| Vino pije beže Ahmedbeže | 1 |
| u Varadu, gradu kamenomu, | 2 |
| š njim ga pije trideset delija. | 3 |
| Sve delije sile po hodaji, | 4 |
| beg Ahmedbeg sio kraj pendžera, | 5 |
| pa na pendžer saruk naslonio, | 6 |
| a kroz pendžer ruku pomolio, | 7 |
| pak sve beže pali iz pušaka. | 8 |
| Besidi mu Ihrahim ćehaja, | 9 |
| »Ahmedbeže, dragi gospodaru, | 10 |
| ti se, beže, puškaranja projdi, | 11 |
| jer si, beže, gospodskog kolina | 12 |
| —evo, vezir nad svim vezirima! | 13 |
| Mani su ti paše i veziri, | 14 |
| hoće na te ferman dobaviti, | 15 |
| vas će ti dirluk u begluk otići.« | 16 |
| Zato beže haje i ne haje, | 17 |
| sve to bolje pali iz pušaka. | 18 |
| Opet veli Ibrahim ćehaja, | 19 |
| »Tog' se, beže, puškaranja projdi! | 20 |
| Ako rupi tvoja stara majka, | 21 |
| sviju će nas rezil učiniti.« | 22 |
| Istom oni tako govorili, | 23 |
| a odaji vrata poklekoše, | 24 |
| al' eto ti ostarile majke, | 25 |
| pa na njihu čehru učinila. | 26 |
| »Što to radiš, moj sine jedini? | 27 |
| Više nemam već tebe jednoga | 28 |
| —da Bog dade, ni tebe jednoga!« | 29 |
| A beže joj govorio riči, | 30 |
| »Što me kuneš, moja stara nene?« | 31 |
| »Kako tebe prokunjati neću? | 32 |
| Ti si, sine, vezirsko kolino! | 33 |
| Ako čuju paše i veziri, | 34 |
| na te hoće ferman dobaviti, | 35 |
| pa će tebe surgun učiniti, | 36 |
| vas ti dirluk u begluk otići! | 37 |
| Ako ti se meram oženiti, | 38 |
| ev' u našem tvrdome Varadu | 39 |
| trijest bega, trijest alajbega, | 40 |
| —sve mi, sine, veliko kolino— | 41 |
| digod, sine, zaprosiš divojku, | 42 |
| daće ti ju, jedva dočekati. | 43 |
| Al' ako ćeš mene poslušati, | 44 |
| nećeš uzet ti druge divojke | 45 |
| osim našeg bega Bećirbega. | 46 |
| U njeg' ima kršna jedinica, | 47 |
| jedinica na glasu divojka, | 48 |
| lipa Hanka bega Bećirbega. | 49 |
| Eno, sine, za tebe divojke, | 50 |
| eno, sine, za me prijatelja!« | 51 |
| Onda sinak neni besidio, | 52 |
| »Stani nene, da ti pravo kažem. | 53 |
| Jednoč skoro rano podranio | 54 |
| u pivnicu da s' napijem vina | 55 |
| kraj avlije bega Bećirbega. | 56 |
| Žamor stoji na avliji, nene, | 57 |
| kroz mazgal sam oko probacio, | 58 |
| i ugled'o čudo na avliji. | 59 |
| Na avliji sofa načinjena, | 60 |
| a po sofi prostrta jalija, | 61 |
| na njoj sidi kićena divojika, | 62 |
| lipa Hanka bega Bećirbega, | 63 |
| i dvore je četiri robinje | 64 |
| štono idu uz mladu divojku | 65 |
| —skute nose da se ne izrose, | 66 |
| a rukave da se ne otrune. | 67 |
| Vidio sam kićenu divojku | 68 |
| —tanka pasa, a dugačka vrata, | 69 |
| oštra nosa, a crljenih kosa, | 70 |
| dugih prsta, zaoštrenih peta, | 71 |
| taman žuta kao kučka ljuta— | 72 |
| nije, majko, tu za me divojke, | 73 |
| nit' velika za te razgovora! | 74 |
| Već ako ćeš mene oženiti, | 75 |
| čuo jesam—a vidio nisam— | 76 |
| tamo gori u kršnoj Kaniži | 77 |
| lipu Melku bega Mustajbega, | 78 |
| po imenu Šestokrilovića | 79 |
| —eto, nene, za mene divojke, | 80 |
| eno za te kršna prijatelja!« | 81 |
| A nena sinu govorila riči, | 82 |
| »I ja znadem za mladu divojku, | 83 |
| ama Melka manali divojka. | 84 |
| Kogod, sine, zaprosi divojku, | 85 |
| svakomu je iznosila manu, | 86 |
| ne ćeš ni ti bez mane ostati! | 87 |
| Nju ti prose četiri vezira, | 88 |
| peti prosi paša Fazlipaša, | 89 |
| i svakom je manu iznosila. | 90 |
| A tog, sine, ne bih ni gledala | 91 |
| —paša ti je rođeni dajidža, | 92 |
| sramota ti na njeg' se namećat.« | 93 |
| Onda beže poletio neni, | 94 |
| »Daj mi izun babine delije, | 95 |
| iz podruma babina dorata | 96 |
| —i daj meni babina ćehaju, | 97 |
| i daj meni babino odilo, | 98 |
| da ja idem u grad u Kanižu, | 99 |
| da ja vidim kićenu divojku, | 100 |
| je l' onaka, kako ljudi kažu?« | 101 |
| Onda nene na noge skočila, | 102 |
| pak svog sina uzima za ruku, | 103 |
| »Hajde, sine, da t' opremi nena, | 104 |
| pak ti vidi Melkanu divojku.« | 105 |
| Kad to čuo beže Ahmedbeže, | 106 |
| teško beže toga dočekao, | 107 |
| odmah skoči na noge lagane, | 108 |
| a ćehaju uzima za ruku, | 109 |
| pa zavika sve svoje delije, | 110 |
| »Oh delije, konje opremajte!« | 111 |
| Pa zavika obadva sejiza, | 112 |
| »Opremajte doru u podrumu, | 113 |
| dobra doru babina krhata, | 114 |
| a drugoga Ibrahim ćehaji!« | 115 |
| Tako reče, pak s nanom u kulu. | 116 |
| Kad izađe u visoku kulu, | 117 |
| stara sinu besidila riči, | 118 |
| »Svlači, sine, sa sebe odilo | 119 |
| —to mi svlači, babino oblači.« | 120 |
| Beg je majku hitro poslušao. | 121 |
| Ona vadi gaće i košulju, | 122 |
| pak izvadi dvi ječerme svitle | 123 |
| —s obe strane toke i ilike— | 124 |
| pak mu daje krk-čohe čakšire | 125 |
| na kojim su kopče đumišlije | 126 |
| vrlo sitne, daleko se svitle | 127 |
| —sve iz kopča srebreni sindžiri, | 128 |
| na sindžirim na toku cekini— | 129 |
| pa mu baci dvi tkanice zlatne | 130 |
| —na njima su dvi zlatne brnjice, | 131 |
| na brnjicam dva mava kamena, | 132 |
| iz njih biju dva mava plamema, | 133 |
| pa se begu vidi putovati | 134 |
| i u noći konje potkovati, | 135 |
| u ponoći na prelo otići, | 136 |
| u ponoći kano i u podne. | 137 |
| Pa mu dade zelen koporana | 138 |
| —na njemu je trideset putaca, | 139 |
| svako jesti trideset žutaca— | 140 |
| za tim daje zelenu dolamu, | 141 |
| sve uz skute od zlata dugmeta | 142 |
| —a što su mu do dva pod gröcem! | 143 |
| Svako mu se na burmu odvija, | 144 |
| svako fata po dvi litre piva | 145 |
| —kad putuje na burmu zavije, | 146 |
| kada pije, s njim nazdravlja pivo. | 147 |
| A na glavu kapu i čelenku, | 148 |
| oko glave sedam čelenaka, | 149 |
| osma faklja, a krilo deveto, | 150 |
| uz to direk od suhoga zlata | 151 |
| —krilo mu se na direku lila, | 152 |
| neka znade koji vitar puše. | 153 |
| Pak s' uteže pasom mukademom | 154 |
| od bedara do vitkih rebara, | 155 |
| uz njeg' meće dva čifta pušaka | 156 |
| —dvi breškinje, a dva venedika, | 157 |
| svaki ždere litru tučenika— | 158 |
| među njima palu okovanu | 159 |
| svu u čistu srmu zavijenu, | 160 |
| pa nateže čizme i kalčine. | 161 |
| Kako godi sebe opremio, | 162 |
| onako je i svoga ćehaju. | 163 |
| A kad ga je stara promotrila, | 164 |
| ona sveza hiljadu dukata | 165 |
| pak dodade svom Ibri ćehaju, | 166 |
| »Eto, sine, tebi za hašluka. | 167 |
| Ako bude vama do obraza, | 168 |
| troši blago, a obraza čuvaj!« | 169 |
| Otlen beže na noge skočio, | 170 |
| pa na bedru ćordu nabacio, | 171 |
| ode beže pravo na avliju. | 172 |
| A delije konje opremile | 173 |
| —svaki drži konja za dizgine— | 174 |
| dva krhata sejizi izveli. | 175 |
| Ja da vidiš begova dorata! | 176 |
| Čiftom bije, a zubima grize, | 177 |
| neda dobro sebi dohoditi. | 178 |
| Sam se beže k njemu prikučuje, | 179 |
| pak mu metnu ruku na jabuku, | 180 |
| ter pojaši pelivan dorina. | 181 |
| Pak zavuče ruke u džepove | 182 |
| i dariva četiri sejiza | 183 |
| —svakom dade po trijest dukata— | 184 |
| a delije konje poklopile. | 185 |
| Varadu se otvori kapija, | 186 |
| svi odoše iz Varada bila, | 187 |
| a starica u visoku kulu, | 188 |
| pa uzela durbin od biljura | 189 |
