| Oj, rano rani Đerđelez Alija | 1 |
| —Ej, Alija, careva gazija— | 2 |
| na Visoko više Sarajeva | 3 |
| prije zore i bijela dana | 4 |
| —još do zore dva puna sahata | 5 |
| dok se svane vi sunce vograne | 6 |
| i danica da pomoli lice. | 7 |
| Kad je momak dobro uranijo, | 8 |
| u odžaku vatru naložijo | 9 |
| a uz vatru džezvu pristavijo. | 10 |
| Dok je momak kahvu zgotovijo | 11 |
| i jednu-dvije sebi natočijo | 12 |
| —i jednu-dvije, tu ćejifa nije, | 13 |
| tri-četiri ćejif ugrabijo, | 14 |
| sedam-osam dok mu dosta bilo. | 15 |
| U bećara nema hizmećara, | 16 |
| —jer Alija niđe nikog nema, | 17 |
| samo sebe i svoga dorata— | 18 |
| skoči momak na noge lagane | 19 |
| pa poteče nis kulu bijelu. | 20 |
| Strča momak u tople podrume | 21 |
| do dorata konja kosatoga. | 22 |
| Svog dorata od jasala jami, | 23 |
| vodi konja, do pod hajat sveza. | 24 |
| Čula svali, metnu timar gori, | 25 |
| stade vaga češati bla’cara. | 26 |
| vA dok dobra konja timarijo | 27 |
| —u sunđer mu vodu pokupijo, | 28 |
| va đibretom dlaku otvorijo— | 29 |
| ćebe preže, bojno sedlo bači, | 30 |
| va po sedlu četiri kolana | 31 |
| i peticu svilenu kanicu, | 32 |
| sve zapuči na jednu sponicu, | 33 |
| kad ga steže da ga ne preteže. | 34 |
| Založi ga đemom studenijem, | 35 |
| puči konju pucu pod vilicu, | 36 |
| zlaturašu za uši zabači, | 37 |
| dva dizgina na dva rama tura, | 38 |
| petericu metnu uz vilicu | 39 |
| —sam se śede dorat okretati | 40 |
| po avliji i tamo vi amo | 41 |
| prez kandžije i prez binjadžije. | 42 |
| Kako dorat potkočijo glavu? | 43 |
| —k’o u brdu pišlin čobanica | 44 |
| u kukulju u šarenu gunju, | 45 |
| još kojoj je vosamn’es’ godina, | 46 |
| još koja je jedina u mame, | 47 |
| pa joj mama meće užinicu | 48 |
| da joj ne bi šćerka ogladnila. | 49 |
| Evo njega na kulu bijelu. | 50 |
| Primače se srgu i haljinam, | 51 |
| slabo svlači va dobro oblači, | 52 |
| va najprije gaće vi košulje | 53 |
| —ni’ su stkate, niti su skovate, | 54 |
| vet od žice zlatne ispletene— | 55 |
| pa po njima kovče đurmišlije | 56 |
| —krk čakšire, kovče đurmišlije— | 57 |
| kažu da su veza stambolskoga, | 58 |
| kaža da su kroja bugarskoga | 59 |
| —kudgođ šavi, sve varčevi zlatni, | 60 |
| niđe ne bi pritisnuo palcom | 61 |
| đe mu nije napuljkano zlatom. | 62 |
| Pa na pleći tri tanke košulje: | 63 |
| prva mu je vod mehkane svile, | 64 |
| va druga je vod žice zlatane, | 65 |
| va treća je vod čelenk ’kan ’jote. | 66 |
| vOteže se mukademom pasom | 67 |
| vod bedara do muški’ njedara, | 68 |
| pa privali muškoga silaha | 69 |
| —tri su lista kajisera žuta, | 70 |
| a četiri vod zlata čistoga. | 71 |
| Za njeg’ bači dva čifta pušaka | 72 |
| —dva ingleza i dva venedika— | 73 |
| hizmeđu njih handžar od čelika | 74 |
| —iz handžara četiri sindžira, | 75 |
| četiri hi momak zavi puta | 76 |
| vuoko sebe, oko srca ljuta. | 77 |
| vA na pleći fermen-čelebiju | 78 |
| na kom stoje troje toke śjajne | 79 |
| —troje toke od četiri voke— | 80 |
| na nji’ puce trides’ i četiri | 81 |
| —trides’ srme va četiri zlatna— | 82 |
| svaka puca pa vod kvarta bješe. | 83 |
| Jedna puca što je pod grvöce, | 84 |
| vona nosi i tri kvarta zlata, | 85 |
| u njoj ima puna čaša vina; | 86 |
| vono stoji puca na čekrku. | 87 |
| Momak vino za rezervu nosi; | 88 |
| vako bi mu do rureta bilo | 89 |
| pa bi momak v’oma vožednijo, | 90 |
| va da pije vod rezerve vino. | 91 |
| vA na glavu kalpak i čelenke | 92 |
| —jedan kalpak, dvan’es’ čelinaka— | 93 |
| va vokolo dvan’es’ perunica, | 94 |
| među njima ’tica sokolica. | 95 |
| Pa pripasa vokovanu palu, | 96 |
| va vu džepe nasipa cekina, | 97 |
| va na noge čizme i mamuze, | 98 |
| a prigrnu moraču dolamu. | 99 |
| U bećara nema hizmećara | 100 |
| —poče momak zatvorati vrata | 101 |
| na ponase od svake vodaje. | 102 |
| Dok sve zdaje bijo zatvorijo, | 103 |
| vonda siđe momak na vavliju. | 104 |
| vOnda dođe do podruma svoga, | 105 |
| pa von pušća dva hrta zelena, | 106 |
| pa hi momak svede na avliju. | 107 |
| Dobra konja za dizgine jama | 108 |
| pa ga vodi pred avlinska vrata, | 109 |
| p’avondaka vrata zatvorijo, | 110 |
| p’ ondaka vrata zaključava, | 111 |
| u vavliju ključe preturijo. | 112 |
| Momak svoga konja zajašijo, | 113 |
| pa za njime dva hrta zelena, | 114 |
| pa vudari von od Visokoga, | 115 |
| pa veto ga šeher Sarajevo. | 116 |
| Sve Saraj’vo zdravo prolazijo, | 117 |
| Ustipraći vonda vokrenuvo, | 118 |
| pa vondaka Višegradu kletu. | 119 |
| Kad dopade Drini na vobalu, | 120 |
| došla voda vod brda do brda, | 121 |
| kurla Drina drvlje i kamenje. | 122 |
| Gaza nema, va ćuprije nema, | 123 |
| ne zna momak kud će pregaziti. | 124 |
| Tu se momak malo zamislijo | 125 |
| —ve’ mislijo, na jednu smislijo: | 126 |
| „Bože mili—na svemu Ti fala!— | 127 |
| kud ću konja nagoniti moga, | 128 |
| moga konja pretila dorata? | 129 |
| Huoće li mi vodu preplivati?“ | 130 |
