| Jednom vaktu a starom zemanu, | 1 |
| jedno jutro beše osvanulo, | 2 |
| u Zadaru pucaju topovi, | 3 |
| sve se zemlja i planina trese | 4 |
| —šenluk čini od Zadara bane, | 5 |
| ufatio uskok Radovana, | 6 |
| Radojicu, tursku pridvoricu, | 7 |
| pa ga baci ljedenu zindanu. | 8 |
| Pa kad Rako u tamnicu dođe, | 9 |
| tuna nađe trideset Turaka, | 10 |
| a među nji' Đuljić Ibrahima, | 11 |
| i kod njega Velagić Selima. | 12 |
| Dođe Rako, pa him pomoj dade, | 13 |
| i svi njemu bolje prifatiše, | 14 |
| pa mu redom dobrodošle daju, | 15 |
| pitaju ga za mir i za zdravlje. | 16 |
| Pa sad Đuljić reće bajraktare, | 17 |
| „Pa ću lji me, sluga Radovane, | 18 |
| šta te pitam, da mi pravo kažeš!‟ | 19 |
| A zaklje ga svaćim na svijetu, | 20 |
| „Kaž' mi pravo, tako bijo zdravo! | 21 |
| Ja sam davno kulu ostavijo, | 22 |
| i Krajinu, i zemlju Turćiju. | 23 |
| Taman sam se tu noj oženijo | 24 |
| i s ljubom sam u đerdeku bijo, | 25 |
| s ćetom beše bane udarijo, | 26 |
| pa se naša poter podignula, | 27 |
| pa mi redom bajraktari dođu, | 28 |
| ‚Hej sokolje, Đuljić bajraktare, | 29 |
| lasno ljubu po dušeku ljubit, | 30 |
| a roblje se robi po Krajini, | 31 |
| a sela se redom popaljuju, | 32 |
| Krajišnici idu po planini | 33 |
| te se biju z banom u planinu | 34 |
| —jazuk tebe i obrazu tvome!‛ | 35 |
| Kad ja zaću' redom bajraktare, | 36 |
| opet stado', ne šće' pomeriti, | 37 |
| pa mi dođe Velagić Selime, | 38 |
| pa me zovnu na đerdečka vrata, | 39 |
| ‚O sokolje, Đuljić Ibrahime, | 40 |
| jazuk tebe što si u đerdeku! | 41 |
| Sve se sela redom popaljiše, | 42 |
| stoji piska ljute sirotinje | 43 |
| —ode, brate, cijela Krajina, | 44 |
| te ratuju z banom po planini.‛ | 45 |
| Kad ja zaću' Velagić Selima, | 46 |
| ja sam mojoj ljubi govorijo, | 47 |
| ‚Moja hanko, Đuljićeva ljubo, | 48 |
| svi me age redom prekoriše, | 49 |
| bajraktari redom dolaziše, | 50 |
| ja od tebe pomerit se ne šće'. | 51 |
| Sad evo mi Velagić Selima, | 52 |
| đe me Selim na vratima zove. | 53 |
| Ćare nije, valja putovati, | 54 |
| Tek ti, ljubo, teški amaneti: | 55 |
| ćuvaj mene ostarelu majku | 56 |
| —nemo' majci hatar ištetiti— | 57 |
| sestru Fatu od dvanaes' ljeta, | 58 |
| i ćuva' mi kanali dorata | 59 |
| —hran'te konja u mračne podrume, | 60 |
| hel ja hoću peše na nogama. | 61 |
| Ako pa'nem ropstva u dušmana, | 62 |
| eto kod vas Huso kahveđija, | 63 |
| on će vaske dobro poslušati | 64 |
| i kupovat šta će vi trebati. | 65 |
| Eto blaga u odaju dosta, | 66 |
| vi se hran'te i oda zla bran'te!‛ | 67 |
| To joj reko', đipi' na nogama, | 68 |
| pa se svlaći', te se preoblaći'. | 69 |
| Sve obuko' bajramske haljine, | 70 |
| pa opasa' siljah i oružje | 71 |
| —z desne strane od zlata katije, | 72 |
| pa s lijeve krivu ćemerliju— | 73 |
| a na glavu fesa finofesa, | 74 |
| a pešaćke ćizme na nogama, | 75 |
| s ćivije sam brešku prifatijo. | 76 |
| ,Ej, dovalje, vijernico ljubo, | 77 |
| oprosti me, pa i haljali me! | 78 |
| A teški ti amaneti, ljubo: | 79 |
| dokljen ćuješ Đuljić Ibrahima, | 80 |
| te mi ćuješ dušu u kostima, | 81 |
| nemo' mi se, ljubo, preudati | 82 |
| —ti si, ljubo, od soja ođaka!‛‟ | 83 |
| Pa to reće, krenu na vratima. | 84 |
| „Ćekaše me Velagić Selime, | 85 |
| i sa šnjime trides' i dva druga, | 86 |
| pa dođosmo sa naše kapije | 87 |
| —ne sme' kazat ostareloj majci. | 88 |
| Jedan drugom ugur preturismo, | 89 |
| udarismo, polja prijeđosmo, | 90 |
| mašismo se uz planinu redom. | 91 |
| Kad izbismo gore na lazinu, | 92 |
| porijetko puške zapucaju, | 93 |
| a lazinu magla pritisnula, | 94 |
| pa drug druga videt ne mogaše. | 95 |
| Bane beše tijesnom bogazu, | 96 |
| i sa banom tri hiljade druga, | 97 |
| bogazima društvo rasturijo, | 98 |
| ne vidosmo dok se smiješasmo. | 99 |
| Jednom smo se vatrom preturili, | 100 |
| i na balćak ruke poturismo, | 101 |
| i sabljama mlogo posekosmo, | 102 |
| pa nas skolji kalabaluk vojske, | 103 |
| navaljiše drvljem i kamenjem. | 104 |
| Tu su naske, Rako, pofatali, | 105 |
| svakome su ruke povezali, | 106 |
| poteraše strmom niz planinu | 107 |
| dok padosmo polju Zadarskome, | 108 |
| te dođosmo zadarskoj kapiji, | 109 |
| provede ne kroz Zadara grada. | 110 |
| Oko naske narod ogrnuo, | 111 |
| te seiru turske bajraktare, | 112 |
| i oružje nosahu Mađari. | 113 |
| Dovede ne bane na kapiju | 114 |
| —na kapiju pod bojali kulu— | 115 |
| pa privede pod bojeve kulji, | 116 |
| pa otvori od zindana vrata, | 117 |
| i ta vrata goljema katanca, | 118 |
| i još devet vrati otvorijo, | 119 |
| i desetu bravu dubrovnićku, | 120 |
| pa najprijen mene govoraše, | 121 |
| ‚Hajd', uljazi, Đuljić Ibrahime, | 122 |
| i za tobom Veljagić Selime, | 123 |
| i za vama trides' i dva druga, | 124 |
| vama vi je mesto u zindanu! | 125 |
| Vi ste dosta jada zadavali | 126 |
| —granicama redom ratovali, | 127 |
| i ćesto ste Zadru silazili, | 128 |
