| Ej, Đȅ sedímo da se veseljímo, [1148] | 1 |
| Ej, dȁ bi nas i Bȏg veseljȉjo, | 2 |
| veseljȉjo pȃ razgovorȉjo, | 3 |
| E, pa ljȅpšu nam srȅću dijeljȉjo | 4 |
| na ovȍme mȅstu i svȁkōme. | 5 |
| Sȁd po tȍme, mòja brȁćo drȃgā, | 6 |
| pȃ velímo da pȅsmu brojímo. | 7 |
| Ej, dȃvno nȅkad u zemánu bílo, | 8 |
| dȃvno bílo, sàda pomȉnjēmo | 9 |
| na ovȍme mȅstu i svȁkōme. | 10 |
| Jèdnōm vȁktu a stȃrōm zemánu, | 11 |
| Sultȃn Seljīm rȁta jotvorȉjo | 12 |
| sa kraljȉcōm od grȁda Bagdáta. | 13 |
| E, sprȇmī sultȃn stȏ hȉljāda vōjskȇ, | 14 |
| jenjȉčāra sȋna njegȍvōga, | 15 |
| a sa vōjskȏm kùhvet i topȍve. | 16 |
| Sprȇmī š njȉma pȁše i vezíre, | 17 |
| pȃ sīdȍše do grȃda Bagdáta. | 18 |
| Bȉjo Bagdȃt dvādȅset gȍdīna | 19 |
| bez prȍmena dȁnjem i po nòći, | 20 |
| nit' mu vȃra nađe jod duvára, | 21 |
| a deljȃtim da učȉnī kvȃra. | 22 |
| Ùhālji se cȁreva ordȉja. | 23 |
| U ordȉju bȍljēs' pogodȉla. | 24 |
| Pȁše nȁmah knjȉgu načinjȅlji, | 25 |
| sprēmȉše je nȁšēmu sultánu: | 26 |
| „Sultȃn Selȋm, od svȉjeta sȗnce, | 27 |
| fájda nȉje da bȉješ Bagdáta. | 28 |
| Mȋ ga bȉsmo dvādȅset gȍdīna. | 29 |
| Nȉt' odbȉsmo vȃra jod duvára, | 30 |
| nȉ Bagdátu nalȁzismo vráta, | 31 |
| ni kȁmena kȍljiko krȅmena.‟ | 32 |
| Kȁd ta cȁru knjȉga ćatisala, | 33 |
| pa pokȕpī pȁše i vezíre, | 34 |
| rȇdom lálje a rȇdom ridžálje, | 35 |
| pa pȁšima sultȃn besȅdašē: | 36 |
| „Moje lálje, pȁše i vezíri! | 37 |
| Alj' nam valjȃ Bagdȃt prifȁtiti, | 38 |
| alj' Stambȍla zȅmlju jostȁviti, | 39 |
| pa prijèći nȁšoj dȅdovini, | 40 |
| dȅdovini zȅmlji Brȕsi rȃvnōj?‟ | 41 |
| Ej! Kad pȁše čȕše i veziri, | 42 |
| svȁkī šūti, ništa ne govȍrī. | 43 |
| Sad govȍrī Rágibi vȅzīre: | 44 |
| „Sultȃn Selȋm, od svȉjeta sȗnce, | 45 |
| prȏj' se vrȃga i bijela Bagdáta! | 46 |
| Da ga bȉješ stȍtinu gȍdīna, | 47 |
| nȉ ćeš vȃra jòdbit od duvára, | 48 |
| ni kȁmena kȍljiko krȅmena, | 49 |
| nȉt' mu mȍreš nalȁziti vráta. [1149] | 50 |
| Pȕšti stola i pȕšti Stambȍla! | 51 |
| Stàmbol zèmlja vlȁškā dȅdovina, | 52 |
| zèmlja ti je svòja dȅdovina. | 53 |
| Bȍljā zèmlja jȅste za Turćȉna.‟ | 54 |
| Na tȏ sultȃn šćáše kondȉsati, | 55 |
| nȏ kad skȍćī pȁša Sehīdȉja. | 56 |
| U Sējdȉje sto i kȕsur gȍdīna. | 57 |
| Ej, pred cȁrom divȃn ufȁtijo: | 58 |
| „Sultȃn Selȋm, od svȉjeta sȗnce, | 59 |
| ti ne slȕšā' murtȁtina tvȏga, | 60 |
| murtȁtina Rágibi vezíra, | 61 |
| nȏ će dédo tèbe svȅtovati! | 62 |
| Ti ne prȏj' se bijèla Bagdáta! | 63 |
| Udrȉćemo Bagdȃt prifȁtiti. | 64 |
| A ne pȕšti stòla i Stambȍla! | 65 |
| Stàmbol ti se sȁbljōm zadobȉjo. | 66 |
| Neka Brȕsa sedȋ mȅstu svȏme! | 67 |
| Nȏ naćìni turàlji fermána, | 68 |
| a fermánu náđi tatȁrina! | 69 |
| Na kȏga ćeš fermȃn oprȁviti? | 70 |
| Sprȅm' fermána Bȍsni halovȉtōj, | 71 |
| Ej, na gāziju Đerđèljez Aljȉju, | 72 |
| Ej! na gāziju Đerđèljez Aljiju, | 73 |
| E, naćìni ga Bȍsni komandárom, | 74 |
| E, nȅk,' pokȕpī Bȍsnu cȉpcijelu, | 75 |
| z Bȍsnē vōjskȇ stȍtinu hȉljāda, | 76 |
| Ej, nek' Bȍsni bidē komendárom, | 77 |
| nȅk' ti Bȍsna jod indáta dȏđē! | 78 |
| Bȍsna će ti Bagdȃt prifȁtiti, | 79 |
| ostȁće ti Stambol u rukȁma.‟ | 80 |
| Kȁd tȏ sultȃn sȁbrā lakrdȉju, | 81 |
| Sehīdȉju do koljȅna prȋmī: | 82 |
| „Ȃj afèrim, dȇdo Sehīdȉja!‟ | 83 |
| Vȋknu pȁše pȃ rȇdom vezíre, | 84 |
| Šehisláma svojȇga imáma, | 85 |
| da naćȉnī turàlji fermana. | 86 |
| Sȃm je Islȃm fermȃn naćinȉjo | 87 |
| —tȗ sultȃn je mȕhur udȁrijo— | 88 |
| na gāzȉju Đerđèljez Aljȉju, | 89 |
| naćìnje ga Bȍsni komendárom. | 90 |
| „Ej, gazȉjo, Đerđèljez Aljȉjo, | 91 |
| da devljȅtu sljȅgnēš od indáta, | 92 |
| da pokȕpīš stȍtinu hiljāda, | 93 |
| bùtum Bȍsnu pȃ Hercȅgovinu, | 94 |
| da devljȅtu sljȅgnēš u hizmȅtu!‟ | 95 |
| Pȃ sad vȋknu Sȕku ćohadára, | 96 |
| ćohadára, carskōg tartȁrina. | 97 |
| „Đe si, Sȕka, cȁrev tatȁrine? [1150] | 98 |
| Ti siljȅzi u tȃvlu cȁrevu! | 99 |
| Bȋrā', Sȕka, ȁte i parȉpe, | 100 |
| koji će te Bosni prenositi! | 101 |
| Da prifatiš careva fermana, | 102 |
| da ga Bosni nosiš halovitoj | 103 |
| na gaziju Đerđeljez Aljiju!‟ | 104 |
| Ej, kad Suka sabra lakrdiju, | 105 |
| pa u carsku tavlu dolazijo. | 106 |
| Bira ate, a bira paripe, | 107 |
| pa menzilske konje izvodijo | 108 |
| pod takumom i pod saltanetom. | 109 |
| Pa sniješe careva fermana. | 110 |
| Pa sad Suka jodpući đećermu, | 111 |
| u prsima ferman preložijo. | 112 |
| ‚Jalah‛ reće, zasede menzila. | 113 |
| Tatar viknu, suruđija pisnu, | 114 |
| pa krenuše sa grada Stambola, | 115 |
| sa Stambola grada carevoga, | 116 |
| dokljen skelji moru silaziše, | 117 |
| a na skelje moru dolaziše, | 118 |
| pa na more vozi ju đemiju. | 119 |
| Uvoziše sebe i paripe, | 120 |
| pa pušćaše pr'o mora đemiju | 121 |
| kā zvijezdu preko vedra neba | 122 |
| dok ispade šeher Seljaniku. | 123 |
| S Seljanika pitomu Jušćupu, | 124 |
| sa Ušću pa kršu Kaćaniku, | 125 |
| s Kaćanika juz Kosovo ravno, | 126 |
| sa Kosova do Jani Pazara. | 127 |
| Trgovištu polje pregaziše. | 128 |
| Niz Bosni se mašiše gradova, | 129 |
| gradovima niz Bosnu ponosnu. | 130 |
| Kud skitaše, za Aljiju pita, | 131 |
| za gaziju Đerđeljez Aljiju. | 132 |
| Kazaše ga ju gradu Kajniđi. | 133 |
| Tera tatar u gradu Kajniđi. | 134 |
| A kad dođe, do u Kajniž' side, | 135 |
| Ej, traži kulu Đerđeljez Aljije. | 136 |
| E, kazaše mu kulu i kapiju. | 137 |
| Tatar brže tera na kapiju, | 138 |
| pa zatrupa halkom na vratima. | 139 |
| Jeknu halka ja goljema vrata. | 140 |
| Nemaše tu Đerđeljez Aljije, | 141 |
| samo stara do penđera majka. | 142 |
| Kad je majka vrata jopazila, | 143 |
| pušća stara avaz od odaje: | 144 |
| „Ko mi halku dira na kapiji? | 145 |
| Doma nema Đerđeljez Aljije.‟ | 146 |
| Kad tatarin sabra lakrdiju: | 147 |
| „Ej, stara hanko, Bog ti đenet dao! | 148 |
| Kam' gazije Đerđeljez Aljije, | 149 |
| da teslimirn careva fermana?‟ | 150 |
| Tā put stara pa mu odgovara: | 151 |
| „E, moj sine, carev tatarine, | 152 |
| doma nije Đerđeljez Aljije. | 153 |
| Ti poda se poteraj menzila, | 154 |
| E, tera' konja novijem sokakom! [1151] | 155 |
| Otisni ga niz novu ćaršiju, | 156 |
| od ćaršije do stare đamije, | 157 |
| tu ćeš naći Đerđeljez Aljiju. | 158 |
| Danas ni se petak dogodijo, | 159 |
| Ej, jon đumu klanja u đamiji.‟ | 160 |
| Tā put tatar garaknu menzila, | 161 |
| a krenu ga novijem sokakom, | 162 |
| sokacima niz novu ćaršiju. | 163 |
| Pa kad dođe do stare đamije, | 164 |
| tā put Turci iz đamije izljeglji, | 165 |
| ispanulji bašći u đamiju, | 166 |
| a među nji' vais efendija. | 167 |
| Stasa tatar, pa him pomen dade | 168 |
| —seljam dade, ustavi menzila. | 169 |
| Ej, svi skoćiše, seljam prifatiše, | 170 |
| hožđeldije dodaju tataru, | 171 |
| za sultansko zdravlje jupituju. | 172 |
| Tā put reće carev tatarine: | 173 |
| „Pa ćuste l' me, bosanske gazije! | 174 |
| Je lji vođe Đerđeljez Aljija? | 175 |
| Dalj' je o'đe, alj' ga ne poznajem?‟ | 176 |
| Aj, kad ćuše age Bosanlije: | 177 |
| „Ko je hođi do desna koljena, | 178 |
| mala suma, pleći širokija, | 179 |
| tanke brke pr'o oba ramena, | 180 |
| to je nama Đerđeljez Aljija.‟ | 181 |
| Tā put tatar odpući đećermu, | 182 |
| pa izvadi careva fermana, | 183 |
| pa sad viće Đerđeljez Aljiju: | 184 |
| „Hod', Aljijo, careva gazijo, | 185 |
| da prifatiš careva fermana!‟ | 186 |
| Kad Aljija ferman opazijo, | 187 |
| lako momak na noge skoćijo, | 188 |
| a prilazi carskom tatarinu. | 189 |
| Sedam put je patu jućinijo, | 190 |
| osmi put je ferman prifatijo, | 191 |
| E, prifatijo, pa ga poljubijo, | 192 |
| pa ga vais pruži efendiji. | 193 |
| Kad je hođa ferman prifatijo, | 194 |
| svi ustaše na noge Bošnjaci. | 195 |
| E, stade hođa ferman preućiti, | 196 |
| a kad vide šta jazija prića, | 197 |
| pa su hođu suze judarile, | 198 |
| E! valja suze niz oba obraza, | 199 |
| a pita ga Đerđeljez Aljija: | 200 |
| „Stari hođa, vais efendija, | 201 |
| rašta plaćeš te suze ronahu? | 202 |
| Ako su me katal ućineli, | 203 |
| nije car me katal ućinijo, | 204 |
| no murtati, da od Boga nađu. | 205 |
| Znadi, Aljo ne da glave ramu –, | 206 |
| ne da Aljo glave badihava!‟ | 207 |
