti | 1736 |
| ni u Budim vraćati svatova, | 1737 |
| vete ovdje konje razjahati, | 1738 |
| pašin zelen čador razapeti, | 1739 |
| pa gledati drugoga tetiba | 1740 |
| —ako ćete mene poslušati, | 1741 |
| sada ćete dalkrluke pisat | 1742 |
| koji svoga tila žalit neće | 1743 |
| od vlaškoga g'ožđa studenoga | 1744 |
| ni od duge puške lazarije. | 1745 |
| Nemoj, pašo, žaliti dukata, | 1746 |
| koji će se prvi djetić naći | 1747 |
| pa iskočit jandal iz svatova, | 1748 |
| pa sa sebe skinuti haljine | 1749 |
| do košulje i tankijeh gaća, | 1750 |
| dalkrlučki bajrak prifatiti, | 1751 |
| koji će nam naprid udariti | 1752 |
| —pa će se još naći kahrimana.« | 1753 |
| Onda paša reče od Kaniže: | 1754 |
| »Ko iskoči prvi iz svatova | 1755 |
| a prifati zelena bajraka, | 1756 |
| daću njemu pet stotin' dukata! | 1757 |
| Nije lasno naprid udarati, | 1758 |
| jer s' u času more poginuti.« | 1759 |
| A sve paša suze prolijeva | 1760 |
| —suze roni, a godine broji: | 1761 |
| »Hej godine, moje negodine, | 1762 |
| kako mi se rano izbrojiste, | 1763 |
| pa mi tilo nije za udarca, | 1764 |
| a paša bi davno udario.« | 1765 |
| Tako paša istom govoraše, | 1766 |
| kad li momče na muštuluk dođe: | 1767 |
| »Daj muštuluk, Hasanpašo Tiro | 1768 |
| —eno ti se jedan djetić nađe, | 1769 |
| pa iskoči jandal iz svatova! | 1770 |
| U jednoj mu ruci posjeklica, | 1771 |
| a u drugoj temre od bajraka | 1772 |
| —a drže ga taman četvorica, | 1773 |
| i još mu se izgrušala brada.« | 1774 |
| Birdem paša na noge od tale, | 1775 |
| a to djetić od Kanže bile | 1776 |
| —to je glavom Cifra Hasanaga. | 1777 |
| Pa ga paša među oči ljubi: | 1778 |
| »Hasanaga, moj obraze svitli, | 1779 |
| tvoja se izgrušala brada, | 1780 |
| sad ti nisi za duga mejdana!« | 1781 |
| »Hoću, pašo, očinjeg mi vida. | 1782 |
| Ja ne žalim gvožđa kaurskoga!« | 1783 |
| Paša daje pet stotin' dukata, | 1784 |
| Hasanaga neće nijednoga: | 1785 |
| »Ja ti neću pare ni dinara.« | 1786 |
| Dok za njime drugi iskočio, | 1787 |
| jedan momak od dvades' godina, | 1788 |
| i na njemu gaće i košulja. | 1789 |
| Prelomio na maču korice, | 1790 |
| u desnoj mu ruci ćemerlija | 1791 |
| a u drugoj puška granajlija, | 1792 |
| a drže ga taman petorica. | 1793 |
| To im mali bješe Mehmedaga. | 1794 |
| Još mu babo veli Smailaga: | 1795 |
| »Moj Mehmede, nemoj udarati, | 1796 |
| jer mahnito moreš poginuti, | 1797 |
| ostaće ti cura udovica.« | 1798 |
| »Hoću, babo, očinjeg mi vida! | 1799 |
| Neka majka ne pričeka sina.« | 1800 |
| A za njime gojeni Halile | 1801 |
| —njega drže tamam sedmica— | 1802 |
| a za njime ptistajaše Mujo: | 1803 |
| »He,j aferim, moj obrazi svitli! | 1804 |
| Svađe si mi obraz osvitlao | 1805 |
| —hej, Bog dao i današnji danče, | 1806 |