| vA vovako momak govoraše: | 131 |
| „Moj dorate, krilo desno moje, | 132 |
| mogu li se pouzdati u te | 133 |
| jä na onu nosit mene stranu?“ | 134 |
| Dobar bješe, vAli znadijaše; | 135 |
| vagi svome dizgine votima | 136 |
| pa vu Drinu vodu vo’skočijo, | 137 |
| na vonu ga stranu prenosijo. | 138 |
| Momak konja svoga vodjašijo, | 139 |
| iz čizama vodu iscijedi. | 140 |
| Momak sijo i odpočinuo, | 141 |
| va rujna se vina napoijo; | 142 |
| dvije lule spržijo duvana, | 143 |
| pa vondaka śede na hajvana | 144 |
| pa vudari nis ta Raca stara | 145 |
| —to su Raca Šumadija kleta. | 146 |
| Šumadiju dorat pregazijo; | 147 |
| junačka ga sreća nanijela | 148 |
| pa nastupi na široku Liku | 149 |
| do pod kulu ličkog Mustajbega. | 150 |
| Beg Mustajbeg bješe na čardaku, | 151 |
| sejir polje čini i livade. | 152 |
| vOko bega sedam bajraktara | 153 |
| davulhana na sedmero tuče, | 154 |
| va vud’ruju zile i borije, | 155 |
| va sviraju kako u vezira. | 156 |
| vA vopazi poljem konjenika | 157 |
| pa govori lički Mustajbeže, | 158 |
| „Moj Đuliću—Đula te rodila— | 159 |
| jev’ vozdala jednog momka mlada | 160 |
| na doratu konju kosatome. | 161 |
| Dobro jaše pretila dorina. | 162 |
| Dobar momak a dobar mu dorat; | 163 |
| na prsima carevi nikšani, | 164 |
| more biti neko vod Stambola, | 165 |
| vod Stambola stojna carigrada. | 166 |
| Da je soja turskoga sultana, | 167 |
| nije čudo momka pa ni konja; | 168 |
| čudo mi je dva zelena vuka, | 169 |
| a koko je pa i’ pripitomijo, | 170 |
| va da vidu pa za njim vukovi, | 171 |
| pa da skaču sve na krilo momku.“ | 172 |
| vA zavika beže od Lijeke, | 173 |
| „’Ajde, sine Đuliću Nuvane, | 174 |
| ’ajde siđi na našu avliju, | 175 |
| otvori mu na vavliji vrata. | 176 |
| vAko bude kuli mušterija, | 177 |
| vako pita bega vuod Grbave, | 178 |
| neka ide na kulu bijelu.“ | 179 |
| Skoči Đulić, ’izmet mu učini. | 180 |
| Siđe Đulić na vavliju kletu | 181 |
| pa votvori na vavliji vrata | 182 |
| —kad evo ti careve gazije | 183 |
| na doratu konju kosatome. | 184 |
| Pade momak begu u vavliju. | 185 |
| Kako pade, turski selam dade, | 186 |
| a beg – selam prifatijo. | 187 |
| Tad zavika momak sa dorata, | 188 |
| „Je li ovo krvava Grbava, | 189 |
| je li doma beg Mustajbeg lički?“ | 190 |
| A śede mu momak govoriti, | 191 |
| „vOvo ti je krvava Grbava, | 192 |
| vovo kula bega Mustajbega. | 193 |
| Eno bega gori na čardaku, | 194 |
| voko bega sedam bajraktara, | 195 |
| davulhana kako u vezira, | 196 |
| davulhana na sedmero mlati.“ | 197 |
| Kada momak riječi otkitijo | 198 |
| pa pretila konja vodjašijo, | 199 |
| dizgine mu na dva rama tura. | 200 |
| Šćadijaše Đulić primaknuti | 201 |
| mladu momku ’izmet učiniti, | 202 |
| polećeše dva hrta zelena | 203 |
| —E, va da na nje vAlija ne viknu, | 204 |
| šćadijavo njega razmaknuti. | 205 |
| A zavika Đerđelez vAlija, | 206 |
| „Lez’te doli, dva hrta zelena!“ | 207 |
| A zavika Đerđelez Alija, | 208 |
| „Nemoj kretat u konja dorina!“ | 209 |
| Dva dizgina na vavliju bači, | 210 |
| va hrti mu diz’e prifatiše, | 211 |
| počeše vadati dorina | 212 |
| po vavliji tamo i ovamo. | 213 |
| Evo momka na kulu bijelu. | 214 |
| Kada momak pade na vodaju, | 215 |
| kak’ upade, vaga selam dade. | 216 |
| Tuka śedi lički Mustajbeže, | 217 |
| va do njega sedam bajraktara, | 218 |
| pa se mače jedan do drugoga, | 219 |
| pa metnuše njega do vodžaka | 220 |
| —kod odžaka mjesto načiniše. | 221 |
| A beg njemu kahvu natočijo | 222 |
| —jednu-dvije, pa mu dosta nije; | 223 |
| tri-četiri, ćejif ugrabijo. | 224 |
| vOnda reče beg Mustabeg lički, | 225 |
| „vO gazijo, vO ti jabandžijo | 226 |
| na čardaku i konaku mome! | 227 |
| Sramota je—ja ću teb’ upitat: | 228 |
| daj mi kaži ko si i kako si.“ | 229 |
| A śede mu momak govoriti: | 230 |
| „vOj Turčine, beže sa Grbave, | 231 |
| ja sam otud sa Bosne ponosne, | 232 |
| va ju glavu Đerđelez Alija | 233 |
| —daidža mi gazi Hrustambeže | 234 |
| u Saraj’vu u bijelu gradu. | 235 |
| Ja sam samac ost’o navrh kule, | 236 |
| va ja, beže, niđe nikog nemam | 237 |
| —samo Boga i dorata moga— | 238 |
| pa sam za te čuvo na Lijeci | 239 |
| da si, beže, dobar za mlađega, | 240 |
| pa se tebi doš’o pridvoriti, | 241 |
| da mi krojiš krpu i barjaka, | 242 |
| da ja budem četi bajraktare.“ | 243 |
| vA zavika lički Mustajbeže, | 244 |
| „vA ti li si, careva gazijo! | 245 |
| Ni’ za tebe krpa ni barjaka; | 246 |
| za tebe je, sine, bulju’baštvo. | 247 |
| Vid’ u tebe carskije’ nikšana | 248 |
| —nisi njiha lahko zaradijo; | 249 |
| ti si carsku zemlju proširijo | 250 |
| va đaursku vazda tijesnijo.“ | 251 |
| vA zavika lički Mustajbeže, | 252 |
| „Beže će ti sreću okušati. | 253 |
| vA ja imam sina Bećirbega, | 254 |
| pa ću njega sada voženiti. | 255 |
| Ja sam brata Mehu vopravijo | 256 |
| do Kanidže grada bijeloga, | 257 |
| u Turčina Kanidžkog ajana; | 258 |
| i vu njega plemenita Zlata | 259 |
| —bi Zlatija bila za vezira, | 260 |