| Ej, tā put reće stari efendija: | 208 |
| „E, moj sine, Đerđeljez Aljijo, | 209 |
| ne traži te devljet po garazu, | 210 |
| no te sultan traži po junaštvu. | 211 |
| Bijo Bagdat dvadeset godina, [1152] | 212 |
| ratovao sultan sa kraljicom, | 213 |
| sa kraljicom od grada Bagdata, | 214 |
| nit' odbilji vara jod duvara, | 215 |
| ni kamenja koljiko kremena, | 216 |
| niti našli jod Bagdata vrata, | 217 |
| pa je sultan ferman naćinijo | 218 |
| na gaziju Đerđeljez Aljiju, | 219 |
| da pokupiš Bosnu cipcijelu, | 220 |
| z Bosne vojske stotinu hiljada, | 221 |
| da devljetu sljegneš u hindatu, | 222 |
| da mu primiš bijela Bagdata, | 223 |
| da se Bosna pominje do vijeka.‟ | 224 |
| Kad Aljija sabra lakrdiju: | 225 |
| „Ej, stari hođa, vais efendijo, | 226 |
| lasno bi' mu Bosnu pokupijo, | 227 |
| z Bosnom bi' mu Bagdat prifatijo, | 228 |
| tek imadem roditelja moga, | 229 |
| staru majku šikalji odaji. | 230 |
| Ne znam šta će đevab đevabiti | 231 |
| dok ne pitam ostarelu majku. | 232 |
| Hatar majci ištetiti neću. | 233 |
| Tek ćuste l' ga, carevi tatari, | 234 |
| vaše konje zased'te menzile; | 235 |
| ajd', idemo kod moje kapije, | 236 |
| te ćemo mi noćas prenoćiti, | 237 |
| i staru ću majku upitati! | 238 |
| Ako majka halaluke dadne | 239 |
| te mi izun i halala dadne | 240 |
| da pokupim Bosnu i Krajinu, | 241 |
| a sa Bosne stotinu hiljada, | 242 |
| da devljetu sljegnem od indata, | 243 |
| da prifatim bijela Bagdata, | 244 |
| ja ću caru đevab đevabiti, | 245 |
| Ej, kad ću z Bosnom u Bagdatu doći.‟ | 246 |
| Ej, ustaše carevi tatari, | 247 |
| zasedoše dva konja menzila, | 248 |
| za Aljijom novijem sokakom. | 249 |
| Povede hi kod bojeve kulje. | 250 |
| Viknu Aljo sedam bajraktara: | 251 |
| „Prifatite konje menzetile!‟ | 252 |
| Neki konje ju topla podruma, | 253 |
| Aljo š njima juz skaljine kulji. | 254 |
| Dovede hi šikalji jodaji. | 255 |
| Kahveđije kahvu saldišuju; | 256 |
| kahvu piju, dimovi se biju, | 257 |
| pa junaćki ćeif zadobili. | 258 |
| Akšam prođe, pa većera dođe; | 259 |
| bijela him ljeba nastaviše, [1153] | 260 |
| debeloga mesa jovnujskoga. | 261 |
| Dobro bilo, bolje bit' ne more, | 262 |
| te jedoše, pa sofre digoše, | 263 |
| a zaseše po meku šiljtetu. | 264 |
| Kahveđije kahvu saldišuju. | 265 |
| Sade zovnu majku jod odaje, | 266 |
| pa sad Aljo majci govoraše: | 267 |
| „Majko moja—đeneta ti tvoga!— | 268 |
| eve mene turalji fermana, | 269 |
| E, fermana sa našeg sultana. | 270 |
| Mene sultan traži jod gajreta. | 271 |
| Na mene je ferman opravijo, | 272 |
| na gaziju Đerđeljez Aljiju. | 273 |
| Nađene me ‚komendar Aljijom,‛ | 274 |
| da pokupim Bosnu cipcijelu | 275 |
| —butum Bosnu pa Hercegovinu, | 276 |
| od Bosne mi stotinu hiljada— | 277 |
| da devljetu sljegnem od indata, | 278 |
| da mu bijem bijela Bagdata, | 279 |
| da prifatim grada kraljićina, | 280 |
| da devljetu kljuće tesljimimo. | 281 |
| Šta ćeš mene izum pokloniti? | 282 |
| Ho' lj' mi, majko, halaluke dati?‟ | 283 |
| Kad ću stara, sinu odgovara: | 284 |
| „Ti, moj sine, Đerđeljez Aljijo, | 285 |
| haj', devljetu sljegni u hizmetu, | 286 |
| te ti caru od hindata sidi! | 287 |
| Skupi Bosnu i Hercegovinu, | 288 |
| z Bosne vojske stotinu hiljada, | 289 |
| z ti caru jod gajreta sidi!‟ | 290 |
| Kad Aljija sabra lakrdiju: | 291 |
| „Majko moja—đeneta ti tvoga!— | 292 |
| ja bi' lasno Bosnu pokupijo | 293 |
| i sultanu od gajreta bijo, | 294 |
| i devljetu Bagdat prifatijo, | 295 |
| no znaš, majko, nije davno bilo, | 296 |
| kad sam, majko, curu isprosijo. | 297 |
| Prosi' curu bijelu Budimu, | 298 |
| po imenu Budimku Fatimu, | 299 |
| pa se dušman curi nafatijo, | 300 |
| azgin dušman Lauš đenerale | 301 |
| sa Posavlja grada dušmanskoga. | 302 |
| Kad će mene ćuti u Bagdatu, | 303 |
| on će gradu ka Budimu doći, | 304 |
| a pokupit kalabaluk druga, | 305 |
| Budimku mi zajagmit Fatimu, | 306 |
| ostat, majko, brukom do vijeka, | 307 |
| bez promena dok mi je koljena.‟ | 308 |
| Kad tu stara sabra lakrdiju: | 309 |
| „Milji sine, Đerđeljez Aljijo, | 310 |
| majka će te bolje svetovati. | 311 |
| Ti naćini ljis' knjige šarene, | 312 |
| ama dadni Kahru bajraktaru, | 313 |
| neka Kahro opremi zekana, | 314 |
| pa nek' side do grada Budima. | 315 |
| A šta ćeš ti knjigi udariti? | 316 |
| Piši knjigu Budimki Fatimi: | 317 |
| ‚E, ću lji me, Budimka Fatimo! | 318 |
| Ho' lj' me s hrzom prićekat, devojko, | 319 |
| da devljetu sljegnem u hizmetu, | 320 |
| da bijemo bijela Bagdata? [1154] | 321 |
| Sa mnom vojske stotinu hiljada. | 322 |
| More biti tamo poginuti. | 323 |
| Znamo kolj'ko u Bagdat će biti | 324 |
| —al' će mlogo, alj' odviše malo. | 325 |
| Da lj' me moreš s hrzom prićekati, | 326 |
| da lj' se mores sa Budima branit? | 327 |
| Hoću lj' caru ju hizmet otići?‛ | 328 |
| Šta će Fata đevab đevabiti, | 329 |
| ti ćeš caru đevab povratiti.‟ | 330 |
| Namah Aljo knjigu prifatijo, | 331 |
| pa na knjigu udari jaziju, | 332 |
| a sve piše Budimki Fatimi, | 333 |
| pa sad Kahra zovnu bajraktara: | 334 |
| „Na ti, Kahro, knjigu šarovitu! | 335 |
| Brže sprema' u podrum zekana, | 336 |
| mući konja bijelu Budimu, | 337 |
| traži pravo Budimku Fatimu, | 338 |
| tesljimi mu knjigu jod Aljije!‟ | 339 |
| Kad ću Kahro, knjigu prifatijo, | 340 |
| pa silježe do topla podruma, | 341 |
| pa široka jopremi zekana, | 342 |
| jä krenu ga na gradsku kapiju, | 343 |
| Ej, s kapije poljem zeljenijem. | 344 |
| Nesta polja, priđe planinama, | 345 |
| dokljen side do grada Budima, | 346 |
| na kapiju Budimki Fatimi. | 347 |
| Tuna dvades' nađe tevabija. | 348 |
| On sastasa, pa him seljam dade. | 349 |
| Tevabije hožđeldije daju, | 350 |
| za mirno se zdravlje jupituju. | 351 |
| A što Kahro reće bajraktare? | 352 |
| „Je lji doma Budimka Fatima, | 353 |
| da tesljimim knjigu od Aljije?‟ | 354 |
| E, rekoše mlade tevabije: | 355 |
| „Kaduna je gore u odaji, | 356 |
| u kafezu Budimka Fatima.‟ | 357 |
| Sad otoše, haber ućinjelji; | 358 |
| ete Fata slazi niz bojeve. | 359 |
| Brže Fatka do kapije dođe, | 360 |
| aman Kahru hožđeldije daje, | 361 |
| ruku pruži, te se rukovalji. | 362 |
| Kahro njojzi knjigu tesljimijo. | 363 |
| Kad Fatima knjigu prifatila | 364 |
| pa na knjigi pećat salomila, | 365 |
| pa niz knjigu pregljeda jaziju. | 366 |
| Pa kad vide šta jazija prića, | 367 |
| a ko njojzi knjigu opremijo, | 368 |
| vide đe je knjiga od Aljije, | 369 |
| pa sad Fata Kahru govoraše: | 370 |
| „Stan' polako, Kahro bajraktare, | 371 |
| dok naćinim drugu šarovitu, | 372 |
| da je nosiš Đerđeljez Aljiji!‟ | 373 |
| Tu spuštila, drugu prifatila, | 374 |
| pa na drugu naćinje jaziju. | 375 |
| „Ej, gazijo Đerđeljez Aljijo, | 376 |
| a što pitaš Budimku Fatimu? | 377 |
| Aj, devljetu sljegni u hizmetu! | 378 |
| Ti pokupi Bosnu cipcijelu, | 379 |
| sljegni z Bosnom caru jod indata, | 380 |
| pa prifati bijela Bagdata! | 381 |
| Fata će te s hrzom prićekati. | 382 |
| Da me skolju do tri kraljevine, [1155] | 383 |
| braniću se sa Budima grada, | 384 |
| niti odbit vara od duvara, | 385 |
| a deljatim Budim prifatiti. | 386 |
| A ne boj' se, careva gazijo! | 387 |
| Ako ne šće tako juraditi, | 388 |
| spremi mene kanalji dorata, | 389 |
| a spremi mi sablju dimiškinju, | 390 |
| a spremi mi siljah i oruže, | 391 |
| i spremi mi tvojega dorata! | 392 |
| Ja ću caru Bosnu pokupiti | 393 |
| i devljetu od indata sići, | 394 |
| z božom pomoj prifatit Bagdata. | 395 |
| Ja ću tebe đerđef opremiti | 396 |
| —spremit đerđef i kudelju moju— | 397 |
| pa ti predi s majkom u odaju!‟ | 398 |
| Pa mu knjigu sprati šarovitu. | 399 |
| Ode Kahro zemljom i svijetom | 400 |
| —jođe, jođe, do Kajniđe dođe, | 401 |
| baš na kulu Đerđeljez Aljije, | 402 |
| i tu nađe careve tatare. | 403 |
| Dođe Kahro, pa him seljam dade, | 404 |
| pa Aljiji knjigu opružijo. | 405 |
| Kad Aljija knjigu prifatijo, | 406 |
| E, pa na knjigi pećat salomijo, | 407 |
| pa niz knjigu pregljeda jaziju. | 408 |
| Ej, kad vide šta jazija prića, | 409 |
| aman Aljo što se zasramijo! | 410 |
| Nausnice majci besedaše: | 411 |
