| Ej, đe sedímo, aj! da se veseljímo, [1237] | 1 |
| a dȁ bi nas i Bȏg veseljȉjo | 2 |
| —veseljȉjo, pa razgovorȉjo, | 3 |
| a ljȅpšū ni srȅću dijeljȉjo | 4 |
| na ovȍmē mȅstu i svȁkōme! | 5 |
| E, sȁd veljímo da pȅsmu brojímo. | 6 |
| Dȃvno nȅkad u zemánu bílo | 7 |
| —dȃvno bílo, sàda pomȉnjēmo— | 8 |
| Jednȏm vȁktu bȅše josvanȕlo, | 9 |
| E, u Zȁdaru pȕcajū topȍvi | 10 |
| dvȃ zȁjedno jä trides' ȕjedno, | 11 |
| stojȋ zȅmljē cȓne tutljȁvina, | 12 |
| svȅ se svȉjet po čȕdi čȕdāhu | 13 |
| —šènluk ćinȋ jod Zȁdara bȃne, | 14 |
| jufȁtijo slúgu Radojȉcu, | 15 |
| E, Radojȉcu tȕrskū pridvȍricu, | 16 |
| pȃ ga tȃvnu bacȉlji zindánu. | 17 |
| Pȃ kad Ráko ju tavnȉcu dóđe, | 18 |
| E, tu náđe trídeset Tȕrākā, | 19 |
| i mȅđu njī' Đȕljić bajraktára, | 20 |
| a do njèga Vȅlagić Seljíma. [1238] | 21 |
| Pȃ kad Ráko ju tamnȉci dóđe, | 22 |
| dóđe, stȁde, te him pȍmōj dȁde, | 23 |
| svȅ mu àge ljȅpšē prifȁtiše, | 24 |
| svȅ mu rȇdom dobrodȍšle dȃjē. | 25 |
| A sad Đȕljić rèće bȁjraktāre, | 26 |
| „Slȗgo Rȃko jod zemljȇ Tȕrākā! | 27 |
| Rȃko, kad si jod zemljȇ Tȕrćijē, | 28 |
| je lj' odȃvno, alj' skȍro si, Rȃko?‟ | 29 |
| No kad Ráko sȁbra lakrdȉju, | 30 |
| „Skȍro sam ti jod zemljȇ Krȁjinē.‟ | 31 |
| Pȃ kad Đȕljić sȁbra lakrdȉju, | 32 |
| "Ćȕ l', mȏj Rȃko od zemljȇ Tȕrākā, | 33 |
| šta te pȋtām da mi prȁvo prȋćāš. | 34 |
| Je lj' Krȁjina jȍš naš u Turćȉna, | 35 |
| a stojȗ lji bȍsanske gazȉje, | 36 |
| a sedȗ lji kȃhve i mehàne, | 37 |
| a sedȗ lji háni pa dućáni, | 38 |
| a kȕpū lj' se jàge pod Ȕdbinu, | 39 |
| pod Ȕdbinu na lȏnđu zeljȅnū? | 40 |
| Svȍdū lj' ćȅte niz zȅmlje dȕšmānskē, | 41 |
| dovȍdū lji rȏblje na alȁje | 42 |
| a doćȅrajū stȍku na buljȕke, | 43 |
| a dovȍdu lj' kosȁte Mađȃrke, | 44 |
| žȅnū lj' àge Tȗrke Krȁjišnīke, | 45 |
| a dovȍdū lj' kònje sedljeníke | 46 |
| jä donȍsū lj' na tojȁge blȃgo | 47 |
| —kak'a igbȃl sàde ju Tȕrākā? | 48 |
| A pȍtlje ćeš, slȗgo Rȁdovāne, | 49 |
| sedȋ lj' mòja kúla na ćenáru | 50 |
| —jȅ lj' se moja kùla pȍdurvāla, | 51 |
| alj' se kúla harȃp ućinȅla? | 52 |
| Jȅ lj' mi žíva jostȁrela mȃjka | 53 |
| —jȅ lj' mi žíva, svȉjet mijenȉla?— | 54 |
| a sedȋ lj' mi sèstra neudāta | 55 |
| —sèstra Fáta ju odžáku mȏme— | 56 |
| ćȅka lj' brȁta Đȕljić bajraktára? | 57 |
| A sedȋ lj' mi dȍrat u pòdrumu, | 58 |
| držȗ lj' kònja dòbro ju pòdrumu? | 59 |
| Dȁ lj' mi Húso sedȋ kahveđȉja, | 60 |
| ćinȋ lj' stȃroj hìzmet u ȍdaji? | 61 |
| Sedȋ lj' mòja vȉjernica ljúba, | 62 |
| da se ljúba nìje isprosȉla?‟ | 63 |
| A kad sȁbrā slúga Rȁdovāne, | 64 |
| „Ej Đȕljiću, tȕrskī bȁjraktāre, | 65 |
| sedȗ svȁkē kȃhve i mehàne, | 66 |
| svȅ hánovi rȇdom i dućáni. | 67 |
| Svȅ se àge kȕpū pod Ȕdbinu, | 68 |
| pod Ȕdbinu na lȏnđu zeljȅnū. [1239] | 69 |
| Svȍdū ćȅte niz zȅmlje dȕšmānskē, | 70 |
| dobíjaju mála i šićára, | 71 |
| a ćȅraju stȍke na buljȕke | 72 |
| —sve dovȍdū kosȁte Mađȃrke, | 73 |
| pa svȅ àge žȅnū Krȁjišnīke, | 74 |
| donȍsū sve na tojȁge blȃgo, | 75 |
| Ej, dovȍdū kònje sedljeníke— | 76 |
| nȉkad àge sastȁnut ne mȍgū. | 77 |
| A sedȋ lj' ti kúla na ćenáru, | 78 |
| Ej, nìje ti se kúla pȍdurvāla. | 79 |
| Kúlu skòro tāmȋr učinȉlji, | 80 |
| —ȉznova joj pòkrov udȁrilji. | 81 |
| Svȅ dovèlji gȍge i mȃjstore, | 82 |
| dȕvareve rȇdom poprȁvilji, | 83 |
| pokrȉlji je kljȋšom šarȅnijem, | 84 |
| a vȁrosa vȃrom obȍjnijem— | 85 |
| E, svȅ kúlu tāmȋr učinȉlji. | 86 |
| Žíva ti je jostȁrela mȃjka | 87 |
| —Ej, žíva ti je, tek bȍlje da nìje. | 88 |
| Mȃjku su ti jȍći jostȁvilji | 89 |
| svȅ plȁčūći dȁnjem i po nòći | 90 |
| za njȇzina sȋna od vȉjeka, | 91 |
| Ej, njȇna sȋna Đȕljić bajraktára. | 92 |
| A sedȋ ti dȍrat u pòdrumu, | 93 |
| držȗ konja bȍlje bȉt ne mȍre. | 94 |
| A sedȋ ti sèstra neȕdāta, | 95 |
| ćȅka brȁta Đȕljić bajraktára, | 96 |
| nìje ti se sèstra preȕdāla. | 97 |
| A sedȋ tu Húso kahveđȉja, | 98 |
| kàhvu stȃroj pećȇ do ođáka | 99 |
| i kupȕje štagȍj mu trȅbuje, | 100 |
| E, sve staroj hizmet Huso radi. | 101 |
| Ej, ljuba ti se skoro isprosila | 102 |
| —prosijo je sa Kladuše Mujo, | 103 |
| pa da ženi svog brata Haljila— | 104 |
| Ej, vade joj je tam' petnajes' dana. | 105 |
| Ej, doj' će Mujo, dovesće svatove, | 106 |
| da povede ljubu Đuljićevu.‟ | 107 |
| Pa kad Đuljić sabra bajraktare, | 108 |
| „Stani, Rako, da ti jade prićam. | 109 |
| Kad sam se ja, Rako, jufatijo, | 110 |
| noj sam s ljubom ju đerdeku bijo, | 111 |
| pa tu noj su Vlasi judarilji, [1240] | 112 |
| po seljima kuće popaljilji, | 113 |
| po seljima roblje porobilji, | 114 |
| a sve krenu serhat i Krajina. | 115 |
| Svi jotoše poćer us planinu | 116 |
| da teraju hupu na planinu, | 117 |
| pa dođoše redom bajraktari, | 118 |
| na đerdekska vrata zavikaše, | 119 |
| ‚E kopilje, Đuljić bajraktare, | 120 |
| lasno j' ljubu po đerdeku ljubit, | 121 |
| nije lasno dobiti junaka. | 122 |
| Vidi šta se radi po Krajini! | 123 |
| Na Krajinu Vlasi hudarilji | 124 |
| —palju selja, a roblje robaju, | 125 |
| a sve robu roblje po Udbinu, | 126 |
| sve teraju stoku na buljuke!‛ | 127 |
| Svi dođoše i redom dozvaše, | 128 |
| dok najzadnji Velagić Seljime. | 129 |
| Stiže Seljim s trides' i dva druga, | 130 |
| pa dozovnu pred vrata đerdekska, | 131 |
| ‚Pobratime Đuljić Ibrahime, | 132 |
| a na noge, rodila te majka! | 133 |
| Sve se jada gradi jod nenada | 134 |
| —E, robi se roblje po Udbini. | 135 |
| Sve se sela redom zapaljiše, | 136 |
| sve otide serhat i Krajina, | 137 |
| a teraju ćete na planinu, | 138 |
| a ti s ljubom sediš u đerdeku | 139 |
| —Ej, jazuk pobro, i jobrazu tvome! | 140 |
| Ja te ćekam, pomeriti neću!‛ | 141 |
| Tā put reko' vijernici ljubi, | 142 |
| ‚Ej sad, ljubo, da se odvajamo!‛ | 143 |
| Pa ja skoći' jod zemlje na noge, | 144 |
| pa obuko' te se preoblaćim, | 145 |
| pa opasa' siljah i oruže. | 146 |
| Ljubi sam ja tako govorijo, | 147 |
| ‚Vijernice, ti mi živa bidi, | 148 |
| sjed' ev' o'đe šikalji odaji. | 149 |
| Dobro ćeš mi majku poslušati, | 150 |
| mladu sestru Đuljićevu Fatu | 151 |
| —dobro Husa sluša' kahvedžiju, | 152 |
| a gledajte dora Đuljićeva! | 153 |
| Amanet ti, vijernice ljubo, | 154 |
| helj ja odo' ju ćete junaćke, | 155 |
| da teramo ćete planinama. | 156 |
| More biti tamo poginuti | 157 |
| jä lji đegoj ropstva zapanuti. | 158 |
| Dok mi čuješ na prsima dušu, | 159 |
| nemoj mi se, ljubo, preudati! | 160 |
| Ako čuješ svijet mijenijo, | 161 |
| tā put ćeš se, ljubo, preudati | 162 |
| —Ej, pa udaj, ljubo vijernice!‛ | 163 |
| Ej, pa krenu... , [1241] | 164 |
| sa đerdeka od ljube krenuo, | 165 |
| i pod ruke vedra đeferdara, | 166 |
| a na noge ćizme pešadijske | 167 |
| —ne šće' moga povesti dorata, | 168 |
| no Seljimom i s trideset druga— | 169 |
| pa krenusmo zemlji planinama. | 170 |
| Onđe jo'đe, zemlje pregazilji, | 171 |
| sve obismo klance i bogaze | 172 |
| —niđe bana nalazit ne mogo'. | 173 |
| Kad padosmo lazu na planinu, | 174 |
| U! veljika magla zapušila, | 175 |
| pohabismo đadu na planinu, | 176 |
| uzesmo se klancu tijesnome, | 177 |
| niz klisuru klancom sijazilji, | 178 |
| —kad na bana, brate, nagazismo. | 179 |
| Tu nađosmo bana i družinu, | 180 |
| E, skoljiše sa strane ćetiri, | 181 |
| stadosmo se varat i udarat, | 182 |
| a bismo se redom po planini. | 183 |
| Bilo bitke, mlogo vakta nije, | 184 |
| a skolji ne begluk Nemadija | 185 |
| —skoljiše ne sa strane ćetiri, | 186 |
| pa saviše drvljem i kamenjem, | 187 |
| ufatiše mene i družinu, | 188 |
| ufatiše Velagić Seljima, | 189 |
| svedoše ne Zadru krvavome. | 190 |
| Kad ne bane svede ju Zadaru, | 191 |
| pribaci ne k ljedenu zindanu, | 192 |
| pa pred zindan Turke jostavijo, | 193 |
| a viknuo kljuće sa zindana. | 194 |
| Doniješe kljuće jod zindana, | 195 |
| pa sad prišlji, zindan otvorilji. | 196 |
| Što mi reće jod Zadara bane? | 197 |
| ‚Ej Đuljiću, turski bajraktare, | 198 |
| nećeš više jada zadavati, | 199 |
| meso će ti ju tamnicu biti | 200 |
| —tu su zmije, tu su akrepovi, | 201 |
| zmije će ti kosti proglodati— | 202 |
| tu ćeš biti mlogo ju tamnicu | 203 |
| —mlogo vakta, dok ti je vijeka!‛ | 204 |
| Pa otvori goljema katanca | 205 |
| —po katancu devet vrata redom, | 206 |
| pa desetu bravu dubrovnićku— | 207 |
| pa no reče Đuljić bajraktaru, | 208 |
| ‚Haj' najprvi Đuljić u zindana, | 209 |
| a sa tobom trides' i dva druga!‛ | 210 |
| Odo', krenu' k ljedenoj tamnici | 211 |
| —kad dopado' dolje ju zindanu, | 212 |
| da vi'š hala ljedena zindana! | 213 |
| Ševar trava rasla do pojasa, | 214 |
| a studena voda do koljena, [1242] | 215 |
| skaću zmije, slapkaju akrepi | 216 |
| —kad gazismo, u nji' prilazismo. | 217 |
| Tijem halom u zindan smo bilji | 218 |
| ev' 'e puno dvanajes' godina. | 219 |
| Zmije iju, akrepovi piju | 220 |
| —mi sa šnjima da se razgovar'mo, | 221 |
| mi pevamo, pa s' razgovaramo. | 222 |
| Tako, Rako, bilo ju tamnicu, | 223 |
| kad se moja ljuba isprosila.‟ | 224 |
| Pa zavrisnu jod grla bijela. | 225 |
| Ljuto Đuljić pisnu ju zindanu, | 226 |
| sve se kula sa temelja ljulja. | 227 |
| Pisnu banu dva sina bliznaka, | 228 |
| đeci mu je stravu naturijo. | 229 |
| Banica hi hrani ju odaju, | 230 |