| kamol’ ne bi za moga Bećira— | 261 |
| da mi prosi plemenitu Zlatu. | 262 |
| Samo joj je mahana velika | 263 |
| —sreću ima pod kamenom guja, | 264 |
| va Zlata je plemenita nema— | 265 |
| sedmeri je vodili svatovi, | 266 |
| vazda svedi na polje Zečevo, | 267 |
| a dočekaj Baturiću bane | 268 |
| su četeres’ hiljada vardije, | 269 |
| pa von razbi kitu i svatove | 270 |
| va siječi curi mušteriju, | 271 |
| va pobjegni lijepa djevojka | 272 |
| na ćaćinu pretilu bjelanu | 273 |
| do Kanidže grada bijeloga. | 274 |
| Sad sam i ja curi mušterija, | 275 |
| da mi joj je vobraz otvoriti, | 276 |
| da mi joj je pute rasčistiti.“ | 277 |
| Tad zavika careva gazija, | 278 |
| „Ja ću, beže, u svatove póci!“ | 279 |
| U tom vaktu vi u tom govoru, | 280 |
| kad evo ti brata Mehmedage | 281 |
| na njegovu debelu gavranu. | 282 |
| Pravo ide vuz rosnu livadu, | 283 |
| pravo ide pod begovu kulu. | 284 |
| U vavliji konja razjašijo, | 285 |
| mlađi njemu konja prifatiše. | 286 |
| jEvo momka na kulu bijelu, | 287 |
| jevo nosi heljbe sa mrkalja. | 288 |
| Kak’ upade pa im selam dade, | 289 |
| va beže mu selam prifatijo. | 290 |
| vA vovako momak beśedijo, | 291 |
| „O Boga ti, beže Mustajbeže, | 292 |
| ko je ovo na tvojoj odaji?“ | 293 |
| A zavika lički Mustajbeže, | 294 |
| „vOno nam je momak jabandžija | 295 |
| po imenu Đerđelez Alija, | 296 |
| et’ otuda sa Bosne ponosne, | 297 |
| od Saraj’va pa sa Visokoga, | 298 |
| pa se nama junak potežijo. | 299 |
| Jesi li mi curu isprosijo?“ | 300 |
| „Jesam, brate lički Mustajbeže.“ | 301 |
| „vA kad ćemo po đevojku poći?“ | 302 |
| „A moj beže, do petnejes’ dana.“ | 303 |
| Poče beže sitne knjige pisat | 304 |
| —knjige piše na četiri strane. | 305 |
| Prvu pıše paši do Budima, | 306 |
| još ovako njega poselami: | 307 |
| „Pobro dragi, pašo od Budima, | 308 |
| hodi meni, u svatove pođi! | 309 |
| Povedi mi dvades’ hiljad’ druga. | 310 |
| Ja ću sina voženiti moga, | 311 |
| voženit ga kanidžkom djevojkom | 312 |
| —jEj, Zlatijom Kanidžkog ajana.“ | 313 |
| vOnu spremi, vodma’ drugu piše | 314 |
| do vOsika gazi vOsmanbegu. | 315 |
| vOvako ga beže selamijo: | 316 |
| „Pobratime Silan Osmanbeže, | 317 |
| u tebe mi tri tarafa kažu, | 318 |
| tri tarafa na tvome vOsiku, | 319 |
| svaki taraf dvanajes’ hiljada. | 320 |
| Jedan taraf beratli spahija, | 321 |
| drugi taraf Arnauta ljuta, | 322 |
| treći taraf vaga vOsičana; | 323 |
| dva vostavi, treći mi povedi, | 324 |
| pa ti meni vu svatove pođi | 325 |
| da ja sina ženim Bećirbega.“ | 326 |
| vOnu spremi, vodma’ drugu piše, | 327 |
| pa je šalje na Hercegovinu, | 328 |
| do Mojstara Bišća kamenoga, | 329 |
| va na ruke Bišćević Aliji, | 330 |
| još ovako njega poselami: | 331 |
| „Pobro dragi Bišćević Alija, | 332 |
| kupi meni mlade Bišćevčane, | 333 |
| kupi meni stotinu momaka, | 334 |
| pa ti meni na Grbavu sađi, | 335 |
| va ja sina da voženim svoga.“ | 336 |
| vOnu spremi va četvrtu piše, | 337 |
| pa je šalje bulju’baši Muji: | 338 |
| „O Turčine bulju’baša Mujo, | 339 |
| vodi meni, siđi na Grbavu | 340 |
| —vodi meni, u svatove pođi! | 341 |
| Ti ćeš meni biti selambaša | 342 |
| —selambaša Mujo bulju’baša.“ | 343 |
| Kad te knjige beže rasturijo, | 344 |
| vonda knjigu jednu nakitijo | 345 |
| pa je šalje vod Pokralja knezu, | 346 |
| još ovako njega pozdravljaše: | 347 |
| „Čuješ đido od Pokralja kneže, | 348 |
| veto tebi knjige i pozdravi. | 349 |
| Dobro gledaj šta ti knjiga piše! | 350 |
| Nametni mi namet na vilajet | 351 |
| —na kmetove krave i volove, | 352 |
| na brđane drva i sijeno, | 353 |
| na poljake bjelicu ’šenicu, | 354 |
| na bačvare vinovu rakiju— | 355 |
| da se goni pod begovu kulu | 356 |
| od dnev do dnev prije dvan’es’ dana.“ | 357 |
| Pa von posla Đulića Nu’ana… | 358 |
| Još je knjigu nakitijo šestu, | 359 |
| pa je spremi pobratimu svome, | 360 |
| na vOtoku Topavokić Husu, | 361 |
| vi jovako njemu progovara: | 362 |
| „vO moj brate Topalović Huso, | 363 |
| kupi meni vage na vOtoki | 364 |
| —kupi vaga što i’ više ima!— | 365 |
| vodi meni na široku Liku. | 366 |
| Hoću sina da voženim moga | 367 |
| vod Kanidže grada bijeloga.“ | 368 |
| Kad sve beže knjige rasturijo | 369 |
| —rasturijo na četiri strane— | 370 |
| vonda stade ’vako govoriti: | 371 |
| „Moj Đuliću, moj rođeni sine, | 372 |
| hajde trči, sine, na vodžaka, | 373 |
| pa ti jami glavnju iz odžaka, | 374 |
| pa ti nosi na našu kapiju, | 375 |
| pa zapali dva topa velika, | 376 |
| najde jeka niz Unđurovinu, | 377 |
| najde jeka vod grada do grada, | 378 |
| nek’ se kupe naši krajišnici.“ | 379 |
| U Đulića pogovora nema, | 380 |
| đe von jami glavnju iz odžaka | 381 |
| pa zapali dva topa velika. | 382 |
| vOde jeka niz Unđurovinu, | 383 |
| niz šes’ stotin’ turski’ palanaka; | 384 |
| na gradovim’ pucaju topovi, | 385 |
| po kulama matice lubarde; | 386 |
| karavula šibe predhodnice, | 387 |
| popucuju na četiri strane | 388 |