| ak' ne doš'o na ćupriju prvi, | 1807 |
| nikad tebe ne vidio Mujo!« | 1808 |
| Sve ispada junak za junakom | 1809 |
| —svaki sablji kore prelomio, | 1810 |
| u desnoj mu posjeklica ćorda, | 1811 |
| u lijevoj puška granalija. | 1812 |
| Sve ih paša broji od Kaniže | 1813 |
| —sto i trides' i četiri druga | 1814 |
| što s' odabra jandal iz svatova— | 1815 |
| a dovu im uči Omerhodža, | 1816 |
| a sve Tale naokolo hoda, | 1817 |
| Hasanagu Cifru svjetovaše: | 1818 |
| »Bogom brate Cifra Hasanaga, | 1819 |
| kad mi sada niz Mohače pođeš | 1820 |
| i poneseš zelena bajraka, | 1821 |
| lako, adže, hajde niz Mohače. | 1822 |
| Vlaške će vas potpaziti straže, | 1823 |
| u ordiju haber učiniti, | 1824 |
| od boja će tope zapaliti. | 1825 |
| Krij' se, adže, jedan za drugoga | 1826 |
| dok premetne vatra od topova, | 1827 |
| jer se polje ravno dogodilo | 1828 |
| —tu drveta ni kamena nejma | 1829 |
| niti za što zakloniti tilo, | 1830 |
| vet to junak jedan za drugoga.« | 1831 |
| A sve Tale Omerhodži kaže: | 1832 |
| »Brže dovu, Omerhodža, daji, | 1833 |
| jera Turci pričekati neće | 1834 |
| i bez dove hoće udariti | 1835 |
| —sablja siče, a dova ne siče.« | 1836 |
| I još veli Hasanpaša Tiro: | 1837 |
| »Hasanaga, brate od matere, | 1838 |
| kad premetne vatra od topova, | 1839 |
| poletite kako sokolovi | 1840 |
| —trides' će im puknuti salkuma, | 1841 |
| žestoka je vatra od salkuma— | 1842 |
| onda, brate, na noge skočiti, | 1843 |
| halaknite, Boga spomenite, | 1844 |
| pa po malu pušku zapalite, | 1845 |
| čarkufeleć rukam izlomite | 1846 |
| a za golo gvožđe prifatite, | 1847 |
| naskočite preko meteriza, | 1848 |
| nećete li do topova doći, | 1849 |
| nećete li oteti topove | 1850 |
| i konjicim sokak načiniti. | 1851 |
| Ja ću toga časa pred konjicim, | 1852 |
| a za mnom će svi butum svatovi, | 1853 |
| pa na juriš da im udarimo, | 1854 |
| pa što nami Bog i sreća dade.« | 1855 |
| To rekoše, pa se halališe, | 1856 |
| oštre sablje rukam prifatiše, | 1857 |
| pa se Cifra dobavi bajraka, | 1858 |
| a za njime sila svakolika. | 1859 |
| Kad poleće adže niz Mohače, | 1860 |
| osjevaju posjeklice ćorde | 1861 |
| —bijele se kako labudovi, | 1862 |
| jurišaju kako sokolovi. | 1863 |
| Kaurske ih straže opaziše, | 1864 |
| na tobdžije haber učiniše | 1865 |
| tobdžije im tope napuniše | 1866 |
| —u put puče pedeset topova, | 1867 |
| sve rek'o bi jednijem fitiljom. | 1868 |
| Sve se krije junak za junake | 1869 |
| dok prevrže vatra od topova; | 1870 |
| Bog im dade a sreća donese, | 1871 |
| tu ne bješe nijednog šehita. | 1872 |
| Dok stadoše pucat salkumovi | 1873 |
| —salkum puca, crnu zemlju buca, | 1874 |
| drvlje lomi a tare kamenje— | 1875 |
| dok prevžre vatra od salkuma, | 1876 |
| tu četiri izgubismo druga | 1877 |