| na planinu stoku zajagmili, | 129 |
| niz planinu babe izjurili— | 130 |
| tako više vi radit nećete, | 131 |
| mesto vi je ljedenu zindanu, | 132 |
| nek' ve peću zmije i akrepi, | 133 |
| nek' vi kosti truhnu na zindanu!‛ | 134 |
| Kad dođosmo ljedenoj tamnici, | 135 |
| muka beše ljedenu zindanu | 136 |
| —ševar trava rasla do pojasa, | 137 |
| a studena voda do koljena, | 138 |
| po njoj skaću zmije i akrepi, | 139 |
| zmije iju, akrepovi piju, | 140 |
| više glave ljeda studenoga— | 141 |
| tako smo ti, Rako, boravili | 142 |
| —kad ne peću zmije i akrepi, | 143 |
| mi pevamo, pa s' razgovaramo. | 144 |
| Evo puno dvanaes' godina, | 145 |
| nit' vidimo sunca ni meseca, | 146 |
| niti znamo kad ni ljeto dođe, | 147 |
| ni kad dođe zima ni proljeće. | 148 |
| Ti si skoro, Rako, od Turaka, | 149 |
| u Turke si vazda sluga bijo | 150 |
| —je l' Krajina još nas u Turćina, | 151 |
| a sedu li kahve i mehane, | 152 |
| a sedu li hani i dućani? | 153 |
| Kupu li se age pod Udbinu, | 154 |
| pod Udbine na lonđu zelenu? | 155 |
| Ide l' kogod s ćetom po planini, | 156 |
| doteraju l' stoku na buljuke, | 157 |
| a dobiju l' mala i šićara, | 158 |
| a dovodu l' kosate Latinke, | 159 |
| a donosu l' na tojage glave? | 160 |
| Sedi li mi kula na ćenaru? | 161 |
| Je lj' mi živa ostarela majka? | 162 |
| Je lji mi se sestra preudala, | 163 |
| alji ćeka Đuljić Ibrahima? | 164 |
| Da lj' mi Huso sedi kahveđija, | 165 |
| ćini l' staroj hizmet u odaji? | 166 |
| A sedi l' mi dorat u podrume, | 167 |
| da ga n'jesu ćete zajagmili? | 168 |
| Je lj' se kula harap ućinela, | 169 |
| a sedi l' mi vijernica ljuba | 170 |
| —al' se moja ljuba preudala, | 171 |
| alji ćeka Đuljić Ibrahima?‟ | 172 |
| „Ja sam, Đuljić, skoro od Krajine, | 173 |
| sve to znadem, ćisto ću ti kazat. | 174 |
| Redom sedu kahve i mehane, | 175 |
| pa sve sedu hani i dućani, | 176 |
| a kupu se age Udbinjani | 177 |
| pod Udbinu na lonđu zeljenu. | 178 |
| Ćesto ćetu krenu planinama, | 179 |
| a donosu mala i šićara, | 180 |
| doćeraju na buljuke stoku | 181 |
| i dijelju stoku po Krajini, | 182 |
| i dovodu konje sedljenike, | 183 |
| i dovodu kosate Latinke | 184 |
| te sve ženu age Krajišnike. | 185 |
| Tebe kula stoji na ćenaru | 186 |
| —skoro su je tamir ućinili, | 187 |
| dovodili goge i majstori, | 188 |
| duvarove redom opravili, | 189 |
| pokrili je klisom šarenijem, | 190 |
| šarenijem drvo šimširovo, | 191 |
| da ne truhne ni kišu pušćuje. | 192 |
| Živa ti je u ođaku majka | 193 |
| —živa ti je, tek bolje da nije. | 194 |
| Majku su ti oći ostavili, | 195 |
| sve plaćući danjem i po noći | 196 |
| za njezina sina od vijeka, | 197 |
| njejna sina Đuljić bajraktara. | 198 |
| A sedi ti sestra neudata, | 199 |
| ćeka brata Đuljić bajraktara. | 200 |
| Prosilji je age i begovi, | 201 |
| ne šćela se cura udavati | 202 |
| dokljen brata ćuje u životu. | 203 |
| A sedi ti Huso kahveđija, | 204 |
| 'izmet staroj ćini u odaji, | 205 |
| te kupuje štagod mu trebuje. | 206 |
| A sedi ti dorat u podrume. | 207 |
| Hranu konja, bolje bit ne more, | 208 |
| te se dorat hasi ućinijo | 209 |
| —ne da nikom sebe prilaziti. | 210 |
| Zubom grize, ćivtetima bije | 211 |
| —na ćustek je na noge ćetiri, | 212 |
| na ćusteke veljiki sinđiri, | 213 |
| zapućili halke za jaslima. | 214 |
| Sām prilazi Huso kahveđija, | 215 |
| te timari konja Đuljićeva | 216 |
| i tura mu zobi i sijena. | 217 |
| Donosi mu vodu na nogama, | 218 |
| mlaku vodu sve daje doratu | 219 |
| da se ne bi dorat ištetijo | 220 |
| —ištetijo, pa se požegao, | 221 |
| od studene požegnut se more. | 222 |
| A sedi ti vijernica ljuba, | 223 |
| tek se skoro ljuba isprosila, | 224 |
| prosijo je sa Kladuše Mujo | 225 |
| da oženi svog brata Haljila | 226 |
| —vade joj je za petnaes' dana | 227 |
| da dovede hiljadu svatova, | 228 |
| da odvede ljubu Đuljićevu.‟ | 229 |
| A kad zaću Đuljić bajraktare, | 230 |
| ljuto pisnu ljedenoj tamnici, | 231 |
| zveći kula a jeći kapija. | 232 |
| „He, vaj mene od sad do vijeka, | 233 |
| da se ljuba za života vodi! | 234 |
| Jedna ljuba, dvije đuvegije, | 235 |
| što ni dinu podnijet ne more!‟ | 236 |
| On misljaše, niko ne ćujaše, | 237 |
| to pisnuše dvoje dece ludo, | 238 |
| to baneva dva sina bliznaka. | 239 |
| Banica hi jedva ustavila, | 240 |
| pa banica k banu dolazila, | 241 |
| baš kod bana u šikli odaju | 242 |
| —i kod bana do tri đenerana, | 243 |
| i punije dvanes' kapetana, | 244 |
| i vojvoda dvades' i ćetiri— | 245 |
| pa banica ‚dobro jutro‛ viće. | 246 |
| Viće banu, „Dig' se na nogama! | 247 |
| Ima doba dvanaes' godina | 248 |
| kā si, bane, Turke porobijo | 249 |
| te hi baci ljedenu zindanu. | 250 |
| N'jesu Turci nikad zaplakali | 251 |
| —zaplakali, pa ni povrišteli— | 252 |
| jutros Đuljić pišti na zindanu | 253 |
| —ljuto vrišti, sve se kula trese, | 254 |
| a sve zveći kula i kapija— | 255 |