| vod dnev do dnev pa za deset dana. | 389 |
| Stade begu sila dolaziti: | 390 |
| va jevo ti paše od Budima | 391 |
| đe von vodi pet hiljada druga | 392 |
| —pet hiljada druga dovodijo. | 393 |
| Kad evo ti Silna vOsmanbega, | 394 |
| i on vodi dvanaes’ hiljada. | 395 |
| Kad evo ti Bišćević Alije, | 396 |
| i on vodi stotinu momaka. | 397 |
| Kad evo ti bulju’baše Muje, | 398 |
| i on vodi pe’ stotin’ momaka. | 399 |
| Dok evo ti Topolova sina, | 400 |
| i on vodi pet hiljada druga. | 401 |
| Kad se sila iskupila bila | 402 |
| pa stadoše svate razbrajati | 403 |
| koliko je kićeni’ svatova, | 404 |
| sve je društvo, samo Tale nema | 405 |
| —nema hala budaline Tale. | 406 |
| Tad zavika lički Mustajbeže, | 407 |
| „Hajde, sine Đuliću Nuvane, | 408 |
| hajde siđi na vOrašac kuli | 409 |
| —na vOrašac kuli Ibraginoj— | 410 |
| pa mi zovni budalinu Talu. | 411 |
| Tamo prez njeg’ hoda neimade.“ | 412 |
| Skoči Đulić na noge lagane | 413 |
| pa pojava pretila zekana, | 414 |
| vode momak na vOrašac kleti, | 415 |
| pa von viče budalinu Talu. | 416 |
| vAl’ se majka sa čardaka javlja, | 417 |
| „Nema doma sina Ibre moga. | 418 |
| vOtiš’o je tamo u potoke | 419 |
| i odnijo vokovanu palu, | 420 |
| i odveo dvanaes’ bešlija, | 421 |
| pa da meće palu na tocilje.“ | 422 |
| A kad začu Đuliću Nuvane, | 423 |
| u potoke puta produljijo | 424 |
| —kada nađe budalinu Talu, | 425 |
| a von sablju drži na tocilu, | 426 |
| va vokreće dvanaes’ bešlija, | 427 |
| pa se krivi u potoku Tale: | 428 |
| „vO bešlije, lako vokrećite, | 429 |
| jä da mi je z bridom sastaviti!“ | 430 |
| Zavika Đuliću Nuvane, | 431 |
| „Brate Ibro vod Orašca kleta, | 432 |
| selam ti je beže učinijo, | 433 |
| a da vodma’ ideš na Grbavu | 434 |
| —na Grbavu begu Liječkome— | 435 |
| da povedeš dvanaje’ bešlija.“ | 436 |
| Tad zavika budalina Ibro, | 437 |
| „Hoću doći, ’vajde begu kaži.“ | 438 |
| Pa se Đulić na Grbavu vrati. | 439 |
| vOde momak konja igrajući | 440 |
| —igrajući, popijevajući— | 441 |
| va kad siđe na kužoku Liku, | 442 |
| pa von priča ličkom Mustajbegu. | 443 |
| vA kolju se krave i volovi | 444 |
| —vEj, aščije kotle nastavile, | 445 |
| a ciganjke kupe ’žigarice. | 446 |
| Jeka stoji za četiri dana | 447 |
| —sve gotovo, samo Tale nema; | 448 |
| dok evo ti budaline Tale | 449 |
| na kulašu konju kosatome, | 450 |
| a vuzd’o ga šarenom užicom, | 451 |
| a na njemu pa ni sedla nema, | 452 |
| vet gunjinu samu prebačijo; | 453 |
| uteg’o ga šarenijem užem, | 454 |
| a von njemu torbe objesijo, | 455 |
| va vu njima brašno proševina. | 456 |
| I još kažu da je junak Ibro, | 457 |
| a za njime dvanajes’ bešlija | 458 |
| sve u srmi i čistome zlatu | 459 |
| —vO, za Talom dvanajes’ bešlija | 460 |
| sve u srmi i čistome zlatu. | 461 |
| Kako Tale nagoni kulaša? | 462 |
| Koliko ga Tale ražljutijo, | 463 |
| sve mu travu oko puta pase | 464 |
| dobar kulaš s oblje dvije strane. | 465 |
| Kada Tale vu svatove dođe, | 466 |
| ma bir dođe on ružno zavika | 467 |
| beg Mustajbeg da mu jebe staru; | 468 |
| „O Turčine Silan Osmanbeže, | 469 |
| jeste l’ došli bega iskopati | 470 |
| —iskopati jä li zakućiti? | 471 |
| vAko jesmo ljudi za svatova | 472 |
| —kratki danci, kaloviti klanci; | 473 |
| postajući kasno ćemo doći, | 474 |
| pomičući nekad ćemo doći— | 475 |
| da idemo sada putovati!“ | 476 |
| vA zavika beže Mustajbeže, | 477 |
| „De hoćemo, budalina Tale!“ | 478 |
| Zahuktaše zile i borije, | 479 |
| zavikaše kićeni čauši, | 480 |
| „Hazurulah kita vi svatovi! | 481 |
| Ko je pješak, priteži opanke, | 482 |
| konjenici naspon’e kolane!“ | 483 |
| Pa na noge skočiše junaci, | 484 |
| pa jamiše bajrak’i bajrake. | 485 |
| Ma se svati bili vodredili | 486 |
| —stari svate Silan Osmanbeže, | 487 |
| selambaša Mujo bulju’baša— | 488 |
| a tu bili kad su polazili. | 489 |
| Tad zavika Silan Osmanbeže, | 490 |
| „vO Turčine Narlanović Mujo, | 491 |
| hajde prođi na tijesna klanca | 492 |
| pa ti jami divit i papira, | 493 |
| pa ti hoćeš tefteriti vojsku, | 494 |
| pa koliko bojne vojske ima | 495 |
| —vE, koliko vu bega svatova | 496 |
| što se danas puno iskupilo, | 497 |
| što je zvano i što nije zvano; | 498 |
| puno i’ je i još dolazilo | 499 |
| koga nije Lički beže zvavo— | 500 |
| ima vojske puno preko reda.“ | 501 |
| A da vidiš Narlanović Muje | 502 |
| koji znade sve sedam jezika, | 503 |
| pa propade Prośečenu klancu, | 504 |
| pa von tefter tuka rasklopijo, | 505 |
| rasklopi ga Osmanu na glavi | 506 |
| va zaklopi pa Tali za vratom, | 507 |
| jer najzadnji Tale nalazijo. | 508 |
| Dvades’ i pet pa po broju bilo | 509 |
| —dvades’ i pet pa bilo hiljada— | 510 |
| vEj, u bega kićenih svatova. | 511 |
| Kad su prvi na Mezevo bili, | 512 |
| tu su odma’ vatre položili | 513 |
| —vaj aščije vatru naložiše | 514 |
| pa na vatru kazane metnuše— | 515 |
| jer večera treba svatovima, | 516 |
| večerati pa vonda spavati. | 517 |