| „Ljiko moja—đeneta ti tvoga!— | 412 |
| baka, baka Budimke Fatime, | 413 |
| Ej, što je mene Fata prekorila, | 414 |
| —prekorila, pa me zasramila, | 415 |
| prekorila, pa me zasramila! | 416 |
| Ako neću caru ju hizmetu, | 417 |
| Ej, i da mu spremim kanalji dorata, | 418 |
| da mu spremim sablju i joruže, | 419 |
| ona mene đerđef i kudelju, | 420 |
| da ja predem s tobom u odaju; | 421 |
| ona će mu Bosnu pokupiti, | 422 |
| kupit Bosnu i Hercegovinu, | 423 |
| pa devljetu u hizmetu sići, | 424 |
| Ej, devljetu Bagdat prifatiti. | 425 |
| Šta ću, majko, jod života svoga?‟ | 426 |
| Pa naćinje sitnu buruntiju, | 427 |
| a ovako caru upisao: | 428 |
| „Sultan Seljim, od svijeta sunce! | 429 |
| Ej, ćekaj mene tri meseca ravna, | 430 |
| dok pokupim Bosnu i Krajinu, | 431 |
| z Bosne vojske stotinu hiljada, | 432 |
| pa me eto ka gradu Stambolu, | 433 |
| da ti sljegnem do grada Bagdata, | 434 |
| z božom pomoj Bagdat prifatiti!‟ | 435 |
| Pa mu spremi careve tatare. | 436 |
| Ej, jotoše carevi tatari. | 437 |
| Aljo zovnu sedam bajraktara, | 438 |
| pa zasede ćošku šarenome. | 439 |
| Knjige traži, kaljem drvo maši, [1156] | 440 |
| pa niz knjige sve gradi jazije. | 441 |
| Đe će koju knjigu jopraviti? | 442 |
| Prvu što je knjigu jopravio, | 443 |
| sprema Šali sa grada Mojstara. | 444 |
| Drma Šala s trides' i dva grada. | 445 |
| „Da mi, Šala—vojsku pokupiću!— | 446 |
| kupi vojske trideset hiljada, | 447 |
| da devljetu sljegnem u hizmetu. | 448 |
| E, me sultan u Stambolu traži, | 449 |
| traži z Bosne stotinu hiljada.‟ | 450 |
| Tu spremijo, jopet naćinijo, | 451 |
| opremi je ljićkom Mustajbegu: | 452 |
| „Beg Mustajbeg sa Ljike krvave, | 453 |
| kupi vojske što najviše more! | 454 |
| Valja nama stotinu hiljada, | 455 |
| da devljetu sljegnu ju hizmetu, | 456 |
| da bijemo bijela Bagdata, | 457 |
| Ej, devljetu Bagdat prifatimo.‟ | 458 |
| Tu spremijo, drugu naćinijo, | 459 |
| opravi je kladuškom serdaru: | 460 |
| „Serdar Mujo, svoj Krajini krilo! | 461 |
| Kupi vojske što najviše more, | 462 |
| da sljegnemo caru ju hindatu!‟ | 463 |
| Tu spremijo, jope' naćinijo, | 464 |
| opremi je Bojković Aljiji: | 465 |
| „Ej, Aljijo, careva gazijo! | 466 |
| Kupi vojske što najviše more, | 467 |
| da sultanu jod gajreta pođu, | 468 |
| da devljetu prifatu Bagdata!‟ | 469 |
| Ej, tu spremijo, jopet naćinijo. | 470 |
| Opremi je Tanković Osmanu: | 471 |
| „Tankovići, Mujovi sestrići, | 472 |
| kupi vojske što najviše more, | 473 |
| jelj hoćemo caru jod indata!‟ | 474 |
| Tu spremijo, jopet naćinijo. | 475 |
| Opremi je Talu Ljićaninu: | 476 |
| „Talje bralje, od Ljike krvave, | 477 |
| kreni s vojskom trista Orašana, | 478 |
| Ej, 'oćemo caru od indata, | 479 |
| da bijemo bijela Bagdata, | 480 |
| z božom pomoj Bagdat prifatiti! | 481 |
| Ej, tu ćemo se para nagrabiti; | 482 |
| biće, Talje, para bez karara.‟ | 483 |
| Tu spremijo, jope' naćinijo, | 484 |
| opremi je kovaćkome Ramu, | 485 |
| da mu kupi druga više mlogo: | 486 |
| „Kupi druga što najviše more, | 487 |
| E, da devljetu sljegnu jod indata! | 488 |
| I ja hoću drugu vojsku kupit, | 489 |
| slavne Bosne i Hercegovine, | 490 |
| da tećmiljim stotinu hiljada.‟ | 491 |
| Bajraktare surgun ućinijo. | 492 |
| Kratko him je vade jostavijo, | 493 |
| vade dade za cijo mesec dana | 494 |
| da rasturu knjige šarovite. | 495 |
| Ej, otoše sedam bajraktara, [1157] | 496 |
| rasturiše zemlji i Krajini. | 497 |
| Aljo druge zovnu tevabije: | 498 |
| jedne sprema na Bać za ovnove, | 499 |
| druge sprema na Strijem volove, | 500 |
| treće sprema po seljima redom | 501 |
| da iznosu beljiju pšenicu, | 502 |
| da se hrane Bosni na badava. | 503 |
| Sve j' Aljija surgun ućinijo, | 504 |
| E, pa otoše redom tevabije | 505 |
| —neki Baću, neki Srijemu su, | 506 |
| dok rasturi po sela družinu. | 507 |
| A Aljo sad viku jućinijo: | 508 |
| „Ej, ćuste lj' ga, drugi tevabije? | 509 |
| Iznesite ćerge i ćadore, | 510 |
| jä propinj'te polju zeljenome!‟ | 511 |
| Pa kad druge ćuše tevabije, | 512 |
| sve iznesu ćerge i ćadore, | 513 |
| a na polje vatru nalažaju. | 514 |
| No da vidiš što se opremijo, | 515 |
| sad da prićam Đerđeljez Aljiju! | 516 |
| Ej, kad prođe pō meseca ravno, | 517 |
| bajraktari svi se povratiše | 518 |
| kod Aljine kulje i kapije. | 519 |
| Kad je cijo mesec napunijo, | 520 |
| Aljo tam' se hazur ućinijo; | 521 |
| 'rane dosta u polje zeljeno, | 522 |
| —sve sa Baća na surek ovnove, | 523 |
| a z Đeljepa srijemski volovi— | 524 |
| sve na polje ogradi furune, | 525 |
| a bijela 'ljeba isturijo. | 526 |
| I kad se ravan mesec napunijo, | 527 |
| ne bi vetra, zatutnje jaljija, | 528 |
| kad ispade sedam jamakova, | 529 |
| a za njima sedam bajraktara. | 530 |
| Izbi Šala sa grada Mojstara | 531 |
| —Ej, glava mu puna ćeljenaka, | 532 |
| niz vrat biju pera pozlaćena, | 533 |
| a niz prsi carevi nišani— | 534 |
| a za Šalom trideset hiljada | 535 |
| od trideset grada carevije'. | 536 |
| Viknu Aljo redom bajraktare: | 537 |
| „Ha! Sidite, Šalu prifatite, [1158] | 538 |
| pa doved'te Šalu ju odaju, | 539 |
| a družina poljem na jaljiju, | 540 |
| i na njih će pilav iskoćiti!‟ | 541 |
| Sasljegoše, Šalu prifatiše, | 542 |
| dovedoše Đerđeljez Aljiji, | 543 |
| a sad vojska polju na jaljiju. | 544 |
| To vrijeme nije dugo bilo, | 545 |
| niz planine stade tutnjavina, | 546 |
| sve pucaju puške na grozdove; | 547 |
| juviše se zeljeni bajraci, | 548 |
| izbi dedo na konja labuda | 549 |
| —Ej, to beše Ljika Mustajbego, | 550 |
| a za begom do dva bajraktara | 551 |
| —bajraktara Đulo i Aljija | 552 |
| na dva konja, riđa i goluba— | 553 |
| i za njima dvanajes' hiljada, | 554 |
| sve birana konja i junaka. | 555 |
| I kad pade bego preko polja, | 556 |
| viknu Aljo sedam bajraktara: | 557 |
| „Pa sljegnite, bega prifatite, | 558 |
| i begovo do dva bajraktara! | 559 |
| Doved'te hi brže ju odaju!‟ | 560 |
| Kad sidoše, bega prifatiše | 561 |
| i begovo do dva bajraktara, | 562 |
| a družina poljem na jaljiju. | 563 |
| Taman beg se rahat ućinijo, | 564 |
| niz jaljije stade tutnjavina | 565 |
| —maglje, tame na pramenje same, | 566 |
| dok iz maglje izbi konjeniće, | 567 |
| izbi Hrnjo na konja đogata. | 568 |
| A sad jim se Mujo naljutijo, | 569 |
| pa niz prsi brke rasturijo | 570 |
| —sjaju toke kroz muške brkove | 571 |
| baš kā mesec nebu oblaćnome— | 572 |
| a đogata konja uzljutijo: | 573 |
| na đemove biju plamenovi, | 574 |
| a na nozdri biju jugovine, | 575 |
| na zubi mu skaću jarevnici, | 576 |
| na kopite pripaljuje travu. | 577 |
| Pa za njime momak na maljina | 578 |
| —zeljen bajrak nosi u rukama, | 579 |
| devetoga druga pokrivaše— | 580 |
| a za Mujom hiljadu junaka, | 581 |
| sve konjika, peše nijednoga. | 582 |
| Kade viknu Đerđeljez Aljija: | 583 |
| „Ej, sljegnite, do dva bajraktara! | 584 |
| Prifatite kladuškog serdara, | 585 |
| doved'te ga k nama ju odaju, | 586 |
| i njegova ugojna Haljila, | 587 |
| a družina poljem na jaljiju!‟ | 588 |
| Kad sljegoše, pa ga prifatiše, | 589 |
| Muja brže u odaju vodu, | 590 |
| a družina poljem na jaljiju. | 591 |
| Opet jeka preko polja ravna, | 592 |
| Ej, kad izbi momak na doratu, | 593 |
| na doratu vas u ćistom zlatu. | 594 |
| Jusukao juz ruke rukave, | 595 |
| baca đidu nebu pod oblake | 596 |
| —ne da đidi zemlji dopanuti, | 597 |
| sve je fata na doratu svome— | 598 |
| a za njime hiljadu junaka. | 599 |
| Ej, to beše Bojković Aljija. | 600 |
| E, viknu Aljo sedam bajraktara: [1159] | 601 |
| „Prifatite Bojković Aljiju, | 602 |
| doved'te ga k mene u odaje, | 603 |
| a družina poljem na jaljiju!‟ | 604 |
| Sasidoše te ga prifatiše, | 605 |
| a dovelji Alja u odaju, | 606 |
| a družina poljem na jaljiju. | 607 |
| To sad malo, nije dugo bilo, | 608 |
| opet jeka stade jaljijama. | 609 |
| Ej, sad izbi momak na zekanu, | 610 |
| E, na zekana konja širokoga. | 611 |
| To bijaše Tanković Osmane | 612 |
| —Tankovića, Mujova sestrića— | 613 |
| a za njime pe' stotin' junaka | 614 |
| —sve su ati sure bedevije. | 615 |