| i na demir durbin naslonila, | 190 |
| a na oko sebi nagodila, | 191 |
| prati majka bega i delije. | 192 |
| Polje prešli, u goru zamakli; | 193 |
| više nena ne hti ni gledati, | 194 |
| već je sama sebi govorila, | 195 |
| »Ej sahtile, moje dite drago!« | 196 |
| Ode beže pravo uz planinu. | 197 |
| Litnje, braćo, prigrijalo sunce | 198 |
| —konji tovni, a junaci bisni, | 199 |
| pod njima se konji poznojili, | 200 |
| a na njima oni požednili— | 201 |
| besidio beže Ahmedbeže, | 202 |
| »Nezna l' kogod vodu, jä l' livadu, | 203 |
| da mi svoje konje odmorimo | 204 |
| i hladne se vode napijemo?« | 205 |
| Na to reče Ibrahim ćehaja, | 206 |
| »Davno jesam ovda prohodio, | 207 |
| vidio sam vodu i livadu.« | 208 |
| Pa ne htide putom pravenikom, | 209 |
| već otišće putom stranjenikom. | 210 |
| Dobra ga je srića susretnula, | 211 |
| najde Ibro vodu i livadu | 212 |
| —i kod vode sofa ograđena, | 213 |
| obslonjena kumašli jastucim, | 214 |
| ograđena mavi trabozanim, | 215 |
| natkrivena čohom venedičkom, | 216 |
| a na sridi prostrta jalija, | 217 |
| na njoj sidi stara gospojica, | 218 |
| a dvori ju trideset robinja, | 219 |
| ružu beru do tri pavunice. | 220 |
| A kad beže sofu opazio, | 221 |
| onda dori pokupi kajiše, | 222 |
| prikuči mu čizmu i mamuzu | 223 |
| —Bože dragi, što mu dora radi! | 224 |
| Sve po polju zečki poigrava, | 225 |
| unapridak odapinje vučki, | 226 |
| al' ga zapsti beže Ahmedbeže, | 227 |
| na njemu je žvalje razvalio | 228 |
| —sve iz usta bili klobukovi, | 229 |
| pinu baca na trećega druga, | 230 |
| sve po polju golubove gradi— | 231 |
| pak joj beže turski selam viknu. | 232 |
| Stara nena selam prifatila. | 233 |
| Njoj je beže govorio riči, | 234 |
| »Čija voda, čija li livada? | 235 |
| Čija li je sofa ograđena? | 236 |
| Čije li je trideset robinja? | 237 |
| Čije li su do tri pavunice? | 238 |
| Čija li si, stara gospojice?« | 239 |
| A stara mu na to odgovara, | 240 |
| »Kad me pitaš, pravo ću ti kazat. | 241 |
| Ovo voda, a ovo livada | 242 |
| iz Kaniže Šestokrilovića, | 243 |
| po imenu bega Mustajbega, | 244 |
| a ovo su njegove robinje, | 245 |
| a ja jesam begova ljubovca. | 246 |
| A vidiš li do tri pavunice, | 247 |
| štono beru cviće svakojako? | 248 |
| Štono od nas najprva divojka, | 249 |
| ono kćerca našega Đonlage, | 250 |
| a druga je našega Ajana, | 251 |
| a najkrajnja, to je moja kćerca, | 252 |
| mlada Melka, moja mezimica!« | 253 |
| A kad beže smotrio divojku, | 254 |
| gospoji je tiho besidio, | 255 |
| »Ah, gospojo—obadva ti svita | 256 |
| i lipoga po svitu gledanja!— | 257 |
| kaži pravo, tako bila zdravo! | 258 |
| Kada s begom legneš u dušeku | 259 |
| i prosto se s njime razgovaraš, | 260 |
| kome hoće pokloniti Melku?« | 261 |
| Onda stara besidi gospoja, | 262 |
| »Jä bora ti, neznana delijo! | 263 |
| Kada s begom u dušeku legnem, | 264 |
| ja sam od mog bega razumila | 265 |
| da će našu pokloniti Melku | 266 |
| od Varada mlad veziroviću | 267 |
| po imenu begu Ahmedbegu, | 268 |
| i ja ne bih stara ni hajala | 269 |
| da sam ikad okom ga vidila.« | 270 |
| A kad beže te razumi riči, | 271 |
| namah ondi sa dorata frci | 272 |
| pa izađe na sofu gospoji, | 273 |
| ter je njojzi besidio riči, | 274 |
| »Ako bega ti vidila nisi, | 275 |
| sad ga vidi, ja bo jesam glavom.« | 276 |
| A kad stara riči razabrala, | 277 |
| onda begu jest i besidila, | 278 |
| »Kuda hoćeš, beže Ahmedbeže?« | 279 |
| «Idem pravo tvomu dvoru bilom | 280 |
| porad Melke, tvoje mezimice. | 281 |
| Ah, gospojo—tako zdravo bila!— | 282 |
| ako ćeš mi pokloniti Melku, | 283 |
| da ja jašim pravo u Kanižu? | 284 |
| Ako l' mi je pokloniti nećeš, | 285 |
| da se odmah ka Varadu vratim, | 286 |
| da ne trudim konja, ni junaka.« | 287 |
| Odgovara stara gospojica, | 288 |
| »Jaši, sine, pravo u Kanižu! | 289 |
| Kad se gradu ti blizu prikučiš, | 290 |
| spaziće te četiri vezira | 291 |
| koji prose moju mezimicu, | 292 |
| a i peti paša Fazlipaša. | 293 |
| Svaki će te na konak pozovnut, | 294 |
| a ti nemoj na konak nijednom, | 295 |
| već protiraj konja kroz čaršiju, | 296 |
| goni pravo ka novome hanu, | 297 |
| pa u hanu pani na tenahu | 298 |
| —ni ja, beže, baš kasniti neću. | 299 |
| Kad ti moje ugledaš kočije, | 300 |
| —pod kočijam vrane bedevije, | 301 |
| uz kočije trideset robinja, | 302 |
| sve robinje begove divojke— | 303 |
| izlazit će mnoge pašalije, | 304 |
| pašalije fatati divojke, | 305 |
| ti uzjaši sa svojim delijam | 306 |
| pa ti kuči pravo ka kočijam | 307 |
| —nek delije gone pašalije, | 308 |
| a ti pravo dođi do kočija. | 309 |
| Njima će se kapak otvoriti, | 310 |
| iz kočija ruka promoliti, | 311 |
| i u ruci kita fesliđena. | 312 |
| Poletiće trideset robinja, | 313 |
| svaka dati po kitu ružice, | 314 |
| moja Melka kitu feslidena, | 315 |
| neka znade serhad i krajina | 316 |
| da je Melka tvoja zaručnica!« | 317 |
| Kad to čule četiri robinje, | 318 |
| poletile na muštuluk Melki. | 319 |
| Dok doleti najprva robinja, | 320 |
| »Daj muštuluk, kićena divojko! | 321 |
| Eno bega od grada Varada, | 322 |
| po imenu vezirova sina, | 323 |
| teb' je majka njemu poklonila | 324 |
| —da ga vidiš, moja Melko draga! | 325 |
| Blago majci koja ga rodila | 326 |
| i divojci kojoj suđen bude, | 327 |
| a danas je tebi on nasuđen!« | 328 |
| Melka fati rukom u džepove | 329 |
| ter joj dade stotinu dukata. | 330 |
| U to doba druga doletila, | 331 |
| i njoj dade pedeset dukata. | 332 |
| Trećoj dade trideset dukata. | 333 |
| Četvrta se troma dogodila, | 334 |
| ufati joj na glavi čatikiju, | 335 |
| »Đaj muštuluk, kićena divojko! | 336 |
| Ja bih rada da sam brža bila! | 337 |
| Eno ti bega na sofi s materom | 338 |
| —da ga vidiš, moja Melko lipa! | 339 |
| Zdrava bi ga u čaši popila, | 340 |
| bolna bi ga na rane privila, | 341 |
| kamo l' ne bi mlada prigrlila!« | 342 |
| Njoj govori Melkana divojka, | 343 |
| »Pričekaj me, moja robinjice, | 344 |
| dok ja dojdem svome bilom dvoru, | 345 |
| jer se tome ja nadala nisam, | 346 |
| pak sam ti se zurđut dogodila. | 347 |
| A kad dođem u babine dvore, | 348 |
| štogod vidiš ruha na menika, | 349 |
| svega ću ga tebi pokloniti.« | 350 |
| Troma bila, muški zadobila | 351 |
| —fesić kapu, i na njoj čatkiju, | 352 |
| sama ona pet stotin' dukata! | 353 |
| Onda one sve tri poletile. | 354 |
| Najprva je Melka doletila, | 355 |
| ali sidi beže Ahmedbeže | 356 |
| —gospoja mu kavu navalila, | 357 |
| tutundžije čibuk raspalile, | 358 |
| peškirdžije peškir pribacile— | 359 |
| tutun puši, crnu kavu srče, | 360 |
| a odbija dime na topove. | 361 |
| Kavu popi, u findžan ubaci | 362 |
| cilih, brate, trijest madžarija. | 363 |
| A kad vidi ostarila majka, | 364 |
| ona svojoj kćerci govorila, | 365 |
| »Eto, Melko, bega od Varadu, | 366 |
| teb' je babo njemu poklonio.« | 367 |
| Kad razabra Melka mezimica | 368 |
| i vidio beže Ahmedbeže, | 369 |
| on se maši sebi u nidarca | 370 |
| i izvadi burme suha zlata, | 371 |
| pa ih dade kićenoj divojci. | 372 |
| Ona po njem' vezen jagluk baci | 373 |
| —na jagluku trista sitnih grana, | 374 |