| Pa se društvo bilo iskupilo | 518 |
| —vEj, klanjaše, vonda večeraše, | 519 |
| pa legoše Turci da spavaju. | 520 |
| vA ne spava lički Mustajbeže, | 521 |
| vet on sejri sedam turbetova | 522 |
| đe je sedam zginulo momaka, | 523 |
| sve momaka curi mušterija. | 524 |
| Svaki bijo jedinak u majke | 525 |
| —nije majka drugoga imala | 526 |
| veg onoga što je poginuvo. | 527 |
| Tuka bješe puno haramluka | 528 |
| đe je turska sila izginula, | 529 |
| izginule sedmeri svatovi | 530 |
| na hiljade pa i na stotine. | 531 |
| Sejir čini lički Mustajbeže | 532 |
| va sa njime Silan Osmanbeže, | 533 |
| va sa njima paša od Budima | 534 |
| —još sa njima bulju’baša Mujo | 535 |
| us koljeno privodi Halila | 536 |
| pa Halila rukom udaraše: | 537 |
| „Moj Halile, brate vod matere, | 538 |
| vidi vone pa turske propasti | 539 |
| šta radijo Baturiću bane, | 540 |
| turskoj curi sreću zazaftijo. | 541 |
| vA tako mi mača i junaštva | 542 |
| —va tako mi mojega bjelana, | 543 |
| va tako mi četeres’ godina— | 544 |
| ja ću ovo sjutra osvetiti | 545 |
| —jä li sjutra, brate, jä l’ prek’sjutra. | 546 |
| Ja ću pitat Baturića bana | 547 |
| čijoj curi pa sreću zastavlja.“ | 548 |
| Tu noćiše, dobro podraniše. | 549 |
| Kad su bili dobro podranili, | 550 |
| sve naprijed careva gazija | 551 |
| —vEj, gazija Đerđelez Alija— | 552 |
| pa za njime Silan Osmanbeže | 553 |
| —Osmanbeže starosvat svatovim’— | 554 |
| pa za njime Mujo bulju’baša | 555 |
| —bulju’baša bješe selambaša— | 556 |
| pa za njima paša sa Budima, | 557 |
| pored njega lički Mustajbeže, | 558 |
| pa za njima beže Bećirbeže | 559 |
| na ćaćinu debelu golubu. | 560 |
| Još kako se Bećko napravijo, | 561 |
| va za njima kita i svatovi, | 562 |
| va po broju dvades’ i pet hiljad’. | 563 |
| Kad su bili do Kanidže bili, | 564 |
| va dobro i’ tamo dočekaše | 565 |
| —dočekaš’ i’ Kanidžki vajane | 566 |
| na valaju i turskom selamu: | 567 |
| poglavare na gornje vahare | 568 |
| va svatove niz rosne livade, | 569 |
| svakom svatu konak i večera. | 570 |
| vOdrediše sedam đeverova | 571 |
| ko će biti đever uz đevojku. | 572 |
| Tu im fino na konaku bilo. | 573 |
| Vazdi svu noć ljudi presjeđeše | 574 |
| —preśeđeše, piju rujno vino. | 575 |
| Mladi momci igre se vigraju | 576 |
| —neki voda gradu po Kanidži, | 577 |
| neki gleda lepi’ devojaka— | 578 |
| vE, ćosaju pa i vašikuju. | 579 |
| Kad se svanu i ogranu sunce, | 580 |
| tad zavika Mujo bulju’baša | 581 |
| —bulju’baša, turski selambaša— | 582 |
| „Hazurula’ kita vi svatovi! | 583 |
| Je li hazur na konja đevojka? | 584 |
| Jam’te curu sedam đeverova!“ | 585 |
| vA zavika lički Mustajbeže, | 586 |
| „Vakat nam je, Mujo, putovati! | 587 |
| Treba danas na Mezevo sići, | 588 |
| đeno čeka dušmanine bane | 589 |
| su četeres’ hiljada vordije | 590 |
| i stotinu vod rata topova. | 591 |
| Treba sjutra dijeliti mejdane | 592 |
| da vidimo čija je Zlatija.“ | 593 |
| A zavika Kanidžki ajane, | 594 |
| „Prijatelju lički Mustajbeže, | 595 |
| vustavi se pa da predanimo. | 596 |
| Nek’ se momci cura nagledaju | 597 |
| —naše cure vašije’ momaka, | 598 |
| vaši momci naši’ devojaka— | 599 |
| neka vaši otpočinu momci.“ | 600 |
| A zavika lički Mustajbeže, | 601 |
| „Fala tebi prijatelju glavni!“ | 602 |
| A đeveri na noge skočiše | 603 |
| —vE, Zlatiju curu prifatiše, | 604 |
| digoše je na konja bjelana. | 605 |
| A da vidiš ličkog Mustajbega, | 606 |
| puno heljbe prosipaše zlata | 607 |
| —sve daruje prijatelje svoje. | 608 |
| Pa naprijed Mujo selambaša, | 609 |
| va za njime stari svat Osmane, | 610 |
| va za njima svikolici redove. | 611 |
| Deverovi u zadu ostaše, | 612 |
| zapozajdni bulju’baša Tale | 613 |
| —on tovari dvan’es’ saisana, | 614 |
| suva ruva i bakrena suda. | 615 |
| Sve svatovi bili votrgnuli | 616 |
| i daleko prvi vodmaknuli, | 617 |
| jä li vost’o Bećko mladoženja | 618 |
| —vost’o Bećko u svoje punice | 619 |
| da daruje punca i punicu, | 620 |
| da daruje mile svasti svoje— | 621 |
| treba zete pa da se pokaže. | 622 |
| Kad je Bećko više polazijo, | 623 |
| za svatovim’ pa je uputijo. | 624 |
| Prvi napr’jed careva gazija | 625 |
| u Ti’anju nesretnu planinu. | 626 |
| Kad se dade njemu pogledati, | 627 |
| kad sjav –, śede sl’jepac nasred puta | 628 |
| va preda se prostr’o kabanicu. | 629 |
| Oba sl’jepac oka zatvorijo, | 630 |
| uteg’o se bijelijem pasom | 631 |
| —va to bješe Baturiću bane. | 632 |
| Pa se bane tako napravijo | 633 |
| pa da njega ne bi poznavali. | 634 |
| Kad napade careva gazija, | 635 |
| tada vika slijepac sa puta, | 636 |
| „vOj, Boga ti, careva gazijo, | 637 |
| daruj meni moju kabanicu | 638 |
| —daj ti meni turi napojnicu.“ | 639 |
| vA momak mu tri dukata bači. | 640 |
| Napade Mujo bulju’baša, | 641 |
| pa vovako sl’jepac govoraše, | 642 |
| „Daruj meni moju kabanicu, | 643 |
| daj ti meni bači napojnicu.“ | 644 |
| Sad mu Mujo tri dukata bači. | 645 |
| Kad napade Silan Osmanbeže | 646 |