| od salkuma, topa žestokoga. | 1878 |
| Pa po malu pušku zapalismo, | 1879 |
| pa ih prazne za silah zadismo | 1880 |
| a za golo g'ožđe prifatismo, | 1881 |
| ćarkufeleć izlomismo, | 1882 |
| i konjicim sokak načinismo. | 1883 |
| Bog pomože Cifri Hasanagi, | 1884 |
| pa najprvi na topove dođe | 1885 |
| i donese zelena bajraka, | 1886 |
| i četiri pogubi junaka. | 1887 |
| Stade tvrdit koplje od bajraka | 1888 |
| u ledinu pokraj bajlemeza, | 1889 |
| a ezane pod bajrakom daje, | 1890 |
| a sve gleda na četiri strane. | 1891 |
| S ovestrane pokraj vode hladne | 1892 |
| jedan dundar opazi junaka, | 1893 |
| među njima jedan serhatlija | 1894 |
| đe sve s golom oblijeće ćordom. | 1895 |
| Poznade ga Cifra Hasanaga | 1896 |
| —to će biti Grdan Omeraga— | 1897 |
| pa poleće junak do junaka; | 1898 |
| sretoše se na pola čekmeka, | 1899 |
| pa ga pita Cifra Hasanaga: | 1900 |
| »Omeraga— ako znaš za Boga— | 1901 |
| imaš, brate, ijednoga druga?« | 1902 |
| »Bogme, brate, jedva pet stotina, | 1903 |
| a pet stotina mi izginulo.« | 1904 |
| A sve gleda od Orašca Tale | 1905 |
| šta gazije pokraj vode rade, | 1906 |
| pa zavika što ga grlo daje: | 1907 |
| »Svi svatovi, crn vam obraz bio | 1908 |
| —crn vam obraz Bogu na divanu | 1909 |
| k'o no vam je danas na mejdanu!— | 1910 |
| vidite li šta gazije rade, | 1911 |
| kako nami širok sokak grade? | 1912 |
| Ko ne stio danas udariti, | 1913 |
| k… njemu i otac i majka, | 1914 |
| pušćenica — vjerenica ljuba! | 1915 |
| Sve sam do sad zadnji udarao, | 1916 |
| a danas ću uljest naprijeda | 1917 |
| —udrit hoću, da ću poginuti!« | 1918 |
| To im reče, poklopi kulaša, | 1919 |
| pa kulašu dade bakračliju. | 1920 |
| Sve pogleda junak na junaka, | 1921 |
| zapali se obraz od obraza; | 1922 |
| svi konjici konje poklopiše, | 1923 |
| a pješaci puške položiše | 1924 |
| —oh, da ti je stati pa gledati! | 1925 |
| Stade jeka polja Mohačkoga | 1926 |
| —od sile se crna zemlja trese; | 1927 |
| dok dođoše, nejma uspiranja, | 1928 |
| vet na vlašku vatru udariše. | 1929 |
| Sad da vidiš što vidijo nisi, | 1930 |
| kakav de se dženak zametnuti, | 1931 |
| kako l' gole sijevaju ćorde, | 1932 |
| kako l' mrtve zijevaju glave! | 1933 |
| Stade vriska ata i paripa, | 1934 |
| stade jeka ranjenih junaka, | 1935 |
| stade zveka g'ožda studenoga, | 1936 |
| stade hrska tila junačkoga! | 1937 |
| Konji gnječe, ranjenici ječe; | 1938 |
| neko viče, »Jallah meni, majko!« | 1939 |
| neko viče, »Ne spominji majke, | 1940 |
| vet spominji Boga velikoga, | 1941 |
| i kod sebe kakvagoda druga | 1942 |
| kojino te ostaviti neće, | 1943 |
| jä l' bez rane, jä l' bez mrtve glave!« | 1944 |
| Neko, druže, preko polja struže, | 1945 |
| bjegovana ne kukala majka. | 1946 |