| Viknu Aljo redom bajraktare: | 616 |
| „Ej, sretite silna Tankovića | 617 |
| —Ej, Tankovića, Mujova sestrića— | 618 |
| doved'te ga k Muju ju odaju!‟ | 619 |
| Kad sidoše, te ga popratiše, | 620 |
| vodu Osma gore ju odaju, | 621 |
| a družina poljem na jaljiju. | 622 |
| Opet jeka poljem dolazila. | 623 |
| —Aman jeka, sve se zemlja trese— | 624 |
| kad ispade Talje na kulašu, | 625 |
| na njegova bagljiva kulaša. | 626 |
| Na kulaša sedla ni samara, | 627 |
| sem na kula drvenica gola. | 628 |
| S jedne strane topus od ćeljika | 629 |
| —on ga tiče, on mu se spotiče— | 630 |
| a na Tala od jarca ćakšire, | 631 |
| dlake spolja, sva koljena gola. | 632 |
| Na glavu mu kapa vučetina. | 633 |
| Opasao ljikom pr'o srijede, | 634 |
| a za ljikom dvije zlatke malje | 635 |
| —po trbuh ga sve kremenji fašu. | 636 |
| Svje se za njim' muhe rojijahu | 637 |
| —E, bi se klijo, jocrvljat' ga šćahu. | 638 |
| A sad Talje gori bit' ne more | 639 |
| —kroz ćizme mu prsti propanuli— | 640 |
| a za njime trista jOrašana. | 641 |
| Kak'a beše Taljeva družina? | 642 |
| Sve pod njima konji alatasti, | 643 |
| a pljećati na konje junaci, | 644 |
| a na pljeći crne talagane, | 645 |
| a za silah šute jatagane, | 646 |
| a u ruku oluklji šešane. | 647 |
| Vide Aljo Tala Ljićanina, | 648 |
| viknu brže sedam bajraktara: | 649 |
| „Ha! sretite Tala Ljićanina, | 650 |
| helj moremo rezil svaki biti; | 651 |
| sad će naske rezilj ućinjeti.‟ | 652 |
| Pa sljegoše, Tala prifatiše, | 653 |
| dovedoše šikalji jodaju. | 654 |
| Od družine redom poglavice, | 655 |
| pa Aljija vojske pokupijo | 656 |
| —sto hiljada poravnijo vojske. | 657 |
| Odmori se cijo mesec dana. | 658 |
| E, no da jada prićam za Fatimu, | 659 |
| za Fatimu sa grada Budima. | 660 |
| Jedno jutro porani Fatima, | 661 |
| pa skoćila, havdes' udarila, | 662 |
| turski namaz vaktom ućinjela, [1160] | 663 |
| sad bacila ruho đevojaćko, | 664 |
| sehratlijsko ruho oblaćila, | 665 |
| pa pošeta niz bojeve kulje, | 666 |
| a ete je novijem sokakom. | 667 |
| Pa kad dođe u novu ćaršiju | 668 |
| kod Omera mlada berberina, | 669 |
| Ej, berberina Bogom bratimila: | 670 |
| „Ej Omere, Bogom pobratime, | 671 |
| da obriješ kosu ju Fatime! | 672 |
| Ne brije se Fata za svatova, | 673 |
| no devljetu hoću ju hizmetu. | 674 |
| Ja sam ćula đe svjetina prića, | 675 |
| đe se Bosna kupi cipcijela, | 676 |
| a pred Bosnom Đerđeljez Aljija, | 677 |
| da devljetu sidu ju hindatu, | 678 |
| da mu biju bijela Bagdata, | 679 |
| ne bi lji mu Bagdat prifatilji.‟ | 680 |
| Berberin joj kosu podbrijao. | 681 |
| „Ostav', pobro, turalji perčina, | 682 |
| kā što turski nosu bajraktari! | 683 |
| Ispljeti mi dvanes' pljetenica!‟ | 684 |
| Sve joj pobro hizmet ućinijo, | 685 |
| pa sad Fata đipi na nogama, | 686 |
| a nadenu fesa finofesa. | 687 |
| Daje pobru dvanajes' dukata. | 688 |
| Još darova pobratima nova, | 689 |
| E, pa pošeta novijem sokakom | 690 |
| kroz Budima grada bijeloga. | 691 |
| Pa sad Fata ćudo jugljedala: | 692 |
| telal viće budimskoj ćaršiji, | 693 |
| a telalji đoga krilatoga, | 694 |
| ha đogata Budimljije Muja. | 695 |
| Priđe Fata do telala bljizu: | 696 |
| „Telalbaša—imana ti tvoga!— | 697 |
| ći' je đogat danas na telalu? | 698 |
| Koljiko je đogat ispanuo?‟ | 699 |
| Tā put telal govori Fatimi: | 700 |
| „Đogat jeste Budimljije Muja, | 701 |
| što ga devljet katalukom traži, | 702 |
| pa bežao jod grada do grada | 703 |
| te s' hranijo, jo' zla se branijo. | 704 |
| Nestalo mu ju ćpagova para, | 705 |
| pa na telal prodaje đogata. | 706 |
| Pe' stotina ispao dukata.‟ | 707 |
| Pe' stotina preturi Fatima, | 708 |
| i telal joj tesljimi đogata. | 709 |
| Hiljadu mu izbroji dukata, | 710 |
| pa Fatima besedi telalu: | 711 |
| „Telalbašo—imana ti tvoga!— | 712 |
| Seljam ćeš mi Budimljiji Muju. | 713 |
| Ne kupujem đoga za svatova, | 714 |
| no devljetu hoću ju hizmetu, | 715 |
| da ja z Bosnom sidem u Bagdatu. | 716 |
| Ako da Bog i sreća donese, | 717 |
| prifatimo Bagdat u kraljice, | 718 |
| a kadgoj se sa Bagdata vratim, | 719 |
| a kad sljegnem caru na divanu, | 720 |
| najprije ću itljak izvaditi | 721 |
| na Turćina Budimljiju Muja, | 722 |
| da ga car vej potražiti neće, | 723 |
| no ću Muju itljak izvaditi. | 724 |
| Pa kad dođem od grada Bagdata, | 725 |
| opet ću mu poklonit dogata, [1161] | 726 |
| poklonit mu dok mu je života.‟ | 727 |
| Sad to reće, a vodi đogata, | 728 |
| povede ga pod bojeve kulji. | 729 |
| Viknu Fata lake tevabije: | 730 |
| „Ej, udar'te takum na đogata!‟ | 731 |
| Eh, Ej! Fatima besedi momcima: | 732 |
| „Tevabije, konja jopremite, | 733 |
| navalj'te mu rafta sve jod zlata | 734 |
| —svalj'te rafta jod ćistoga zlata | 735 |
| kad je osvete preću dušmanima!‟ | 736 |
| Tevabije brže ju podrume; | 737 |
| izniješe takum na đogata | 738 |
| vas u srmi i u ćisto zlato, | 739 |
| pa konjićko preturu oruže, | 740 |
| s obe strane dvije puške malje | 741 |
| sa dva grla a zrna ćetiri. | 742 |
| Preložu hi surom međedinom | 743 |
| da mu rosa ne kvari oruže, | 744 |
| pa preložu pulu abrahiju, | 745 |
| zlatna pera biju niz đogata | 746 |
| —vezlje su je ćetiri robinje | 747 |
| ju Dubrovnik' za ćetir' godine. | 748 |
| Pa udriše đema nemačkoga. | 749 |
| Ej, stasa đoga, žešće bit ne more! | 750 |
| Sad Fatima ode u odaju, | 751 |
| svlaći ruho, bolje preoblaći. | 752 |
| Bajraktarsko ruho oblaćila: | 753 |
| sad najprije đećrmlji dolamu | 754 |
| —niz dolamu toke i jeljeke, | 755 |
| dva kanata, joba su od zlata, | 756 |
| oko vrata koljijer od zlata, | 757 |
| na ramena dva kaftana zlatna— | 758 |
| a na glavu kapu finofesa, | 759 |
| a za fesom trambolos pojasa, | 760 |
| za pojasom od zlata ćelenke. | 761 |
| E, pa opasa silah i oruže, | 762 |
| a zadenu dvije zljatke malje, [1162] | 763 |
| dvije malje koje dobro palje | 764 |
| —ni kovate ni ćekićovate, | 765 |
| no hi Fatka na Mljetki kovala— | 766 |
| Ej, sve kondaci jod dukata žuta, | 767 |
| a cijevi jod zehera ljuta, | 768 |
| Ej, tabani hađi-ađemovi. | 769 |
| S desne strane od zlata katije, | 770 |
| a s ljijeve krivu ćemerliju | 771 |
| —sve joj kana od dukata žuta. | 772 |
| Pa oblaći od saje ćakšire | 773 |
| jod zeljene mljetaćke kadife | 774 |
| —kud su šafi, tu gajtani zlatni. | 775 |
| E, pa sad stasa, bolje bit ne more! | 776 |
| A natuće ćizme i kalćine, | 777 |
| kā što turski nosu bajraktari. | 778 |
| Ju hegbeta blaga nagrnula, | 779 |
| blaga dosta što nema karara. | 780 |
| Tevabije iznosu bisage, | 781 |
| pr'o đogata konja proturiše. | 782 |
| Pa kad Fatka slježe niz skaljine, | 783 |
| tevabije dobro darovala: | 784 |
| „Tevabije, amanet kapije | 785 |
| —amanet vi kula i kapija— | 786 |
| Ej, dok sidem do grada Bagdata, | 787 |
| dokljen sidem i otud se vrnem!‟ | 788 |
| ‚Jalah‛ reće, zasede đogata; | 789 |
| đogatu se konju zamoljila: | 790 |
| „Davur đogo, krilo sokolovo! | 791 |
| Ćeta ti je jo zanatu bila, | 792 |
| vazda je Mujo ćetom ćetovao. | 793 |
| Vodi mene do grada Kajniđe! | 794 |
| Ne znam đadu ka Kajniđi gradu.‟ | 795 |
| Hajvan beše, zborit ne mogaše, | 796 |
| tek mu svašta šturak umijaše. | 797 |
| Ode gljedat redom po planini, | 798 |
| uze đadu ka Kajniđi gradu, | 799 |
| pa silježe planinama redom, | 800 |
| pa ga eto strmom niz planinu; | 801 |
| i kad polju slježe Kajnićkome, | 802 |
| kome stati polje pogljedati | 803 |
| šta je polja vojska pritisnula | 804 |
| —konj do konja, junak do junaka, | 805 |
| bojno koplje kā jelovo granje, | 806 |
| a bajraci kā tanki oblaci! | 807 |
| Aljo beše đamu do penđera, | 808 |
| pa okrenu srćali durbina, | 809 |
| a Aljija gljeda ka planini. | 810 |
| Kad umotre Fatu na đogata, | 811 |
| durbin baci, na noge skoćijo | 812 |
| —sad Aljija begeniše Fatu. | 813 |
| „Haj', mašala, dobra bajraktara! | 814 |
| Dobra konja što je za sanđaka, | 815 |
| da mi nosi careva bajraka!‟ | 816 |
| Pa Aljija niz bojeve side, | 817 |
| pa ga eto na gradsku kapiju, | 818 |
| pa s kapije poljem ka Fatimi. | 819 |
| Jugljeda ga Budimka Fatima | 820 |
| —pozna Alja, đuvegiju svoga— | 821 |