| drži decu te hi zataškava, | 231 |
| „Stan'te deco, dva sina bliznaka! | 232 |
| Eto Turćin vrišti ju zindanu.‟ | 233 |
| On, Đuljić, sad mišljaš' u zindanu -, | 234 |
| Đuljić mljaše, niko ne čujaše, | 235 |
| no plaćuju dva sina bliznaka. | 236 |
| Pa banica decu jostavila, | 237 |
| dođe k banu ju šiklji jodaju, | 238 |
| a kod bana do tri đenerala, | 239 |
| a trideset i dva kapetana, | 240 |
| a vojvoda dvades' i dva više. | 241 |
| Ona dođe pa him pomoj dade, | 242 |
| i svi jojzi zdravljem prifatilji. | 243 |
| Tā put reće baneva banica, | 244 |
| „Dobro jutro—nit' će dobro biti! | 245 |
| Jadan bane sa Zadara grada, | 246 |
| što zatvori Turke ju zindanu? | 247 |
| Ima doba dvanajes' godina | 248 |
| kako lježu ljedenoj tamnici, | 249 |
| nikad nijesu niko procviljelji, | 250 |
| ni se ćuju za života svoga | 251 |
| —ljuto cvilji Đuljić bajraktare, | 252 |
| ljuto cvilji, sve tamnica vrišti, | 253 |
| sve se kula sa temelja ljulja. | 254 |
| Deci mi je stravu naturijo, | 255 |
| dece dvoje pofata groznica | 256 |
| —jod groznice more bit žutica, | 257 |
| s dece dvoje hajra bit ne more. | 258 |
| Kupi, bane, kljuće jod zindana, | 259 |
| sljegni brže ljedenu zindanu | 260 |
| pa ti vikni Đuljić bajraktara, | 261 |
| koja mu je goljema nevolja? | 262 |
| Jä lj' ga pušći, jä lj' ga posijeci | 263 |
| —jedan derman ućini Đuljiću! | 264 |
| Kad je poćeo vriskat po zindanu, | 265 |
| đecu će mi pamet ostaviti.‟ | 266 |
| No kad bane sabra lakrdiju, | 267 |
| on prilazi šarenu dolapu, [1243] | 268 |
| sa dolapa kljuće povadijo, | 269 |
| pa pošeta niz bojeve kulji. | 270 |
| Pa kad dođe ljedenu zindanu, | 271 |
| pa katanac otvori zindanu. | 272 |
| Devet redom vrati jotvorijo, | 273 |
| a desetu bravu dubrovnićku, | 274 |
| pa upade ljedenoj tavnici, | 275 |
| pa Turcima pomoj naturijo | 276 |
| —sve mu Turci bolje prifatiše. | 277 |
| Tā put reće jod Zadara bane, | 278 |
| „A ćuste lj' ga, Turci Krajišnici -, | 279 |
| ću lj' Turćine, Đuljić bajraktare, | 280 |
| koja ti je goljema nevolja, | 281 |
| rašta pištiš ljedenu zindanu? | 282 |
| Ima doba dvanajes' godina | 283 |
| kā si tuna ljedenu zindanu, | 284 |
| nikad nisi, Đuljić', sacviljeo. | 285 |
| Jutros cviljiš—koja je nevolja? | 286 |
| Alj' tamnica kuća dosadilja, | 287 |
| alj' te jedu zmije i akrepi | 288 |
| —zmije iju, akrepovi piju, | 289 |
| pa je ružno ljedenu zindanu?‟ | 290 |
| Tā put Đuljić reće bajraktare, | 291 |
| „Podaj, bane, za dva sina zdravlje! | 292 |
| Ležao sam dvanaes' godina, | 293 |
| nikad, bane, nije [sic] procviljeo. | 294 |
| Zmije jelji, akrepovi pilj, | 295 |
| ja se šnjima sam ja zapevao, | 296 |
| —zapevao, pa s' razgovarao. | 297 |
| Lježao bi dvades' i ćetiri, | 298 |
| Ej, ne bi, bane, nikad procviljeo, | 299 |
| no si skoro Raka jufatijo, | 300 |
| našeg Raka jo' zemlje Turaka, | 301 |
| po imenu sluga Radovana. | 302 |
| Crn je Rako haber donosijo | 303 |
| —crni haber, gore bit ne more. | 304 |
| Ja sam, bane, kulu ostavijo, | 305 |
| i na kulu ostarelu majku, | 306 |
| stara majka sto i kusur godina. | 307 |
| Majku su mi oći ostavilji | 308 |
| —ako su je oći ostavilji, | 309 |
| jeste stara, more umrijeti | 310 |
| i svoga se duga odužiti. | 311 |
| Ostavijo sestru Fatu milu | 312 |
| —ludu sestru jod sedam godina— | 313 |
| i stasala sestra Đuljićeva | 314 |
| —nije mi se jošte preudala, | 315 |
| ćeka brata Đuljić bajraktara— | 316 |
| a, pa kad vakat i vrijeme dođe, | 317 |
| i Fata će se, bane, preudati. | 318 |
| Ostavijo Husa kahveđiju, | 319 |
| E, da staroj 'izmet Huso radi. | 320 |
| Ostavijo dora u podrumu, | 321 |
| Đuljićeva kanalji dorata. [1244] | 322 |
| Ostavijo vijernicu ljubu, | 323 |
| Ej, dovedena, a još neljubljena. | 324 |
| Tu noj, bane, u đerdek sam bijo, | 325 |
| i tu noj se jesam porobijo. | 326 |
| Dođo' k vama gore na planinu, | 327 |
| i nađo' se s tobom na planinu. | 328 |
| Udarismo, žešće ne mogosmo, | 329 |
| ti me skolji z begluk Nemadijom | 330 |
| a sveza ni na laktove ruke, | 331 |
| dovede me Zadru krvavome, | 332 |
| pa me baci ljedenu zindanu, | 333 |
| sedim o'đe dvanajes' godina. | 334 |
| Sad se moja ljuba isprosila, | 335 |
| što ni dinu podnijet ne more | 336 |
| —ljuba jedna, dvije đuvegije. | 337 |
| Prosijo je kladuški serdare | 338 |
| da oženi svog brata Haljila. | 339 |
| Vade joj je za petnajes' dana. | 340 |
| Aman, bane—za dva sina zdravlje!— | 341 |
| alj' me pušti, alj' me posijeci, | 342 |
| alj' me, bane, na otkup preseci | 343 |
| —ćini ćare, jod Zadara bane!‟ | 344 |
| Stade bane misljit na nogama. | 345 |
| „Ne mogu te puštiti, Đuljiću | 346 |
| —ako ho' lj' mi tri tu jemca dati, | 347 |
| do tri jemca što su ju Turčina | 348 |
| —najprvoga Boga gospodara, | 349 |
| pa drugoga šehri ramazana, | 350 |
| pa trećega dina pa imana— | 351 |
| da te puštim s ljedena zindana, | 352 |
| da otideš u vašu Krajinu, | 353 |
| da posećeš Mujova Haljila, | 354 |
| da doneseš od Haljila glavu, | 355 |
| pušćaću ti trides' i dva druga, | 356 |
| i pušćiću tebe sa zindana, | 357 |
| kupit konje a kupit oruže, | 358 |
| svakom dati blaga bez karara, | 359 |
| da timariš kulje i kapije.‟ | 360 |
| Tako reće jođ Zadara bane. | 361 |
| Tā put Đuljić reće bajraktare, | 362 |
| „Voljan da si, jod Zadara bane, | 363 |
| na to ti i jostavit ne mogu. | 364 |
| Ovako ti mogu jostaviti: | 365 |
| da Haljila dovešću ti živa, | 366 |
| pa ti radi šta je tebe drago | 367 |
| —a Haljila mogu doves' živa, | 368 |
| prevarit ga, huđum za Haljila.‟ | 369 |
| Sad mu bane reće lakrdiju, | 370 |
| „Haj', Đuljiću, kreni sa zindana, | 371 |
| pošto ćeš ga živa dovoditi, | 372 |
| da ga turim na muke veljike, | 373 |
| da ne radi zulum po svijetu.‟ | 374 |
| Pa izvede Đuljić bajraktara. | 375 |
| Kad ga izvede pred ljedna zindana, | 376 |
| aman, Đuljić hala dopanuo | 377 |
| -Ej, kosa mu je, š njom se jopašuje, | 378 |
| nokti stoju baš kā raonici. [1245] | 379 |
| Tā put reće Đuljić bajraktare, | 380 |
| „A, aman, bane—za dva sina zdravlje!— | 381 |
| a naćini vedu i pasoša | 382 |
| —naćini mi pasoš pod muhurom. | 383 |
| Kad ću biti redom na granicu, | 384 |
| a ćuvaju vaši kapetani, | 385 |
| pa će mene natrag povratiti, | 386 |
| vratiće me Zadru krvavome. | 387 |
| Nemam vakat dva put silaziti, | 388 |
| helj sam v'oma hala dopanuo. | 389 |
| Šala nije dvanajes' godina, | 390 |
| Ej, lježući ljedenoj tamnici | 391 |
| —zmije jelje, akrepovi pilji, | 392 |
| a nestalo krvi junačkoga.‟ | 393 |
| Tā put bane pasoš naćinijo, | 394 |
| pa je sām svoj muhur udarijo. | 395 |
| „Na, Đuljiću, turski bajraktare, | 396 |
| da te niko povratit ne more! | 397 |
| Da te sretne trides' kapetana, | 398 |
| niko natrag povratit te neće.‟ | 399 |
| Tā put Đuljić reće bajraktare, | 400 |
| „Aman, bane—za dva sina zdravlje!— | 401 |
| Ej, daj poklon' mi sablju pešakinju, | 402 |
| helj planina nikad nije sama | 403 |
| —nekad vuka, a više hajduka— | 404 |
| da se sabljom branim po planini.‟ | 405 |
| Dade bane sablju pešakinju. | 406 |
| Pa kad Duljić sablju jopasao, | 407 |
| upire se štapom drenovijem, | 408 |
| pa sad krenu z baneve kapije, | 409 |
| lak' polako ode preko polja. | 410 |
| Nesta polja, priđe juz planinu, | 411 |
| redom dvije pregazi planine, | 412 |
| juz Vučaru ispade planinu. | 413 |
| Ne bi vetra, zatutne planina, | 414 |
| dok ispade Gavran kapetane, | 415 |
| sa Gavranom trides' i dva druga | 416 |
| —ćim ga vide, tijem ga poznade. | 417 |
| Gavran viknu sa konja njegova, | 418 |
| „Kopiljane, Đuljić bajraktare, | 419 |
| zar si banu zindan prolomijo, | 420 |
| pa mislijo da si jutekao? | 421 |
| Nej, Đuljiću, danas pobegnuti.‟ | 422 |
| Viknu društvo, „Povež'te mu ruke!‟ | 423 |
| A kad Đuljić pasoš izvadijo, | 424 |
| „Nemoj, Gavro, jo jadu ti bilo! | 425 |
| Sām me bane pušća sa zindana, | 426 |
| ev' 'e mene pasoš od dušmana.‟ | 427 |
| Kad je Gavran pasoš pogljedao, | 428 |
| ljuto viknu trides' i dva druga, | 429 |
| „Pušćujte mu volju na planinu! | 430 |
| Sām ga bane pušti jo' zindana.‟ | 431 |
| Prođe Đuljić, ode juz planinu, [1246] | 432 |
| a kad malo ponaprijed dođe, | 433 |
| ne bi vetra, zatutnje planina, | 434 |
| kad ispade Ivan kapetane, | 435 |
| za Ivanom trides' i dva druga. | 436 |
| No kad vide, pa ga upoznade, | 437 |
| „Ej, Đuljiću, turski bajraktare, | 438 |
| zar si banu zindan prolomijo, | 439 |
| pa si mljao da si utekao? | 440 |
| Nej, Đuljiću, pobeć' us planinu!‟ | 441 |
| Viknu Ivan trides' i dva druga, | 442 |
| „Namah drž'te, povež'te mu ruke!‟ | 443 |
| A sad Đuljić pasoš izvadijo, | 444 |
| „Nemoj Ivo, o jadu ti bilo! | 445 |
| Sām me bane pušti sa zindana, | 446 |
| na otkup me bane ispustijo.‟ | 447 |
| Kad Ivane pasoš prifatijo, | 448 |
| vide pasoš ko je naćinijo, | 449 |
| ći' je muhur u pasošu bijo, | 450 |
| a sad viknu trides' i dva druga, | 451 |
| „E, pušćujte mu đadu na planinu, | 452 |
| sām ga bane pušti jod zindana. | 453 |
| Neka ide đe je njemu drago!‟ | 454 |
| Prođe Đuljić, ode jus planinu, | 455 |
| a kad lazu izbi na planinu | 456 |
| —na planinu širokoj lazini, | 457 |