| Velika nas pritisnula tama, | 1947 |
| ne vidimo neba ni zemalja, | 1948 |
| ni dobrijeh konja ni junaka. | 1949 |
| Za tri dana i tri noći crne, | 1950 |
| sve nam kavga u Mohaču stala | 1951 |
| da se nikad ne zadjenu ćordu, | 1952 |
| ni da vlaška ne udunu lunta. | 1953 |
| Nit' sjahaše, nit' opočinuše, | 1954 |
| nit' im konji zobi pozobaše, | 1955 |
| ni junaci hljeba ne jedoše | 1956 |
| dok im jutro osvanu četvrto | 1957 |
| —hala, hala, čuda golemoga!— | 1958 |
| do Gline se vode doćerasmo | 1959 |
| i u Glinu vodu naćerasmo. | 1960 |
| Kolika je valovita Glina, | 1961 |
| na sedam je premostismo mista | 1962 |
| mavim ćurcim i vlaškim škriljacim, | 1963 |
| i lešinom konjskom i junačkom, | 1964 |
| dok se voda zamutila Glina | 1965 |
| —do podne nam bistra tecijaše, | 1966 |
| a od podne mutna i krvava. | 1967 |
| U tome se dženka nestajaše | 1968 |
| —dolijeću ati osedlati | 1969 |
| i kobile bedevije brze, | 1970 |
| sv na stranu sedla naljegali | 1971 |
| a kolane krvi obojili, | 1972 |
| pa dizgine nogam pokidali | 1973 |
| a mahaju bakračlije prazne. | 1974 |
| Jesu bili, pa se izginuli, | 1975 |
| jer na njima binjedžija nema; | 1976 |
| ko pogibe, nek' mu kuća znade, | 1977 |
| a ko osta, vesela mu majka! | 1978 |
| Pa nam više kavge nestajaše, | 1979 |
| a staše se sastajat junaci | 1980 |
| i ranjene donosit junake, | 1981 |
| i kupiti šićar gotovinu. | 1982 |
| Nijednoga besposlena nejma: | 1983 |
| neko nosi posječenu glavu, | 1984 |
| neko vodi savezana živa, | 1985 |
| neko nosi brata ranjenika, | 1986 |
| neko, brate, i mrtva šehita, | 1987 |
| dok s' okupi serhat i krajina. | 1988 |
| Kad se veće sila okupila, | 1989 |
| kad nam nejma druga najboljega | 1990 |
| —ne ima nam ličkog Mustajbega, | 1991 |
| ne ima nam Muje kladuškoga, | 1992 |
| i nejma nam od Orašca Tale, | 1993 |
| i nejma nam Smailagić Mehe, | 1994 |
| i nejma nam petstotin djetića. | 1995 |
| Svak se čudom čudi velikijem | 1996 |
| —đe bi bio beg Mustajbeg lički? | 1997 |
| Još kadno smo dženak zametnuli | 1998 |
| Beg otiš'o bijelu Budimu, | 1999 |
| i za njime trides' bulju'baša, | 2000 |
| poraz paše od eski Budima. | 2001 |
| Pa će brže do Budima doći, | 2002 |
| pa će udrit na kapiju Turci, | 2003 |
| a odonlen na nove saraje | 2004 |
| —na saraje caske učtuglije— | 2005 |
| pašina ih egba dočekati | 2006 |
| i egbu mu helać učiniti, | 2007 |
| u konaku učtugliju naći. | 2008 |
| Tu će paši odrezati glavu; | 2009 |
| tuka će ti bega zapašiti | 2010 |
| —zapašiti bega Mustajbega, | 2011 |
| novijem ga pašom učiniti— | 2012 |
| na nj obući vezirske haljine, | 2013 |
| i uz bega egbu namjestiti | 2014 |
| —siliftar mu kladuški Hrnjica, | 2015 |
| a haznadar od Orašca Tale, | 2016 |
| učtuglija beg Mustajbeg lički— | 2017 |