| —va na njemu bjegov’ ordenovi –, | 647 |
| va na njemu carski nikšanovi— | 648 |
| tad zavika slijepac sa puta, | 649 |
| „vO, Turčine lički Mustajbeže, | 650 |
| daruj meni moju kabanicu.“ | 651 |
| A zavika lički Mustajbeže, | 652 |
| „A svak daruj slijepca na putu, | 653 |
| a svak podaj šta ga srce steže.“ | 654 |
| Sve svatovi redom prolazili | 655 |
| dok evo ti sedam đeverova | 656 |
| ui među nji’ plemenite Zlate. | 657 |
| A zavika slijepac sa puta, | 658 |
| „O Zlatijo Kanidžkog ajana, | 659 |
| daruj meni moju kabanicu, | 660 |
| ua za zdravlje Bećiragi svome, | 661 |
| da ti Bećir bude vazda zdravo, | 662 |
| da Bog da ti poljubijo lišce, | 663 |
| ti u njega na ruci zaspala.“ | 664 |
| Kada cura riječ otkitila, | 665 |
| pa zalampa u džepove ruke, | 666 |
| stotina mu bači madžarija. | 667 |
| Kad napade momak na golubu | 668 |
| —na golubu beže Bećirbeže— | 669 |
| sad zavika slijepac sa puta, | 670 |
| „O Turčine Bećko mladoženja, | 671 |
| …staru ocu tvome! | 672 |
| Tebe ćaća nema vet jednoga | 673 |
| —a da Bog da pa da mu poživiš! | 674 |
| Daruj meni moju kabanicu, | 675 |
| ti Zlatije vobljubijo lice.“ | 676 |
| Tada momak konja zastavijo | 677 |
| pa von dade stotinu dukata. | 678 |
| vA zavika Vide bajraktare, | 679 |
| „Kupi, bane, vajde da idemo!“ | 680 |
| „Neka, Vide, još Turaka ima. | 681 |
| Aj đe su i sada saisane?“ | 682 |
| Kad se neko uz bogaze krivi, | 683 |
| đeka prvu jä li majku ’suje, | 684 |
| „Prva kriva, zadnja prevaljiva!“ | 685 |
| —kad evo ti bulju’baša Tale | 686 |
| đe von goni dvan’es’ saisana. | 687 |
| Kad napade Tale vuz bogaze, | 688 |
| ua zavika Baturiću bane, | 689 |
| „Kakva j’ ono turska neprilika | 690 |
| štono jaše pretila kulaša, | 691 |
| uoblje noge pa na jednu stranu | 692 |
| ua na drugu čavlena baketa?“ | 693 |
| uA zavika Vide bajraktare, | 694 |
| „uOno ti je budalina Tale. | 695 |
| U njega ti išti napojnicu.“ | 696 |
| Kad napade Tale na kulašu, | 697 |
| „Daj ti meni turi napojnicu! | 698 |
| O, ti čuješ, bulju’baša Tale, | 699 |
| daj ti meni bači napojnicu, | 700 |
| daruj meni moju kabanicu.“ | 701 |
| vA zavika bulju’baša Ibro, | 702 |
| „Čekaj malo, slijepče na putu | 703 |
| —velik mi je trošak osvojijo | 704 |
| u Kanidži bijelome gradu— | 705 |
| dok upitam čavlene bakete | 706 |
| je li koji dinar ostanuo.“ | 707 |
| Poče Tale noge namješćati | 708 |
| ua podiže čavlenu baketu | 709 |
| u kojoj je trideset heksera. | 710 |
| Viđe bane da će poginuti | 711 |
| pa pobježe sasred druma puta, | 712 |
| uosta banu kabanica kleta | 713 |
| i ostade nebrojeno blago. | 714 |
| Sad se savi Tale nis kulaša, | 715 |
| sva četiri roglja sastavijo | 716 |
| pa sve blago u bisage skrenu. | 717 |
| Kabanicu uz leđa privali, | 718 |
| još ovako Tale progovara, | 719 |
| „Fala Bogu i današnjem danu! | 720 |
| Evo n’jesam im’o kabanice, | 721 |
| pa mi dade dušmanine bane.“ | 722 |
| Kad su prvi na Mezevo bili, | 723 |
| polju pola vojska pritisnula, | 724 |
| redom vojska Baturića bana. | 725 |
| Namjestili vod boja topove, | 726 |
| vu turbeta grla vokrenuli. | 727 |
| Kad su Turci na Mezevo bili | 728 |
| —kad se bili redom iskupili— | 729 |
| va da vidiš bulju’baše Muje | 730 |
| đe vovako Mujo progovara: | 731 |
| „vO Turčine Silan Osmanbeže, | 732 |
| a šta ćemo noćas od đevojke? | 733 |
| Muogli bi nam ukrasti devojku.“ | 734 |
| uA zavika Silan Osmanbeže, | 735 |
| „Izaberi stotinu momaka | 736 |
| i đevojku za bijelu ruku, | 737 |
| pa ti vodi curu u turbeta. | 738 |
| Ti je čuvaj, bulju’baša Mujo, | 739 |
| čuvaj curu svu noć do sabaha.“ | 740 |
| Jami curu bulju’baša Mujo | 741 |
| i odabra stotinu momaka, | 742 |
| vodi curu u turbeta kleta, | 743 |
| pa tu čuva svu noj do saba’a. | 744 |
| A kad svanu i ogranu sunce, | 745 |
| kad se vidi crvena čadora | 746 |
| —crven čador Baturića bana— | 747 |
| a pred njime bedevija vrana, | 748 |
| bedevija za džidu svezana. | 749 |
| Jä vrana je kako gavran crni | 750 |
| —Ej, na trku stiže lastavicu, | 751 |
| sve ušima vedro nebo striže— | 752 |
| jä dobra je vrana bedevija: | 753 |
| u oba je voka čarakasta, | 754 |
| u četiri noge kalčinasta. | 755 |
| uA za njeg’ ima silna vojska | 756 |
| —silna vojska ima, i topovi. | 757 |
| Kad se njima dade pogledati, | 758 |
| kad evo ti knjigonoše mlade | 759 |
| đe von nosi knjigu šarovitu, | 760 |
| pa von pita Bećka Bećirbega, | 761 |
| „Đe je beže ličkog Mustajbega, | 762 |
| što je momak curi mušterija? | 763 |
| Neka banu bide džebelija.“ | 764 |
| vA to začu beže Bećirbeže, | 765 |
| preda nj štade i zavika „Ja sam!“ | 766 |
| uA dade mu knjigu napisanu, | 767 |
| kad što mu je bane nakitijo: | 768 |
| „uO Turčine beže Bećirbeže, | 769 |
| misliš, Ture, vodvesti đevojku? | 770 |
| Nećeš nikad preko mene živa | 771 |
| —ta moja je plemenita Zlata! | 772 |
| Hodi meni na mejdan junački. | 773 |
| Zubim ću ti žvalu iskopati | 774 |