| vitke jelje do neba su rasle— | 458 |
| stoji huka ozgor niz planinu, | 459 |
| kad ispade Delji Milutine | 460 |
| što ćetiri đade prekinuo, | 461 |
| a sve hudut i granice brani, | 462 |
| sve na skelje jogulji trgovce | 463 |
| —kupi novce, sve gulji trgovce | 464 |
| s njegovije sedam, osam druga. | 465 |
| Ćim ga vide Delji Milutine, | 466 |
| ćim viknuo, viknu na Đuljića, | 467 |
| „Ej, Đuljiću, turski bajraktare, | 468 |
| šta se ćiniš da te ne poznajem? | 469 |
| Zar si banu zindan prolomijo | 470 |
| pa si mljao, da si utekao? | 471 |
| Nej, Đuljiću, pobeć' na planinu!‟ | 472 |
| Viknu dušman sedam, osam druga, | 473 |
| „A skoljite, te ga jufatite, | 474 |
| da ga banu vratim u Zađara! | 475 |
| Bane će me itljak ućineti | 476 |
| kad povedem Đuljić bajraktara.‟ | 477 |
| No sad Đuljić pasoš izvadijo, | 478 |
| „Milutine—sve ti jadom bilo!— | 479 |
| vidi pasoš ko je naćinijo! | 480 |
| Sām me bane pušća sa zindana, | 481 |
| on je mene na otkup pušćijo.‟ | 482 |
| No Milutin pasoš ne gleduje | 483 |
| —nit' mu vraga i pasoša gljeda— | 484 |
| tā put viknu sedam, osam druga, | 485 |
| „Skoljite ga, povež'te mu ruke!‟ | 486 |
| Kad se Đuljić vide pri nevolji | 487 |
| —vide Đuljić, varakanja nema— | 488 |
| Ej, pa mu ruka do balćaka side, | 489 |
| a pisnu mu pešakinja ćorda, [1247] | 490 |
| pa među njih juriš ućinijo. | 491 |
| Zakući mu svije osam druga, | 492 |
| ljetu glave s obadvije strane. | 493 |
| S Milutinom pa se zakaćiše, | 494 |
| sve teraju oko jela redom, | 495 |
| oko jelje teraju zeljene, | 496 |
| đe stigahu, druga judarahu. | 497 |
| Jedan drugog šiba 'ko jeljike | 498 |
| dok ga stasa Đuljić bajraktare, | 499 |
| pa po zgodi te ga judarijo, | 500 |
| Milutinu glavu posekao. | 501 |
| Pa sad stade te se odmorijo, | 502 |
| odmori se lazu širokome. | 503 |
| Ej! Skide s njega ruho i oruže, | 504 |
| pa na sebe Đuljić udarijo, | 505 |
| povrh ruha kosu opasao, | 506 |
| a dušmansku obesijo ćordu, | 507 |
| Ej, navalji strmom niz planinu. | 508 |
| Ej, sad Đuljić krenu niz planinu, | 509 |
| E, lak' polako do Udbine side, | 510 |
| E, pod svoju kulu i kapiju, | 511 |
| a kad kulji na kapiju dođe, | 512 |
| pa zatrupa halkom na vratima. | 513 |
| Jeknu halka jä goljema vrata, | 514 |
| kad ispade Huso kahveđija, | 515 |
| otvori mu na gradu kapiju. | 516 |
| A kad Đuljić stasa bajraktare, | 517 |
| pa sad Husu te je seljam dao. | 518 |
| Primi Huso, hožđeljdije daje, | 519 |
| pa mu Huso reće lakrdiju, | 520 |
| „Aj Boga ti sužanj i nevoljan, | 521 |
| pa tako ti dina lijepoga, | 522 |
| đe si sužanj tavnu tavnovao, | 523 |
| u kojem si gradu dušmanskome?‟ | 524 |
| Tā put Đuljić Husu besedaše, | 525 |
| „Kad me pitaš, da ti pravo prićam. | 526 |
| Tavnovao Zadru krvavome | 527 |
| kod dušmana Zadarskoga bana | 528 |
| ju tamnici dvanajes' godina. | 529 |
| Tu su mene ruho jotruhnulo, | 530 |
| pa sam tuna ju Zadaru bijo.‟ | 531 |
| Kad ću Huso, pa ga zaklinjaše, | 532 |
| „Pa Boga ti sužanj i nevoljan, | 533 |
| kad tavnova Zadru krvavome, [1248] | 534 |
| 'e da kakav haber za Đuljića, | 535 |
| je lji Đuljić nama u životu? | 536 |
| Alj' smo ćuli đe svetina laže, | 537 |
| da je Đuljić svijet mijenijo.‟ | 538 |
| E, kad Đuljić sabra bajraktare, | 539 |
| „Đuljić ti je svijet mijenijo. | 540 |
| Ja sam njemu Bogom pobratime, | 541 |
| tuna smo se Bogom bratimilji. | 542 |
| Na mom krilu ispala mu duša | 543 |
| ima doba tri godine dana. | 544 |
| Ka' je Đuljić svijet mijenijo, | 545 |
| na mazgalje kosti izbacilji.‟ | 546 |
| A kad Huso sabra kahveđija, | 547 |
| pa zaplaka kā žalosna majka, | 548 |
| roni Huso suze niz obraze. | 549 |
| „Ja sam,‟ kaže, „pobratim Đuljiću. | 550 |
| Đuljić mi j' amanet ostavijo, | 551 |
| ako kadgoj stanem od tavnice, | 552 |
| da mu kulu tražim i kapiju, | 553 |
| da mu viđu jostarelu majku, | 554 |
| je lj' mu živa na ođaku majka, | 555 |
| je lj' mu sestra Fata neudata, | 556 |
| ćeka lj' brata Đuljić bajraktara, | 557 |
| a sedi lj' mu dorat u podrume, | 558 |
| je lj' se kula harap ućinela, | 559 |
| a sedi lj' mu Huso kahveđija, | 560 |
| ćini lj' staroj hizmet u odaju, | 561 |
| da lj' mu sedi vijernica ljuba, | 562 |
| da se nije ljuba preudala.‟ | 563 |
| Pa kad Huso sabra kahveđija, | 564 |
| „'Ajde za mnom uz bojeve kulji!‟ | 565 |
| Povede ga juz bojeve kulji, | 566 |
| pa dovede ju kahvi ođaku. | 567 |
| Do ođaka posadi Đuljića, | 568 |
| pa saldisa, kahvu natoćijo. | 569 |
| Stara majka priđe na vratima, | 570 |
| priđe majka i sestra Fatima, | 571 |
| zakljinjaju Đuljić bajraktara, | 572 |
| „Aman, sužanj, đe si tamnovao, | 573 |
| u kojemu gradu kaurskome, | 574 |
| što si tako hala dopanuo | 575 |
| te ti kosa š njom se opasuješ, | 576 |
| stoju nokti baš kā raonici? | 577 |
| I nama je Đuljić u zindanu | 578 |
| evo puno dvanajes' godina. | 579 |
| Đe si, sužanj, tavnu tavnovao?‟ | 580 |
| Ej, Duljić reće, „Zadru krvavome, | 581 |
| u tavnici bana Zadarskoga. | 582 |
| Z Đuljićom smo z'edno tavnovalji | 583 |
| —tavnovalji, pa se bratimilji, | 584 |
| Ej, tu smo se Bogom bratimilji— | 585 |
| tek je Đuljić svijet mijenijo | 586 |
| ima doba tri godine dana. | 587 |
| Na mom krilu ispala mu duša, | 588 |
| na mazgalje kosti izbacijo. | 589 |
| Pa je men' amanet ostavijo, | 590 |
| ‚Ako s', pobro, puštiš od tavnice, [1249] | 591 |
| traž' mi kulu, a traž' mi kapiju, | 592 |
| pa ti vidi jostarelu majku, | 593 |
| da lj' je živa ju odaji majka, | 594 |
| alj' je majka svijet mijenila, | 595 |
| nek' te vidi rad' želje Đuljića. | 596 |
| Ćeka lj' Fata Đuljić bajraktara, | 597 |
| alj' se njemu sestra preudala? | 598 |
| Sedi lji mu dorat u podrume, | 599 |
| hranu lj' konja kā kad Duljić bijo? | 600 |
| Da se kula nije oburvala? | 601 |
| Sedi lj' njima Huso kahveđija, | 602 |
| ćini lj' staroj hizmet u odaji? | 603 |
| Ej, da lj' mu sedi vijernica ljuba, | 604 |
| da lj' se ljuba judala Đuljiću, | 605 |
| da lj' drugoga muža nabavila?‛‟ | 606 |
| Ej, kad stara zaću lakrdiju, | 607 |
| sestra Fata—obe to ćuješe— | 608 |
| zapisnuše, do neba se ćuje, | 609 |
| E, plakahu kā ljute sirote, | 610 |
| a jeckaju kā žalosne majke | 611 |
| —suze ronu kā ljute sirote, | 612 |
| previjaju baš kā lastavice. | 613 |
| Tā put reće Đuljić bajraktare, | 614 |
| „Huso mladi, dobar kahveđijo, | 615 |
| pobro mi je nešto govorijo | 616 |
| u zindanu kad se bratimismo, | 617 |
| da j' ostavijo sedeflji tamburu | 618 |
| —on je mogā skucat u tamburu. | 619 |
| Ho' lj' donijet pobrove tambure, | 620 |
| da ja sitno kucam u tambure, | 621 |
| E, porad želje pobratima moga, | 622 |
| neka stara sluša ju odaji | 623 |
| radi sina Đuljić bajraktara, | 624 |
| da joj žalos vratim u odaji.‟ | 625 |
| Tā put Huso staroj zamolji se, | 626 |
| „Ho' lj' mi dati Đuljićevu,‟ kaže, | 627 |
| „Đuljićevu sedeflji tamburu, | 628 |
| E, da peva rad' našeg Đuljića?‟ | 629 |
| Preko plaća stara jodgovara, | 630 |
| „Daj mu vraga sedeflji tamburu, | 631 |
| pa da ćujem rad' sina mojega. | 632 |
| Dosta mi je hala velikoga | 633 |
| što ja ćula za sina Đuljića, | 634 |
| tek da ćujem njegovu tamburu.‟ | 635 |
| Tā put Huso ode u odaje, | 636 |
| donese mu sedeflji tamburu. | 637 |
| A kad Đuljić u ruke mašijo, | 638 |
| kad zakuca, sitno zapevao -, | 639 |
| jasno peva, sitno zakucava, | 640 |
| „Ej, ne ćudim se jostareloj majki | 641 |
| —majku su mi joći jostavilji, | 642 |
| pa ne vidi sina jedinoga— | 643 |
| ni se sestri zaćudim Fatimi | 644 |
| —ludu sam je davno ostavijo, | 645 |
| luda bila jo' sedam godina, | 646 |
| pa svojega brata ne poznaje— [1250] | 647 |
| no se Husu ćudim kahveđiji. | 648 |
| Zašto, Huso—sve ti jazuk bilo!— | 649 |
| živovalji toljiko godina, | 650 |
| ne poznaješ svoga sahibiju, | 651 |
| sahibiju Đuljić bajraktara? | 652 |
| Ja sam glavom Đuljić bajraktare.‟ | 653 |
| Kad ću stara, pa je poljetela | 654 |
| —sestra i majka obe poljeteše— | 655 |
| majka ruke jobe zakovćala, | 656 |
| a jeckaše, sina sve ljub'aše. | 657 |
| „Ne fala ti Đuljić bajraktare, | 658 |
| kad si majki sade dolazijo | 659 |
| —s tebe želju prolazit ne mogu!‟ | 660 |
| Ljubi sina i dva i tri puta, | 661 |
| i sestra ga ljubi s obe strane | 662 |
| —Bog naredi i vrijeme dođe, | 663 |
| majka tuna dušu ostavila, | 664 |
| umrla mu na krilu Đuljiću, | 665 |
| krenu Đuljić kud' se Turci kreću. | 666 |
| Sad -, Pa sad reće Husu kahveđiji, | 667 |
| „Momak dobar, Huso kahveđija!‟ | 668 |
| Huso grdan ruke raširijo | 669 |
| pa zagrlji Đuljić bajraktara, | 670 |
| „Bogu šućur, kad Đuljiću dođe! | 671 |
| Sad ćemo ti majku ispratiti.‟ | 672 |
| „Sljegni, Huso, brže ju ćaršiju, | 673 |
| kupi hođe, pokupi hađije, | 674 |
| da pratimo roditelja našeg. | 675 |
| Sestro Fato—živ' ti brata svoga!— | 676 |
| nemo' mojoj ljubi kaževati, | 677 |
| no ti sužanj rekni sa zindana, | 678 |
| pobratim je našemu Đuljiću. | 679 |
| Dok ispratim roditelja majku, | 680 |
| tā put ću ja ljubi kaževati.‟ | 681 |
| Ti -, To joj reče, zašute Fatima. | 682 |
| Huso brže u novu ćaršiju | 683 |
| pa kupova što mu trebovaše, | 684 |
| pa pokupi hođe i hađije, | 685 |