| deci mi se strahu naturijo, | 256 |
| zavrištaše, pa se zaplakaše, | 257 |
| dvoje dece hajra bit ne more! | 258 |
| Kupi, bane, kljuće u naruće, | 259 |
| pa siljegni ljedenu zindanu, | 260 |
| pa otvori od zindana vrata | 261 |
| —sve ćeš redom vrata otvoriti, | 262 |
| i desetu bravu dubrovnićku— | 263 |
| pa ti zovni Đuljić bajraktara, | 264 |
| te ga pita' koja mu nevolja, | 265 |
| je lj' tavnica kuća dosadila, | 266 |
| alj' ga peću zmije i akrepi | 267 |
| pa ne more da on trpi više?‟ | 268 |
| Bane brže đipi na nogama, | 269 |
| vadi kljuće s šarena dolapa, | 270 |
| pa odnese kljuće u naruće, | 271 |
| pa silježe ljedenu zindanu, | 272 |
| pa goljema otvori katanca. | 273 |
| Još je devet vrati otvorijo, | 274 |
| pa desetu bravu dubrovnićku, | 275 |
| pa kad dođe ljedenu zindanu, | 276 |
| pa Turcima faljenicu viknu | 277 |
| —pa s Turcima slugi Radovanu— | 278 |
| pa sad reće od Zadara bane, | 279 |
| „Pa Turćine, Đuljić Ibrahime, | 280 |
| ima doba dvanaes' godina, | 281 |
| ti nijesi nikad procvilijo | 282 |
| —procviljijo danjem ni po noći— | 283 |
| danas cviljiš ljedenu zindanu. | 284 |
| Koja ti je goljema nevolja? | 285 |
| Alj' tamnica kuća dosadila, | 286 |
| alj' pecaju guje i akrepi | 287 |
| pa ne moreš tako preturiti? | 288 |
| Vrisnuo si ljuto iz tamnice, | 289 |
| deci si mi strahu naturijo, | 290 |
| dece dvoje hajra bit ne more. | 291 |
| Nemo' mlogo vrištat u tamnicu, | 292 |
| nemo' više nikad za vijeka! | 293 |
| Izvešću te pred ljedna zindana, | 294 |
| pa ću doves' dva mlada đelata, | 295 |
| pa ću tebe posijeći glavu, | 296 |
| pa na kolac na ćoškove kulji, | 297 |
| neka stražu ćuva od Turaka!‟ | 298 |
| Pa kad Đuljić sabra bajraktare, | 299 |
| „Aman, bane, za dva sina zdravlje! | 300 |
| Ti si, bane, Raka ufatijo, | 301 |
| turijo ga kod nas u zindanu, | 302 |
| a Rako je skoro od Krajine, | 303 |
| pa mi gruban haber donosijo. | 304 |
| Pa sam staru majku ostavijo | 305 |
| —majku su mi oći ostavili | 306 |
| sve plaćući danjem i po noći | 307 |
| za njezina sina od vijeka. | 308 |
| Te bi jade, bane, odgorijo | 309 |
| —ako staru oći ostavili, | 310 |
| ona stara, more umrijeti, | 311 |
| pa će svaku brigu ostaviti. | 312 |
| No mi drugi haber donosijo | 313 |
| —ja sam bijo ljubu ostavijo, | 314 |
| tu noć sam je skoro dovodijo, | 315 |
| ostala je ljuba netaćena, | 316 |
| neljubljena, ni razduvaćena— | 317 |
| z đerdeka sam tu noć okrenuo, | 318 |
| i tu mladu ljubu ostavijo, | 319 |
| i krenusmo z Velagić Selimom, | 320 |
| i sa nama trides' i dva druga. | 321 |
| Bog naredi maglu po planini, | 322 |
| a sljegosmo strmom niz planinu | 323 |
| —ni drug druga videt ne mogasmo— | 324 |
| pa sidosmo klancu tijesnome, | 325 |
| pa na tebe, bane, udarismo, | 326 |
| pa smo tuna s tobom ratovali, | 327 |
| a u tebe kalabaluk vojske, | 328 |
| ne pozna se šta smo hi ubili. | 329 |
| Saviše nas sa kraja ćetiri, | 330 |
| pa nas, bane, žive pofataše, | 331 |
| pa nas svede u Zadaru gradu, | 332 |
| pa nas baci ljedenu zindanu. | 333 |
| Tamnica je kuća neobićna, | 334 |
| u tamnicu muke svakojake. | 335 |
| Sām je ševar trava do koljena, | 336 |
| i studena voda po ševaru, | 337 |
| i po njojzi zmije i akrepi | 338 |
| —zmije iju, akrepovi piju, | 339 |
| mi pevamo, pa š njima ćosamo. | 340 |
| Lježao sam dvanaes' godina | 341 |
| —lježao bi' dvades' i ćetiri, | 342 |
| lježao bi dok mi je vijeka— | 343 |
| ne bi Đuljić nikad zaplakao | 344 |
| nit' bi tvoju decu zastrašijo, | 345 |
| nit' bi ćuo glasa Đuljićeva, | 346 |
| no mi Rako gore poprićao | 347 |
| đe se moja ljuba isprosila, | 348 |
| isprosila kuća raskopana | 349 |
| —raskopana, kladuški serdare, | 350 |
| da oženi svog brata Haljila. | 351 |
| Ti se jadi podnijet ne mogu, | 352 |
| —to nam dinu podnijet ne more | 353 |
| da mu uzme za života ljubu— | 354 |
| da je drugi uzme đuvegija | 355 |
| za života Đuljić bajraktara. | 356 |
| Jedna ljuba, dvije đuvegije, | 357 |
| ta se bruka podnijet ne more! | 358 |
| Aman, bane—za dva sina zdravlje!— | 359 |
| alj' me pušti, alj' me posijeci | 360 |
| —jedan derman ućini mi, bane!‟ | 361 |
| Pa kad bane sabra lakrdiju, | 362 |
| „Ja te tako pušćavat ne mogu. | 363 |
| Ako ćeš mi 'emće ostaviti | 364 |
| —najprvoga Boga gospodara, | 365 |
| pa drugoga dina i imana, | 366 |
| pa još treće šehri Ramazana— | 367 |
| da te pušćim s ljedena zindana, | 368 |
| te otidi u vašu Krajinu | 369 |
| da posećeš Mujova Haljila, | 370 |
| da doneseš od Haljila glavu, | 371 |
| tā put ću te puštit sa zindana | 372 |
| —pušćaću ti Velagić Selima | 373 |
| i vašije trides' i dva druga, | 374 |
| i daću vi konje i oružje, | 375 |
| i daću vi blaga nebrojena, | 376 |
| i pratit ve do granice turske, | 377 |
| da ve niko ustavit ne more.‟ | 378 |
| Tā put reće Đuljić bajraktare, | 379 |
| „Na to 'emće ostavit ne mogu! | 380 |
| Znaš kako ću tebe ostaviti | 381 |