| pa će otlen vrnut oBudima. | 2018 |
| Muštedžija na muštuluk dođe, | 2019 |
| na muštuluk Hasanpaši Tiri: | 2020 |
| »Daj muštuluk, Hasanpašo Tiro! | 2021 |
| Evo tebi novoga vezira, | 2022 |
| Mustajbega od široke Like. | 2023 |
| Sada smo ga pašom načinili | 2024 |
| i egbu mu dodali vezirsku | 2025 |
| —i dali mu Talu haznadara, | 2026 |
| siliftara Muju kladuškoga, | 2027 |
| a ostalo egba vezirova.« | 2028 |
| Pa će paša dati muštuluka. | 2029 |
| Na selamu i na hošđeldiji | 2030 |
| Tiro će ga poljubit u ruku: | 2031 |
| »Mubareć ti, nova učtuglijo! | 2032 |
| Pisaću te našemu devletu, | 2033 |
| pa će tebe devlet namjestiti | 2034 |
| —daće tebi zemlju pašaluka, | 2035 |
| Mustajbeže, đegod tebi drago.« | 2036 |
| Sad šta ćemo od života svoga? | 2037 |
| Da šehite svoje pokopamo, | 2038 |
| Ranjenicim rane zavijemo. | 2039 |
| Što imasmo izginula društva, | 2040 |
| sve na jedno mjesto iskupismo | 2041 |
| a u jedno greblje pokopasmo. | 2042 |
| Kako smo ji dobro pokopali, | 2043 |
| vide im se noge do koljena | 2044 |
| i bijele ruke do ramena, | 2045 |
| i bijelo do očiju lice | 2046 |
| —onako se kopaju šehiti. | 2047 |
| Da vidimo mladog Mehmedagu | 2048 |
| —jer ga nejma, ni od njega glasa. | 2049 |
| Mehmedov se babo uzmučio, | 2050 |
| pa sve suze od očiju truni | 2051 |
| a leševe mrtve prevaljiva, | 2052 |
| a ranjene žiive zaviriva | 2053 |
| —nejma Mehe ni od njega glasa! | 2054 |
| Za babom mu pristanuo Tale; | 2055 |
| Tale ide te ga razgovara: | 2056 |
| »O hadžijo, jedan jabandžijo, | 2057 |
| sto prolivaš suze od očiju? | 2058 |
| Zar Mehmeda žališ i g…? | 2059 |
| Te ako ti bude poginuo, | 2060 |
| junak bio, pa i poginuo. | 2061 |
| Ne će ostat hanka neudana, | 2062 |
| doklen god je neoženjen Tale. | 2063 |
| I prija sam bio mušterija | 2064 |
| —barem će se udat za junaka.« | 2065 |
| U tom zboru đeno i bijasmo, | 2066 |
| dok s' uz polje tama zatamila | 2067 |
| a iz tame konjik izletio, | 2068 |
| na doratu širokoga. vrata | 2069 |
| –O, kakva je serhatlija mlada? | 2070 |
| Na njem' nejma ništa od odila | 2071 |
| —u dorata grive ni perčina | 2072 |
| što mu nije vatra opržila. | 2073 |
| Nekog vodi pokraj sebe živa. | 2074 |
| Opazi ga Tale haznadare, | 2075 |
| od hadžije muštuluka pita: | 2076 |
| »Daj muštuluk, Hadži Smailaga, | 2077 |
| evo Mehe i pasjih g…! | 2078 |
| Eno pašće nije poginulo, | 2079 |
| eno dobra dila ufatilo | 2080 |
| —dobra dila Petra đenerala— | 2081 |
| pa ga paši vodi od Kaniže.« | 2082 |
| Pa će Mehu dočekati Turci. | 2083 |
| Stid junaka od braće Turaka, | 2084 |
| jer na njemu nejma odorine, | 2085 |
| vas od vatre izgorio žive. | 2086 |
| Sve se Mehmed niz dorata zgibe, | 2087 |
| pa sve čupa na busove travu, | 2088 |
| pa junačko zatiskuje tilo. | 2089 |