| pa dovede Đuljić bajraktaru, | 686 |
| sprema Đuljić ostarelu majku. | 687 |
| Opremi je, te je ispratijo, | 688 |
| fj -, jukopa kā se Turci kopu, | 689 |
| pa se natrag vrati sa kapije, | 690 |
| pa s kapije redom odajama. | 691 |
| Ej, kad ljubi Đuljićevoj dođe, | 692 |
| tā put ljuba na vratima dođe, | 693 |
| od kafaza otvorijo vrata | 694 |
| —Ej, tu ljuba beše Đuljićeva, | 695 |
| i kad vide, na noge skoćila, | 696 |
| a sve sejri Đuljić bajraktara. | 697 |
| Tā put reće ljuba Đuljićeva, | 698 |
| „Aman, sužanj, đe si tamnovao? | 699 |
| Šta ćeš mene 'vamo u odaju? | 700 |
| Đe tavnova, gradu na kojemu?‟ [1251] | 701 |
| Đuljić reće, „Zadru krvavome.‟ | 702 |
| Tā put reće ljuba Đuljićeva, | 703 |
| „Kad tavnova, sužanj, u Zadaru, | 704 |
| šta te pitam, da mi pravo kažeš | 705 |
| —je lj' da haber za našeg Đuljića? | 706 |
| Je lj' nam Đuljić još u život nama, | 707 |
| alj' je Đuljić svijet mijenijo | 708 |
| —alj' mjenijo, al' laže svetina?‟ | 709 |
| Tā put reće Đuljić bajraktare, | 710 |
| „E, ću' lj' hanko, Đuljićeva ljubo, | 711 |
| Ej, davno j' Đuljić svijet mijenijo, | 712 |
| ima doba tri godine dana. | 713 |
| Na mom krilu ispala mu duša, | 714 |
| na mazgale kosti izbacijo | 715 |
| —eto ćisto haber donijo ti.‟ | 716 |
| Kad ću ljuba Đuljićeva mila, | 717 |
| suze valja niz oba obraza, | 718 |
| sljivaju se niz bijelo lice. | 719 |
| Tā put Đuljić reće bajraktare, | 720 |
| „Daruj mene, hanko Đuljićeva, | 721 |
| jelj me bane na otkup puštijo, | 722 |
| ne bi lj' banu otkup sastavijo." | 723 |
| Kad ću ljuba Đuljić bajraktara, | 724 |
| dade njemu trideset dukata, | 725 |
| a Đuljić joj reće bajraktare, | 726 |
| „Ej! je lj' za dušu Đuljić bajraktara, | 727 |
| a đe Đuljić svijet mijenijo | 728 |
| pa s' udala za Halka Mujova | 729 |
| —udala se, te obradovala?‟ | 730 |
| Preko plaća ljuba odgovara, | 731 |
| „Kako sam se grdna obradovala? | 732 |
| Teže muke nalazit me neće | 733 |
| kā mog muža Đuljić bajraktara. | 734 |
| Bi ga mlogo vakta prićekala, | 735 |
| —vakta mlogo, dok ni je vijeka! | 736 |
| Dok bi ćula ju Đuljića dušu, | 737 |
| ja se nikad ne bi preudala. | 738 |
| Toga muža nabavit ne mogu | 739 |
| —no za dušu Đuljić bajraktara!‟ | 740 |
| A kad Đuljić sabra lakrdiju, | 741 |
| „Ej, ću lj' hanko, ljubo Đuljićeva, | 742 |
| ja sam glavom Đuljić bajraktare.‟ | 743 |
| Ha, kad zaću ljuba Đuljićeva, | 744 |
| pa potrća u skut i ju ruku, | 745 |
| sve plaćući ruke poljubila, | 746 |
| a Đuljić joj tā put odgovara, | 747 |
| „Kad si tako na dikatu bila, | 748 |
| Đuljić će ti halaljiti, ljubo | 749 |
| —halaljiti, pa i oprostiti. | 750 |
| Bez obzira si se udavala, | 751 |
| a ćula si đe prića svetina | 752 |
| da je Đuljić svijet mijenijo. | 753 |
| Te ti kad će svati dolaziti | 754 |
| —svatovima haralji koćija, | 755 |
| na koćiju trides' devojaka, | 756 |
| a sa šnjima sestra serdareva, | 757 |
| pa te cure u kafazu doći, | 758 |
| 'oće tebe spremit u odaju— [1252] | 759 |
| nemo' ti se, ljubo, zabraniti, | 760 |
| nek' spremaju kako njima drago. | 761 |
| Ja ću š njima lasno nasuljiti, | 762 |
| Ej, sam dok Muju sljegnem na kapiju.‟ | 763 |
| ···· iterationis initium ···· | |
| Ej, kad Đuljić us planinu dođe, | 764 |
| Ej, pa prođe do dva kapetana. | 765 |
| Taman stasa na vrh od planine, | 766 |
| ve' hoćaše lazu širokome, | 767 |
| stade jeka, vetra ne imaše, | 768 |
| dok ispade Delji Milutine. | 769 |
| Ćetiri je đade prekinuo, | 770 |
| gulji, kaže, u skelju trgovce | 771 |
| —sve na skelje što gulji trgovce, | 772 |
| kupi novce a gulji trgovce | 773 |
| š njegovije sedam, osam druga. | 774 |
| Ćim ga viđe Delji Milutine, | 775 |
| ljuto dušman pisnu na planinu, | 776 |
| „Ej kopiljane, Đuljić bajraktare, | 777 |
| zar si banu zindan prolomijo, | 778 |
| pa si mljao da si jutekao? | 779 |
| Nej, Đuljiću, pobeć' sa Zadara. | 780 |
| Jesi lj' ćuo Delji Milutina, | 781 |
| što on đade ćuva po planini? | 782 |
| Kupim novce, sve guljim trgovce, | 783 |
| o'đe tica proljetet ne more | 784 |
| od i njega i sedam, osam druga, | 785 |
| a kamo lji proći na granicu!‟ | 786 |
| Tā put viknu Đuljić sa avazom, | 787 |
| „Milutine—sve ti jadom bilo!— [1253] | 788 |
| sām me bane pušća sa zindana.‟ | 789 |
| Pa izvadi vedu i pasoša, | 790 |
| „Vidi pasoš, ko je naćinijo!‟ | 791 |
| Milutin ga ne šće pogledati, | 792 |
| no sve vika sedam, osam druga, | 793 |
| „Povež'te mu na laktove ruke, | 794 |
| ja ga banu vratim u Zadaru | 795 |
| —bane će me itljak ućineti!‟ | 796 |
| Vide Đuljić varakanja nema, | 797 |
| pa mu slježe ruka do balćaka, | 798 |
| a pisnu mu sablja pešakinja, | 799 |
| pa među nji' juriš ućinijo. | 800 |
| Ustade se varat i udarat | 801 |
| —Bog mu dade, poseće družinu— | 802 |
| s Milutinom pa se varakaju, | 803 |
| oko jela pa se poteraju. | 804 |
| Nikad jelju šiba suhogranu, | 805 |
| jedan za drug' po jeljike biju | 806 |
| dok zakući Delji Milutina, | 807 |
| poseće mu sa ramena glavu, | 808 |
| obalji ga ju zeljenu travu. | 809 |
| Nit' mu skida ruho ni joruže, | 810 |
| no u ruke štapa drenovaka, | 811 |
| pa sad slježe strmom niz planinu. | 812 |
| Lak' polako do Krajine dođe, | 813 |
| tijem halom kā je ju zindanu | 814 |
| —tim takumom, tijem saltanetom, | 815 |
| sve razdrte zindanske haljine, | 816 |
| kosa šturna, š njom se opašuje, | 817 |
| nokti stoju baš kā raonici— | 818 |
| sem baneva sablja pešakinja | 819 |
| i u ruke štapa drenovaka. | 820 |
| Pa kad slježe kulji i kapiji, | 821 |
| pa sad Đuljić na svoju kapiju, | 822 |
| pa zatrupa halkom na vratima, | 823 |
| jeknu halka a goljema vrata. | 824 |
| Aj, kad zaću Huso kahveđija, | 825 |
| potrćaše na gradsku kapiju, | 826 |
| a kad Đuljić stasa na kapiju, | 827 |
| priđe Huso, otvori mu vrata. | 828 |
| Kad ga Huso viđe kahveđija, | 829 |
| a Đuljić mu seljam naturijo, | 830 |
| Huso prima, hožđeldije daje, | 831 |
| pa sad Huso reće kahveđija, | 832 |
| „Aman, sužanj, đe si tavnovao, | 833 |
| a đe su ti kosti jotruhnule | 834 |
| —đe si tako hala dopanuo, | 835 |
| na kojemu gradu dušmanskomu?‟ | 836 |
| Tā put Đuljić reće bajraktare, | 837 |
| „Tavnovao Zadru krvavome | 838 |
| ju dušmana Zadarskoga bana, | 839 |
| u baneva ljedena zindana | 840 |
| ev' 'e puno dvanajes' godina. | 841 |
| Pa me bane na otkup puštijo, | 842 |
| presekao hiljadu dukata. [1254] | 843 |
| Dao mi je sablju pešakinju | 844 |
| da se vuka branim i hajduka, | 845 |
| i dao mi pasoš pod muhurom | 846 |
| da me niko povratit ne more. | 847 |
| Srelji su me redom kapetani | 848 |
| —kad vidoše, pa me ispuštiše, | 849 |
| jedva halom dođo' do kapije.‟ | 850 |
| A kad Huso sabra kahveđija, | 851 |
| „Aman, sužanj—tako ti imana!— | 852 |
| kad tamnova Zadru krvavome, | 853 |
| kakav znadeš haber za Đuljića? | 854 |
| Je lji Đuljić svijet mijenijo, | 855 |
| alj' je Đuljić nama u životu | 856 |
| —alj' je Đuljić, alj' laže svetina?‟ | 857 |
| A kad sabra Đuljić bajraktare, | 858 |
| „Đuljić davno svijet mijenijo, | 859 |
| ima doba tri godine dana. | 860 |
| Na mom krilu ispala mu duša, | 861 |
| na mazgalje kosti izbacijo. | 862 |
| Tek smo bilji do dva pobratima | 863 |
| —tu smo ti se Bogom bratimilji, | 864 |
| pa je mene rijeć ostavijo, | 865 |
| ‚Pobro,‛ kaže, ‚što si ju zindanu, | 866 |
| ako s' kadgoj puštiš sa tavnice, | 867 |
| da mi odeš kulji i kapiji, | 868 |
| da mi vidiš kulu i kapiju, | 869 |
| je lj' se kula moja poharala | 870 |
| —poharala, alj' se podurvala— | 871 |
| je lj' mi živi stara majka mila | 872 |
| alj' je majka svijet mijenila, | 873 |
| a sedi lj' mi sestra neudata | 874 |
| —sestra moja, Fata Đuljićeva,‛ | 875 |
| da mu vidim konja njegovoga, | 876 |
| sedi lji mu dorat u podrume, | 877 |
| 'ranu lj' konja kā što ga hranijo, | 878 |
| a sedi lj' mu Huso kahvedžija, | 879 |
| ćini lj' staroj hizmet u ođaku, | 880 |
| a sedi lj' mu vijernica ljuba | 881 |
| —je lj' Đuljiću ljuba s' preudala, | 882 |
| alji ćeka Đuljić bajraktara. | 883 |
| Pa sam sade prijen dolazijo | 884 |
| —sad najprije kulji pobrovoj sam, | 885 |
| nijesam ja dalje silazijo.‟ | 886 |
| Tā put Huso suze ronijaše | 887 |
| —roni suze Huso niz obraze— | 888 |
| „Hajd', idemo kulji u odaju, | 889 |
| da te vodim šikalji jodaji.‟ | 890 |
| Jodvede ga juz bojeve kulji. | 891 |
| Kad posadi do kahvi-ođaka, [1255] | 892 |
| pa mu 'Uso kahvu saldisao, | 893 |
| Đuljić pije kahvu do ođaka. | 894 |
| Priđe stara na vratima majka, | 895 |
| i sestra mu Fata prilazila. | 896 |
| Pita stara Đuljić bajraktara, | 897 |
| „Sine milji, sužanj sa zindana, | 898 |
| šta te kunem, da mi pravo prićaš. | 899 |
| Kad tamnova Zadru krvavome, | 900 |
| haber kakav za Đuljića prićaj! | 901 |
| Je lj' nam Đuljić svijet mijenijo, | 902 |
| alj' smo ćulji, alj' laže svetina?‟ | 903 |
| E, kad Fata, i ona zaklinjaše, | 904 |
| „Kaži brate, tako bijo zdravo!‟ | 905 |
| E, kad Đuljić reće lakrdiju, | 906 |
| „Kad pitate, pravo ću vi prićat. | 907 |
| Đuljić mi je Bogom pobratime | 908 |
| —tu smo ti se Bogom bratimilji— | 909 |
| Đulić davno svijet mijenijo, | 910 |
| ima doba tri godine dana, | 911 |