| svaka grana od cekina zlatna. | 375 |
| Otlen beže na noge skočio, | 376 |
| a delije podmakle krhata, | 377 |
| pa delije konje pojašile, | 378 |
| ode pravo uz polje Kaniško. | 379 |
| A kad bili na pogled Kaniži, | 380 |
| izašla su četiri vezira | 381 |
| pa raspeli bile čadorove, | 382 |
| a i peti paša Fazlipaša | 383 |
| —svaki pram njim šalje konakčiju, | 384 |
| i svaki ga k sebi pozovnuo. | 385 |
| On ne htide nijednom veziru, | 386 |
| već otira pravo kroz čaršiju, | 387 |
| pa u hanu pade na tenahu, | 388 |
| tu delije konje razjašile. | 389 |
| Dok se konji malo odmorili, | 390 |
| al' eto ti varakli kočija. | 391 |
| Ugledaše mlade pašalije | 392 |
| —pašalije konje uzjahale, | 393 |
| pravo lete k varakli kočijam, | 394 |
| pašalije fataju robinje. | 395 |
| To ugleda beže Ahmedbeže, | 396 |
| »Brž' delije, konje uzjahajte | 397 |
| —da idemo pravo do kočija! | 398 |
| Delije su na noge skočile, | 399 |
| o svoje se konje pojagmile, | 400 |
| beg Ahmedbeg uzjaši krhata. | 401 |
| A kad bili k varakli kočijam, | 402 |
| pa delije gone pašalije, | 403 |
| beg Ahmedbeg pravo do kočija. | 404 |
| Kočijam se kapak otvorio, | 405 |
| iz kočija ruka izmolila, | 406 |
| i u ruci kita fesliđena. | 407 |
| Poletila trijest divojaka | 408 |
| —divojaka, begovih robinja— | 409 |
| svaka njemu po kitu ružice. | 410 |
| Tad vidiše četiri vezira, | 411 |
| a i peti paša Fazlipaša, | 412 |
| ašićare begova divojka, | 413 |
| uz kočije beže od Kaniže [sic]. | 414 |
| Otlen ode ka novome hanu, | 415 |
| pa u hanu pada na konaku. | 416 |
| Dok se beže malo odmorio, | 417 |
| al' eto ti jedne robinjice. | 418 |
| Kako dođe, begu poletila, | 419 |
| na krilu mu knjigu ostavila | 420 |
| —knjigu baci, pak se natrag vrati. | 421 |
| Kada beže knjigu proučio, | 422 |
| plesnuo se rukom po kolinu. | 423 |
| Pita njega Ibrahim ćehaja, | 424 |
| »Što je, beže, ako Boga znadeš?« | 425 |
| »Ne pitaj me, Ibrahim ćehaja! | 426 |
| Evo knjige od moje punice, | 427 |
| —od punice Mustajbegovice— | 428 |
| da ja gledam gospodsku večeru | 429 |
| —ne večeru četiri vezira | 430 |
| i njihove listom pašalije, | 431 |
| a i petog pašu Fazlipašu | 432 |
| i njegovu cilu tevabiju, | 433 |
| svakom podaj i jila i pila— | 434 |
| a vezirim po jedeka konja, | 435 |
| Fazlipaši doru stamboliju | 436 |
| pod svim ra'tom i kesmom carevom!« | 437 |
| Onda beže stade jadikovat, | 438 |
| »Pusta smrti, kud si zabasala? | 439 |
| Bože mili, primi moju dušu! | 440 |
| Ja se tomu nisam danas nad'o, | 441 |
| tere sam se zurđut dogodio. | 442 |
| Nije šala četiri vezira, | 443 |
| a i peti paša Fazlipaša, | 444 |
| svakom dati po konja jedeka, | 445 |
| a Fazliji doru prigoriti.« | 446 |
| Istom beže tako jadikuje, | 447 |
| a eto ti i druge robinje. | 448 |
| Dok uniđe, begu poletila, | 449 |
| pred njeg' baci pun jagluk cekina. | 450 |
| Kad se beže mahla dobavio, | 451 |
| sve podili po svojim delijam, | 452 |
| ponajviše svom Ibri ćehaji, | 453 |
| »O ćehaja, moja virna slugo, | 454 |
| gledaj, slugo, gospodsku večeru | 455 |
| —troši blago, a obraza čuvaj.« | 456 |
| Kad se Ibro mahla dobavio, | 457 |
| saruk kapu na rafu turio, | 458 |
| a uz ruku zagrnu rukave. | 459 |
| Po čaršiji udriše delije, | 460 |
| pripravljaju gospodsku večeru. | 461 |
| Na večeri četiri vezira | 462 |
| i njihova listom tevabija, | 463 |
| evo peti paša Fazlipaša | 464 |
| i njegove listom pašalije. | 465 |
| Svakom dosta i jila i pila, | 466 |
| svakom dade po konja jedeka, | 467 |
| Fazlipaši doru stamboliju. | 468 |
| A kad vidi Fazlipaša stari, | 469 |
| žao momku prigorit dorata, | 470 |
| doru mu je natrag povratio, | 471 |
| a veziri odveli jedeke. | 472 |
| Tude beže u hanu bijaše | 473 |
| bez promine za nedilju dana. | 474 |
| Kad nedilja dana izlazila, | 475 |
| molila se Mustajbegovica, | 476 |
| »Digni zeta iz novoga hana, | 477 |
| privedi ga u tvoje konake, | 478 |
| a delije k tvojim delijama.« | 479 |
| Gospoja se bega umolila, | 480 |
| punac s begom u dvoru stanova | 481 |
| brez promine tri pune nedilje. | 482 |
| Kad četvrta nastala nedilja, | 483 |
| jedno jutro rano uranio, | 484 |
| uranio beže Ahmedbeže, | 485 |
| al' eto ti Usejina sluge, | 486 |
| —kako dođe, k ruci poletio, | 487 |
| na kolinu knjigu ostavio. | 488 |
| Kada beže knjigu prifatio | 489 |
| i vidio što mu knjiga kaže, | 490 |
| al' to knjiga bega Mustajbega. | 491 |
| »Ahmedbeže od turskog Varada, | 492 |
| al' ne znadeš, al' vrlo ne mariš, | 493 |
| da sam moga oženio sina? | 494 |
| I sad mi se u svatove spremaj! | 495 |
| U svatove četiri vezira, | 496 |
| a i š njima pašu Fazlipašu | 497 |
| i njihovu listom tevabiju, | 498 |
| o svom harču i o svom hašluku. | 499 |
| Kad dovedem sebi nevesticu, | 500 |
| onda ću ti pokloniti kćercu.« | 501 |
| Kada beže knjigu proučio, | 502 |
| opet tužan stade jadikovat, | 503 |
| »Smrti pusta, kud si zabasala, | 504 |
| zašto na me nisi nabasala? | 505 |
| Mili Bože, mene primi k sebi!« | 506 |
| Besidi mu Ibrahim ćehaja, | 507 |
| »Što je tebi, dragi gospodaru, | 508 |
| koja ti je tugovat nevolja?« | 509 |
| Odgovara beže Ahmedbeže, | 510 |
| »Ne pitaj me, moja slugo virna! | 511 |
| Moja slugo, moja desna ruko, | 512 |
| a kako ti neću jadikovat? | 513 |
| Evo knjiga moga punca starog.« | 514 |
| Sve mu kaže što je i kako je. | 515 |
| »A ja sam se zurđut dogodio, | 516 |
| već nejmadem pare ni dinara.« | 517 |
| Dokle beže tako jadikuje, | 518 |
| al' eto ti mlada haznadara, | 519 |
| trides't kesa položi mu mahla. | 520 |
| Beg razdili po svojim delijam. | 521 |
| Za tim malo vrime počasilo, | 522 |
| razviše se svileni barjaci, | 523 |
| udariše zile i borije, | 524 |
| na tri mista dabulana triska, | 525 |
| Kaniži se odvališe vrata, | 526 |
| povrviše svati na alaje. | 527 |
| Dok su bili na prvom konaku, | 528 |
| sastala se četiri vezira | 529 |
| pa kajimu knjigu nakitili, | 530 |
| a na ruke od Janoka banu, | 531 |
| »Pobratime od Janoka bane, | 532 |
| jesi l' ono upamtio vrime | 533 |
| kad tvoj ćaća pod Varad izađe, | 534 |
| a izađe paša iz Varada, | 535 |
| na viri ti ćaću pogubio? | 536 |
| Evo m' sada u svatovim sina, | 537 |
| svima nam je mozgom zavrtio. | 538 |
| Ako jesi srca junačkoga | 539 |
| i tvog želiš babu okajati, | 540 |
| ti pokupi jednu četu silnu | 541 |
| —nemoj manje od deset hiljada, | 542 |
| jer je u njeg' tri hiljade svata | 543 |
| krajišnika, a sve nabodica, | 544 |
| pet stotina pišaca sejmena— | 545 |
| a ti zađi Dravi i brodovim, | 546 |
| kad izađu kićeni svatovi, | 547 |
| ne bi l', gledaj, njega pogubio. | 548 |
| Ni mi, bane, uskratit nećemo.« | 549 |
| Kad su sitnu knjigu nakitili, | 550 |
| otiskoše ka Janoku gradu, | 551 |
| a svatovi Šestokrilovića | 552 |
| otidoše pravo ka Požegi, | 553 |
| ka Požegi po mladu divojku. | 554 |
| Tu su bili nedilju danaka | 555 |
| dok je majka spremila divojku. | 556 |
| Jedno jutro rano uranili, | 557 |
| podvikuje čauš do čauša | 558 |
| »Hazur, braćo, na konje, junaci! | 559 |
| Ko je pišac, priteži opanke, | 560 |
| a konjici na toku kolane! | 561 |
| Kasno nam je, a daleko nam je | 562 |