| —ja ne mogu poseći Haljila. | 382 |
| Da posećem Mujova Haljila, | 383 |
| ostat Mujo, pa me posijeći, | 384 |
| teke ću ja prevarit Haljila, | 385 |
| te ću živa dovesti Haljila | 386 |
| —dovešću ga tebe u Zadaru, | 387 |
| pa ti radi šta je tebe drago!‟ | 388 |
| Tā put bane pa mu besedaše, | 389 |
| „Tako ću te puštiti, Đuljiću! | 390 |
| Ako živa dovedeš Haljila, | 391 |
| odma' ću te puštit sa zindana | 392 |
| —pušćaću ti trides' i dva druga, | 393 |
| i puštit ti Velagić Selima— | 394 |
| daću vama konje i oružje. | 395 |
| Dobro ću ja vaske darovati, | 396 |
| i pratit ve do granice turske, | 397 |
| da ve niko povratit ne more.‟ | 398 |
| Pa sad reće od Zadara bane, | 399 |
| „Hej, Đuljiću, kreni sa zindana!‟ | 400 |
| Izvede ga pred ljed'nu tamnicu, | 401 |
| i zindan je opet zatvorijo. | 402 |
| Beše Đuljić hala dopanuo | 403 |
| —kosa mu je, pa se opašuje, | 404 |
| staju nokti baš kā raonici. | 405 |
| Tā put Đuljić reće bajraktare, | 406 |
| „Vidiš što sam hala dopanuo | 407 |
| sve lježući u ljed'nu zindanu | 408 |
| —zmije jele, akrepovi pili— | 409 |
| teke, bane, za dva sina zdravlje, | 410 |
| naćini mi pasoš pod muhurom. | 411 |
| Kad iziđem ka turskoj granici | 412 |
| pa me sretnu vaši kapetani, | 413 |
| odma' će mi ruke povezati, | 414 |
| u Zadar me natrag povratiti. | 415 |
| Ja sam zajip, vratit se ne mogu | 416 |
| —kad mi dadeš pasoš pod muhurom, | 417 |
| ne mogu me natrag povratiti.‟ | 418 |
| I kad bane sabra lakrdiju, | 419 |
| naćinje mu pasoš i teskeru, | 420 |
| i sām je svoj muhur udarijo, | 421 |
| i dade je Đuljić bajraktaru. | 422 |
| „Hajd' Đuljiću, vratiti te neće! | 423 |
| Kome god ćeš pasoš kaževati, | 424 |
| on će videt ko je naćinijo, | 425 |
| pušćaće ti volju na planinu.‟ | 426 |
| Još se Đuljić banu zamoljijo, | 427 |
| „Aman, bane—za dva sina zdravlje!— | 428 |
| pokloni mi sablju pešakinju | 429 |
| —po pljanini vuka i hajduka— | 430 |
| da se branim sabljom pešakinjom!‟ | 431 |
| I bane mu sablju poklonijo, | 432 |
| a sad Đuljić sablju opasao, | 433 |
| pa okrenu sa Zadara grada, | 434 |
| a u ruke štapa drenovaka, | 435 |
| pa prolazi polja Zadarskoga, | 436 |
| pa se maši pravo uz planinu. | 437 |
| Taman malo ponaprijed bješe | 438 |
| —ne bi dugo—zatutnje planina, | 439 |
| dok ispade Gavran kapetane. | 440 |
| Ljuto pisnu Gavran sa paripa, | 441 |
| „Kopiljanje Đuljić bajraktare, | 442 |
| zar si banu zindan provalijo, | 443 |
| pa si mljao da si utekao? | 444 |
| Nej, Đuljiću, dalje pobegnuti!‟ | 445 |
| Viknu Gavran trideset pandura, | 446 |
| „Povež'te mu na laktove ruke, | 447 |
| da ga opet vratim u Zadaru!‟ | 448 |
| On izvadi pasoš iz njedara | 449 |
| pa ga dade Gavran kapetanu, | 450 |
| a kad Gavran pasoš preućijo | 451 |
| —vide, sām ga bane ispuštijo— | 452 |
| dade pasoš, viknu na družinu, | 453 |
| „Puštite mu volju na planinu! | 454 |
| Sām ga bane danas ispuštijo, | 455 |
| pa mu pasoš pod muhurom dao | 456 |
| da ga niko povratit ne more. | 457 |
| Hajd', Đuljiću, branjevine nema.‟ | 458 |
| Đuljić krenu pravo uz planinu. | 459 |
| Kad još malo ponaprijed dođe, | 460 |
| ne bi vetra, zajeknu planina, | 461 |
| dok ispade Ivan kapetane, | 462 |
| i za njime trides' i dva druga. | 463 |
| Ćim ga vide, tijem ga poznade, | 464 |
| „O Đuljiću, turski bajraktare, | 465 |
| zar si banu zindan prolomijo, | 466 |
| pa si mljao da si utekao? | 467 |
| A znaš dobro Ivan kapetana, | 468 |
| što ja hudut i granice ćuvam | 469 |
| sa mojije trides' i dva druga | 470 |
| —da si 'tica, ne bi preljetejo, | 471 |
| a kamo lji Đuljić na nogama!‟ | 472 |
| Viknu društvo, „Povež'te mu ruke!‟ | 473 |
| Vadi Đuljić pasoš iz njedara | 474 |
| a dade ga Ivan kapetanu. | 475 |
| Kad je Ivan pasoš prifatijo, | 476 |
| pa kad vide šta mu pasoš prića, | 477 |
| „Hajd' Đuljiću, zađevišta nema!‟ | 478 |
| Viknu Ivan društvo na planinu, | 479 |
| „Puštite mu volju uz planinu! | 480 |
| Sām ga bane pušti od zindana, | 481 |
| dao mu je pasoš pod muhurom | 482 |
| da ga niko povratit ne more.‟ | 483 |
| Pa kad Đuljić pođe uz planinu, | 484 |
| kad ispade na laz na planinu, | 485 |
| ne bi vetra, zatutnje planina, | 486 |
| dok ispade Deli Milutine, | 487 |
| a za njime sedam, osam druga, | 488 |
| pa podvrisnu Deli Milutine, | 489 |
| „Kopiljane, Đuljić bajraktare, | 490 |
| jesi lj' banu zindan prolomijo, | 491 |
| pa s' mislijo da si utekao? | 492 |
| Jesi lj' čuo Deli Milutina? | 493 |
| —tuda 'tice proljetet ne mogu, | 494 |
| a kamo li na zemlji junaci!‟ | 495 |
| Tā put Đuljić pasoš izvadijo, | 496 |
| „Milutine—o jadu ti bilo!— | 497 |
| evo bane pasoš naćinijo, | 498 |
| puštijo me s ljedena zindana, | 499 |
| ka Turćiji poslom opremijo.‟ | 500 |
| Milutin mu pasoš ne gljedaše, | 501 |
| no sve viće sedam, osam druga, | 502 |
| „Poveš'te mu na laktove ruke | 503 |
| —helj on laže, pravo ne kažuje— | 504 |