| na mom krilu ispala mu duša. | 912 |
| Sa mene je t' amanet ostavijo, | 913 |
| ako s' kadgoj puštim sa zindana, | 914 |
| da mu kulu tražim i kapiju, | 915 |
| da mu vidim kulji i kapiji | 916 |
| je lj' se njemu kula podurvala, | 917 |
| je lj' mu živa na ođaku majka | 918 |
| alj' je stara svijet mijenila, | 919 |
| sedi lji mu sestra neudata, | 920 |
| ćeka lj' brata Đuljić bajraktara | 921 |
| —da lj' mu dorat sedi u podrume, | 922 |
| hranu lj' konja što ga je naućijo, | 923 |
| da lj' mu sedi Huso kahveđija, | 924 |
| ćini lj' staroj hizmet u odaji | 925 |
| a kupuje štogoj mu trebuje, | 926 |
| da lj' mu sedi vijernica ljuba, | 927 |
| je lj' se njemu ljuba preudala, | 928 |
| ćeka lj' muža Đuljić bajraktara.‟ | 929 |
| Kad to stara sabra lakrdiju, | 930 |
| pa zakuka ljuto i pisnula, | 931 |
| „Kuku, sine Đuljić bajraktare!‟ | 932 |
| Preklanjaše, ispade mu duša, | 933 |
| prenemože stara ju odaji, | 934 |
| a zapisnu i Fata, sestra mu, | 935 |
| zapisnuše kā ljute sirote, | 936 |
| previjaju baš kā lastavice, | 937 |
| suze ronu kā majke sirote | 938 |
| —tā put Huso plaće kahveđija, | 939 |
| plaće Huso i suze ronaše. | 940 |
| Tā put Đuljić Husu besedaše, | 941 |
| „Pa ću lji me, Huso kahveđija, | 942 |
| ne plaćite kad vi fajde nije! | 943 |
| Pobratim je nešto kaževao | 944 |
| da jon ima sedeflji tamburu. | 945 |
| Sedi lj' pobru sedeflji tambura? | 946 |
| Da mi hoćeš donijet tamburu, | 947 |
| radi želje pobratima moga [1256] | 948 |
| da ja sitno kucam uz tamburu, | 949 |
| sitno kucam a jasno zapevam? | 950 |
| Mi smo tako u zindan pevalji, | 951 |
| neka stara ćuje u odaji | 952 |
| porad želje sina njezinoga.‟ | 953 |
| Huso pita jostarelu majku, | 954 |
| „Ište, majko, tamburu Đuljića.‟ | 955 |
| E, kad stara sabra lakrdiju, | 956 |
| "Ela, daj mu—porad' šta da nećeš?— | 957 |
| da ja ra -, ćujem rad' sina mojega, | 958 |
| radi želje Đuljić bajraktara." | 959 |
| Trća Huso, donijo tamburu, | 960 |
| a dade je Đuljić bajraktaru. | 961 |
| Ej, kad Đuljić prifati tamburu, | 962 |
| E, sitno kuca, jasno zapevao, | 963 |
| „Ne ćudim se jostareloj majci, | 964 |
| E, majku su mi joći jostavili | 965 |
| sve plaćući danjem i po noći | 966 |
| za njezina sina jod vijeka. | 967 |
| Ni se sestri prećudim Fatimi | 968 |
| —luda sestra bila jostanula | 969 |
| od punije sedam godinica, | 970 |
| pa svog brata ne poznaje Fata— | 971 |
| no se Husu ćudim kahveđiji | 972 |
| —zašto, Huso, sve ti jazuk bilo, | 973 |
| ne poznaješ svoga sahibiju? | 974 |
| Živovalji toljiko godina.‟ | 975 |
| Ej, kad Huso sabra lakrdiju, | 976 |
| pa raširi ruke jobadvije, | 977 |
| zaplaka se, zagrlji Đuljića. | 978 |
| U to majka stiže kod Đuljića, | 979 |
| grlji sina s obadvije strane | 980 |
| —s druge strane sestra mu Fatima. | 981 |
| Majka sinu Đuljiću kazaše, | 982 |
| „Ne fala ti, Đuljić bajraktare! | 983 |
| Dockan si mi, sine, dolazijo, | 984 |
| E, ja s tebe želju proć' ne mogu. | 985 |
| Majku su ti oći ostavilji, | 986 |
| pa ne viđu sina njegovoga, | 987 |
| pa ne mogu sina pogljedati, | 988 |
| a ne vidim sina njezinoga.‟ | 989 |
| Tā put Đuljić pa joj govoraše, | 990 |
| „Ej, ne plaći, života ti moga!‟ | 991 |
| Bog naredi a vrijeme dođe, | 992 |
| majka stara dušu teslimila. | 993 |
| A kad vide Đuljić bajraktare, | 994 |
| viknu Husa, majku jokrenuše | 995 |
| —kreće majku kud' se Turci kreću— | 996 |
| pa sad Fati besedi Fatimi, | 997 |
| „Nemoj kazat vijernici ljubi | 998 |
| —porad želje našega Đuljića | 999 |
| umrije ni majka ju odaji, | 1000 |
| E, đe sužnja vide sa zindana— | 1001 |
| nemoj! vAko ćeš ti prokazati, | 1002 |
| kazat mojoj vijernici ljubi, [1257] | 1003 |
| 'elj ću tebe oći izvaditi!‟ | 1004 |
| Pa sad Husa praća ju ćaršiju, | 1005 |
| „'Ajde, Huso, ju novu ćaršiju, | 1006 |
| pa ti kupi hođe i hađije, | 1007 |
| a kupovaj što nam trebovaće | 1008 |
| da ispratim roditelja moga, | 1009 |
| staru majku pa da ukopamo.‟ | 1010 |
| Trkom Huso ju ćaršiji siđe | 1011 |
| te kupuje štagoj mu trebuje, | 1012 |
| pa pokupi hođe i hađije, | 1013 |
| pa sad stasa Huso na kapiji. | 1014 |
| Ispratiše roditelja svoga | 1015 |
| —isprati ga, te ga ukopao. | 1016 |
| ···· iterationis finis ···· | |
| Tā put Đuljić reće lakrdiju -, | 1017 |
| sad sedoše, noću prenoćiše. | 1018 |
| Kad svanulo i zora judarila, | 1019 |
| tā put jarko sunce jogrijalo, | 1020 |
| stade jeka preko polja ravna, | 1021 |
| preko pola širokoga kraja. | 1022 |
| Kad je Đuljić na đamove gljedā, | 1023 |
| izbi Mujo s 'iljadu svatova, | 1024 |
| Đuljićevu kulu suoćijo. | 1025 |
| Tā put Đuljić đipi na nogama, | 1026 |
| reče Husu, „Sljegni na kapiju, | 1027 |
| pa ćeš njemu povratit svatove, | 1028 |
| vrati svate u bašću široku, | 1029 |
| nek' pevaju i sitno hodaju | 1030 |
| —ja ću k njima u polje siljeći, | 1031 |
| ne bi lj' njima para poiskao, | 1032 |
| ne bi lj' banu otkup pokupijo, | 1033 |
| da 'ko će me age darovati.‟ | 1034 |
| Pa dofati štapa drenovaka, | 1035 |
| tijem halom, tijem saltanetom | 1036 |
| —kosom pa se Đuljić opasao, | 1037 |
| stoju nokti baš kā raonici— | 1038 |
| pa silježe u polje široko | 1039 |
| te zastade drumu širokomu. | 1040 |
| E! Stasa Mujo na đogata svoga, | 1041 |
| brkove je niz prsi puštijo | 1042 |
| —sjaju toke kroz muške brkove | 1043 |
| baš kā mesec nebu joblačnome— | 1044 |
| za njim momak na konja maljina, | 1045 |
| Ej, kad za njim hiljadu junaka. | 1046 |
| Stasa Mujo pa mu seljam dade, | 1047 |
| a Đuljić mu primi bajraktare. | 1048 |
| Teke Mujo justavi đogata, | 1049 |
| pogljednu ga, pa mu besedaše, | 1050 |
| „Jadan sužanj, đe s' ostao tužan | 1051 |
| —đe si sužanj tavnu tavnovao, | 1052 |
| u kojemu gradu kaurskome?‟ | 1053 |
| Tā put Đuljić pa mu besedaše, | 1054 |
| „E, ću lji me, turska buljukbašo, | 1055 |
| tavnovao Zadru krvavome | 1056 |
| u dušmana Zadarskoga bana, | 1057 |
| Ej, punije dvanajes' godina, | 1058 |
| tu je mene tijelo otruhnulo. | 1059 |
| Pa me dušman na otkup puštijo, | 1060 |
| presekao hiljadu dukata.‟ | 1061 |
| Pa tā put Mujo pa mu besedaše, | 1062 |
| „Kad tavnova Zadru krvavome, [1258] | 1063 |
| haber kakav za Đuljića pričaj! | 1064 |
| Da lj' je Đuljić još nam u životu, | 1065 |
| alj' je Đuljić svijet mijenijo | 1066 |
| —alj' ćujemo, alj' laže svetina?‟ | 1067 |
| Tā put Đuljić reće bajraktare, | 1068 |
| „Buljukbašo što si na đogatu, | 1069 |
| daruj mene, tako ti imana! | 1070 |
| Đuljić davno svijet mijenijo, | 1071 |
| ima doba tri godine dana. | 1072 |
| Na mom krilu ispala mu duša, | 1073 |
| ja sam kosti njemu izbacijo, | 1074 |
| na mazgalje kosti preturijo.‟ | 1075 |
| No kad Mujo sabra lakrdiju, | 1076 |
| pa se rukom u ćpagove maši, | 1077 |
| dade njemu trideset dukata. | 1078 |
| „Maj za haber Đuljić bajraktara, | 1079 |
| što mi haber za Đuljića prića.‟ | 1080 |
| Pa darova' svi redom svatovi | 1081 |
| —darovaše svati na ravnini— | 1082 |
| Duljić kupi, pobre, haman blagom. | 1083 |
| Kad nastupi Talje na kulaša, | 1084 |
| Talje pa mu seljam naturijo. | 1085 |
| Đuljić primi, pa mu jodgovara, | 1086 |
| „Daruj mene, turski bajraktare, | 1087 |
| helj me dušman na otkup puštijo.‟ | 1088 |
| Tā put Talje pa ga pogljedao, | 1089 |
| „Pa Boga ti, sužanj i nevoljan, | 1090 |
| đe si grdan tavnu tavnovao, | 1091 |
| đe si tako ljice ištetijo? | 1092 |
| —tak'e kose, nokti na nogama— | 1093 |
| kod kojega glavna dušmanina?‟ | 1094 |
| Ej, kad Đuljić sabra lakrdiju, | 1095 |
| pa sad Talu 'vako besedaše, | 1096 |
| „Ja tavnova' Zadru krvavome | 1097 |
| za punije dvanajes' godina, | 1098 |
| tu su mene kosti jotruhnulji, | 1099 |
| pa me dušman pušti sa tavnice, | 1100 |
| otkupnine hiljadu dukata. | 1101 |
| Daruj mene, turski bajraktare, | 1102 |
| da ja banu otkup sastaljamo [sic].‟ | 1103 |
| Kad to Tale sabra lakrdiju, | 1104 |
| valjaju se suze niz obraze, | 1105 |
| a Talje mu tā put govoraše, | 1106 |
| „Molji Boga rad' beljaja tvoga, | 1107 |
| đe ne mogu ćordu poganiti | 1108 |
| ni i moju dušu zgriješiti! | 1109 |
| Sad bi tebe pogubijo glavu | 1110 |
| što mi haber za Đuljića pričaš.‟ | 1111 |
| Pa pod sobom razminu kulaša. | 1112 |
| Svi otoše u bašču zeljenu. | 1113 |
| Tuna Mujo kondisa družinu, | 1114 |
| i za njima haralji koćija, | 1115 |
| pod koćiju sedam bedevija, | 1116 |
| na koćiju trides' devojaka, | 1117 |
| ju koćiji sestra serdareva. | 1118 |
| Kad otoše na vrata koćija, | 1119 |
| izvodiše trides' devojaka | 1120 |
| i Ajkunu, sestru serdarevu, | 1121 |
| povedoše hanki u odaju, | 1122 |
| a svatovi u bašću zeljenu. | 1123 |
| Đuljić lakše dođe njima, kaže, | 1124 |
| pa za njima Đuljić bajraktare | 1125 |
| sagnu glavom, prođe na vratima, [1259] | 1126 |
| pa ga eto ju svoju avljiju, | 1127 |
| pa s avljije do topla podruma, | 1128 |
| đe mu dorat beše ju podrumu. | 1129 |
| Ej, kad otvori jod podruma vrata | 1130 |
| a viđe ga dorat na aharu, | 1131 |
| stade zvizdat na noždri dorate, | 1132 |
| a pucaju ćetiri ćusteka | 1133 |
| —neda šturan niđe prilaziti. | 1134 |
| Tā put Đuljić pa mu govoraše, | 1135 |
| „Ej dorate, krilo sokolovo, | 1136 |