| —kratki danci, a dugi konaci— | 563 |
| namah dajte na konja divojku!« | 564 |
| Tad rupiše dari na svatove | 565 |
| —na junake bile bošćaluke, | 566 |
| na barjake od zlata jabuke— | 567 |
| pa digoše na konja divojku. | 568 |
| Fazlipaša svatski starešina, | 569 |
| on posiplje na konju divojku, | 570 |
| posiplje je žutim madžarijam | 571 |
| —strpale se kićene divojke | 572 |
| i fataju zlatne madžarije, | 573 |
| primeće se jedna priko druge, | 574 |
| sve sivaju gaće sačmalije, | 575 |
| Ahmedbeže grohotom se smije. | 576 |
| Pa otalen svati uzjašili, | 577 |
| putujući i dnevu i noći. | 578 |
| A kad bili Dravi i lugovim, | 579 |
| al' eto ti jednog pišenika | 580 |
| —momče nosi knjigu u procipu | 581 |
| zavijenu u mrku kadifu. | 582 |
| Izun išće k Fazlipaši doći, | 583 |
| jer je paša svatski starešina. | 584 |
| Oblast dali, k paši dohodio, | 585 |
| i knjigu mu dade iz procipa. | 586 |
| A kad paša knjigu proučio, | 587 |
| al' izaš'o od Janoka bane | 588 |
| i izveo deset hiljad' vojske. | 589 |
| Ahmedbegu bane knjigu piše, | 590 |
| »Ti si moga oca pogubio, | 591 |
| a na viri turskoj i ćesarskoj! | 592 |
| Već ako si srca junačkoga, | 593 |
| izađi mi na mejdan junački | 594 |
| —ja ću moga babu okajati, | 595 |
| jä li i ja glavu usijati.« | 596 |
| Kad to vidi Fazlipaša dajo, | 597 |
| on zavika mlade barjaktare, | 598 |
| »Barjaktari, savijte barjake, | 599 |
| a čauši, ustavite bubnje | 600 |
| —da vraćamo mi u rod divojku, | 601 |
| da ne ginu sivi sokolovi | 602 |
| izme jedne kićene divojke!« | 603 |
| Sve to šuti, niko ne govori. | 604 |
| Ahmedbeže stade besiditi, | 605 |
| »Dragi dajo, Fazlipaša stari, | 606 |
| Kakva ti je muka i potriba? | 607 |
| Ne vraća se mrtvac od grobnice, | 608 |
| nit' divojka u rod iz svatova!« | 609 |
| Tad mu paša knjigu pokučio. | 610 |
| Kad vidio mlađan Ahmedbeže | 611 |
| što se njemu u toj knjizi piše, | 612 |
| krko beže riči progovara. | 613 |
| »Jašte konje, kićeni svatovi! | 614 |
| Ja ću njemu na mejdan izaći | 615 |
| i š njime ću muški utvrditi: | 616 |
| ak' bi mene bane pogubio, | 617 |
| nek' svatovim zapreke ne ima; | 618 |
| ako li bi bane poginuo, | 619 |
| nek' mu vojsci zavala nejmade.« | 620 |
| Otle ode hitro knjigonoša | 621 |
| dokle dođe, pred bana izađe | 622 |
| —ode pravo banu ka lugovim, | 623 |
| pak mu baci sitnu knjigu bilu, | 624 |
| knjigu gleda bane pod čadorom. | 625 |
| Dok je bane knjigu progledao, | 626 |
| od dragosti na noge skočio, | 627 |
| pa do svoga doletio vranca | 628 |
| i poteže na toku kolane, | 629 |
| pa površi vranca od mejdana, | 630 |
| pred svatove bane izlazio. | 631 |
| Dok su bana svati ugledali, | 632 |
| svi su svoje konje zastavili, | 633 |
| a zavika Fazlipaša stari, | 634 |
| »Beg Ahmedbeg, moje dite drago, | 635 |
| vidiš bana na polju zelenom | 636 |
| —smiš li njemu na mejdan izaći?« | 637 |
| »Smidem, paša, vira ti je tvrda!« | 638 |
| Kad mu paša u čelo pogledao | 639 |
| i opazi iskre iz očiju, | 640 |
| obimam ga rukam zagrlio, | 641 |
| u čelo ga muško poljubio, | 642 |
| »Hajde beže, u sto dobrih časa!« | 643 |
| Njemu beže milo progovara, | 644 |
| »Ne brini se, Fazlipaša dragi!« | 645 |
| pa otira doru priko polja, | 646 |
| a čeka ga bane na mejdanu. | 647 |
| Besidi mu beže Ahmedbeže, | 648 |
| »Kako ćemo mejdan podiliti?« | 649 |
| A ban njemu besidio riči, | 650 |
| »Lako ćemo mejdan podiliti | 651 |
| —jäl' se drži, jäl' ti meni biži.« | 652 |
| Al' besidi beže Ahmedbeže, | 653 |
| »Tvoje zvanje, moje potiranje.« | 654 |
| Doka bane te učuo riči, | 655 |
| pobiže mu namah na mejdanu, | 656 |
| a goni ga beže na doratu, | 657 |
| pa se za njim bojnim kopljem baci. | 658 |
| Stade zvrka koplja i temreta | 659 |
| —vranac konjic vištak na mejdanu, | 660 |
| kleče vranac na kolina prva, | 661 |
| po njemu se bane položio, | 662 |
| bojno ga je koplje preletilo, | 663 |
| pak se zadi u travu rudinu, | 664 |
| frci vranac na noge lagane. | 665 |
| Bane viknu k'o da jelin riknu, | 666 |
| »Biž' Turčine, da ti zajam vratim!« | 667 |
| Pobiže mu beže na doratu, | 668 |
| al' ga goni bane na vrančiću, | 669 |
| pa se za njim svojim kopljem baci. | 670 |
| A kad beže koplje očutio, | 671 |
| beže pruži desnu bilu ruku, | 672 |
| ufati mu koplje na leteći, | 673 |
| koplje slomi, pak u travu baci, | 674 |
| pak povrnu pelihvan dorata, | 675 |
| a potrže šiša zelenoga. | 676 |
| A kad bane šiša ugledao, | 677 |
| vrnu vranca i pobiže bane | 678 |
| —ode bane ka svojim topovim. | 679 |
| Beg zamače za njim u hordiju, | 680 |
| a zavika Fazlipaša stari, | 681 |
| »Uč'te dovu Turci sokolovi, | 682 |
| pogibe nam mlađan Ahmedbeže!« | 683 |
| Dok za dovu Turci prionuli, | 684 |
| triput beže promišao vojsku | 685 |
| gonjajuć se s banom od Janoka; | 686 |
| doka Turci dovu proučili, | 687 |
| uz polje se konjik pomolio, | 688 |
| i pred njime pišac priklapuje. | 689 |
| Bože mio, ko bi ono bio? | 690 |
| Al' to glavom beže od Varada | 691 |
| bana goni, a vranca mu vodi. | 692 |
| Kada paša bega poznavao, | 693 |
| sve je pred njim listom poletilo. | 694 |
| Ćordu trže stari Fazlipaša | 695 |
| da pogubi bana od Janoka | 696 |
| —ne dade ga beže pogubiti, | 697 |
| već je muški bana ucinio | 698 |
| za gotovo barilo cekina. | 699 |
| Zenđil vlašće, pribavi dukate, | 700 |
| blago dade, glavu otkupio. | 701 |
| Bana vrati, odvede divojku. | 702 |
| Svati došli u grad u Kanižu | 703 |
| i doveli požešku divojku, | 704 |
| pir činiše, svate počastiše, | 705 |
| svak se vrati svojem bilom dvoru. | 706 |
| Beže ost'o u gradu Kaniži | 707 |
| brez promine tri pune nedilje. | 708 |
| Kad četvrta nastala nedilja, | 709 |
| jedno jutro rano uranio, | 710 |
| —uranio beže Ahmedbeže— | 711 |
| pa besidi Mustajbegovici, | 712 |
| »Gospojice—obadva ti svita!— | 713 |
| ako ćeš mi pokloniti Melku, | 714 |
| da ju vodim ka Varadu gradu; | 715 |
| ako l' mi je pokloniti nećeš, | 716 |
| ja i tako idem ka Varadu.« | 717 |
| Al' besidi Mustajbegovica, | 718 |
| »Beg Ahmedbeg od turskog Varada, | 719 |
| da sam znala da si strašivica, | 720 |
| ne bi tebi svoje kćerce dala, | 721 |
| a da bi se nikad ne udala. | 722 |
| Nije Melka kradena kobila | 723 |
| da ti ide mlada brez svatova! | 724 |
| Veće hajde ka Varadu gradu | 725 |
| pa pokupi svate po Varadu | 726 |
| —sa svatovim odvest ćeš divojku.« | 727 |
| A kad čuo beže od Varada, | 728 |
| uz obraz mu plamen poletio, | 729 |
| a od jida na noge skočio, | 730 |
| pa zavika Ibrahim ćehaju, | 731 |
| »Spremaj mi se, Ibrahim ćehaja!« | 732 |
| A zavika trideset delija, | 733 |
| »Oj delije, konje opremajte!« | 734 |
| Delije su na noge skočile, | 735 |
| dobre svoje konje zajašile, | 736 |
| a pred njima beže i ćehaja. | 737 |
| Pa zavika beže Ahmedbeže, | 738 |
| »Ostaj s Bogom, Mustajbegovice! | 739 |
| Odoh pravo ka Varadu gradu. | 740 |
| Kad me vidiš, onda mi se nadaj | 741 |
| —a evo ti tvrdu viru dajem, | 742 |
| ako dadeš za drugog divojku, | 743 |
| jä o moju, jä o tvoju glavu!« | 744 |
| Otlen ode beže Ahmedbeže, | 745 |
| putujući ka Varadu dođe. | 746 |
| Starica ga ugledala majka, | 747 |