| pa na svoje srce pomisljila: | 822 |
| „Da me nađe jašući đogata, | 823 |
| grehota me naći na đogata.‟ | 824 |
| Pa se skide te vada đogata. | 825 |
| Siđe Aljo, pa joj besedao, | 826 |
| a Fatima seljam naturila. [1163] | 827 |
| Aljo primi, hožđeldije daje. | 828 |
| Širi ruke Đerđeljez Aljija | 829 |
| —koljiko mu volja milo beše, | 830 |
| šćaše ljubit Budimku Fatimu, | 831 |
| no se Fata mudra dosetila: | 832 |
| „Da me ljubi bez nićaha Aljo, | 833 |
| grehota se bez nićaha ljubit.‟ | 834 |
| E, pa besedi Budimka Fatima: | 835 |
| „Ej Aljijo, careva gazijo! | 836 |
| Neveste se u obraze ljubu; | 837 |
| gazije se do siljaha ljubu.‟ | 838 |
| Sagnuše se jedan po drugijem | 839 |
| —sagnuše se do siljaha bljizu— | 840 |
| izmakoše, te se upitaše, | 841 |
| a pita ga Đerđeljez Aljija: | 842 |
| „Bajraktare, sa koje si strane, | 843 |
| a s kojega grada carevoga, | 844 |
| a kako te po imenu viću?‟ | 845 |
| Tā put reće Budimka Fatima: | 846 |
| „Ja sam glavom Budimljija Mujo, | 847 |
| što me devljet katalukom traži, | 848 |
| te me traži katalji fermanom. | 849 |
| Murtati me katal ućinelji, | 850 |
| i ja hudut i granice ćuva', | 851 |
| a ja beža' od grada do grada, | 852 |
| pa se hrani' i oda zla brani'. | 853 |
| Pa sam ćuo đe svetina priča, | 854 |
| 'oćeš ti sad z Bosnom ka Bagdatu, | 855 |
| ka Bagdatu caru jod indata. | 856 |
| Nesretno me srce ponijelo | 857 |
| da siljegnem s tobom do Bagdata. | 858 |
| More biti da ću poginuti, | 859 |
| da me car vej potražiti neće.‟ | 860 |
| Kad to sabra Đerđeljez Aljija: | 861 |
| „Zar ti s' brate, Budimljija Mujo? | 862 |
| Ala ne boj' se, pile sokolovo! | 863 |
| A tako mi dina pa dorata, | 864 |
| ako zdravo do sultana siđem | 865 |
| pa ispanem caru na divanu, | 866 |
| najprije ću itljak izvaditi | 867 |
| na Turćina Budimljiju Muja, | 868 |
| pa ću poslje isti ka Bagdatu. | 869 |
| Sal mi primi careva sanđaka! | 870 |
| Begenišem tebe i đogata; | 871 |
| dobar konj ti za sanđaku jeste, | 872 |
| i ti momak žešći bit ne more.‟ | 873 |
| Ej, tā put Fata sanđak kabuljila, | 874 |
| kabuljila, pa ga prifatila, | 875 |
| a viknuše bosanski telalji: | 876 |
| „Ko je konjik, pritegni hajvana, | 877 |
| ko je peše, pritegni opanke! | 878 |
| Sanđak bolje da kreće ordija!‟ | 879 |
| Svi konjici konje zasedoše, | 880 |
| a sidoše redom poglavice, | 881 |
| a Aljija dora opremijo. | 882 |
| Sad Aljija zasede dorata, | 883 |
| pa stadoše, te se porediše. | 884 |
| Sve hi Talje redi budaljine: | 885 |
| najprvoga komendar Aljiju, | 886 |
| za Aljijom Budimku Fatimu, | 887 |
| a u ruke careva sanđaka, | 888 |
| E, pa za njime Šalu sa Mojstara, [1164] | 889 |
| E, pa za Šalom ljićkog Mustajbega, | 890 |
| pa za begom kladuškoga Muja, | 891 |
| pa za Mujom Bojićić Aljiju, | 892 |
| za Aljijom Arnautovića, | 893 |
| pa za njima Talje Ljičanine, | 894 |
| pa ostala na buljuke vojska. | 895 |
| Poredi se sto hiljada ravno. | 896 |
| Ej, slaziše zemljom i svijetom, | 897 |
| lak' polako Bosni do Stambola, | 898 |
| Ej, sidoše do grada Stambola. | 899 |
| Kad devljetu na muštuluk sišli, | 900 |
| daje sultan pare nebrojene, | 901 |
| a daje him ate i paripe. | 902 |
| „Eve, sultan, Bosna od indata, | 903 |
| z Bosne vojske stotinu hiljada, | 904 |
| a pred njima Đerđeljez Aljija!‟ | 905 |
| Ej, sad devljet tako govoraše: | 906 |
| „E, a nedate, paše i veziri, | 907 |
| i vedite careve ćadore | 908 |
| na jaljiju polju stambolskome, | 909 |
| kraj ćadora taze akćibaše, | 910 |
| kod ašćija careve kazane, | 911 |
| kraj kazane sjajne karavane, | 912 |
| a bijela 'ljeba sultanskoga, | 913 |
| debeloga mesa ovnujskoga! | 914 |
| Dobro ćete Bosnu prićekati!‟ | 915 |
| Aman, paše trću i veziri: | 916 |
| izniješe careve ćadore, | 917 |
| do ćadora taze akćibaše, | 918 |
| kraj akćija careve kazane, | 919 |
| do kazana sjajne karavane, | 920 |
| pa bijela 'ljeba sultanskoga, | 921 |
| debeloga mesa ovnujskoga. | 922 |
| Pa sad Bosnu dobro doćekaše | 923 |
| —doćekaše, na konaku biše. | 924 |
| Kad svanulo i sunce grahnulo, | 925 |
| Ej, sultan spremi dva svoja kavaza, | 926 |
| Ej, sultan sprema dva svoja kavaza. | 927 |
| „Doved'te mi z Bosne komandara, | 928 |
| komandara Đerđeljez Aljiju, | 929 |
| šta će đevab dati za Bagdata, | 930 |
| šta mu topa treba i kuhveta, | 931 |
| šta će tražit za grada Bagdata!‟ | 932 |
| Tā put paše redom i veziri. [1165] | 933 |
| Dva kavaza do ćadora došlji, | 934 |
| pa pred ćador Đerđeljez Aljiji. | 935 |
| „Traži tebe sultan na divanu; | 936 |
| na divanu bićeš pred sultana, | 937 |
| šta ti topa treba i kuhveta.‟ | 938 |
| Kad Aljija na noge skoćijo, | 939 |
| pa priteže siljah i oruže, | 940 |
| za kavaze redom sokacima. | 941 |
| A kad dođe carevoj kapiji | 942 |
| —do sultana dvanajes' kapija, | 943 |
| u svakome carski nobeđija— | 944 |
| sade ljuto prsnu nobeđija –, | 945 |
| ljuto carev pisnu nobeđija: | 946 |
| „E, Bošnjače, izgubijo glavu! | 947 |
| Skin' oruže, ćizme i kalćine, | 948 |
| pred carom se tako ne ulazi.‟ | 949 |
| Prevariše Đerđeljez Aljiju, | 950 |
| skide sablju a maće oruže, | 951 |
| pa sad maće ćizme i kalćine, | 952 |
| pa ga eto pred devljetom dođe. | 953 |
| Sejri devljet Đerđeljez Aljiju, | 954 |
| pa reće him, pašam' i vezirim': | 955 |
| „Kamen će mi prifatit Bagdata! | 956 |
| Nij' Aljija što prića svetina. | 957 |
| Vodite ga tvrdu bezistenu, | 958 |
| pod kapake turite Aljiju!‟ | 959 |
| A sad viknu dva svoja kavaza: | 960 |
| "Doved'te mi z Bosne sanđaktara, | 961 |
| šta će đevab dati za Bagdata!‟ | 962 |
| Vratiše se carevi kavazi. | 963 |
| Do ćadora kad su dolazilji, | 964 |
| „Kamo vama z Bosne sanđaktara?‟ | 965 |
| Kad Fatima đipi na nogama, | 966 |
| „Tebe sultan na divan u traži, | 967 |
| šta ćeš đevab dati za Bagdata.‟ | 968 |
| E, Fatima jopasa oruže, | 969 |
| za kavaze redom sokacima. | 970 |
| Pa kad dođe carevoj kapiji, | 971 |
| E, a kad vide sve ruho Aljino | 972 |
| —vide Alju ruho i oruže— | 973 |
| na dva prva zuba suškrknuo, | 974 |
| zub po zubu živa vatra sinu, | 975 |
| pa joj ruka do balćaka side, | 976 |
| stade redom krastit nobeđije. | 977 |
| Dvanajes' mu tećmilji Fatima, | 978 |
| krvnom ćordom pred devljetom dođe | 979 |
| —dođe, stade, pa mu seljam dade, | 980 |
| pa sultanu poljetela k ruci. | 981 |
| Poljubi mu u skut i u ruku, | 982 |
| i pod carom poljubi serđade, | 983 |
| izmaće se divan ućineti. | 984 |
| Tā put sultan reće lakrdiju: | 985 |
| „Haj', mašala, mojega gazije! | 986 |
| Ovā će mi Bagdat prifatiti. | 987 |
| Zbor', gazijo—zavala ti nema!— | 988 |
| šta ti topa treba i kuhveta?‟ | 989 |
| Tā put reće Budimka Fatima: | 990 |
| „Daj ti mene Đerđeljez Aljiju, | 991 |
| Đerđeljeza z Bosne komendara, [1166] | 992 |
| pa ću đevab dati za Bagdata!‟ | 993 |
| Viknu sultan dva mila kavaza: | 994 |
| „Doved'te joj Đerđeljez Aljiju!‟ | 995 |
| Brže momci doveše Aljiju, | 996 |
| dovedoše Đerđeljez Aljiju. | 997 |
| Haj, kad devljet –, pred devljetom dođe, | 998 |
| a stadoše zedno na divanu | 999 |
| —na divanu pred našem sultanu— | 1000 |
| gura Fata Đerđeljez Aljiju: | 1001 |
| „Zbor', Aljijo, nikad ne zborijo!‟ | 1002 |
| Tā put reće Đerđeljez Aljija: | 1003 |
| „Ej sultanu, svećevo koljeno! | 1004 |
| Ej, daj ti mene itljak buruntiju | 1005 |
| na Turćina Budimljiju Muja, | 1006 |
| što si mi ga katal ućinijo, | 1007 |
| pa ću đevab za Bagdata dati!‟ | 1008 |
| Kad to sultan sabra lakrdiju: | 1009 |
| „Toga Muja ni ćuo nijesam, | 1010 |
| a deljatim katal ućinijo.‟ | 1011 |
| Pa sve viknu redom ćatibaše: | 1012 |
| „Ćatibaše, nosite teftere, | 1013 |
| pa bosanski tefter potražite, | 1014 |
| po tefteru Budimljiju Muja!‟ | 1015 |
| Potražiše dok ga nalaziše. | 1016 |
| Murtati ga katal ućinelji; | 1017 |
| nije car ga, ni znao ga nije. | 1018 |
| Dade sultan itljak buruntiju | 1019 |
| da ga više fermanom ne traže. | 1020 |
| E, kad sabra Budimka Fatima: | 1021 |
| „Ej, sultanu, ogrijalo sunce, | 1022 |
| ja sam glavom Budimljija Mujo, | 1023 |
| što sve hudut i granice ćuva'. | 1024 |