| ne poznaješ sahibiju svoga. | 1137 |
| jAko sam ti hala dopanuo, | 1138 |
| ja sam glavom Đuljić bajraktare.‟ | 1139 |
| Tā put dorat okrenuo glavu, | 1140 |
| pogljeda ga, i suze ronaše, | 1141 |
| na pleći mu glavu naslonijo. | 1142 |
| Priđe Đulić, raspući ćusteke, | 1143 |
| pa s hajvana otpući pajvana. | 1144 |
| Na dorata timar udarijo, | 1145 |
| pa mu posljen takum nastavijo | 1146 |
| —sve hudari takum na dorata, | 1147 |
| a ćetiri priteže kolana, | 1148 |
| pa konjićko preturi oruže, | 1149 |
| pa založi đema nemaćkoga— | 1150 |
| pa izvede svojega dorata | 1151 |
| —izvede ga na mermer avljiju— | 1152 |
| pa mu dizgin baci na jabuku, | 1153 |
| tijem halom Đuljić uz bojeve. | 1154 |
| Dođe Đuljić šikalji odaji, | 1155 |
| pa dozovnu svoju sestru Fatu, | 1156 |
| „Seko Fato—živa bratu bila!— | 1157 |
| Ej, da' nađ' mi bajramske haljine | 1158 |
| —nađ' mi ruho i redom oruže!„ | 1159 |
| A kad Fata brata opazila, | 1160 |
| a jedva je Fatka doćekala, | 1161 |
| sve u bošći donese haljine. | 1162 |
| Đuljić svlaći, te se preoblaći. | 1163 |
| Kad oblaći zeljenu dolamu, | 1164 |
| kud' su šavi, tud' gajtani zlatni, | 1165 |
| pa na glavu fesa finofesa | 1166 |
| —oko fesa trambolos pojasa, | 1167 |
| oko njega zlatne ućeljenke, | 1168 |
| pa sve behu od zlata ćelenke— | 1169 |
| pa navalji toke i jeljeke. | 1170 |
| Još opasa pulalji silaha | 1171 |
| —za silahom dvije zlatke male, | 1172 |
| z desne strane od zlata katije, | 1173 |
| a s lijeve krivu ćemerljiju— | 1174 |
| pa agalji obuće šalvare, | 1175 |
| pa natuće ćizme i kalćine. | 1176 |
| Pa sad Đuljić krenu na odaju, | 1177 |
| pa s ćivije đilit prifatijo, | 1178 |
| a sve ćorda broji basamake. | 1179 |
| Pa kad slježe niz bojeve kulji, | 1180 |
| doratu se na ramena maši, | 1181 |
| a nagna ga na gradsku kapiju, | 1182 |
| a dorat se polja zaželjijo, | 1183 |
| a sve skaće tamo i ovamo. | 1184 |
| Dokljen Muju do svatova dođe, | 1185 |
| pred ćadora kladuškoga Muja | 1186 |
| seljam dade, ustavi dorata. | 1187 |
| Mujo gljeda Đuljić bajraktara, [1260] | 1188 |
| pa mu Đuljić viknu sa dorata, | 1189 |
| „Serdar Mujo, svoj Krajini krilo, | 1190 |
| jazuk tebe i obrazu tvome, | 1191 |
| tuđe lju -, ljube prosiš za života | 1192 |
| —to ni Bog no ni svijet ne velji, | 1193 |
| što je Bogu mućno juraditi, | 1194 |
| za života odves' ljubu moju. | 1195 |
| Jedna ljuba, dvije đuvegije, | 1196 |
| to u svijet niđe bilo nije! | 1197 |
| A se digni, pokupi svatove | 1198 |
| —kupi svate, hajde ka Kladuši— | 1199 |
| jä se digni, mejdan dijeljimo | 1200 |
| —ko dobije, đaba mu hankije!‟ | 1201 |
| Tā put Muju vrlo muka bila | 1202 |
| —muka Muju, gore bit ne more— | 1203 |
| sagnu glavom, misli šta hoćaše. | 1204 |
| A kad Haljil sabra lakrdiju, | 1205 |
| pa Haljil je juriš ućinijo, | 1206 |
| na golu se ćordu prifatijo. | 1207 |
| No kad Talje sabra lakrdiju, | 1208 |
| skoći Talje, prifati Fatimu, | 1209 |
| „Sed' kopilje, ne selo ti meso! | 1210 |
| Bogu šućur kad Đuljića vido', | 1211 |
| aj kad dođe Đuljić bajraktare! | 1212 |
| Toga šehja dosta po svijetu, | 1213 |
| tebe ćemo drugom oženiti.‟ | 1214 |
| Ej, širi ruke, poljubi Đuljića, | 1215 |
| a sitne mu hožđeldije daje. | 1216 |
| Talje kaže, i suze ronaše, | 1217 |
| „Bogu šućur, Đuljić bajraktare, | 1218 |
| kad te vido' s ljedena zindana!‟ | 1219 |
| Pa s' pitaju za mir i za zdravlje. | 1220 |
| Tā put Đuljić Talu besedaše, | 1221 |
| „Pita', Talje, kladuškoga Muja, | 1222 |
| da lj' kabulji Đuljić bajraktare | 1223 |
| da smo, Talje, slatki prijatelji, | 1224 |
| a upitaj brata serdareva, | 1225 |
| da lj' kabulji sestru Đuljićevu. | 1226 |
| Njemu će je Đuljić pokloniti | 1227 |
| kad mu ljuba ne bi suđenica | 1228 |
| —Ej! da mu sestru danas dodajemo, | 1229 |
| da ispratim zeta i svatove.‟ | 1230 |
| Pita Talje kladuškog serdara, | 1231 |
| a Mujo je jedva doćekao. | 1232 |
| Opet Talje upita Haljila, | 1233 |
| „Kabuljiš lji sestru Đuljićevu, | 1234 |
| da je primiš za vijernu ljubu?‟ | 1235 |
| Reće, „Hoću—porad šta da neću?— | 1236 |
| kad mi bolja zapanut ne more.‟ | 1237 |
| Ej, skoći sad Mujo na nogama, | 1238 |
| z Đuljićom se dobro poljubiše | 1239 |
| —poljubiše, pa se halaljiše. | 1240 |
| Tā put Đuljić zovnu Husa grdna, | 1241 |
| „Đe si njemu, kahveđija Huso? | 1242 |
| Trći bolje do nove ćaršije | 1243 |
| pa pokupi 'ljeba sa ćaršije | 1244 |
| —kupi mesa, redom akćibaše, | 1245 |
| valja stati te him rućak dati, | 1246 |
| da rućaju sve redom svatovi!‟ | 1247 |
| Trći Huso dolje do ćaršije, [1261] | 1248 |
| đegoj nađe 'ljeba bijeloga, | 1249 |
| na harabe 'ljeba tovaraše. | 1250 |
| Akćijama viku jućinijo, | 1251 |
| „Šta imate mesa gotovine, | 1252 |
| nos'te brže Đuljićevoj kulji!" | 1253 |
| Sve nosahu redom na alaje. | 1254 |
| E, kad Đuljić Talu govoraše, | 1255 |
| „Talje, spremaj sve redom družinu, | 1256 |
| nek' obrnu sofre niz jaljiju | 1257 |
| da rućaju, da se opremaju!‟ | 1258 |
| Ej! stadoše, rućak im dadoše. | 1259 |
| Kad rućaše, poljem ustasaše, | 1260 |
| sve igraju tanki bajraktari, | 1261 |
| sve pucaju ćivtom venedici. | 1262 |
| Tā put Talje viknu na avljiju, | 1263 |
| „Ej Đuljiću, turski bajraktare, | 1264 |
| da je hazur koćija pod vrata!‟ | 1265 |
| Viknu Talje sestru serdarevu, | 1266 |
| „O, ću lji me, Mujova Ajkuno, | 1267 |
| ti jostavi ljubu Đuljićevu, | 1268 |
| a opremi sestru Đuljićevu! | 1269 |
| Tako vreme po vremenu dođe, | 1270 |
| Đuljić dođe, đaba mu hankija, | 1271 |
| a Fatima za našeg Haljila.‟ | 1272 |
| Kad to sestra sabra serdareva, | 1273 |
| pa pušćaše ljubu Đuljićevu, | 1274 |
| a 'premaju sestru Đuljićevu. | 1275 |
| Opremi se hitro ju odaju. | 1276 |
| Viknu Talje, „Kren'te niz bojeve!‟ | 1277 |
| Sad krenuše cure niz skaljine, | 1278 |
| a koćija gotova bijaše, | 1279 |
| izvedoše sestru Đuljićevu. | 1280 |
| Kad turiše na zlatnu koćiju, | 1281 |
| a svatovi konje zasedoše | 1282 |
| —ko bi konjik zasede hajvana, | 1283 |
| ko je peše na noge opanke. | 1284 |
| Ej, drmnu sila, puške zapucaše, | 1285 |
| a krenuše haraklji koćije. | 1286 |
| Tā put Đuljić zasede dorata, | 1287 |
| jä u ruke đida jubojita, | 1288 |
| nagna dora redom svatovima | 1289 |
| —prati svate, zeta, i svatove -, | 1290 |
| prati sestru, zeta, i svatove, | 1291 |
| vE, lak' polako poljem na jaljiju. | 1292 |
| Tā put Đuljić ustavi Haljila, | 1293 |
| pa Haljilu Đuljić govoraše, | 1294 |
| „Ću lj' moj zete, Mujović Haljile, | 1295 |
| ti ćeš noćas u đerdeku biti, | 1296 |
| s mojom sestrom đerdek učinjeti, | 1297 |
| u jutru će petak osamnuti. | 1298 |
| Ti ju petak rastura' svatove, | 1299 |
| još jednu noj ćeš ti prenoćiti | 1300 |
| —kad u jutru josamne subota, | 1301 |
| išti Muju izun i halala, | 1302 |
| nek' ti dade pehlivan đogata, | 1303 |
| helj sam banu jemce ostavijo, | 1304 |
| do tri jemca što su ju Turćina | 1305 |
| —pa prvoga Boga gospodara, | 1306 |
| a drugoga šehri Ramazana, | 1307 |
| pa trećega dina pa imana— [1262] | 1308 |
| da ću živa poves' mu Haljila. | 1309 |
| Drugojaće biti ne mogaše, | 1310 |
| te mi trebaš z'edno ju Zadaru | 1311 |
| —da sidemo banu ju Zadaru, | 1312 |
| ni za bana dobro biti neće!‟ | 1313 |
| Kad to Haljil sabra lakrdiju, | 1314 |
| „Pa moj šura, Đuljić bajraktare, | 1315 |
| ako je hitro, trebam silaziti, | 1316 |
| neću, brate, isti svatovima, | 1317 |
| no ja ću se sade povratiti.‟ | 1318 |
| Ne da Đuljić za to pomenuti: | 1319 |
| „I ja ću skupit hođe i hađije, | 1320 |
| taze ljubu venćat u odaji, | 1321 |
| 'elj se bila tebe zareknula, | 1322 |
| valja tekrar nićah ućineti. | 1323 |
| Ja ću dvije noći prenoćiti, | 1324 |
| do subote ću te prećekati, | 1325 |
| pa da idemo polju na jaljiju, | 1326 |
| pa idemo redom planinama, | 1327 |
| pa sljegnemo do Zadara grada, | 1328 |
| pa izvadim do tri jemca banu, | 1329 |
| da 'ko ćemo izbavit družinu, | 1330 |
| ni za bana lako biti neće.‟ | 1331 |
| Ode Haljil poljem svatovima, | 1332 |
| a Đuljić se vrati na kapiju, | 1333 |
| pa dozovnu Husa kahveđiju, | 1334 |
| „Idi, Huso, u novu ćaršiju, | 1335 |
| pa pokupi hođe i hađije, | 1336 |
| i muškiju što je u ćaršiju. | 1337 |
| Dovedi hi kulji u kapiji, | 1338 |
| taze valja ljubu prevenćavat, | 1339 |
| te ja ljubu nićah ućineti | 1340 |
| —valja š njome ju đerdeku biti.‟ | 1341 |
| Trći Huso, ode u ćaršiju, | 1342 |
| aman, Huso hizmet ućinijo | 1343 |
| —kupi hođe, pokupi hađije, | 1344 |
| dovede hi Đuljić bajraktaru. | 1345 |
| Đuljićevu ljubu prevenćaše, | 1346 |
| E, njegovu nićah ućineše, | 1347 |
| vratiše se opet u ćaršiju, | 1348 |
| Ej, tā put Đuljić u đerdeku bijo. | 1349 |
| Ej, kad Đuljić nojcu prenoćijo, | 1350 |
| nojcu s ljubom u đerdeku bijo, [1263] | 1351 |
| i još jednu nojcu prenoćijo. | 1352 |
| Kad subota jutro josvanulo, | 1353 |
| taman Đuljić dobro poranijo, | 1354 |
| pa -, | 1355 |
| a dolazi đamu i penđeru, | 1356 |
| pa pogljeda polja zeljenoga. | 1357 |
| Stade jeka polja zeljenoga, | 1358 |
| jubiše ce maglje na svrdljeve, | 1359 |
| dok iz maglje niće konjeniće | 1360 |
| —Ej, ispade Halko na đogata, | 1361 |