| pa pram svojim sinom izhodila. | 748 |
| »Dite moje, dragi Ahmedbeže, | 749 |
| jes' vidio kanišku divojku?« | 750 |
| A beže joj odgovara riči, | 751 |
| »Jesam, nene, viru ti zadajem, | 752 |
| izvidio i isprosio je. | 753 |
| Već što ćemo, moja nene draga? | 754 |
| Punica mi obraz zapalila | 755 |
| —ne da majka voditi divojke | 756 |
| brez nićaha i brez dobrih svata.« | 757 |
| Kad to čula ostarila nena, | 758 |
| sinu svome tiho besidila, | 759 |
| »Odmori se, dite moje drago, | 760 |
| nena će ti svate pokupiti.« | 761 |
| Dobavi se divit i 'artije, | 762 |
| ona piše sitnu knjigu bilu | 763 |
| a na ruke pravo ka Stambolu, | 764 |
| a na ime Muhur-Sahibiji. | 765 |
| »Eto knjiga, Muhur-Sahibija! | 766 |
| Ti si rođak bega Ahmedbega. | 767 |
| Ja sam beli oženila sina, | 768 |
| pa te sada zovem u svatove. | 769 |
| Povedi mi kazan janjičara, | 770 |
| pravo vodi k mome bilom dvoru.« | 771 |
| Pa ti piše drugu knjigu bilu, | 772 |
| a na ruke buljukbaši Rami: | 773 |
| »Eto knjiga, buljukbaša Ramo, | 774 |
| i ja tebe zovem u svatove. | 775 |
| Povedi miriju sejmena!« | 776 |
| Kad starica knjige napisala, | 777 |
| onda knjigam knjigonoše nađe. | 778 |
| Ode knjiga ka Stambolu gradu, | 779 |
| knjigu uze Muhur-Sahibija, | 780 |
| pak na glas je knjigu proučio. | 781 |
| Sve se čude lale i veziri | 782 |
| kakve nene svate pokupila, | 783 |
| taman svata dvan'est hiljad' ravnih | 784 |
| u carskoga Muhur-Sahibije, | 785 |
| a u Rame hiljadu sejmena. | 786 |
| Jä da vidiš baš vezirovice, | 787 |
| i to joj se malo učinilo, | 788 |
| veće zove po gradu Varadu | 789 |
| sve mi listom bege alajbege, | 790 |
| i ajane, i još kapetane | 791 |
| —i još joj se malo učinilo!— | 792 |
| u svatove četiri vezira, | 793 |
| i pred njima Fazlipašu starog. | 794 |
| Dan po danu, vrime po vrimenu, | 795 |
| prolazila tri ravna miseca | 796 |
| dokar stiže Muhur-Sahibija, | 797 |
| i dok stiže bujukbaša Ramo, | 798 |
| i za Ramom careva mirija. | 799 |
| Svi se svati zbili ka Varadu, | 800 |
| kod Valada petn'est dana bili | 801 |
| dok se silni svati odmorili. | 802 |
| Jedno jutro rano uranili, | 803 |
| udariše zile i borije, | 804 |
| podvikuje čauš do čauša, | 805 |
| »Hazurola kićeni svatovi! | 806 |
| Ko je pišac priteži opanke, | 807 |
| a konjici tokmali kolane! | 808 |
| Kasno nam je, a daleko nam je | 809 |
| —kratki danci, a dugi konaci.« | 810 |
| Povrviše kićeni svatovi, | 811 |
| otiskoše ka Kaniži gradu. | 812 |
| A kad bili Dravi i brodovim, | 813 |
| onda paša Ramu ustavio | 814 |
| da mu čuva vode i lugova, | 815 |
| da ga opet ne privari bane, | 816 |
| a on ode pravo u Kanižu. | 817 |
| A kad bio na pogled Kaniži, | 818 |
| uz polje se svati pomolili, | 819 |
| glas dopade Šestokriloviću, | 820 |
| »Zlo ga sio, zlo vino popio, | 821 |
| eto svata od grada Varada, | 822 |
| tvoga zeta, bega Ahmedbega! | 823 |
| Nisu svati, neg' je vojska st'eća.« | 824 |
| Onda beže na noge skočio, | 825 |
| pa poleti na avliju bilu. | 826 |
| Susrite ga ljuba na avliji, | 827 |
| pa besidi Šestokriloviću, | 828 |
| »Šta je tebi, beže Mustajbeže, | 829 |
| te si tako čehru prominuo, | 830 |
| a u svomu lišcu problidio?« | 831 |
| A beže joj riči govorio, | 832 |
| »Kujetino, što ćeš sada radit? | 833 |
| Ne daš vodit kićene divojke | 834 |
| brez nićaha i brez kršnih svata! | 835 |
| Eto tebi bega od Varada | 836 |
| —kakve ti je svate pokupio, | 837 |
| ko će njima dževap učiniti? | 838 |
| Nije šala Muhur-Sahibija | 839 |
| i njegovih kazan jenjičara, | 840 |
| nisu šala četiri vezira | 841 |
| i njihova butum tevabija! | 842 |
| Peto jesti paša Fazlipaša | 843 |
| i njegove listom pašalije | 844 |
| —i š njime je beg Dautbeg mladi, | 845 |
| sin jedini Fazlipaše starog; | 846 |
| iz Varada trijest bega mladih | 847 |
| ponositih s rodom i s odilom; | 848 |
| i ajani, i još kapetani, | 849 |
| i ostale age i spahije— | 850 |
| ko će tomu svemu nadostati?« | 851 |
| Pak ju trisnu rukom po obrazu | 852 |
| —iz nosa joj mlasci poletili, | 853 |
| dva joj kutnja pokrutio zuba. | 854 |
| »Hej moj beže—usahla ti ruka, | 855 |
| božija te udarila munja!« | 856 |
| Kada beže te očuo riči, | 857 |
| on za britku ćordu prifatio, | 858 |
| a kad ljuba golo gvožđe smotri, | 859 |
| iz avlije pobiže u kulu, | 860 |
| a za njome beže Mustajbeže | 861 |
| —prija ljuba ćemer ufatila | 862 |
| i zatvori od ćemera vrata. | 863 |
| Dok on doli na avliju sajde, | 864 |
| al' eto ti begovih svatova. | 865 |
| I svatovi ušli u Kanižu, | 866 |
| u Kaniži pali po konacim, | 867 |
| a u bega Muhur-Sahibija, | 868 |
| i u bega četiri vezira, | 869 |
| a i peto paša Fazlipaša | 870 |
| —i vezirska butun tevabija, | 871 |
| i pašine listom pašalije. | 872 |
| U svatove i zvirad su pošla | 873 |
| —tu je medvid s vukom i lisicom, | 874 |
| vitorogi jelin i košuta— | 875 |
| i na njih su javte razrezane. | 876 |
| Gospodska im izlazi večera, | 877 |
| medvid s juncem na konak otide | 878 |
| —a vuka su pritvorili s jarcom, | 879 |
| liju u ćumez, kokam na ziaret, | 880 |
| jelen s košom u zelenu bašču— | 881 |
| tude jesu noćcu prinoćili. | 882 |
| Uranila Mustajbegovica, | 883 |
| pa se moli begu Ahmedbegu, | 884 |
| »Diži, beže, svate iz Kaniže!« | 885 |
| Srdito joj beže odgovara, | 886 |
| »Gospođice Mustajbegovice, | 887 |
| spomeni se onijih besida, | 888 |
| »»Nije Melka kradena kobila | 889 |
| da je vodiš s trideset delija, | 890 |
| veće hajde ti pravo Varadu, | 891 |
| pa dovedi kićene svatove | 892 |
| —nek' ne ide Melka brez svatova!«« | 893 |
| Evo sam ti svate dovodio.« | 894 |
| Opet beže danak pridanio | 895 |
| —dan danio, dvi noći noćio. | 896 |
| Kada drugo jutro osvanulo, | 897 |
| opet rani Mustajbegovica, | 898 |
| poletila begu Ahmedbegu: | 899 |
| »Ahmedbeže, ako bora znadeš, | 900 |
| diži svate iz naše Kaniže!« | 901 |
| Opet beže njojzi besidio, | 902 |
| »Nije Melka kradena kobila, | 903 |
| nek' se majka nagleda svatova.« | 904 |
| Opet beže danak pridanio, | 905 |
| I opeta noćcu prinoćio. | 906 |
| Kad je novo ogranulo sunce, | 907 |
| uranio beže Mustajbeže, | 908 |
| pa se moli begu od Varada, | 909 |
| »Beže dragi, ti diži svatove! | 910 |
| Što sam im'o, to sam poharčio | 911 |
| —jä me sici, jä diži svatove.« | 912 |
| I beže je bega namolio, | 913 |
| podviknuše po gradu čauši | 914 |
| »Hazur, braćo, na konje junaci! | 915 |
| Ko je pišac, priteži opanke, | 916 |
| a konjici na toku kolane! | 917 |
| Kasno nam je, a daleko nam je, | 918 |
| dajte nama na adet divojku!« | 919 |
| Al' eto ti na svatove dara | 920 |
| —na junake bile boščaluke, | 921 |
| na barjake od zlata jabuke— | 922 |
| pa ni zvirad mohrum ne ostala | 923 |
| —medvidu su saruk zamotali, | 924 |
| vuku kalpak na čelo natukli, | 925 |
| u jelina rozi pozlačeni, | 926 |
| košuta se s kadifom ponosi, | 927 |
| a lisica s gaćam sačmalijam. | 928 |
| Ne čudim se vuku pod kalpakom | 929 |
| ni medvidu što je u saruku, | 930 |
| ni jelinu rogu pozlaćenih, | 931 |
| ni košuti, što je ogrnuta, | 932 |
| —već lisici, vragu malenomu, | 933 |
| kud se vere, kako ne izdere? | 934 |