| da ga vratim natrag u zindana!‟ | 505 |
| Vide Đuljić varakanja nema, | 506 |
| pa mu ruka do balćaka side | 507 |
| —ćare nije, valja poginuti— | 508 |
| pa među nji' juriš ućinjeo. | 509 |
| Stadoše se varat i udarat | 510 |
| —poseće mu svije osam druga, | 511 |
| s Milutinom pa se varakaju | 512 |
| —oko jela pa se poteraju— | 513 |
| ugrabi ga Đuljić bajraktare, | 514 |
| poseće mu sa ramena glavu. | 515 |
| Pa mu svuće ruho i haljine | 516 |
| te na sebe ruho udarijo, | 517 |
| i uze mu sablju i oružje, | 518 |
| i novca je mlogo pokupijo, | 519 |
| pa krenuo strmom niz planinu, | 520 |
| pa dok side polju u ravnine, | 521 |
| pa je svoju kulu suoćijo. | 522 |
| Pa kad dođe na gradsku kapiju, | 523 |
| pa zatrupa halkom na vratima, | 524 |
| a Huso se desi u avljiju, | 525 |
| pa potrća, otvori kapiju. | 526 |
| Kad ugljeda Đuljić bajraktara, | 527 |
| njemu Đuljić seljam naturijo, | 528 |
| a Huso mu bolje prifatijo | 529 |
| i sitne mu hožđeldije daje, | 530 |
| a za mirno upituje zdravlje. | 531 |
| „Aman, sužanj, đe si tamnovao?‟ | 532 |
| Đuljić prića, „Zadru krvavome.‟ | 533 |
| Tā put Huso reće kahveđija, | 534 |
| „Kad si, sužanj, Zadru tamnovao, | 535 |
| je da kakav haber za Đuljića, | 536 |
| je lj' nam Đuljić jošte u životu | 537 |
| —alj' smo ćulji, alj' laže svjetina | 538 |
| da je Đuljić svijet mijenijo?‟ | 539 |
| Tā put reće Đuljić bajraktare, | 540 |
| „Davno Đuljić svijet mijenijo, | 541 |
| ima doba tri godine dana. | 542 |
| Na mom krilu ispala mu duša, | 543 |
| na mazgale kosti izbacili. | 544 |
| Bili smo se Bogom bratimili, | 545 |
| amanet je mene ostavijo, | 546 |
| ako se kad puštim sa zindana, | 547 |
| da mu kulu i kapiju tražim, | 548 |
| da ja vidim šta se uradilo | 549 |
| —je lj' mu živa ostarela majka? | 550 |
| Ćulji jesmo da je oćorela | 551 |
| sve plaćući danjem i po noći | 552 |
| pa za sina Đuljić bajraktara. | 553 |
| Je lj' mu sestra Fata neudata? | 554 |
| Sedi li mu dorat u podrumu? | 555 |
| A sedi l' mu vjerenica ljuba?‟ | 556 |
| Tā put reće Huso kahveđija, | 557 |
| „Stara mu je oćorela majka, | 558 |
| a živa je—tek bolje da nije. | 559 |
| Nije mu se Fata preudala, | 560 |
| a sedi mu dorat u podrumu. | 561 |
| Ljuba sedi, tek se preudala | 562 |
| —prosijo je kladuški serdare, | 563 |
| i vade se svadbi napunilo. | 564 |
| U jutru će dolaziti Mujo, | 565 |
| i dovešće hiljadu svatova, | 566 |
| i dovešće haralji koćiju, | 567 |
| na koćiju trides' devojaka, | 568 |
| među njima sestra serdareva | 569 |
| —biće jenđe ljubi Đuljićevoj, | 570 |
| da opremi ljubu Đuljićevu.‟ | 571 |
| Tā put reće Đuljić bajraktare, | 572 |
| „Nemoj kazat ljubi Đuljićevoj, | 573 |
| a vodi me gore u odaju | 574 |
| da ja vidim majku Đuljićevu, | 575 |
| i da vidim sestru Đuljićevu.‟ | 576 |
| Povede ga Huso uz bojeve, | 577 |
| dovede ga šikalji odaji. | 578 |
| A kad majka u odaji dođe | 579 |
| i sestra mu dolazi Fatima, | 580 |
| tā put stara pa mu odgovara, | 581 |
| „Pa moj sine, sužanj sa zindana, | 582 |
| đe si bijo, đe si tamnovao | 583 |
| —u koju si lježao tamnicu, | 584 |
| u kojemu gradu kaurskome, | 585 |
| kod kojega njihna dušmanina?‟ | 586 |
| „Tamnovao Zadru krvavome, | 587 |
| u tamnicu od Zadara bana.‟ | 588 |
| Pa mu stara opet odgovara, | 589 |
| „Kad si, sine, Zadru tamnovao, | 590 |
| 'e da kakav haber za Đuljića?‟ | 591 |
| Tā put Đuljić reće bajraktare, | 592 |
| „Stara hanko—Bog ti đenet dao!— | 593 |
| Đuljić vi je svijet mijenijo | 594 |
| ima doba tri godine dana. | 595 |
| Na mom krilu ispala mu duša, | 596 |
| na mazgale kosti izbacijo. | 597 |
| Amanet mi Đuljić ostavijo, | 598 |
| ako se kad puštim sa zindana, | 599 |
| da mu tražim kulu i kapiju, | 600 |
| da mu vidim ostarelu majku | 601 |
| porad želje Đuljić bajraktara | 602 |
| —i da vidim sestru Đuljićevu, | 603 |
| i dorata konja pobrovoga, | 604 |
| i hankiju ljubu Đuljićevu.‟ | 605 |
| Majka plaće i suze ronaše, | 606 |
| i Fatima sestra Đuljićeva. | 607 |
| Tā put Đuljić reće bajraktare, | 608 |
| „Kazao mi pobro u tamnicu | 609 |
| da on ima sedefli tamburu. | 610 |
| 'Oćete lj' mi donijet tamburu, | 611 |
| da ja sitno kucam uz tamburu | 612 |
| porad želje pobratima moga?‟ | 613 |
| Tā put stara Husu odgovara, | 614 |
| „Dajer, Huso, donesi tamburu | 615 |
| radi želje Đuljić bajraktara.‟ | 616 |
| Ode Huso, donese tamburu. | 617 |
| Kad je Đuljić u ruke primijo, | 618 |
| sitno kuca, jasno zapevao, | 619 |
| „Ne ćudim se ostareloj majci, | 620 |
| helj su majku oći ostavili | 621 |
| te ne vidi sina njezinoga | 622 |
| —nit' ga vidi, nit' ga upoznaje. | 623 |
| Ni sestri se ne ćudim Fatimi, | 624 |
| što svog brata ne poznaje Fata | 625 |
| —luda bila Fata ostanula | 626 |
| za punije dvanaes' godina, | 627 |
| te svojega brata ne poznaje— | 628 |
| no se Husu ćudim kahveđiji, | 629 |
| kad svojega agu ne poznaje | 630 |
| —zašto, Huso? Jazuk tebi bilo! | 631 |