| na Mujova halovna šturnika. | 1362 |
| Pa kad pade polja zeljenoga, | 1363 |
| E, pa ga eto poljem zeljenijem, | 1364 |
| Đuljićevoj kulji i kapiji. | 1365 |
| Tā put Đuljić viknu Husa, kaže, | 1366 |
| „Đe si Huso, dobar kahveđijo? | 1367 |
| Opremi mi široka dorata, | 1368 |
| izved' konja na mermer avljiju.‟ | 1369 |
| A kad Huso do podruma side, | 1370 |
| Đuljićeva konja jopremijo, | 1371 |
| Ej, izvede na mermer avljiju | 1372 |
| pod takumom i pod saltanetom, | 1373 |
| dok se Đuljić spremi ju odaju. | 1374 |
| Kad se Đuljić spremi ju odaju, | 1375 |
| pa opasa siljah i oruže | 1376 |
| —E, pod takumom i pod saltanetom— | 1377 |
| pa sad slježe niz bojeve kulji, | 1378 |
| na kapiju kod konja dorata, | 1379 |
| pa tu stasa Mujović Haljile. | 1380 |
| Seljam dade, justavi šturnika, | 1381 |
| a Đuljić mu bolje prifaćaše | 1382 |
| te mu sitne hožđeldije daje, | 1383 |
| „Mijo zete, Mujović Haljile, | 1384 |
| da lj' je vakat sad da okrećemo? | 1385 |
| Dugo ni je, brate, putovati, [1264] | 1386 |
| do Zadara silaziti grada, | 1387 |
| do dušmana Zadarskoga bana.‟ | 1388 |
| A Haljil mu tā put govoraše, | 1389 |
| „Bolje ni je da se ne skinemo, | 1390 |
| 'elj ćemo mi dugo jostanuti, | 1391 |
| no bolje sad da krećemo, druže, | 1392 |
| da krećemo redom planinama. | 1393 |
| Kad si gotov, zasedi dorata!‟ | 1394 |
| Đuljić ‚Alah,‛ zasede dorata, | 1395 |
| a krenu ga poljem na jaljiju | 1396 |
| —sve pred njime Đuljić bajraktare, | 1397 |
| a za njime Mujović Haljile, | 1398 |
| pa krenuše zemljom planinama. | 1399 |
| Planinama redom okrenuše, | 1400 |
| dvije redom pregazu planine | 1401 |
| —aman, šturnoj nalaze planini, | 1402 |
| niz Kunara ka Zadaru gradu, | 1403 |
| E, k Zadaru gradu kaurskome, | 1404 |
| lak' polako strmom niz planinu. | 1405 |
| Kad sljegoše polju zeljenome, | 1406 |
| tu hi bijo danak ostavijo | 1407 |
| a mrke se noći prifatiše, | 1408 |
| pa po noći Zadru silaziše. | 1409 |
| Kad stigoše Zadru na kapiju, | 1410 |
| kad kapiju malo prelaziše, | 1411 |
| sa kapije novijem sokakom, | 1412 |
| lak' polako, dobra sreća bila. | 1413 |
| Kad stigoše pod banevu kulu, | 1414 |
| pod banevu kulu i kapiju, | 1415 |
| tu spadoše sa konja viteza, | 1416 |
| a dizgine baca na jabuke, | 1417 |
| sami him se kreću po jaljiji, | 1418 |
| pa hi eto juz bojeve kulji, | 1419 |
| pa dođoše gore pred odaju | 1420 |
| —pred odaju dva mlada soldata, | 1421 |
| đe ćuvaju stražbu na odaju. | 1422 |
| Tā put Đuljić Halku govoraše, | 1423 |
| „Sedni zete, s njima pred odaju, | 1424 |
| da ja banu odem u odaju, | 1425 |
| da ja odem z banom razgovarat | 1426 |
| —E, sam zdravo jemce ostavijo, | 1427 |
| da ja primim do tri jemca banu | 1428 |
| i da kažem za Haljila banu, | 1429 |
| đe sam mu ga živa dovodijo— | 1430 |
| pa ću ti se natrag povratiti, | 1431 |
| te ću tebe haber ućinjeti.‟ | 1432 |
| Pa sad Đuljić u odaji dođe. | 1433 |
| A kad Đuljić u odaju dođe, | 1434 |
| kad kod bana do tri đenerala | 1435 |
| a trideset redom kapetana, | 1436 |
| pa vojvoda dvades' tu bijaše | 1437 |
| —sve pijahu, igraše ćutura, | 1438 |
| gologlavi sedu za hastalom. | 1439 |
| Đuljić stasa te him pomoj dade, | 1440 |
| svi primiše, dobrodošle daju. | 1441 |
| Tā put Đuljić reće bajraktare, | 1442 |
| „Ev' 'e, bane, Đuljić bajraktara, | 1443 |
| što sam tebe jemce založijo | 1444 |
| —ja ti jopet dođo' ju odaju.‟ | 1445 |
| Tā put bane besedi Đuljiću, [1265] | 1446 |
| „E Đuljiću, turski bajraktare, | 1447 |
| E, kamo ti Mujova Haljila, | 1448 |
| jesi lj' mi ga živa dovodijo?‟ | 1449 |
| Tā put Đuljić banu govoraše, | 1450 |
| „Evo ti ga pred odajska vrata. | 1451 |
| Do tri sam ti jemca ostavijo | 1452 |
| da ti živa dovedem Haljila, | 1453 |
| pa ti š njime pogodi se, bane, | 1454 |
| volj' ga turit ljedenu zindanu, | 1455 |
| volj' ti njemu posijeći glavu.‟ | 1456 |
| No kad bane sabra lakrdiju, | 1457 |
| „Lasno ću se š njime pogoditi!‟ | 1458 |
| Pa sad Đuljić izbi jod odaje, | 1459 |
| pa Haljilu tiho govoraše, | 1460 |
| „Hajde za mnom na odajska vrata, | 1461 |
| nek' ti ruka do balćaka bidne. | 1462 |
| Pomoj dadni, pogljeda' dušmana | 1463 |
| —na desnoj su trides' kapetana, | 1464 |
| a vojvoda dvades' redom jesu. | 1465 |
| hA maknućeš na desnicu stranu, | 1466 |
| ja ć' udarit sa ljijeve strane | 1467 |
| —udariti, bana pogubiti— | 1468 |
| i ja ću ti malo pomognuti | 1469 |
| —ja ću bana i do tri đenerala— | 1470 |
| ako stignem, pomoći ti hoću.‟ | 1471 |
| Kad dođoše šikalji odaji, | 1472 |
| a dođoše i pomoj dadoše, | 1473 |
| aman, bane besedi Đuljiću, | 1474 |
| „Vrat' ga tamo, ne daj ga ovamo! | 1475 |
| Oni jesu kuća raskopana, | 1476 |
| kudgoj kreće, bez beljaja neće.‟ | 1477 |
| Pozna njemu ćehre ka dušmanu. | 1478 |
| Halku zveknu od bedara ćorda, | 1479 |
| pa halaknu, skaće po odaji | 1480 |
| —kida tamo, preseći onamo, | 1481 |
| pa tećmili trides' kapetana, | 1482 |
| a dvadeset sve redom vojvoda— | 1483 |
| Đuljić do tri seće đenerala | 1484 |
| i dušmana Zadarskoga bana. | 1485 |
| Kad sve to su redom tećmiljili, | 1486 |
| pred odaju dva mlada soldata. | 1487 |
| Pa sad Đuljić redom odajama, | 1488 |
| a banici na vratima dođe, | 1489 |
| izpolja mu pretvrđuje vrata | 1490 |
| da ne more izpolja izići, | 1491 |
| pa pošeta redom odajama. | 1492 |
| Od riznice jotvorijo blago, | 1493 |
| a Haljilu tiho govoraše, | 1494 |
| „Trpa' redom na bisage blago, | 1495 |
| da ja odem da tražim kljućeve.‟ | 1496 |
| Kad na ćošak nalazi odaju, | 1497 |
| a otvori šarena dolapa, | 1498 |
| Ej, z dolapa kljuće povadijo. | 1499 |
| Kad nalazi kljuće jod zindana, | 1500 |
| pa sad Đuljić ode niz bojeve, | 1501 |
| a kad šlježe ljedenoj tavnici, | 1502 |
| pa otvori goljema katanca, | 1503 |
| pa posljijen devetoro vrata, [1266] | 1504 |
| a desetu bravu dubrovnićku. | 1505 |
| Kad upade ljedenoj tavnici, | 1506 |
| viknu Đuljić grlom i avazom, | 1507 |
| „Pobratime, Velagić Seljime, | 1508 |
| javi društvu, hajde sa zindana | 1509 |
| —vakat jeste, izbavit se mora!" | 1510 |
| Tā put viknu Velagić Selime | 1511 |
| —pozna glasa Đuljić bajraktara— | 1512 |
| „hA naprijed, rodila ve majka!‟ | 1513 |
| Navaljiše s ljedene tamnice, | 1514 |
| pojaviše, polju izlaziše. | 1515 |
| Kad izbiše pred ljedna zindana, | 1516 |
| ma tā put Đuljić reće bajraktare, | 1517 |
| „Haj'te gore svaki ju odaju, | 1518 |
| nalazite ruho i joruže!‟ | 1519 |
| Pa krenuše odajama redom, | 1520 |
| svaki ruho nalazī oruže. | 1521 |
| Oružaše, bolje bit ne more, | 1522 |
| a Haljile trpaše him zlato, | 1523 |
| Haljil trpa na bisage zlato. | 1524 |
| Tā put Đuljić društvu govoraše, | 1525 |
| „Haj', napun'te sve bisage zlata, | 1526 |
| —svak po jedne prepun'te bisage— | 1527 |
| da sidemo do topla podruma, | 1528 |
| da spremamo konje od dušmana.‟ | 1529 |
| nA kad otoše, blaga nakupiše, | 1530 |
| pa sljegoše do topla podruma, | 1531 |
| pa gotove konje opremiše | 1532 |
| —svaki po jednom takum udarijo, | 1533 |
| a eždralja Velagić Seljimu -, | 1534 |
| E, eždralja Zadarskoga bana— | 1535 |
| izvedoše konje na avljiju, | 1536 |
| svak pr'o konja proturi bisage. | 1537 |
| Zasedoše konje u avliju, | 1538 |
| a sad Halko svojega đogata, | 1539 |
| E, sad Đuljić zasede eždralja -, | 1540 |
| Đuljić sede svojega dorata, | 1541 |
| pa krenuše na gradsku kapiju, | 1542 |
| Ej, s kapije poljem udariše. | 1543 |
| Taman polja behu zeljenoga, | 1544 |
| ljuto pisnu baneva banica | 1545 |
| —ljuto pisnu đamu i penđeru, | 1546 |
| na tobđije viku jućinjela— | 1547 |
| „Pripaljite na bedem' topove, | 1548 |
| dajte haber po Zadaru gradu, | 1549 |
| naša ni se kuća raskućila! | 1550 |
| Ej, dođoše Turci Krajišnici, | 1551 |
| pa ljedena otvori zindana. | 1552 |
| Ispadoše Turci sa zindana, | 1553 |
| i dođoše, bana pogubiše -, | 1554 |
| na ne znam šta od bana im bilo | 1555 |
| —šta je bilo banu i kepetanim!‟ | 1556 |
| Ej, kad ćuše one top -, tobđije, | 1557 |
| na -, tobđije vatru navaljiše, | 1558 |
| na topove fitilj judariše, | 1559 |
| dva zajedno a dvades' ujedno. | 1560 |
| Kad jeknuše zadarski topovi, | 1561 |
| sve se crne zemlje zatutnješe, [1267] | 1562 |
| uze haber po Zadaru gradu. | 1563 |
| A kad begluk sabra Nemadija, | 1564 |
| pa konjici na gradsku kapiju | 1565 |
| —poljom konji, a brdom pešaci, | 1566 |
| za njima se poter podignula. | 1567 |
| Prećeraju preko polja ravna, | 1568 |
| a ovi su taman do planine | 1569 |
| —primiše se brdu juz planinu, | 1570 |
| E, teraju preko polja ravna, | 1571 |
| a sve viću drenovi Madžari, | 1572 |
| „Stan' polako, Turci Krajišnici, | 1573 |
| a nećete lasno juteknuti!‟ | 1574 |
| Đuljić krenu s Halkom juz planinu, | 1575 |
| a sa šnjima trides' i dva druga. | 1576 |
| Dok na lazu izbiše planinu, | 1577 |
| goru vatre, sve sjaji planina | 1578 |
| —kad tu beše sa Kladuše Mujo. | 1579 |
| Za dizgine držaše maljina, | 1580 |
| oko Muja hiljadu junaka | 1581 |
| —mogah reći, pet hiljada druga, | 1582 |
| sve je vojska fatala lazine, | 1583 |
| a prslu je vatre zapaljile. | 1584 |
| Ej, Kad hi vide kladuški serdare, | 1585 |