| Pak na konja digoše divojku. | 935 |
| K njoj dolazi paša Fazlipaša, | 936 |
| posiplje je suhim madžarijam | 937 |
| —strpale se kaniške divojke, | 938 |
| one jagme suhe madžarije, | 939 |
| sijaju se gaće sačmalije, | 940 |
| sve se paša avazile smije. | 941 |
| Pa otalen svati polazili. | 942 |
| Kad su bili na polje široko, | 943 |
| a na pogled lugu zelenomu, | 944 |
| al' eto se pišac pomolio | 945 |
| —potavnio kako glavnja crna, | 946 |
| poznaju ga, poznat ne mogahu— | 947 |
| al' to glavom buljukbaša Ramo. | 948 |
| Doka dojde, pred pašu izajde, | 949 |
| »Paša dragi, natrag svate vrati! | 950 |
| En' iziš'o od Janoka bane, | 951 |
| sve je moje izginulo društvo, | 952 |
| a i ja sam rana dopanuo.« | 953 |
| To mu reče, pade po ledini. | 954 |
| Mlide paša da se prinemaže, | 955 |
| al' se Ramo razdilio s dušom. | 956 |
| Pak se drugi pišac pomolio, | 957 |
| bilu nosi knjigu u procipu | 958 |
| zamotanu u mrku kadifu, | 959 |
| izum išće k Fazlipaši doći. | 960 |
| Izum dali, k Fazlipaši dojde, | 961 |
| pak mu pruža knjigu iz procipa. | 962 |
| Knjigu paša bilu razmotrio, | 963 |
| ali knjiga mlad Janočkog bana. | 964 |
| Šta mu bane u toj knjizi piše? | 965 |
| »Evo knjiga, Fazlipaša stari! | 966 |
| Kam' ti sestrić, beže Ahmedbeže? | 967 |
| Skoro me je beže privario, | 968 |
| nek' mi sada na mejdan izajde, | 969 |
| sada ćemo mejdan podiliti | 970 |
| ne o blagu, već o mrtvu glavu.« | 971 |
| Kad to vidi Fazlipaša stari, | 972 |
| onda viknu iza svega glasa, | 973 |
| »Barjaktari savijte barjake, | 974 |
| a čauši, ustavite bubnje | 975 |
| —da vratimo u rod Kaniškinju, | 976 |
| en' izaš'o od Janoka bane | 977 |
| i izveo dvan'est hiljad' vojske, | 978 |
| izvuk'o mi dvanajest topova. | 979 |
| Svi ćemo ti, braćo, izginuti, | 980 |
| jere valja na vatru udriti; | 981 |
| i još bega na mejdan pozivlje, | 982 |
| a beže je u majke jedinak!« | 983 |
| A kad čuo beže Ahmedbeže, | 984 |
| vas se beže uspalio biše, | 985 |
| Fazlipaši govorio riči, | 986 |
| »Mol' se Boga da si mi dajidža, | 987 |
| sad bi s tebe glava odletila! | 988 |
| Ne vraća se mrtvac od grobnice | 989 |
| ni divojka izmedju svatova! | 990 |
| Ja ću banu na mejdan izaći.« | 991 |
| A kad čuo Fazlipaša stari, | 992 |
| onda bega rukom zagrlio | 993 |
| i u čelo bega poljubio, | 994 |
| »Bre aferim moje dite drago, | 995 |
| kad se vlaha poplašio nisi! | 996 |
| Hajde sine, u sto dobrih časa.« | 997 |
| Knjigonošu natrag povratili | 998 |
| —beg mu dade dvan'est madžarija, | 999 |
| nek' mu nije zalud popudbina. | 1000 |
| Knjigonoša do čardaka dojde, | 1001 |
| a ban pije crveniku vino. | 1002 |
| Kad razabra što mu knjiga kaže, | 1003 |
| odmah bane na noge skočio, | 1004 |
| pa on dojde do vrančića svoga, | 1005 |
| ter zauzda i kolan priteže, | 1006 |
| iz ledine koplje izvadio, | 1007 |
| pa je dobra vranca površio, | 1008 |
| istir'o ga na polje zeleno. | 1009 |
| Al' eto ti bega i svatova. | 1010 |
| Evo bane pred svatove dojde, | 1011 |
| podvikuje svatskog starišinu, | 1012 |
| »Kam' ti, paša, sestrić Ahmedbeže? | 1013 |
| Hoće l' meni na mejdan izaći, | 1014 |
| da iznova sriću okušamo?« | 1015 |
| Paša glednu na svog Ahmedbega. | 1016 |
| Namah beže protira dorata, | 1017 |
| a paši je beže govorio, | 1018 |
| »Dragi dajo, ustavi svatove | 1019 |
| dok ja s banom igru ne zaigram.« | 1020 |
| Beže ode, svatovi zastali. | 1021 |
| A kad bio ka Janočkom banu, | 1022 |
| po adetu Boga nafalio, | 1023 |
| a ban njemu Boga odazivlje. | 1024 |
| Onda bane mejdan utvrdio | 1025 |
| —u daljinu pet stotin' aršina, | 1026 |
| u širinu dvista i pedeset— | 1027 |
| i ban jesti begu govorio, | 1028 |
| »Čuješ li me beže Ahmedbeže! | 1029 |
| Koji godir nas pogazi biga, | 1030 |
| Eh, reć' ćemo da je ženska glava, | 1031 |
| a da nije junak od mejdana. | 1032 |
| Biži, beže, eto mene nate!« | 1033 |
| A beže je govorio banu, | 1034 |
| »Tvoje zvanje, moje potiranje.« | 1035 |
| Pobiže mu od Janoka bane, | 1036 |
| za njim beže doru zaigrava, | 1037 |
| iz desnice koplje otisnuo, | 1038 |
| stade zvrka koplja ubodice. | 1039 |
| Dok mu vranac koplje oćutio, | 1040 |
| Namah kleče vranac na kolina, | 1041 |
| po njemu se bane položio, | 1042 |
| priko njega koplje priletilo, | 1043 |
| pa se zadi u travu rudinu. | 1044 |
| Doka vranac koplje ugledao, | 1045 |
| odmah frci na hitra kopita, | 1046 |
| a zavika bane od Janoka, | 1047 |
| »Biž' Ahmedbeg, da ti zajam vratim!« | 1048 |
| Pobiže mu, ne hti reći riči, | 1049 |
| za njim bane vranca zaigrava. | 1050 |
| Kada beže koplje oćutio, | 1051 |
| on desnicu pruži bilu ruku, | 1052 |
| ufati mu koplje na leteći, | 1053 |
| pa ga slomi i u travu baci. | 1054 |
| Namah beže povrati dorata, | 1055 |
| jedan drugom konja okrenuo, | 1056 |
| pa su britke povadili ćorde. | 1057 |
| Sritoše se na kršnu mejdanu, | 1058 |
| jedan drugog ćordom ošibuje, | 1059 |
| sve iz njihu vatra poletila, | 1060 |
| jer na njima oklop od čelika. | 1061 |
| Ban poteže perna buzdovana, | 1062 |
| beg Ahmedbeg svojega nadžaka. | 1063 |
| Jä kako se lako udaraju, | 1064 |
| buzdovanu sve odliće perje, | 1065 |
| iz nadžaka živa vatra siva. | 1066 |
| Onda beže nadžak pobacio, | 1067 |
| a poteže šiša zelenoga. | 1068 |
| Doka bane šiša ugledao, | 1069 |
| odmah vrnu vranca ka taboru | 1070 |
| i ne htide popaziti biga | 1071 |
| —za njim beže leti na krhatu. | 1072 |
| Brz je dore, a brži je vranac, | 1073 |
| pravo oni lete ka taboru. | 1074 |
| Od Turaka niko ne poleti, | 1075 |
| van poleti Huso na alatu, | 1076 |
| a topčije leže kod topova | 1077 |
| —pak gotovi topi napereni, | 1078 |
| a ne mogu topov' opaliti, | 1079 |
| jer je bane bega zaslonio. | 1080 |
| Istom pukli banovi topovi, | 1081 |
| pribaciše i bega i bana, | 1082 |
| raznesoše Husu i alata. | 1083 |
| Beg zamače u vlašku hordiju, | 1084 |
| a zavika Fazlipaša stari, | 1085 |
| »Uč'te dovu kićeni svatovi, | 1086 |
| pogibe nam beže Ahmedbeže | 1087 |
| —da jedino, braćo, udarimo!« | 1088 |
| Evo pašu svati poslušali, | 1089 |
| pa jedino namah udarili | 1090 |
| i na vlašku vatru nagazili. | 1091 |
| Zapucali banovi topovi, | 1092 |
| i zapuca mušket i šicarka, | 1093 |
| kod luga se duman učinio, | 1094 |
| pade magla kraj zelena luga. | 1095 |
| Hitra praha a brza olova, | 1096 |
| ni brat brata poznavat ne more, | 1097 |
| kamo li će Turčin kaurina! | 1098 |
| Tu se siku po zelenu lugu | 1099 |
| brez promine do šest sati ravnih. | 1100 |
| Nigdi nikog kod divojke nejma | 1101 |
| osim, brate, Fazlipaša stari, | 1102 |
| i s pašom su četiri vezira. | 1103 |
| Dovu uči Fazlipaša stari | 1104 |
| i na konju kićena divojka, | 1105 |
| da im Bog dā da im vitar pu'ne, | 1106 |
| da rastira maglu u bogazim. | 1107 |
| Kad se magla diže iz klanaca, | 1108 |
| ugledaše s' banovi topovi | 1109 |
| —nigdi nikog kod topova nejma | 1110 |
| van lešova i s njim mrtvih glava. | 1111 |
| Onda paša poleti topovim | 1112 |
| —paša gleda sina Dautbega | 1113 |
| jä l' sestrića mladog Ahmedbega. | 1114 |
| Kad topovim paša doletio, | 1115 |
| leže mrtvi bezi alajbezi, | 1116 |
| i još leže mladi barjaktari. | 1117 |