| Ja ću tebe Bagdat prifatiti, | 1025 |
| z Bagdata ti vrata nalaziti; | 1026 |
| Bagdatsku ću dovesti kraljicu, | 1027 |
| i donijet kljuće jod Bagdata, | 1028 |
| E, tebe ću hi, sultan, pokloniti; | 1029 |
| kraljicom te hoću joženiti, | 1030 |
| da niz mladu preopružiš bradu.‟ | 1031 |
| E, to sultanu vrlo milo bilo: | 1032 |
| „Haj', aferim, careva gazijo! | 1033 |
| Ej, gazijo—zavala ti nema!— | 1034 |
| traži topa, a šta ćeš kuhveta!‟ | 1035 |
| Fata gura Đerđeljez Aljiju: | 1036 |
| „Vaj, naprijed, Đerđeljez Aljija! | 1037 |
| Ništa neću topa ni kuhveta. | 1038 |
| Z božom pomoj Bagdat prifatiću.‟ | 1039 |
| Slježe s Aljom dolje na kapiju. | 1040 |
| Kupi Aljo siljah i oruže; | 1041 |
| oblaći se na carsku kapiju, | 1042 |
| pa dođoše redom ćadorima. | 1043 |
| Tā put reće Budimka Fatima: | 1044 |
| „Hej, Aljijo, careva gazijo, | 1045 |
| tesljim tebe careva sanđaka, | 1046 |
| te drugoga traži sanđaktara, | 1047 |
| a dadni mi izun i halala | 1048 |
| da mojega zasedem đogata, | 1049 |
| da ga teram ka gradu Bagdatu, | 1050 |
| da ja vrata tražim od Bagdata. | 1051 |
| Dok ti s vojskom sideš u Bagdatu, [1167] | 1052 |
| valja Bagdat vrata nalaziti.‟ | 1053 |
| Ne da Aljo za to pomenuti: | 1054 |
| „Sedi, Mujo, ne selo ti meso! | 1055 |
| Lasno nije Bagdat nalaziti. | 1056 |
| Do Bagdata trideset konaka; | 1057 |
| ti ne moreš đadu pogoditi.‟ | 1058 |
| Tā put reće Budimka Fatima: | 1059 |
| "Ja ću lasno đadu pogoditi. | 1060 |
| E, kud otoše sto hiljada vojske, | 1061 |
| a na kola carevi topovi, | 1062 |
| sve su zemlju kola prodiralji; | 1063 |
| tu ću đadu naći ka Bagdatu.‟ | 1064 |
| A tā put mu izun poklonijo, | 1065 |
| Ej, Fatima zasede đogata. | 1066 |
| Ej, tā put Fata zasede đogata, | 1067 |
| a krenu ga poljem sa Stambola, | 1068 |
| E, lak' polako, konak po konaku, | 1069 |
| E, dok izlježe do grada Bagdata. | 1070 |
| Vid' kraljice sa grada Bagdata! | 1071 |
| Oko grada g –, šeher naćinela –, | 1072 |
| oko šehra grad je naćinela, | 1073 |
| oko grada hendek ukopala | 1074 |
| —na dubljinu dvadeset aršina, | 1075 |
| a širinom dvades' i ćetiri— | 1076 |
| pa na hendek vodu navratila | 1077 |
| da mu Bagdat od juriša ćuva, | 1078 |
| od juriša careve ordije. | 1079 |
| Pa kad Fata pod Bagdatom dođe, | 1080 |
| tu ga taman akšam prifatijo. | 1081 |
| Sjaha Fata sa konja đogata, | 1082 |
| priđe vodi na hendeku bljizu, | 1083 |
| pa pobila đidu ubojitu, | 1084 |
| pa za đidu poveza đogata, | 1085 |
| pa uz ruke jusuka rukave, | 1086 |
| te na sebe avdes' udarila. | 1087 |
| Turski akšam namaz ućinela, | 1088 |
| pa sad Fata konak konaćila, | 1089 |
| sad prostrije svileno serđade. | 1090 |
| Tu noćila dok je josamnulo. | 1091 |
| Ka' samnulo, zora judarila, | 1092 |
| opet Fata đipi na nogama, | 1093 |
| pa uz ruke jusuka rukave; | 1094 |
| priđe vodi, avdes' udarila, | 1095 |
| izmaće se, namaz ućinela. [1168] | 1096 |
| Kad je z desne seljam strane dala, | 1097 |
| nešto Fati od oblaka viće: | 1098 |
| „Hej, Turćine što si pod Bagdatom, | 1099 |
| ćekaj zlatnu šipku sa nebesa! | 1100 |
| Panuće ti do desna koljena; | 1101 |
| desnom ćeš je rukom prifatiti, | 1102 |
| ‚Jalah‛ rekni, zasedi đogata, | 1103 |
| pa ga nažen' na vodi hendeku! | 1104 |
| Hendek će ti đogat preskoćiti, | 1105 |
| a sve ćuvaj đeh ogrije sunce. | 1106 |
| Kad će jarko jogrijati sunce, | 1107 |
| đe najprijen ugrije Bagdata, | 1108 |
| tu su vrata jod grada Bagdata. | 1109 |
| Nažen' konja pravo na kapiju. | 1110 |
| Sama će te šipka poljeteti, | 1111 |
| šinut vrata z bijela Bagdata, | 1112 |
| sama će se otvoriti vrata. | 1113 |
| Nažen' konja novijem sokakom; | 1114 |
| dobra će te sreća nameriti. | 1115 |
| Haj', jotidi u zemlju Bagdata!‟ | 1116 |
| Ej, kad Fata sabra lakrdiju, | 1117 |
| šipka pade do desna koljena; | 1118 |
| desnom Fata rukom prifatila. | 1119 |
| ‚Jalah‛ reće, đipi na nogama, | 1120 |
| pa zasede krilata đogata, | 1121 |
| a sve ćeka dok ogrije sunce. | 1122 |
| Đe je sunce prijen ogrijalo, | 1123 |
| nagna Fata bijela đogata. | 1124 |
| Daljeko mu hendek preskoćijo, | 1125 |
| šes' aršina suho zakućijo. | 1126 |
| Šipka ode sa ruke Fatime, | 1127 |
| šinu vrata z bijela Bagdata, | 1128 |
| jode zveka ćetiri sahata. | 1129 |
| Sama mu se otvori kapija, | 1130 |
| nagna ata uz grada Bagdata, | 1131 |
| lak' polako na jednu jaljiju. | 1132 |
| Kad ispade uz jednu jaljiju, | 1133 |
| ukaza se dvore kraljićino. | 1134 |
| Kad ugljeda dvore kraljićino, | 1135 |
| od bojeva ni hesapa nema, | 1136 |
| a sve sjaji kā na gorje sunce; | 1137 |
| sve saraji šikom šikosati, | 1138 |
| po prezoru od zlata skemljije, | 1139 |
| i pod saraj voda šedrvana; | 1140 |
| na toj vodi dvanajes' luladi, | 1141 |
| svako lule pō od litre zlata, | 1142 |
| a tasevi od srme bijele, | 1143 |
| a sinđiri jod žežena zlata. | 1144 |
| Ej, spanula bagdatska kraljica; | 1145 |
| Ej, tu s' umila, pa Boga moljila | 1146 |
| da mu ćuva od vojske sultanske. | 1147 |
| A kad vide kraljica Fatimu | 1148 |
| —dvorahu ga trides' tevabija— | 1149 |
| pa kraljica viće tevabije: | 1150 |
| „Baka danas Budimljije Muja! | 1151 |
| Bi me devljet dvadeset godina, | 1152 |
| nit' mi odbi vara jod duvara, | 1153 |
| a deljatim nalazit mi vrata, | 1154 |
| nit' mi moga Bagdat prifatiti. | 1155 |
| Jednom mi je Mujo dolazijo | 1156 |
| na njegova krilata đogata. | 1157 |
| On mi šćaše Bagdat preljeteti, | 1158 |
| no ja viknu' huđum na topove. [1169] | 1159 |
| Kad bagdadski pukoše topovi, | 1160 |
| uplašiše đoga budimskoga. | 1161 |
| Od tā put ga videla nijesam. | 1162 |
| Danas mi je Bagdat preljetijo; | 1163 |
| tek ako je Budimljija Mujo, | 1164 |
| sve će platit šta je uradijo.‟ | 1165 |
| Stiže Fata, pa joj pomoj dade, | 1166 |
| a kraljica ostro govoraše: | 1167 |
| „Šta se krstiš kad nevolje nema, | 1168 |
| šta se ćiniš da te ne poznajem? | 1169 |
| Ti si glavom Budimlija Mujo | 1170 |
| na tvojega krilata đogata; | 1171 |
| sve ćeš platit šta si ućinijo. | 1172 |
| Zar si mene Bagdat preljetijo, | 1173 |
| pa ti misljiš da si utekao?‟ | 1174 |
| Tā put reće Budimka Fatima: | 1175 |
| „Hej, gospođo bagdatska kraljice, | 1176 |
| đogat jeste budimskoga Muja, | 1177 |
| a ja jesam Komljen bajraktare; | 1178 |
| bajraktar sam bećkoga ćesara. | 1179 |
| Ćesar nama tembih ućinijo, | 1180 |
| a dade mi stotinu pandura, | 1181 |
| da tražimo zemlji zulumćara, | 1182 |
| zulumćara budimskoga Muja. | 1183 |
| Potražismo, te ga nalazismo; | 1184 |
| sām ja sam mu okratijo glavu | 1185 |
| i joteh mu krilata đogata, | 1186 |
| pa ga Beću svedo' na kapiju. | 1187 |
| Ćesar sina hrani Milutina. | 1188 |
| Na đoga se ašik ućinijo; | 1189 |
| šćaše mene da uzme đogata | 1190 |
| da ga sinu daje milosnome. | 1191 |
| Ne dado' mu mojega đogata | 1192 |
| dok mi stoji na ramenu glava, | 1193 |
| a ćesar se na me naljutijo, | 1194 |
| pa na mene naljetljemu dao, | 1195 |
| pa me danas surgun ućinijo, | 1196 |
| a prati me k tebe ju Bagdatu, | 1197 |
| da ti haber kažem u Bagdatu | 1198 |
| đe je tebe Bosna suoćila, | 1199 |
| z Bosne vojske stotinu hiljada, | 1200 |
| a pred njima Đerđeljez Aljija. | 1201 |
| Ej, drž' se dobro, bagdatska kraljice!‟ | 1202 |
| Hej! kad sabra bagdadska kraljica: | 1203 |
| „Zar ti lji si Komljen bajraktare? | 1204 |
| Haj' aferim, kad si dolazijo! | 1205 |
| Moreš li mi prodati đogata | 1206 |
| alj' za srmu, alj' za ćisto zlato? | 1207 |
| Išti para koljiko ti drago!‟ | 1208 |
| No Fatima pa mu govoraše: | 1209 |
| „Za pare ga nikad prodat neću; | 1210 |
| tako ću ga, gospo, pokloniti, | 1211 |
| tek n' umiješ ti jahat đogata. | 1212 |
| No ti,‟ kaže, „skoći na stoljicu, | 1213 |
| a maši se mene na sapima! | 1214 |
| Provesću te sokacima redom | 1215 |
| —provesću te tamo i ovamo— | 1216 |
| marifeta te vidi đogatu, | 1217 |
| pa ga hoću tebe pokloniti.‟ | 1218 |
| Prevari je—izede ga zmija— | 1219 |
| pa kraljica skoći na stoljicu, | 1220 |
| a Fatima prigoni đogata. [1170] | 1221 |
| Kraljica se maši na sapima, | 1222 |
| a Fatka je pasom opasala | 1223 |
| triput pasom, od sablje kajasom, | 1224 |