| Ja sam glavom Đuljić bajraktare. | 632 |
| Nemo'te mi ljubi kaževati!‟ | 633 |
| Huso širi ruke obadvije, | 634 |
| zaplaka se kahveđija Huso. | 635 |
| Stara priđe, na krilo mu pade, | 636 |
| ljubi sina i dva i tri puta | 637 |
| —s druge strane i sestra Fatima. | 638 |
| Bog naredi i vrijeme dođe, | 639 |
| te staroj je ispanula duša. | 640 |
| Tā put Đuljić 'vako govoraše, | 641 |
| „Kren'te majku kud' se Turci kreću! | 642 |
| Ajde Huso, brže u ćaršiju, | 643 |
| kupovaćeš šta će trebovati, | 644 |
| i pokupi hođe i hađije, | 645 |
| da ispratim ostarelu majku.‟ | 646 |
| Ode Huso pravo niz bojeve. | 647 |
| Tā put Đuljić Fati govoraše, | 648 |
| „Da ja odem ijubi u kafazu, | 649 |
| da lji će me ljuba upoznati | 650 |
| —upoznati, alj' me darovati.‟ | 651 |
| Pa pošeta redom odajama. | 652 |
| Od odaje otvorijo vrata | 653 |
| —tu sedaše ljuba Đuljićeva, | 654 |
| tu sedaše i vrlo plakaše— | 655 |
| ona skoći odma' na nogama | 656 |
| i sitne mu hožđeldije daje. | 657 |
| Pa sad reće ljuba Đuljićeva, | 658 |
| „Aman, sužanj, đe si tamnovao?‟ | 659 |
| „Tamnovao Zadru krvavome." | 660 |
| A pita ga ljuba Đuljićeva, | 661 |
| „Kad tamnova Zadru krvavome, | 662 |
| 'e da kakav haber za Đuljića? | 663 |
| Je lji Đuljić u životu nama, | 664 |
| alj' je Đuljić svijet mijenijo | 665 |
| —mi smo ćuli, al' laže svetina?‟ | 666 |
| „Davno j' Đuljić svijet mijenijo, | 667 |
| ima doba tri godine dana. | 668 |
| Pa tu smo se Bogom bratimili, | 669 |
| na mom krilu ispala mu duša, | 670 |
| kroz mazgale kosti izbacili. | 671 |
| Amanet je mene ostavijo, | 672 |
| ako kadgod sa tamnice pođem, | 673 |
| da mu kulu i kapiju tražim, | 674 |
| da mu vidim ostarelu majku | 675 |
| —da mu vidim i sestru Fatimu, | 676 |
| i njegova u podrum dorata, | 677 |
| i njegovu vijernicu ljubu. | 678 |
| Pa me bane na otkup puštijo, | 679 |
| da ponesem hiljadu dukata. | 680 |
| Daruj mene, hanko Đuljićeva, | 681 |
| ne bi' l' banu otkup sastavijo!‟ | 682 |
| Tā put ljuba Đuljićeva skoći | 683 |
| te se rukom u ćpagove maši, | 684 |
| dade njemu trideset dukata. | 685 |
| „Maj za dušu Đuljić bajraktara!‟ | 686 |
| Tā put Đuljić reće bajraktare, | 687 |
| „Alji daješ za dušu Đuljića, | 688 |
| al' đe Đuljić svijet mijenio?‟ | 689 |
| Ona plaće i suze ronaše, | 690 |
| „Baš za dušu Đuljić bajraktare | 691 |
| —toga muža ja već naći neću!‟ | 692 |
| Tā put Đuljić pa joj govoraše, | 693 |
| „I ja ću te, ljubo, oprostiti, | 694 |
| kad ti haješ tako za Đuljića, | 695 |
| te ti daješ za Đuljića dušu | 696 |
| —ja sam glavom Đuljić bajraktare.‟ | 697 |
| Pa potrća ljuba Đuljićeva, | 698 |
| poljete mu u skut i u ruku, | 699 |
| a plakaše kā žalosna majka. | 700 |
| Tā put reće Đuljić bajraktare, | 701 |
| „A ću' li me, vijernice ljubo! | 702 |
| Kad će Mujo s svatovima doći | 703 |
| —pa pod kulju u zelenu bašću, | 704 |
| i sa šnjime hiljadu svatova— | 705 |
| i doći će haralji koćija, | 706 |
| na koćiju trides' devojaka, | 707 |
| pa će doći tebe u kafazu, | 708 |
| pa te reći, ‚Opremi se, hanko!‛ | 709 |
| ti se sprema', brige ne imadi! | 710 |
| Nemo' njima za mene kazati, | 711 |
| a ja ću se s Mujom nasuliti.‟ | 712 |
| Sve ga sluša vijernica ljuba, | 713 |
| „Pa sve ću te mlada poslušati, | 714 |
| drugojaće uraditi neću.‟ | 715 |
| Tā put Đuljić ode u odaju | 716 |
| —dođe Huso sa nove ćaršije | 717 |
| i dovede hođe i hađije— | 718 |
| i isprati roditelja svoga | 719 |
| —ispratijo te je ukopao, | 720 |
| ukopao, pa se povratijo— | 721 |
| tu noj noći Đulić u odaju. | 722 |
| Kad svanulo i sunce grahnulo, | 723 |
| stade jeka preko polja ravna, | 724 |
| izbi Mujo polju svatovima, | 725 |
| i za njime Haljil na maljina | 726 |
| —i za njima haralji koćija, | 727 |
| pod koćiju sedam bedevija, | 728 |
| u koćiju trides' devojaka, | 729 |
| a među nji' Ajka serdareva. | 730 |
| Pa sad Đuljić na noge skoćijo, | 731 |
| tijem halom niz bojeve side, | 732 |
| u ruke mu štapa drenovaka, | 733 |
| pa u polje pred Mujom stanuo | 734 |
| i kljećaše, na noge stojaše. | 735 |
| Dođe Mujo, pa mu seljam dade | 736 |
| —Đuljić primi, hoždeldije daje— | 737 |
| pa mu Mujo tako govoraše, | 738 |
| „Jadan sužanj, de si tamnovao?‟ | 739 |
| Đuljić reće, „Zadru krvavome.‟ | 740 |
| „Kad si, sužanj, Zadru tamnovao, | 741 |
| 'e da kakav haber za Đuljića?‟ | 742 |
| Đuljić reće, „Svijet mijenijo | 743 |
| ima doba tri godine dana. | 744 |
| Ja sam njemu kosti izbacijo | 745 |
| —na mazgalje pa mu proturijo— | 746 |
| pa me bane na otkup puštijo, | 747 |
| posekao hiljadu dukata | 748 |
| —daruj mene, turska buljukbašo, | 749 |
| ne bi l' banu otkup sastavijo!‟ | 750 |
| Tā put Mujo u ćpagove maši | 751 |
| i dade mu pedeset dukata, | 752 |
| „Maj za dušu Đuljić bajraktara!‟ | 753 |
| Svi ga svati redom darovaše, | 754 |
| i darova Mujović Haljile | 755 |
| —ne pitahu, te ga darovahu, | 756 |
| vidu đe je sužanj sa tamnice— | 757 |