| Gleda paša sina Dautbega, | 1118 |
| jä l' sestrića svoga Ahmedbega | 1119 |
| —nigdi tude Dautbega nema, | 1120 |
| ni sestrića mlada Ahmedbega. | 1121 |
| Onda paša ode na dolinu. | 1122 |
| Kada dojde na jednu dolinu, | 1123 |
| al' dolina puna jenjičara | 1124 |
| izranjenih i brez rusih glava. | 1125 |
| Tude paša prevrće leševe, | 1126 |
| paša traži sina Dautbega | 1127 |
| jä l' sestrića mladog Ahmedbega | 1128 |
| —nigde nema Dautbega sina, | 1129 |
| ni sestrića mlada Ahmedbega. | 1130 |
| A kad bio na drugu dolinu, | 1131 |
| al' dolina puna pašalija | 1132 |
| izranjenih i brez rusih glava. | 1133 |
| Paša traži sina Dautbega | 1134 |
| i sestrića mlada Ahmedbega | 1135 |
| —niti ima sina Dautbega, | 1136 |
| ni sestrića mlada Ahmedbega. | 1137 |
| A kad bio na treću dolinu, | 1138 |
| al' dolina puna Varadana. | 1139 |
| On prevrće leše po dolini, | 1140 |
| pa on traži sina Dautbega | 1141 |
| i sestrića mlada Ahmedbega. | 1142 |
| Tude nema bega Ahmedbega, | 1143 |
| a on nađe sina Dautbega | 1144 |
| —ranjen beže leži u dolini. | 1145 |
| Viče njega Fazlipaša babo, | 1146 |
| »Drago dite beže Dautbeže, | 1147 |
| možeš, sine, rane priboliti?« | 1148 |
| U njeg' beže oko otvorio, | 1149 |
| »Jeda, babo, igdi Ahmedbega?« | 1150 |
| A paša mu riči govorio, | 1151 |
| »Bož'e zdravlje tvojoj glavi rusoj, | 1152 |
| nigdi nejma našeg Ahmedbega!« | 1153 |
| Kada čuo mladi Dautbeže, | 1154 |
| onda jeknu, sva dolina zveknu | 1155 |
| —kako jeknu, s dušom se razdili. | 1156 |
| Paša skide crvenu mavlutu | 1157 |
| pa pokriva sina Dautbega, | 1158 |
| pa se namah ka vezirim vrati. | 1159 |
| Teško paša plače, jadikuje, | 1160 |
| »Beg Dautbeg, sve moje žalosti! | 1161 |
| Ahmedbeže, rane neprebolne!« | 1162 |
| Istom paša tako jadikuje, | 1163 |
| uz polje se pišac pomolio, | 1164 |
| potavnio kako glavnja crna. | 1165 |
| Bože mio, ko bi ono bio? | 1166 |
| Al' to glavom begov tutundžija. | 1167 |
| Doka dojde, paši selam dade, | 1168 |
| a paša mu riči govorio, | 1169 |
| »Jeda, sine, igdi Ahmedbega?« | 1170 |
| Besidi mu mladi tutundžija, | 1171 |
| »Vidio sam bega Ahmedbega. | 1172 |
| Pogibe mu dorat na mejdanu, | 1173 |
| ja mu svoga potkučio vranca, | 1174 |
| pak otire Janočkoga bana, | 1175 |
| meni dalje već ne biše puta.« | 1176 |
| Istom oni tako govorili, | 1177 |
| al' se drugi pišac pomolio, | 1178 |
| pocrnijo kako glavnja crna | 1179 |
| —hitra praha, a brza olova. | 1180 |
| Bože mio, ko bi ono bio? | 1181 |
| Al' to glavom begov ka'vedžija. | 1182 |
| Doka dojde, paši selam daje, | 1183 |
| a paša mu riči govorio, | 1184 |
| »Jeda, sine, igdi Ahmedbega?« | 1185 |
| Ka'vedžija njemu odgovara, | 1186 |
| »Vidio sam, paša, Ahmedbega. | 1187 |
| Pogibe mu vranac od mejdana, | 1188 |
| ja mu svoga potkučih đogata, | 1189 |
| pak otira bana od Janoka. | 1190 |
| Meni dalje već ne biše puta.« | 1191 |
| Istom oni u riči bijahu, | 1192 |
| al' se treći pišac pomolio, | 1193 |
| i on ti je grdno potamnio. | 1194 |
| Bože mio, ko bi ono bio? | 1195 |
| Al' to glavom begov peškirdžija. | 1196 |
| Selam dade paši i vezirim, | 1197 |
| a pita ga paša Fazlipaša, | 1198 |
| »Jeda, sine, igdi Ahmedbega? | 1199 |
| Peškirdžija paši odgovara, | 1200 |
| »Vidio sam, paša, Ahmedbega. | 1201 |
| Pogibe mu đogo od mejdana, | 1202 |
| ja mu svoga potkučih kulaša, | 1203 |
| pa otira bana ka Janoku. | 1204 |
| Meni dalje već nejmade puta.« | 1205 |
| Istom oni tako govorili, | 1206 |
| četvrti se pišac pomolio, | 1207 |
| pocrnio kao glavnja crna | 1208 |
| —hitra praha, a brza olova. | 1209 |
| To je glavom Ibrahim ćehaja. | 1210 |
| Doka dojde, Turcim selam daje, | 1211 |
| pita njega Fazlipaša stari, | 1212 |
| »Jeda, sine, igdi Ahmedbega?« | 1213 |
| Odgovara Ibrahim ćehaja, | 1214 |
| »Vidio sam bega Ahmedbega. | 1215 |
| Pogibe mu kulaš od mejdana | 1216 |
| kod ćuprije Ćorave Marije, | 1217 |
| ja mu svoga potkučih goluba.« | 1218 |
| Istom oni tako govorili, | 1219 |
| Uz polje se junak pomolio, | 1220 |
| i pred njime pišac prikljapljuje, | 1221 |
| a za njim se dobar vranac vodi. | 1222 |
| Bože mio, ko bi ono bio? | 1223 |
| Al' to glavom beže Ahmedbeže | 1224 |
| —bana goni, a vranca mu vodi. | 1225 |
| Doka dojde, paši selam daje | 1226 |
| i vezirim, carevim većilim. | 1227 |
| Beg Ahmedbeg paši govorio, | 1228 |
| »Babo dragi, paša Fazlipaša, | 1229 |
| jeda igdi bega Dautbega?« | 1230 |
| A paša je suzam oborio, | 1231 |
| »Bož'e zdravlje tvojoj rusoj glavi, | 1232 |
| Dautbeg je svijet prominio.« | 1233 |
| Onda beže ljuto procvilio, | 1234 |
| »Ej, Dautbeg, sve moje žalosti!« | 1235 |
| Pak poteže od bedrice ćordu | 1236 |
| i podviknu što mu grlo daje, | 1237 |
| »Da sve daješ na arabe blago | 1238 |
| kaurine od Janoka bane, | 1239 |
| žive glave otkupiti nećeš!« | 1240 |
| Ćordom mahnu, odsiče mu glavu. | 1241 |
| Podaleko glava odletila, | 1242 |
| a još dalje šajka kapa s glave, | 1243 |
| a iz kape knjiga izletila, | 1244 |
| ufati je beže Ahmedbeže. | 1245 |
| Kad šarenu knjigu proučio, | 1246 |
| al' kajima četiri vezira, | 1247 |
| sve murtati cara čestitoga, | 1248 |
| rad' divojke begovi dušmani. | 1249 |
| Beg poteže iz sagrije ćordu | 1250 |
| pa ti viknu što mu grlo daje, | 1251 |
| »Murtatini, murtatski sinovi!« | 1252 |
| Okrenuse i desno i livo, | 1253 |
| sva četiri pogubi vezira. | 1254 |
| Zapomaga Fazlipaša stari, | 1255 |
| »Ajme, sine beže Ahmedbeže, | 1256 |
| najpri 'zgibe careva mirija | 1257 |
| i pred njime carski buljukbaša, | 1258 |
| pak pogibe Muhur-Sahibija, | 1259 |
| pak poginu kazan jenjičara | 1260 |
| —izginuše mnogi Varadani, | 1261 |
| izgiboše bezi alajbezi | 1262 |
| i vezirske listom pašalije, | 1263 |
| ti posiče četiri vezira | 1264 |
| —ko će caru dževap učiniti?« | 1265 |
| Ahmedbeže govorio riči, | 1266 |
| »Ja isikoh, ja ću odgovarat.« | 1267 |
| Fazlipaši potkuči kajimu, | 1268 |
| paša bega u čelo poljubi; | 1269 |
| onda paša po razboju pojde, | 1270 |
| a za njime silan Ahmedbeže. | 1271 |
| Iz lužine svati istrkuju | 1272 |
| —više tude ranjenih junaka | 1273 |
| nego ti je zdravijeh svatova. | 1274 |
| Najpri idu begu Dautbegu. | 1275 |
| Dautbega ukopaše lipo, | 1276 |
| i careva Muhur-Sahibiju | 1277 |
| —pokopaše bega alajbega, | 1278 |
| a ostalim rahmet pridavahu. | 1279 |
| Ranjenicim sale poigradili, | 1280 |
| pa pojdoše svati i divojka | 1281 |
| —naprid sale, a za njim svatovi, | 1282 |
| pak je, brate, ružno i' viditi!— | 1283 |
| i odoše ravno ka Varadu. | 1284 |
| A kad bili na pogled Varada, | 1285 |
| kod Varada kola pofatana | 1286 |
| sve nevista, divojaka mladih. | 1287 |
| Glas dopade staroj gospojici | 1288 |
| da su listom svati izginuli | 1289 |
| —odmah nena kola raskiduje. | 1290 |
| Stoji cika ostarile nene, | 1291 |
| ruse kose svoje pogulila | 1292 |
| —kose guli, belo lice grdi— | 1293 |
| a proklinje bega Ahmedbega, | 1294 |
| »Ahmedbeže, jedini u majke, | 1295 |
| jesam li ti govorila, sine, | 1296 |
| da se projdeš manali divojke! | 1297 |
| Ti se ne hti te divojke proći, | 1298 |
| već se na tvog nametnu dajidžu. | 1299 |
| Ko ne sluša svoga starijega | 1300 |