| ua handžarom srce izvaditi | 775 |
| —ja ću Zlatu moju ugrabiti!“ | 776 |
| Kada momak knjigu prečitavo, | 777 |
| z druge strane potpis udarijo, | 778 |
| „Čekaj, đido Baturiću bane! | 779 |
| Ti si, bane, v’oma pohasijo. | 780 |
| Hasi đida puna tivka vina | 781 |
| —ja ću tebi na mejdan izići.“ | 782 |
| Pa se vrati staru vocu svome. | 783 |
| Svome vocu zaiska halala, | 784 |
| „Odo’, babo, banu na mejdana | 785 |
| —ja ću banu na mejdan izaći.“ | 786 |
| vA beže mu vajir dovu dava: | 787 |
| „Vajde, sine, u sto dobri’ časa!“ | 788 |
| vA kad Bećko pritište goluba, | 789 |
| iz ordije konja izgonijo. | 790 |
| Čeka tamo careva gazija | 791 |
| —vEj, gazija Đerđelez Alija— | 792 |
| pa pod njime konja uvatijo | 793 |
| i ovako vAlija govori: | 794 |
| „Daj se vrati, beže Bećirbeže | 795 |
| —ti se vrati, ja ću ići za te.“ | 796 |
| „Neću, Bog me, momak jabandžija. | 797 |
| Ne dam nikom plemenite Zlate. | 798 |
| Ja ću banu na mejdan izaći.“ | 799 |
| Alija mu dizgine prifati, | 800 |
| va zavika beže Bećirbeže, | 801 |
| „Pušti, more, dizgine golubu! | 802 |
| Ja ću ići da neću ni doći.“ | 803 |
| A zavika lički Mustajbeže, | 804 |
| „Svi imami na dovu stanite | 805 |
| va kurbane sinu voborite!“ | 806 |
| Tada njemu padoše kurbani | 807 |
| va na dovu stadoše imami, | 808 |
| Bećirbegu moliše za zdravlje. | 809 |
| Bliž’ to bliže, primače se blizu, | 810 |
| kad zavika beže Bećirbeže, | 811 |
| „uO, đidijo Baturiću bane, | 812 |
| jaši tvoju pretilu kobilu | 813 |
| da mi, bane, mejdan dijelimo!“ | 814 |
| A kad skoči Baturiću bane | 815 |
| va prifati koplje koštunovo | 816 |
| —na kome je vod međeda glava | 817 |
| va vu glave dva filova zuba, | 818 |
| va voko njih trista praporaca— | 819 |
| čijem plaši konje i junake, | 820 |
| pa zajava bedeviju vranu, | 821 |
| još zavika Baturiću bane, | 822 |
| „Bježi ćaći, beže Bećirbeže! | 823 |
| Jazuk ti je poginuti mladu, | 824 |
| i ti jesi jedinak u babe.“ | 825 |
| „Neću bane—mejdan da činimo!“ | 826 |
| vOnda reče Baturiću bane, | 827 |
| „Čekaj mene, beže Bećirbeže! | 828 |
| Ja ću moju igrati kobilu, | 829 |
| ja ću junak udariti na te. | 830 |
| vAko li mi, Bećko, ne pobjegneš, | 831 |
| vonda ti ćeš udarati na me.“ | 832 |
| vA na piku Bećirbego stade. | 833 |
| Ban odigra bedeviju vranu | 834 |
| pa je brzu nazad okrenuvo, | 835 |
| bala bane kopljem koštunovim | 836 |
| čijem plaši konje i junake. | 837 |
| Stadijaše golub pobjegnuti, | 838 |
| va ne dade beže Bećirbeže: | 839 |
| „Stoj, golube dobar od mejdana | 840 |
| —stoj golube, nemoj pobjegnuti! | 841 |
| Pa nemoj se dobar prepanuti | 842 |
| —ta dosta si nogam pogazijo.“ | 843 |
| Kad dotrča Baturiću bane, | 844 |
| mahnu kopljem, polećeše glava | 845 |
| —va poleće vod međeda glava— | 846 |
| vona pade pred konja goluba, | 847 |
| a golub je nogam pogazijo. | 848 |
| Tad zavika Baturiću bane, | 849 |
| „Sad ti hajde, beže Bećirbeže | 850 |
| —sad ti hajde, udaraćeš na me.“ | 851 |
| „Čekaj mene, Baturiću bane!“ | 852 |
| Prevari si beže Bećirbeže | 853 |
| pa odigra ćaćina goluba, | 854 |
| va kad viknu vila viz oblaka, | 855 |
| „Bože mili, čudaga mejdana! | 856 |
| Već dvojica mejdan dijeliše | 857 |
| —dijeliše pa se rastadoše | 858 |
| đe pobježe jedan od drugoga.“ | 859 |
| Kad s’ okrenu Bećko na golubu, | 860 |
| kad mu bane vilu učinijo | 861 |
| —bježi bane vu svoju vordiju. | 862 |
| Tada Bećko konja vokrenuvo | 863 |
| pa za njime poljem poletijo, | 864 |
| a zapuca četeres’ topova | 865 |
| —salkum puca, crnu zemlju buca. | 866 |
| Tu Bećiru dobra sreća bila, | 867 |
| niti pade ni dopade rana. | 868 |
| Pod topove junak ujagmijo, | 869 |
| pa za njime momak poletijo | 870 |
| —Hej, gazija Đerđelez Alija. | 871 |
| Zavikaše turske buljukbaše | 872 |
| „Pa na noge, turski krajišnici! | 873 |
| Blag’ onome ko danas pogine | 874 |
| vaj kabilu leđa ne vokrene | 875 |
| —dženetu su vrata votvorena | 876 |
| vaj izišle dženetske hurije; | 877 |
| u rukam im krzli peštemalji | 878 |
| što faćaju današnje ševite.“ | 879 |
| Pa na noge momci zuhuriše, | 880 |
| juriš udri sa četiri strane. | 881 |
| vA kad momak na topove side, | 882 |
| uči momak ezan na topove | 883 |
| —na topovim i na toprakmali— | 884 |
| va još kako vuči žalovito | 885 |
| i jovako momak progovara: | 886 |
| „Naprijed’te naša braćo draga, | 887 |
| danas naša sila zadobila! | 888 |
| Ja sam samac uzevo topove, | 889 |
| sve topove lešom zavalijo, | 890 |
| toprakmare krvi napojijo.“ | 891 |
| vA naprijed sila svakolika. | 892 |
| Jeka stala za četiri sata. | 893 |
| Bože mijo, neuredna jada! | 894 |
| Sve proljécu konji prez junaka | 895 |
| jä li momci prez dobrije’ konja; | 896 |
| stoji zveka pale i jandžara, | 897 |
| stoji jeka ranjena junaka; | 898 |
| brežine se glavom okitile | 899 |
| —Ej, doline krvi napojile. | 900 |
| A kad bilo pa četiri sata, | 901 |
| tada puška bila udefila, | 902 |
| va ranjeni krajem puta ječe. | 903 |