| i cure ga dobro darovaše, | 758 |
| i sa šnjima Ajka serdareva. | 759 |
| Kad nastupi Talje na kulaša, | 760 |
| pa ga Talje pita Ljićanine, | 761 |
| „Đe si, sužanj, tam'nu tamnovao?‟ | 762 |
| Kaza Đuljić, „Zadru krvavome.‟ | 763 |
| „Kad si, sužanj, Zadru tamnovao, | 764 |
| 'e da kakav haber za Đuljića?‟ | 765 |
| Tā put Đuljić reće bajraktare, | 766 |
| „Đuljić davno svijet mijenijo, | 767 |
| ima doba tri godine dana. | 768 |
| Pa me bane na otkup puštijo, | 769 |
| presekao hiljadu dukata, | 770 |
| da ja prosim i blago mu nosim | 771 |
| —daruj mene, turski bajraktare, | 772 |
| ne bi lj' banu otkup sastavijo!‟ | 773 |
| Tā put Tala suze udariše, | 774 |
| livaju se niz oba obraza, | 775 |
| tā put reće Talje Ljićanine, | 776 |
| „Moli Boga rad' beljaja tvoga | 777 |
| đe ne mogu griješiti dušu, | 778 |
| sad bi' tebe posekao glavu | 779 |
| što mi haber za Đuljića kaza!‟ | 780 |
| Ode Talje poljem za družinom. | 781 |
| Mujo stiže kulji Đuljićevoj, | 782 |
| pa u bašću kondisa svatove; | 783 |
| Đuljić za njim dođe na kapiju, | 784 |
| pa s kapije u topla podruma | 785 |
| kod dorata konja njegovoga, | 786 |
| a doratu konju govoraše, | 787 |
| „Davor, doro—davor, dobro drago!— | 788 |
| davno smo se, doro, razdvojili. | 789 |
| Ja sam glavom Đuljić bajraktare!‟ | 790 |
| Hajvan beše, svašto umijaše, | 791 |
| okrenu se pa ga pogledao, | 792 |
| na pljeći mu naslonijo glavu, | 793 |
| iz oći mu suze protoćiše. | 794 |
| Pa mu Đuljić raspući ćusteke, | 795 |
| pa na konja takum udarijo, | 796 |
| ćetiri mu priteže kolana, | 797 |
| pa s jasala driješi ćatala, | 798 |
| pa izvede konja na avijiju, | 799 |
| pa mu dizgin baci na jabuku, | 800 |
| sām se šturan vađe po avliji. | 801 |
| Ode Đuljić u bojeve kulji, | 802 |
| zovnu sestru šikalji odaji, | 803 |
| „Da' mi, sestro, bajramske haljine!‟ | 804 |
| Sestra Fata do kovćega priđe, | 805 |
| pa u bošći izvadi haljine, | 806 |
| pa mu dade toke i jeljeke | 807 |
| —dva kanata od suhoga zlata, | 808 |
| oko vrata koljijer od zlata— | 809 |
| pa mu dade zeljenu dolamu, | 810 |
| pa mu dade od saje ćakšire | 811 |
| —od zeljene mljetaćke kadife, | 812 |
| kud su šafi, tud gajtani zlatni— | 813 |
| pa opasi pulajli silaha, | 814 |
| za silahom dvije zlatke malje, | 815 |
| z desne strane od zlata katije, | 816 |
| a s ljijeve krivu ćemerliju | 817 |
| —sve mu kana od dukata žuta, | 818 |
| do balćaka rešma pozlaćena— | 819 |
| a na glavu fesa finofesa | 820 |
| —oko fesa trambolos pojasa— | 821 |
| pa natuće ćizme i kaićine, | 822 |
| pa s ćivije đidu dofatijo. | 823 |
| Pa sad krenu niz bojeve kulji, | 824 |
| pa silježe do konja dorata, | 825 |
| primaće ga binjeku kamenu, | 826 |
| sa kamena konju na ramena, | 827 |
| pa ga krenu na gradsku kapiju. | 828 |
| Dokljen Muju kod svatova dođe, | 829 |
| pa sad viknu sa konja dorata, | 830 |
| „Buljukbašo, kladuški serdare, | 831 |
| evo danas Đuljić u životu! | 832 |
| Prosijo si ljubu Đuljićevu, | 833 |
| što ta bruka niđe bila nije, | 834 |
| uzeti mi ljubu za života! | 835 |
| Kupi svate, hajde ka Kladuši, | 836 |
| al' se digni mejdan da dvojimo | 837 |
| —ko dobije, džaba mu hankije!‟ | 838 |
| Mujo sagnu glavu u naruće | 839 |
| i šutaše, pa ne govoraše | 840 |
| —muka Muju, žešće bit ne more. | 841 |
| Haljil skoći, juriš ućinijo, | 842 |
| da dijelju sa sabljom hankiju | 843 |
| —tā put Talje skoći Ljićanine, | 844 |
| na Haljila viku ućinijo, | 845 |
| „Sed' kopilje—ne selo ti meso!— | 846 |
| helj će Tale lasno nasuljiti.‟ | 847 |
| Širi Talje ruke obadvije, | 848 |
| pa zagrli Đuljić bajraktara, | 849 |
| „Bogu šućur, kad si u životu, | 850 |
| te si svojoj kući dolazijo! | 851 |
| Lasno ćemo za to nasuliti | 852 |
| —junaku se lasno zamoliti.‟ | 853 |
| Tā put Đuljić 'vako besedaše, | 854 |
| „Ađo Talje od Ljike krvave, | 855 |
| ako Mujo kabulji Đuljića | 856 |
| da je sa mlom slatki prijatelji, | 857 |
| ako Haljil kabulji Fatimu | 858 |
| —pa Fatimu, sestru Đuljićevu— | 859 |
| neka skoću da se poljubimo!‟ | 860 |
| Viknu Talje kladuškom serdaru, | 861 |
| „Dig' se kujo, trbuljati Mujo! | 862 |
| Nećeš naći boljeg prijatelja, | 863 |
| pa i sestru Fatu Đuljićevu | 864 |
| da oženiš svog brata Haljila.‟ | 865 |
| Mujo skoći, ruke raširijo, | 866 |
| i z Đuljićom pa se poljubiše, | 867 |
| a iznova prijatelji biše | 868 |
| —pa i Haljil đipi na nogama, | 869 |
| zet i šura pa se poljubiše. | 870 |
| Tā put Talje viknu na kapiju, | 871 |
| „Ću' lj' Ajkuno, sestro serdareva! | 872 |
| Nemoj spremat ljubu Đuljićevu, | 873 |
| no opremi sestru Đuljićevu!‟ | 874 |
| Kad Ajkuna saću lakrdiju, | 875 |
| ostaviše ljubu Đuljićevu, | 876 |
| prifatiše sestru Đuljićevu | 877 |
| —prifatiše, te je opremaju. | 878 |
| Viknu Talje, „Đuljić bajraktare, | 879 |
| ustan' Đuljić, te ni rućak dadni!‟ | 880 |
| Viknu Đuljić Husa kahvediju, | 881 |
| te pokupi 'ljeba sa ćaršije, | 882 |