| nagna s konjom sokacima redom. | 1225 |
| Tā put Fata upita kraljicu: | 1226 |
| „Ej, ću l', gospo, bagdadska kraljice! | 1227 |
| Đe su tebe kljući jod Bagdata?‟ | 1228 |
| U njedra hi jukaza kraljica. | 1229 |
| „Ne dam nikom kljuće za vijeka! | 1230 |
| Sve hi nosim u njedrima mojim.‟ | 1231 |
| Tā put reće Budimka Fatima: | 1232 |
| „Ej, drž' se dobro bagdadska kraljice! | 1233 |
| Ovo nije Komljen bajraktare, | 1234 |
| no je glavom Budimljija Mujo. | 1235 |
| Halalji se dobro sa Bagdatom! | 1236 |
| Ti vej Bagdat nikad viđet nećeš." | 1237 |
| Aj, kad sabra bagdatska kraljica, | 1238 |
| ljuto pisnu, do neba se ćuje. | 1239 |
| „Đe si njojzi stotinu soldata | 1240 |
| što ćekate na kapiju ravnu? | 1241 |
| Ha, ćeka'te zul –, zemlji zulumćara, | 1242 |
| zulumćara Budimljiju Muja! | 1243 |
| Odvede me sa grada Bagdata, | 1244 |
| pa će vama gore zapanuti.‟ | 1245 |
| Soldati mu vrata ufatiše. | 1246 |
| Fati ruka do balćaka side; | 1247 |
| pisnu ćorda, okrataše glave, | 1248 |
| sve ostavlja krvava sokaka. | 1249 |
| Nagna s konjom vodi na hendeku; | 1250 |
| prigna konja, hendek preskočila, | 1251 |
| a uzeše polja Bagdadskoga. | 1252 |
| Prepucaju bagdatski topovi, | 1253 |
| pa ne bi lj' joj đoga uplašilji, | 1254 |
| da i baca cure obadvije. | 1255 |
| Đogat za to ni habera nejma; | 1256 |
| ljeti šturan poljem zeljenijem, | 1257 |
| ode Fata do drugom konaku. | 1258 |
| Obrnu se Fata ka kraljici, | 1259 |
| pa joj đerdan vide od bisera, | 1260 |
| pa s kraljice đerdan odmaknula, | 1261 |
| na dvije ga polje razdvojila, | 1262 |
| a na treći konak konaćila, | 1263 |
| pa ga sebe baci u ćpagove. | 1264 |
| Kad u treći konak navaljila, | 1265 |
| evo srete Đerđelez Aljiju; | 1266 |
| za Aljijom Bosna cipcijela, | 1267 |
| za Aljijom tajin i đephana, | 1268 |
| a carevi bojnici topovi. | 1269 |
| Stiže Fata, pa mu seljam dade; | 1270 |
| Aljo primi, hožđeljdije daje, | 1271 |
| E, širi ruke, zagrlji Fatimu. | 1272 |
| Tā put reće Đerđeljez Aljija: | 1273 |
| „Mujo, brate, od kud si došao? | 1274 |
| Jesi lj' bljizu do Bagdata bijo? | 1275 |
| Ko je za te ispod kabanice?‟ | 1276 |
| Tā put reće Budimka Fatima: | 1277 |
| „Hajd', Aljijo, pravo u Bagdatu! | 1278 |
| Vrata sam ti našao Bagdatu, | 1279 |
| ostala su otvorena vrata. | 1280 |
| Ta se vrata vej ne zatvaraju. | 1281 |
| Kupi kljuće, a kupi haraće! | 1282 |
| Ovo mi je bagdadska kraljica. | 1283 |
| Hoću našem caru na divanu, | 1284 |
| da povedem bagdatsku kraljicu, | 1285 |
| da tesljimim kljuće jod Bagdata. [1171] | 1286 |
| Hajd', Aljijo, pravo ka Bagdatu!‟ | 1287 |
| Pa sad polu izvadi đerdana: | 1288 |
| „Naj ti beljeg, Đerđeljez Aljijo! | 1289 |
| To sam njojzi makao kraljici, | 1290 |
| mak'o njojzi đerdan od bisera; | 1291 |
| polu tebe, polu neka mene.‟ | 1292 |
| To mu dade, razminu đogata. | 1293 |
| Aljo pravo ode u Bagdatu, | 1294 |
| a Fatima ka gradu Stambolu. | 1295 |
| Pa kad stolu i Stambolu dođe | 1296 |
| —Ej, kad caru na divanu dođe | 1297 |
| a dovede bagdatsku kraljicu— | 1298 |
| pa ispade caru na divanu: | 1299 |
| „Sultan babo—svećevo koljeno!— | 1300 |
| đaba tebe bagdadsku kraljicu, | 1301 |
| a evo ti kljući od Bagdata! | 1302 |
| Sreto' Alja s vojskom ka Bagdatu. | 1303 |
| Bagdatu sam vrata otvorijo | 1304 |
| —vej se više zatvoriti neće— | 1305 |
| i izveo bagdadsku kraljicu. | 1306 |
| Ej, nek' tvoja bide sultanija, | 1307 |
| da je ljubiš kad se goj probudiš! | 1308 |
| Rastur' bradu niz bijelu mladu!‟ | 1309 |
| Aman, caru što je milo bilo! | 1310 |
| „Haj' aferim, careva gazijo!‟ | 1311 |
| Primiće ga do koljena bljizu : | 1312 |
| "Ej, gazijo—zavala ti nema!— | 1313 |
| volj' ti pašom, a volj' ti vezirom, | 1314 |
| a voljiš lji muhur sahibijom?‟ | 1315 |
| Fata neće toga nijednoga. | 1316 |
| „Sada, care, ti to mene dade; | 1317 |
| daj mi, care, senet pod muhurom, | 1318 |
| da zasudim tri dana bijela | 1319 |
| u Stambolu gradu carevome, | 1320 |
| pa ti više ni suditi neću!‟ | 1321 |
| Car mu dade, drugu ne ućine, | 1322 |
| dade car mu senet pod muhurom: | 1323 |
| „Sudi, Mujo, šta je tebe drago!‟ | 1324 |
| Ej, kad Fata pokupi vezire, | 1325 |
| kupi paše a kupi vezire, | 1326 |
| —Ej, pa postavi cijelu vućelju— | 1327 |
| stade Fata krastit paše redom | 1328 |
| —krasti paše, a seće vezire, | 1329 |
| dok tećmilji sve carske vezire. | 1330 |
| Šeh-islama, carskoga imama, | 1331 |
| aman, caru što ga žao bilo! | 1332 |
| Tri mu krsta s kape iskoćiše | 1333 |
| —dva su zlatna, treći srebranoga— | 1334 |
| a kad care krste pogljedao: | 1335 |
| „Da lj' iz kape, alj' iz tvoje šake?‟ | 1336 |
| Tā put reće Budimka Fatima, | 1337 |
| „E, vid' sa kim si namaz ućinijo!‟ | 1338 |
| Pa mu drugu postavi vućelju. | 1339 |
| „Daj ti, care, nišane mu njemu –, | 1340 |
| da' mi, care, berat Bosni ravnoj | 1341 |
| —beratove i redom nišane— | 1342 |
| da s' spominje Bosna do vijeka, | 1343 |
| bez promena dok ni je svijeta!‟ | 1344 |
| Car mu dade birane berate | 1345 |
| na cijelu Bosnu i Krajinu, [1172] | 1346 |
| da s' spominje Bosna do vijeka, | 1347 |
| bez promena dok mu je koljena. | 1348 |
| Tā put Fata izun poiskala: | 1349 |
| „Daj ti mene, sultan, izun tvoju | 1350 |
| da otidem ka Bosni ponosnoj. | 1351 |
| Sāma ni je hudut i granica. | 1352 |
| Kad će Alja ćuti u Bagdatu, | 1353 |
| ćesar će ni na granicu doći, | 1354 |
| robit roblje, sela popaljiti, | 1355 |
| a pljijenit stoku na buljuke. | 1356 |
| Ja ću ćuvat hudut i granice.‟ | 1357 |
| Ne bi ćare, izun poklonijo, | 1358 |
| Ej, Fatima krenu Bosni ravnoj | 1359 |
| —Ej, ne bi ćare, spremi se Fatima. | 1360 |
| Ej, kad Fata sa Stambola krenu | 1361 |
| —krenu Fata Bosni halovitoj— | 1362 |
| josta Aljo u gradu Bagdatu | 1363 |
| da on kupi kljuće i haraće. | 1364 |
| Kad Fatima do Budima dođe, | 1365 |
| pa Budima ju[z] bojeve kulji, | 1366 |
| tevabije prifatu đogata. | 1367 |
| Tā put Fata viće tevabije: | 1368 |
| „Nađite mi budimskoga Muja! | 1369 |
| Brže traž'te, te ga nalazite!‟ | 1370 |
| Silaziše niz Budima grada, | 1371 |
| a potražu budimskoga Muja; | 1372 |
| potražiše dok ga nalaziše, | 1373 |
| kod Fatime pa ga dovedoše. | 1374 |
| Sad Fatima Muju govoraše: | 1375 |
| „Eto, Mujo, itljak buruntiju! | 1376 |
| Kod devljeta itljak ućinela, | 1377 |
| i đaba ti tvojega đogata. | 1378 |
| Hajde, hudut i granicu ćuva' | 1379 |
| —dobro hudut od ćesara ćuva'!‟ | 1380 |
| Tā put Mujo prifati đogata. | 1381 |
| Aljo bijo tri meseca ravna | 1382 |
| —tri meseca i nedelju više— | 1383 |
| po Bagdatu bijelome gradu, | 1384 |
| pa Aljija krenu sa Bagdata, | 1385 |
| a carevoj vojski tesljimijo. | 1386 |
| Pokupiše kljuće i haraće, | 1387 |
| pa sad krenu ka grada Stambolu. | 1388 |
| Lak' polako do Stambola side, | 1389 |
| do Stambola zemlje carevine. | 1390 |
| A kad caru na divanu dođe, | 1391 |
| Aljo pride, poljubi mu ruku. | 1392 |
| Ej, što reće sultan Seljimana: | 1393 |
| „Ej, gazijo—zavala ti nema!— | 1394 |
| alji voljiš pašom, alj' vezirom, [1173] | 1395 |
| alji voljiš muhur sahibijom?‟ | 1396 |
| No Aljija caru odgovara: | 1397 |
| „Ni ću pašom, ni ću ti vezirom. | 1398 |
| Daj mi, sultan, izun i halala, | 1399 |
| naćini mi na Bosnu berate | 1400 |
| da s' spominje Bosna do vijeka | 1401 |
| đe smo tebe gajret ućinelji! | 1402 |
| Bagdat smo ti grada prifatilji, | 1403 |
| z Bagdata ti kljuće tesljimilji, | 1404 |
| z bagdadskom te ženilji kraljicom.‟ | 1405 |
| Kad to sultan sabra lakrdiju, | 1406 |
| „Aj' gazijo, sve dajem berate. | 1407 |
| Dao sam hi Budimliji Muju, | 1408 |
| odnijo hi Bosni i Krajini. | 1409 |
| Pomenu se Bosna do vijeka.‟ | 1410 |
| Dade peškeš, a dade nišane. | 1411 |
| Tā put Aljo krenu sa Stambola, | 1412 |
| sa Stambola grada carevoga, | 1413 |
| lak' polako zemljom i svijetom. | 1414 |
| Jođe, jođe Bosni niz gradove, | 1415 |
| a kad dođe do grada Kajniđe, | 1416 |
| tu ustavi cijelju družinu, | 1417 |
| pa stadoše, te se halaljiše, | 1418 |
| pa se otljen butum rasturiše, | 1419 |
| svaki ode na sentu svojemu. | 1420 |
| Aljo dođe u bojeve kulji, | 1421 |