| priđe, pa him hožđeljdije daje. | 1586 |
| „Jeste lj', braćo, putom u životu, | 1587 |
| izvadiste lj' društvo sa zindana, | 1588 |
| izvadiste lj' društvo sa tavnice? | 1589 |
| A kaž'te mi šta j' od bana bilo!‟ | 1590 |
| E, kad Đuljić sabra bajraktare, | 1591 |
| „Serdar Mujo, svoj Krajini krilo, | 1592 |
| bana smo ti dobro mećamilji | 1593 |
| —mećamilji, te ga založilji | 1594 |
| s njegovije' trides' kapetana, | 1595 |
| i ćetiri redom đenerana, | 1596 |
| a dvadeset ravnije vojvoda. | 1597 |
| Blaga smo ti dosta nabavilji, | 1598 |
| pa i konja od njihove tavlje. | 1599 |
| No eve hi jadi preko polja, | 1600 |
| tera nama begluk Nemadija. | 1601 |
| Kad zadarski ljuljnuše topovi, | 1602 |
| stade jeka polja zeljenoga, | 1603 |
| a sve viću drenovi Madžari, | 1604 |
| ‚Stan' polako, Turci Krajišnici, | 1605 |
| nami uteć' danas ne morete!‛‟ | 1606 |
| Tader Mujo vikni na družinu, | 1607 |
| „Da fatamo klance i bogaze | 1608 |
| —da ćekamo, helj ni ćare nije— | 1609 |
| da puštimo njihke juz planinu | 1610 |
| —teže će ni biti po lazini, | 1611 |
| bolje ćekat na mestu tijesnu.‟ | 1612 |
| Viknu Mujo, a rastura društo, | 1613 |
| a viknuo Talje Budaljine, | 1614 |
| sve rastura na jaftove redom, | 1615 |
| a fataju klance i bogaze. | 1616 |
| Ej, dok nastupi begluk Nemadija, | 1617 |
| pripaljiše vatre na sve strane, | 1618 |
| puca luntra kā ljetna graduška. | 1619 |
| Žestok' su se vatrom doćekalji, | 1620 |
| i potljana pa se smiješaše | 1621 |
| —teke sabah zora degdisala, [1268] | 1622 |
| a po zori sunce jogrijalo. | 1623 |
| Kad se dvije sile sastaviše | 1624 |
| Mać sijeva, krv se proljijeva, ]625 | 1625 |
| klapusaju jod insana glave, | 1626 |
| a mrtve se noge koprcaju, | 1627 |
| a sve jeću ranjenici ljuti | 1628 |
| —neko „Ljelje, ne gazi me, druže!‟ | 1629 |
| neko „Kuku, prifati me, druže!‟ | 1630 |
| Kad se tako radi po ratama, | 1631 |
| ljetu konji, binjadžija nema. | 1632 |
| Sekoše se do pō dana ravna, | 1633 |
| vej planinam maglje zatamiše, | 1634 |
| zatamiše maglje na sve strane. | 1635 |
| Sjekoše se uz dva dana ravna, | 1636 |
| a dva dana a tri noći ravne. | 1637 |
| Kad ćetvrto jutro josvanulo, | 1638 |
| maglje tame fataju planinu, | 1639 |
| Turci slazu strmom niz planinu. | 1640 |
| Kad sidoše polju Zadarskome, | 1641 |
| jaća sila jod Zadara stiže, | 1642 |
| pa sidoše te him udariše, | 1643 |
| pa se seću poljem zeljenijem | 1644 |
| —sjekoše se cijo dan do podne. | 1645 |
| Magla butum polje pretisnula, | 1646 |
| niko koga poznat ne mogaše. | 1647 |
| Tā put Talje ruke podignuo, | 1648 |
| molji Boga da mu vetar puhne, | 1649 |
| Ej, da vetar sa planine puhne | 1650 |
| pa da vidi ćije društvo gine | 1651 |
| —koje gine, a koje dobije. | 1652 |
| Vetar puhnu, maglu rasturijo. | 1653 |
| Kome stati, polja pogljedati, | 1654 |
| ravnine se mesa nakitile | 1655 |
| —vojska sve se vraća ka Zadaru— | 1656 |
| a lješina polje pritisnula | 1657 |
| —đe su brda, na tojage glave— | 1658 |
| vej him više ratovanja nema. | 1659 |
| Stadoše se pokupiti Turci, | 1660 |
| skupiše se ju polje široko. | 1661 |
| Nema njima tri najbolja druga | 1662 |
| —nemaše him Velagić Seljima, | 1663 |
| još him nema Mujova Haljila, | 1664 |
| E, još Đuljić nema bajraktara— | 1665 |
| za njihke se zaderti družina. | 1666 |
| To vrijeme nije dugo bilo, | 1667 |
| stade jeka sa Zadara grada, | 1668 |
| kad evo him Vrcić Ibrahima | 1669 |
| —mogah reći, Velagić Seljima— | 1670 |
| na eždralja, konja banovoga. | 1671 |
| Ufatijo do dva kapetana | 1672 |
| —mogah reći, do tri kapetana— | 1673 |
| a dolazi, Talu poklonijo, | 1674 |
| a u Taše merhameta mlogo, | 1675 |
| od jednoga sve dvojicu gradi. | 1676 |
| To vrijeme nije dugo bilo, | 1677 |
| opet jeka preko polja dođe, | 1678 |
| kad ispade Mujović Haljile. | 1679 |
| Ufatijo Ćpanca Latinina, | 1680 |
| i sa šnjime do tri kapetana. [1269] | 1681 |
| Aha dođe, Talu poklonijo | 1682 |
| —Talje mlogo ima merhameta, | 1683 |
| od jednoga sve dvojicu gradi. | 1684 |
| E, to vrijeme nije dugo bilo, | 1685 |
| stade bahat polja Zadarskoga, | 1686 |
| kad ispade Đuljić Ibrahime | 1687 |
| —jufatijo do tri đenerala, | 1688 |
| a sa šnjima do dva kapetana, | 1689 |
| svezao him na laktove ruke, | 1690 |
| pa kad Talu dođe, pokloni hi, | 1691 |
| a u Taše merhameta mlogo, | 1692 |
| jod jednoga sve dvojicu 'radi. | 1693 |
| Pa se staše, te se pokupiše. | 1694 |
| Talje viknu na družinu svoju, | 1695 |
| „Grabi, rajo, sa kraja mrtvace, | 1696 |
| ko pogino, da ga ukopamo!‟ | 1697 |
| Ej, stadoše mrtve pokupiti. | 1698 |
| Pokupiše, te hi ukopaše, | 1699 |
| pa him Talje ta put govoraše, | 1700 |
| „Sad kupite mala i šićara. | 1701 |
| Eno konja na gomilu dosta. | 1702 |
| Tovarite hranu i džebhanu, | 1703 |
| a tovar'te mala i šićara, | 1704 |
| da krećemo redom planinama!‟ | 1705 |
| Kad udriše, šićar pokupiše, | 1706 |
| i tovarne konje tovariše. | 1707 |
| Ko bi junak te je poginuo, | 1708 |
| ko pogibe, šehit ako Bog da, | 1709 |
| ko preteće, vesela mu majka. | 1710 |
| Pa krenuše uz planinu ravnu. | 1711 |
| Kad izbiše na laz na planinu, | 1712 |
| stade Mujo da broji družinu. | 1713 |
| Po tefteru izbroji družinu | 1714 |
| —nema puno hiljadu junaka, | 1715 |
| no ostalo po polju šehita. | 1716 |
| Sad još malo lazu na planini. | 1717 |
| Kad tu vojske behu planinama, | 1718 |
| vojska mala, hiljadu junaka, | 1719 |
| a pred njima Ljika Mustajbego, | 1720 |
| z druge strane Rustem Alajbego, | 1721 |
| i za njime hiljadu junaka. | 1722 |
| Pa kad malo još naprijed biše, | 1723 |
| evo nađe Kratovca Šabana, | 1724 |
| sa Šabanom hiljadu junaka | 1725 |
| —sve konjika, peše nijednoga— | 1726 |
| z druge strane devet Belajića. | 1727 |
| Puno behu Belaj bajraktaru | 1728 |
| —Ej, kudgoj kreće, bez belaja neće— | 1729 |
| pa sad bego hožđeldije dao, | 1730 |
| a z begom se za mir upitaše. | 1731 |
| Tā put prišlji age Krajišnici, | 1732 |
| a sad priđe Rustem Alajbego, | 1733 |
| te se š njima dobro upitaju. | 1734 |
| No što ljički reće Mustajbego, | 1735 |
| „Serdar Mujo, svoj Krajini krilo, | 1736 |
| vi ste dobro dolje ratovalji, | 1737 |
| mi bez rata ostadosmo, Mujo. | 1738 |
| A toljika sila na planini, [1270] | 1739 |
| sramota je vojsku povratiti. | 1740 |
| Je lj' munasip do Zadara sići, | 1741 |
| da mu Zadar temelj ištetimo, | 1742 |
| da mu Zadar nikad biti neće?‟ | 1743 |
| Tā put reće kladuški serdare, | 1744 |
| „Kako Talje rekne Budaljine, | 1745 |
| no pita'te Tala Ljićanina.‟ | 1746 |
| Tā put Talje pa him odgovara, | 1747 |
| „Lasno je sići ka Zadaru gradu, | 1748 |
| no se nije lasno povratiti. | 1749 |
| Haram ni je da gine družina. | 1750 |
| Ostavismo hiljadu junaka | 1751 |
| bez zle sreće i muke veljike | 1752 |
| —da sidemo s vojskom u planinu. | 1753 |
| No što velji Rustem Alajbego, | 1754 |
| nemoj bego, imana ti tvoga! | 1755 |
| Rad' junaštva bismo silazilji, | 1756 |
| no ćeš caru ćeder ućineti, | 1757 |
| bez fermana kavgu zaturiti. | 1758 |
| Valja caru đevab đevabiti, | 1759 |
| a sad će se na nas užljutiti, | 1760 |
| pa će na nas naletljemu dati, | 1761 |
| pa pratiće vojsku i topove, | 1762 |
| pregaziti Bosnu cipcijelu | 1763 |
| —cipcijelu Bosnu i Krajinu— | 1764 |
| sve junake surgun ućineti, | 1765 |
| mala deca, bego, jostanuti. | 1766 |
| Pošto pušti serhat i Krajinu, | 1767 |
| granice će nama preturiti, | 1768 |
| a ćesar će zemlju prifatiti, | 1769 |
| gora muka tako će nam biti.‟ | 1770 |
| Pa pitaše Kratovca Šabana, | 1771 |
| pa i Šaban redom besedaše, | 1772 |
| „Bolje ni se zdravo povratiti | 1773 |
| nego caru ćeder ućineti, | 1774 |
| bez fermana kavgu zaturiti. | 1775 |
| Tako car će reći ‚Ćete malje‛ | 1776 |
| —ako caru davu ućinjeće, | 1777 |
| car će reći, ‚Ćete po planini, | 1778 |
| neđe vaše, neđe hudut naše. | 1779 |
| To su ćete, a nijesu vojske. | 1780 |
| Nije vojska sa ćutuka krenu, | 1781 |
| E, da šljegne ju Zadaru gradu, | 1782 |
| a nijesu carevi topovi.‛ | 1783 |
| Tako caru ništa mu ne mogu.‟ | 1784 |
| Razi biše, i uz planinu kreću, | 1785 |
| jus planinu kreću planinama. | 1786 |
| Kad sljegoše polju ju ravnini, | 1787 |
| ustaviše cijelu družinu, | 1788 |
| dijeljahu mala i šićara. | 1789 |
| Sade bego krenu sa družinom, | 1790 |
| ode bego Ljiki i Krbavi. | 1791 |
| Rustembegu dadoše mećanu, | 1792 |
| dadoše mu hranu i đebhanu. | 1793 |
| Nije šala ju Kajniđi gradu. | 1794 |
| Krenu bego z društvom ka Kajniđi, | 1795 |
| a oni sad 'stalji jostadoše. | 1796 |
| Mujo z društvom mala i šićara [1271] | 1797 |
| podvojiše, te se narediše, | 1798 |
| i Kratovca ispratn'o Šabana -, | 1799 |
| ispratiše Kratovca Šabana. | 1800 |
| Ispratiše devet Belajića | 1801 |
| i njihovo pe' stotina druga, | 1802 |
| pa jotoše zemlji i svojome. | 1803 |
| Đuljić kupi trides' i dva druga, | 1804 |
| pa sa sobom Velagić Seljima | 1805 |
| —svaki para na paripu nosi. | 1806 |
| Đuljić krenu kulji i kapiji, | 1807 |
| Mujo jode ka ravnoj Udbini | 1808 |
| š njegovije četiri hiljade, | 1809 |
| i sa bratom otide Haljilom | 1810 |
| —Ej! rasturi se Bosna i Krajina. | 1811 |