| Neko viče „Podigni me, druže!“ | 904 |
| Neko viče „Ne nagoni na me! | 905 |
| Ubiću te da si vjenčan za me.“ | 906 |
| A kad bilo pa se zgotovilo, | 907 |
| vonda veli silan Mustajbeže, | 908 |
| „Bože dragi, daj mi vjetar ladan; | 909 |
| da mi pu’ne s mora provijenca, | 910 |
| da goni tamu sa Mezeva, | 911 |
| da ja vidim čija sila dobi, | 912 |
| čija danas sila zadobila.“ | 913 |
| Od Boga mu mogbul dova bila | 914 |
| pa mu s mora provijenca pu’nu, | 915 |
| pa voćera us planine tamu | 916 |
| kako vuci prebijele ovce. | 917 |
| vA kad viđe Silan Osmanbeže | 918 |
| da je turska sila zadobila, | 919 |
| pa su vonda pošli do turbeta. | 920 |
| Kad turbetu bili silazili, | 921 |
| kada niko u turbetu nema | 922 |
| —niti ima lijepe devojke, | 923 |
| niti ima momka nijednoga. | 924 |
| Sva su turbe krvi poštapane, | 925 |
| va pa ječi bulju’baša Mujo, | 926 |
| va rane ga osvojile ljute. | 927 |
| A zavika Silan Osmanbeže, | 928 |
| „Brate Mujo po hiljadu puta, | 929 |
| kamo tebi stotinu momaka, | 930 |
| kamo li ti plemenita Zlata?“ | 931 |
| A zavika Mujo bulju’baša, | 932 |
| „O, Boga mi, Silan Osmanbeže, | 933 |
| kad je danas oko podne bilo, | 934 |
| va vudari Baturiću bane, | 935 |
| i pred njime pa pe’ stotin’ druga. | 936 |
| Kad pet stotin’ idri na stotina, | 937 |
| pa se brani dva puna savata | 938 |
| dok je bilo pa sve izginulo. | 939 |
| Jami bane plemenitu Zlatu | 940 |
| pa pobježe us planinu š njome | 941 |
| na kobili vitkoj bedeviji.“ | 942 |
| Tad zakuka beg Mustajbeg lički, | 943 |
| tad zakuka Silan Osmanbeže: | 944 |
| „Bože mili, zaludu junaštvo!“ | 945 |
| Potekoše putem us planinu. | 946 |
| Kada gori u planinu bili, | 947 |
| kad nađoše Mujina Valila | 948 |
| đe von rane krajem puta l’ječi | 949 |
| —l’ječi Halil, al’ je ranjen teško— | 950 |
| va zavika Silan Osmanbeže, | 951 |
| „vO, Turčine Mujagin Halile, | 952 |
| je li davno proš’o Baturiću?“ | 953 |
| „vA jes’ davno, lički Mustajbeže.“ | 954 |
| „Je li njega viko voćeravo?“ | 955 |
| „vOćera ga careva gazija | 956 |
| —vEj, gazija Đerđelez Alija— | 957 |
| na doratu konju kosatome. | 958 |
| Pocrnijo kako čavka crna, | 959 |
| nem’ naj njemu ruba ni valjina, | 960 |
| na doratu grive ni perčina.“ | 961 |
| Kad to začu lički Mustajbeže | 962 |
| i sa njime Silan Osmanbeže, | 963 |
| uodma’ dalje konje proćerali. | 964 |
| Kad su voni na Jabuku bili | 965 |
| uoklen s’ ono vidi do Kotara, | 966 |
| kada bježi Baturiću bane | 967 |
| va von goni bedeviju vranu, | 968 |
| va von nosi plemenitu Zlatu, | 969 |
| a za njime Đerđelez Alija, | 970 |
| va za njime kletim poljem trče. | 971 |
| Tad zavika Silan Osmanbeže, | 972 |
| „vO, Turčine Đerđelez Alija, | 973 |
| nemoj pušćat plemenite Zlate!“ | 974 |
| Stad’ udarat konja pretiloga | 975 |
| —kud ga kuca, sve mu koža puca | 976 |
| a vondalen krvca zalijeva. | 977 |
| Kad poleće dorče vod mejdana, | 978 |
| pa von stiže Baturića bana | 979 |
| —đe ga stiže, pa pred njega prođe— | 980 |
| va von vide pa prsi ufati. | 981 |
| Jami bane dvije puške male | 982 |
| da vubije Đerđelez Aliju. | 983 |
| U Alije gole prsi klete, | 984 |
| pa vovako junak progovara: | 985 |
| „Udri bane, ne žali olova. | 986 |
| jEvo prsi što će dočekati | 987 |
| i o’đe se olovo saviti!“ | 988 |
| Kad mu dvije puške zagrmlješe | 989 |
| —Ej, jAliju u prsi vudriše— | 990 |
| vudriše ga va ne nagubiše. | 991 |
| Sad Alija nadžačinu jami | 992 |
| pa von njome vuždi puštimice, | 993 |
| vu zličicu vudari junačku | 994 |
| i stavi ga na zelenu travu. | 995 |
| Pa mu rusu odsiječe glavu, | 996 |
| navambira kobu na dorina, | 997 |
| pa se momak vrati na Mezevo. | 998 |
| Kad evo ti bega Bećirbega | 999 |
| —i on poš’o gonit Baturića. | 1000 |
| Govori mu silan Bećirbeže, | 1001 |
| „Fala tebi, Đerđelez Alija!“ | 1002 |
| vAlija mu śede govoriti, | 1003 |
| „Da si mene, Bećko, pušć’o, | 1004 |
| ja bi’ jutros njega pogubijo.“ | 1005 |
| Na Mezevo pa su izlazili, | 1006 |
| pa šehit’u braću iskupiše. | 1007 |
| Dobri momci va voštri nadžaci, | 1008 |
| časkom rake braća pokopaše | 1009 |
| pa šehit’u braću zatrapiše, | 1010 |
| va ranjeno društvo iskupiše. | 1011 |
| Nanosila Turci načiniše | 1012 |
| —sve dva koplja va četiri momka— | 1013 |
| pa ranjena meću na srijedu | 1014 |
| da i’ Turci nose na Turćiju. | 1015 |
| vAj, odoše svatovi votalen. | 1016 |
| Koliko je beže izgubijo? | 1017 |
| Pet hiljada izgubijo druga, | 1018 |
| va dvades’ mu ostalo hiljada. | 1019 |
| Pa von ode na široku Liku | 1020 |
| —va von ode, va svadbu provede. | 1021 |
| Beže čini svadbu i veselje, | 1022 |
| va ranjene daje na hećime | 1023 |
| —beže plaća sve iz džepa svoga. | 1024 |
| I Bećko se vozenijo š njome, | 1025 |
| i petero đece je rodijo | 1026 |
| —troje žensko jeste, dvoje muško— | 1027 |
| i živjela pedeset godina | 1028 |
| —to živjela, vonda je vumrla. | 1029 |
| Ne znam više, niti pjesme ima. | 1030 |
redakcija: 18 · iii · 2001