| ne poznaje Boga jedinoga! | 1301 |
| Ko će caru dževap učiniti? | 1302 |
| Sad će na te katal ferman doći | 1303 |
| iz devleta cara čestitoga, | 1304 |
| dirluk će ti u begluk otići | 1305 |
| i tebe ću jednog izgubiti!« | 1306 |
| U tom svati do Varada došli, | 1307 |
| a do kule mladog Ahmedbega. | 1308 |
| Pa kad čuo šta mu mati tuži, | 1309 |
| svojoj majci progovara riči, | 1310 |
| »Ne ciči mi, moja stara neno! | 1311 |
| Ja ću s tizim lahko upraviti | 1312 |
| —ja isikoh, ja ću dževapiti.« | 1313 |
| Onda nena poletila sinu, | 1314 |
| »Bre aferim, moje dite drago!« | 1315 |
| Pir činiše, šenluk provodiše, | 1316 |
| svate tude počastiše lipo | 1317 |
| —počastiše i još darovaše— | 1318 |
| svak je svomu otišao domu. | 1319 |
| Za tim malo prolazilo vrime | 1320 |
| —prolazila dva ravna miseca— | 1321 |
| beže liči svoje ranjenike, | 1322 |
| al' eto ti na čatal tatara | 1323 |
| iz Stambula cara čestitoga. | 1324 |
| Plaho trče, a plahije viče, | 1325 |
| »Ahmedbeže, otvori mi vrata, | 1326 |
| evo na te careva fermana!« | 1327 |
| Dočeka ga Fazlipaša stari, | 1328 |
| i tatara paša zaklinjao, | 1329 |
| »Pričekajte, carevi tatari, | 1330 |
| dok se svane a ograne sunce. | 1331 |
| Spremiću vam bega Ahmedbega, | 1332 |
| neka ide s vama ka Stambolu.« | 1333 |
| A tatari za Boga znadoše, | 1334 |
| pričekaše dok ograne sunce. | 1335 |
| Spremi paša mladog Ahmedbega | 1336 |
| na golubu svog dragog ćehaje, | 1337 |
| a ćehaju na banovu vrancu, | 1338 |
| i odoše pravo ka Stambolu. | 1339 |
| Danak po dan oni putujući | 1340 |
| blizu došli ka Stambolu gradu. | 1341 |
| Kad se bili blizu prikučili, | 1342 |
| svituju ga carevi tatari, | 1343 |
| »Ahmedbeže, mlad vezirovicu, | 1344 |
| kad budete k carevu divanu, | 1345 |
| onda dobra odsidni goluba, | 1346 |
| tiho hodi, a gledaj prida se, | 1347 |
| poklon čini lalam i vezirim, | 1348 |
| ne bi li se lale smilovale | 1349 |
| pa se za te caru zamolile, | 1350 |
| ne bi l' t' care poklonio glavu.« | 1351 |
| Za to beže haje i ne haje, | 1352 |
| već kad bio k carevu divanu, | 1353 |
| redom stale lale i veziri, | 1354 |
| redom stale 'odže i 'adžije, | 1355 |
| redom stale paše i kadije, | 1356 |
| redom stali bezi alajbezi, | 1357 |
| redom stoje mlade Stambolije | 1358 |
| što s' na njima pamuk anterije. | 1359 |
| Glas dopade Murat Sulejmanu, | 1360 |
| »Eto tebi bega od Varada. | 1361 |
| Padišahu—svečevo kolino!— | 1362 |
| s kakvim ćeš ga mukam umoriti?« | 1363 |
| A kada se prikučio blizu, | 1364 |
| on golubu pokupi kajase, | 1365 |
| prikuči mu čizmu i mamuzu | 1366 |
| —čizmu žutu, a mamuzu ljutu, | 1367 |
| Bože dragi, što mu golub radi!— | 1368 |
| sve priskače čerge i čadore | 1369 |
| i razgoni čiftom pašalije, | 1370 |
| a od sebe pinu otiskuje, | 1371 |
| na četvrtog prebacuje druga. | 1372 |
| Plahnuše se lale i veziri, | 1373 |
| na divanu hrpu načiniše | 1374 |
| bižeć oni i desno i livo. | 1375 |
| Doka beže kroz divane projde, | 1376 |
| doka dojde do talita careva, | 1377 |
| trijest taman što pogazi lala | 1378 |
| —hotijahu da caru ne dojde. | 1379 |
| Kad ga care tak'og opazio, | 1380 |
| on ne smide sidit na divanu, | 1381 |
| već od zemlje na noge skočio, | 1382 |
| na nogam je bega dočekao. | 1383 |
| Beg ti dobra odsida goluba, | 1384 |
| pokloni se caru na divanu, | 1385 |
| poljubi mu ruku i aliju | 1386 |
| i pod njime svečevu serdžadu, | 1387 |
| pa se vrati, stade podviv' ruke. | 1388 |
| A car njemu besidio riči, | 1389 |
| »Jä asijo, beže od Varada! | 1390 |
| Kam', asijo, Muhur-Sahibija, | 1391 |
| kam, asijo, kazan jenjičara, | 1392 |
| kam, asijo, bujukbaša Ramo, | 1393 |
| kam, asijo, careva mirija, | 1394 |
| kam, asijo, bezi alajbezi, | 1395 |
| po Varadu age i spahije, | 1396 |
| kam', asijo, mladi kapetani, | 1397 |
| od Varada varadski ajani? | 1398 |
| Kam', asijo, četiri vezira | 1399 |
| i njihova listom tevabija?« | 1400 |
| Onda stade beže govoriti, | 1401 |
| »Padišahu—svečevo kolino!— | 1402 |
| poginuo Muhur-Sahibija, | 1403 |
| vas izginu kazan jenjičara, | 1404 |
| pak poginu buljukbaša Ramo, | 1405 |
| izginula careva mirija, | 1406 |
| —izginuli bezi alajbezi | 1407 |
| i vezirska butum tevabija, | 1408 |
| ja posikoh četiri vezira.« | 1409 |
| A kad čuo care na divanu, | 1410 |
| on zavika brzoga dželata | 1411 |
| da mu skine glavu sa ramena. | 1412 |
| A kad vidi beže Ahmedbeže | 1413 |
| da će ludo izgubiti glavu, | 1414 |
| on se maši rukom u nidarca | 1415 |
| pak izvadi vezirsku kajimu, | 1416 |
| na serdžadu knjigu je metnuo. | 1417 |
| A kad care knjigu ugledao, | 1418 |
| on zastavi brzoga dželata | 1419 |
| dok prouči knjigu na divanu. | 1420 |
| Al' kajima četiri vezira, | 1421 |
| sve murtati cara čestitoga, | 1422 |
| a katili bega Ahmedbega | 1423 |
| rad' divojke mlade Kaniškinje. | 1424 |
| Onda care na noge skočio, | 1425 |
| bega desnom rukom prigrlio, | 1426 |
| muhurli ga ćurkom ogrnuo, | 1427 |
| pod muhurom ćordu pripasuje, | 1428 |
| kraj sebe ga taman posadio. | 1429 |
| Spored cara side na divanu, | 1430 |
| kavu pije, čibuk zapalio | 1431 |
| —tude bio za tri bila dana. | 1432 |
| Onda stade care besiditi, | 1433 |
| »Drago dite, beže od Varada, | 1434 |
| kojim ću te darom darovati? | 1435 |
| Ili voliš Bosnu ponositu | 1436 |
| brez promine za trijest godina? | 1437 |
| —ne ištem ti pare ni dinara— | 1438 |
| ili voliš Budim na Krajini | 1439 |
| —tebi Budim dok ti je kolina?« | 1440 |
| On ne htide Bosne pašaluka, | 1441 |
| niti htide Budim na Krajini, | 1442 |
| već zaiska i Surtuč i kulu, | 1443 |
| da s ne boji paše u Budimu. | 1444 |
| Car mu dade, ne hti reći riči. | 1445 |
| Pokloniv se beg caru zafali, | 1446 |
| išće izum da on ide dvoru, | 1447 |
| a car mu je besidio riči, | 1448 |
| »Hajde sine, u sto dobrih časa! | 1449 |
| Cara slušaj, ne boj se dušmana! | 1450 |
| Tvoj je babo bio carski lala, | 1451 |
| carski lala nad trijest vezira, | 1452 |
| a ti vezir nad svima vezirim.« | 1453 |
| Beg Ahmedbeg poklopi goluba, | 1454 |
| a ćehaja vranca od mejdana. | 1455 |
| Čudile se lale i veziri, | 1456 |
| a i carska butum tevabija, | 1457 |
| čudile se mlade Stambolije | 1458 |
| di mu care ne odsiče glave, | 1459 |
| već muhurli ćurkom zaogrnu | 1460 |
| i pod muh'rom ćordu pripasao | 1461 |
| koja triput na Ćabu hodila. | 1462 |
| Ode beže pravo ka Varadu, | 1463 |
| putujući svojoj kuli dođe, | 1464 |
| u Varadu pašu nahodio. | 1465 |
| Pram njim paša na noge skočio, | 1466 |
| obimam ga rukam zagrlio, | 1467 |
| pa niz obraz grozne suze liva. | 1468 |
| A beže mu riči govorio, | 1469 |
| »Dragi dajo, paša Fazlipaša, | 1470 |
| de, ne roni suza niz obraze | 1471 |
| —en' na misto sina Dautbega | 1472 |
| stek'o jesi sina Ahmedbega. | 1473 |
| Neće tebi pomanjkat kolino | 1474 |
| dok je tvoga bega Ahmedbega.« | 1475 |
| A kad čuo Fazlipaša stari, | 1476 |
| suze roni, grohotom se smije, | 1477 |
| »Šućur Bogu i na tvomu daru, | 1478 |
| kad ja opet tak'og stekoh sina | 1479 |
| i nevistu, koju sam prosio.« | 1480 |
| Davno bilo, sad se spominjalo. | 1481 |
Return to Index of S.-C. Epic Texts