| staru pita na odaju majku: | 1422 |
| „Majko moja, đeneta ti tvoga, | 1423 |
| imaš kakav haber za Fatimu? | 1424 |
| Da je nisu Vlasi porobilji?‟ | 1425 |
| Majka mu se ćudno zaklinjaše, | 1426 |
| „Haber nemam, života mi tvoga! | 1427 |
| No naćini knjigu šarovitu, | 1428 |
| a spremi mu tvoga bajraktara, | 1429 |
| je lj' gotova Budimka Fatima | 1430 |
| da opremiš kićene svatove, | 1431 |
| da dovede Budimku Fatimu | 1432 |
| —helj ti majka moćno jostarala; | 1433 |
| ne mogu ja hizmet ućineti!‟ | 1434 |
| Tā put Aljo sede do penđera, | 1435 |
| knjigu maši, niz jaziju gradi, | 1436 |
| a sprema je Budimki Fatimi: | 1437 |
| „Ej, Fatimo sa Budima grada, | 1438 |
| jesi lj' živa ju gradu Budimu? | 1439 |
| Da ti nijesu Vlasi dosadilji, | 1440 |
| a ćekaš li Đerđeljez Aljiju? | 1441 |
| Je lji vakat i vrijeme došlo | 1442 |
| Ej, da spremim kićene svatove, | 1443 |
| da dovedem Budimku Fatimu?‟ | 1444 |
| Tā put knjigu dade bajraktaru. | 1445 |
| Kahro ode zemljom i svijetom, | 1446 |
| lak' polako do grada Budima, | 1447 |
| baš pod saraj Budimke Fatime. [1174] | 1448 |
| E, tu dvades' tevabija nađe, | 1449 |
| pa sustade, seljam udarijo. | 1450 |
| Svi primiše, hožđeljdije daju, | 1451 |
| a sad Kahro tiho govoraše: | 1452 |
| „Je lji došla Budimka Fatima, | 1453 |
| da tesljimim knjigu jod Aljije?‟ | 1454 |
| Pa otoše, haber ućineše. | 1455 |
| Brzo Fata slazi niz bojeve, | 1456 |
| pa kad Kahru na kapiju dođe, | 1457 |
| Kahru Fata hožđeljdije daje, | 1458 |
| a za mirno jupituje zdravlje, | 1459 |
| a Kahro joj knjigu tesljimijo, | 1460 |
| pa sad pita za zdravlje Aljino: | 1461 |
| „Je lj' došao sa grada Bagdata, | 1462 |
| jesu lj' Bagdat grada prifatilji, | 1463 |
| jesu lj' caru hizmet ućinelji?‟ | 1464 |
| „Sve su zdravo i veselo došlji; | 1465 |
| Bagdat su mu grada prifatilji | 1466 |
| i caru su kljuće tesljimilji, | 1467 |
| ženilji ga z bagdatskom kraljicom.‟ | 1468 |
| Sve mu Kahro prića na kapiju. | 1469 |
| Kad Fatima knjigu prifatila | 1470 |
| pa na knjigi pećat salomila, | 1471 |
| pa niz knjigu pregljeda jaziju. | 1472 |
| Ej, kad vide šta jazija prića, | 1473 |
| tā put reće Budimka Fatima: | 1474 |
| „Stan', pričeka', Kahro bajraktare, | 1475 |
| da naćinim drugu poslanicu, | 1476 |
| pa je nosi Đerđeljez Aljiji!‟ | 1477 |
| Ruku maši, kaljem drvo traži, | 1478 |
| pa niz knjigu naćinje jaziju. | 1479 |
| A što beše Fata judarila? | 1480 |
| „Hej, gazijo Đerđeljez Aljijo, | 1481 |
| sprema' svate kad je tebe drago! | 1482 |
| U zdravlje te ćekala Fatima, | 1483 |
| sve ti rza ćuvam i namuza. | 1484 |
| Sprem' svatove kad je tebe drago!‟ | 1485 |
| Pa mu knjigu dade šarovitu. | 1486 |
| Jode knjiga zemlji ka Kajniđi, | 1487 |
| a kad Alju Kahro dolazijo, | 1488 |
| pa tesljimi knjigu od Fatime. | 1489 |
| Aman, Aljo knjigu prifatijo; | 1490 |
| kad preući, ćeif zadobijo. | 1491 |
| „Bogu šućur kad zdravo Fatima, | 1492 |
| te me Fatka s rzom prićekala!‟ | 1493 |
| E, sad majci u nausnice prića: | 1494 |
| „Dobro Fata knjigu naćinela, | 1495 |
| da pokupim kićene svatove, | 1496 |
| kadgoj hoću sljegnem ka Budimu, | 1497 |
| da dovedem Budimku Fatimu.‟ | 1498 |
| Tu noćijo, heftu je sedijo. | 1499 |
| Kad je hefta dana razminula, | 1500 |
| sprema Aljo do dva bajraktara | 1501 |
| da kupuju đelepske volove, | 1502 |
| a da kupu srijemske ovnove. | 1503 |
| „Da valjamo svadbu naćineti.‟ | 1504 |
| Pa se ne šće dalje opružiti, | 1505 |
| sa Kajniđe hiljadu svatova, | 1506 |
| sve birana konja i junaka. | 1507 |
| Pa hi namah Aljo pokupijo, | 1508 |
| pa hi zemljom spremi ka Budimu. | 1509 |
| Ne šće Aljo sići za Fatimu, | 1510 |
| no sām same opremi svatove, [1175] | 1511 |
| svatovima sedam bajraktara. | 1512 |
| Ej, sidoše do grada Budima. | 1513 |
| Ju Budimu gradu carevome, | 1514 |
| a dobro su na Budimu bilji | 1515 |
| doćekani—bolje bit ne more— | 1516 |
| dok se sprema Budimka Fatima. | 1517 |
| Zatvarala jod riznice blago, | 1518 |
| zatvarala sve redom odaje, | 1519 |
| a u jednu lake tevabije, | 1520 |
| pa Fatima tevabije sprema: | 1521 |
| „Ćuvajte mi zlato i kapiju | 1522 |
| dokljen vakta i vremena bide, | 1523 |
| pa ću s Aljom u Budimu doći; | 1524 |
| tome ćemo ćare ućineti.‟ | 1525 |
| Pa sad Fata do koćije side | 1526 |
| —na kapiju od zlata koćija, | 1527 |
| a pod njome sedam bedevija— | 1528 |
| pa Fatima zasede koćiju, | 1529 |
| pa krenuše svati sa kapije | 1530 |
| —Ej, lak' polako do Kajniđe grada, | 1531 |
| E, do Kajniđe grada carevoga, | 1532 |
| E, pod kulu Đerđeljez Aljinu | 1533 |
| tesljimiše Budimku Fatimu. | 1534 |
| E, vakat dođe, akšam dopanuo, | 1535 |
| uze avdes' Đerđeljez Aljija, | 1536 |
| valja k njojzi ju đerdeku doći. | 1537 |
| Isprati ga majka na vratima, | 1538 |
| halalom mu Mujo i jAljija: | 1539 |
| „Halal', majko, halalji mljijeko! | 1540 |
| More biti, mogu umrijeti.‟ | 1541 |
| Majka sina svoga halaljila. | 1542 |
| Aljo dođe na đerdeku k Fati, | 1543 |
| da joj duvak z glave miće Aljo | 1544 |
| —kad s' ućine ćelava Fatima! | 1545 |
| Helj je Fata kosu obrijala. | 1546 |
| Aljo pa se natrag povratijo, | 1547 |
| ne šće k njojzi ju đerdeku doći, | 1548 |
| opet majki na odaju dođe. | 1549 |
| A pita ga majka ju odaji: | 1550 |
| „Šta je, sine, Đerđeljez Aljijo?‟ | 1551 |
| Tā put Aljo pa joj govoraše: | 1552 |
| „Ta Fatima nije za Aljiju! | 1553 |
| Ne more mi šanu podnijeti | 1554 |
| da ćelavu preuzmem devojku. | 1555 |
| Toga šehja dosta po svijetu. | 1556 |
| Tek dok samne pa ogrije sunce, | 1557 |
| sljegni Aljko, podmiri Fatimu –, | 1558 |
| majko, sidi, podmiri Fatimu, | 1559 |
| nek' se natrag u Budimu vrati! | 1560 |
| Ta Fatima nije za Aljiju!‟ [1176] | 1561 |
| Pa svanulo, zora judarila, | 1562 |
| stara slježe na đerdekska vrata. | 1563 |
| Fata sedi, na nogama stade, | 1564 |
| divan ćini Fata na nogama. | 1565 |
| Stara dođe, pa joj govoraše: | 1566 |
| „Šćero moja Budimko Fatimo, | 1567 |
| kolj'ko tražiš podmir od Aljije, | 1568 |
| da podmirim gotovinu blago, | 1569 |
| da se opet na Budimu vratiš?‟ | 1570 |
| Tā put reće Budimka Fatima: | 1571 |
| „Bez Aljije prifatiti neću, | 1572 |
| podmir nikom primiti ja neću. | 1573 |
| Neka dođe Đerđeljez Aljija, | 1574 |
| nek' podmiri Budimku Fatimu! | 1575 |
| Tā put ću se ka Budimu vratit.‟ | 1576 |
| Ode majka, dokaza Aljiji. | 1577 |
| Ne bi ćare, krenuo Aljija, | 1578 |
| pa kad dođe na đerdekska vrata: | 1579 |
| „Ej Fatimo, šćero materino, | 1580 |
| kolj'ko tražiš podmir od Aljije? | 1581 |
| Kolj'ko blaga hoćeš nebrojena | 1582 |
| da se vratiš ka Budimu gradu?‟ | 1583 |
| Tā put Fata' besedi Aljiji: | 1584 |
| „Ja ti podmir prifatiti neću. | 1585 |
| Ko je s tobom u Bagdatu bijo? | 1586 |
| Ja sam bila na đogata moga, | 1587 |
| na đogata Budimlije Muja. | 1588 |
| Ja sam vrata nalazi' Bagdatu | 1589 |
| i nabavi' bagdadsku kraljicu, | 1590 |
| i joženi' našega sultana, | 1591 |
| skinuo joj đerdan od bisera. | 1592 |
| Polu sam ga tebe poklonijo, | 1593 |
| polu sebe, pol' ostalo mene. | 1594 |
| Daj tu polu, Đerđeljez Aljijo!‟ | 1595 |
| Aljo rukom u ćpagove maši; | 1596 |
| kad izvadi polu jo' đerdana, | 1597 |
| i Fatima drugu jizvadila, | 1598 |
| sastaviše kā d' se zakrpiše | 1599 |
| —hujdisaše jedno po drugijem. | 1600 |
| Vide Aljo šta je uradijo. | 1601 |
| „Ovo nije ćelava Fatima, | 1602 |
| no brijala kosu đevojaćku, | 1603 |
| a pošla sam preću dušmaninu | 1604 |
| da izbavim bijela Bagdata. | 1605 |
| Nije još ni kosa izrasla ni.‟ | 1606 |
| Tā put Aljo ruke raširijo: | 1607 |
| „Aman, Fato, ti me oprošćavaj | 1608 |
| —oprosti me, pa i halalji me!‟ | 1609 |
| Tā put Fata pa ga halaljila. | 1610 |
| Opet hođe Aljo pokupijo, | 1611 |
| tekrar Fatu nićah ućinilji, | 1612 |
| pa drugu noj ju đerdek su bilji | 1613 |
| —da je ljubi kad se god probudi! | 1614 |
| Da ljiježu sokolove sive, | 1615 |
| da dosadu caru i ćesaru | 1616 |
| —prije šćere, pa poslje sinove, | 1617 |
| da mu snahe ne zateču zave, | 1618 |
| da po kući nemajde talanđe. | 1619 |
| Ej, tako ćuo, tako ti kazao! [1177] | 1620 |