| Dočeka ga paša od Kaniže, | 2090 |
| u zelen ga ćurak zaogrnu, | 2091 |
| pa Mehmeda u čelo poljubi: | 2092 |
| »Hej aferim, moj obraze svitli, | 2093 |
| kad si meni obraz osvitlio | 2094 |
| —obraza ti pjeve spominjali | 2095 |
| i drugi se u te ugledali!« | 2096 |
| A on njemu vlašće poklonio, | 2097 |
| paša će ga u Stambol opremit | 2098 |
| svom sultanu, zemlji gospodaru. | 2099 |
| A zavika od Orašca Tale, | 2100 |
| »Daj mi, Meho, Petra đenerala!« | 2101 |
| Dade Meho, nešće ni riječi, | 2102 |
| pa mu Tale na pleći skočio | 2103 |
| a jamio iz čizme kandžiju, | 2104 |
| poče biti Petra đenerala | 2105 |
| —pod njim vlašće na hovrljke skače, | 2106 |
| a Tale se grohotom nasmija: | 2107 |
| »Ja ću Petra hranit za mejdana | 2108 |
| —bješnji mi je od konja kulaša.« | 2109 |
| Kad smo 'vako dobro zadobili, | 2110 |
| jedan ćemo šenluk učiniti. | 2111 |
| Kad za šenluk razumio Tale | 2112 |
| trkom Tale na topove trče | 2113 |
| đeno vlaški od boja topovi | 2114 |
| Tuka nađe dvanaest topova | 2115 |
| i džebhanu Petra đenerala. | 2116 |
| Stade punit od boja topove | 2117 |
| —nit' im traži ćile ni kantara, | 2118 |
| vet onako siplje iz harara. | 2119 |
| Sve napuni dvanaest topova, | 2120 |
| pa im Tale živu vatru daje, | 2121 |
| pa ih baca nebu u havaje | 2122 |
| —sve dvanaest raskide topova, | 2123 |
| ni od jednog fajde ne imade— | 2124 |
| u imal' Tale ne pogibe s' šale. | 2125 |
| Svi s' na jedno mjesto iskupiše, | 2126 |
| a vas butum šićar sastaviše, | 2127 |
| pa staadoše dilit na pajeve | 2128 |
| najboljeme k'o i najgoreme, | 2129 |
| a najgorem k'o i bratu svome. | 2130 |
| I koji je junak poginuo, | 2131 |
| ako mu je ostanulo čedo, | 2132 |
| ako mu se muško dogodilo, | 2133 |
| pa i njemu hisu učiniše | 2134 |
| —ko pogibe, nek' mu kuća znade; | 2135 |
| ko ostade, nek' i ono znade; | 2136 |
| srećnoga će mati pričekati, | 2137 |
| nesrećnika nikada za vika. | 2138 |
| Pa će onda konak učiniti | 2139 |
| —pa će noćcu jednu prenoćiti, | 2140 |
| a u jutro rano uraniti, | 2141 |
| poglavice viću vićovati. | 2142 |
| Na čauše zohor učiniše: | 2143 |
| »Hazurola kićeni svatovi!« | 2144 |
| Hazur svati, hazur je devojka, | 2145 |
| sva se sila hazur učinila. | 2146 |
| Udariše jasni daulbazi, | 2147 |
| uđahaše obadva vezira, | 2148 |
| i đeveri curu povedoše, | 2149 |
| i poćera selisane Tale, | 2150 |
| sve pjevajuć' i pušketajući. | 2151 |
| Kudgoć išli, u Kanižu došli, | 2152 |
| dovedoše za vraga đavola | 2153 |
| —i šnjom Meho konak učinio, | 2154 |
| i veliki vijek poharčio, | 2155 |
| i lijepi evlad izrodio, | 2156 |
| dvije šćeri i četiri sina. | 2157 |
| Nit' sam bio, niti sam vidio | 2158 |
| —davno bilo, i sad se spominje. | 2159 |
Return to Index of S.-C. Epic Texts