| kod akćija mesa debeloga. | 883 |
| Huso brže do nove ćaršije, | 884 |
| na furune 'ljeba pokupijo, | 885 |
| na arabe 'ljeb potovarijo. | 886 |
| Akćijama Huso besedaše, | 887 |
| „Što imate gotovine jela, | 888 |
| sve nosite Đuljićevoj kulji!‟ | 889 |
| Akćibaše jelo pokupiše, | 890 |
| i arabe s 'ljebom okrenuše, | 891 |
| i ustaše, te him rućak daše, | 892 |
| i rućaše, i sofre pribraše. | 893 |
| Tā put Talje viknu Ljićanine, | 894 |
| „Ko je konjik, pritegni hajvana, | 895 |
| ko je peše, na noge opanke! | 896 |
| Nek' je hazur na vrata koćija, | 897 |
| neka sljegne trides' devojaka | 898 |
| i sa šnjima Ajka serdareva, | 899 |
| nek' izvede sestru Đuljićevu, | 900 |
| nek' devojke sednu na koćiju, | 901 |
| 'elj je vakat sad da putujemo!‟ | 902 |
| Sve ustaše svati na nogama, | 903 |
| opremiše sebe i paripe, | 904 |
| na vratima haralji koćija, | 905 |
| na koćiju trides' devojaka, | 906 |
| i sa šnjima Ajka serdareva, | 907 |
| kraj Ajkune sestra Đuljićeva. | 908 |
| Tā put Talje besedi Đuljiću, | 909 |
| „Jaši dora, isprati svatove!‟ | 910 |
| Viknu Talje, krenuše svatovi, | 911 |
| a krenuše haralji koćije | 912 |
| —zapevaše cure na koćiju, | 913 |
| „Ej, dovalje, uzesmo vilalje!‟ | 914 |
| Tā put Đuljić zasede dorata, | 915 |
| pa krenuše preko polja ravna | 916 |
| —isprati hi poljem zeljenijem. | 917 |
| Zovnu Đuljić Mujova Haljila, | 918 |
| „Mijo zete, Mujović Haljile, | 919 |
| ti ćeš noćas s sestrom prenoćiti, | 920 |
| i u petak rastura' svatove, | 921 |
| i u petak noći sa Fatimom. | 922 |
| Pa po petku osamne subota, | 923 |
| išti bratu široka đogata, | 924 |
| i spremi se što najbolje moreš, | 925 |
| dođi mene kulji i kapiji! | 926 |
| Gotova ćeš mene nalaziti, | 927 |
| helj sam banu 'emće ostavijo | 928 |
| da siđemo s tobom do Zadara. | 929 |
| Pa ćeš bratu Muju govoriti, | 930 |
| kad će prvi petak nastupiti, | 931 |
| nek' pokupi serhat i Krajinu | 932 |
| —poglavice od Ešći Kladuše, | 933 |
| i Udbine od lonđe zelene— | 934 |
| neka dođe na vrh od planine, | 935 |
| na Grnici ka Zadaru gradu. | 936 |
| Kad ispane na vrh od planine, | 937 |
| neka sedne i durbin okrene, | 938 |
| neka gljeda po Zadaru gradu, | 939 |
| hel mi ćemo zaturiti kavgu | 940 |
| —otaljenke da ne pomerava, | 941 |
| neka sluša tutanj uz planinu!‟ | 942 |
| Tā put Haljil besedi Đuljiću, | 943 |
| „O moj šura Đuljić bajraktare, | 944 |
| ako s' brzo 'emće ostavijo, | 945 |
| pa ja ću se sade povratiti.‟ | 946 |
| „Nijesam brzo 'emće ostavijo. | 947 |
| Rekao sam za petnaes' dana | 948 |
| dok pokupim hođe i hađije, | 949 |
| helj je ljuba nićah ištetila, | 950 |
| ona šćela sa tobom venćanje.‟ | 951 |
| Pa rekoše, te se rukovaše, | 952 |
| jedan drugom besu zadadoše, | 953 |
| jedan drugog prevariti neće. | 954 |
| Ode Haljil i sa svatovima, | 955 |
| pa se Đuljić vrati na kapiju. | 956 |
| Huso dođe, prifati dorata, | 957 |
| raspremi ga, vodi u podrume, | 958 |
| ode Đuljić ljubi u odaju, | 959 |
| a dozovnu Husa kahveđiju, | 960 |
| „Hajde Huso, u novu ćaršiju, | 961 |
| te pokupi hođe i hađije, | 962 |
| dovedi hi kuli Đuljićevoj, | 963 |
| 'elj me hođe nešto potrebuju!‟ | 964 |
| Huso brže ode u ćaršiju | 965 |
| te pokupi hođe i hađije, | 966 |
| dovede hi kulji Đuljićevoj, | 967 |
| te je Đuljić nićah ućinijo, | 968 |
| i hođama te je rućak dao | 969 |
| —rućak dao te hi ispratijo, | 970 |
| i sa ljubom u đerdeku bijo, | 971 |
| i u jutru bolje poranijo, | 972 |
| i u petak pa se opremijo, | 973 |
| i tu noj je kući prenoćijo. | 974 |
| Kad subota jutro osvanulo, | 975 |
| Đuljić priđe đamu do penđera | 976 |
| pa pogljeda polja Kladuškoga, | 977 |
| tek ispada magla na pramenje | 978 |
| —stoji bahat Mujova đogata, | 979 |
| na đogata Mujović Haljile. | 980 |
| Viknu Đuljić Husa kahveđiju, | 981 |
| „Sljegni, Huso, brže do podruma, | 982 |
| Đuljićeva opremi dorata | 983 |
| pod takumom i pod saltanetom, | 984 |
| izvedi ga na mermer avljiju, | 985 |
| pa mu dizđin baci na jabuku, | 986 |
| pa sām će se dorat provađati.‟ | 987 |
| Huso brže ode do podruma, | 988 |
| sprema brže dora Đuljićeva, | 989 |
| izvede ga u mermer avljiju, | 990 |
| pa mu dizđin na jabuku baci, | 991 |
| sām se šturan po avljiji vađe, | 992 |
| a Đuljić se sprema u odaji. | 993 |
| Sad se svlaći te se preoblaći, | 994 |
| pa silježe niz bojeve kulji | 995 |
| pod takumom i pod saltanetom, | 996 |
| a sve ćeka Mujova Haljila. | 997 |
| Dokljen Haljil stasa na đogata, | 998 |
| stasa Haljil, pa mu seljam dade, | 999 |
| primi Đuljić, hožđeldije daje. | 1000 |
| „Mijo zete Mujović Haljile, | 1001 |
| je l' rekao Mujo dolaziti?‟ | 1002 |
| Tā put Haljil pa mu govoraše, | 1003 |
| „Mujo ti je seljam ućinijo. | 1004 |
| ‚Hod'te mudro, ne ginite ludo! | 1005 |
| Ako da Bog, dobijete bana, | 1006 |
| nemo' društvo ostavit, Đuljiću, | 1007 |
| no izvadi društvo sa zindana! | 1008 |
| Nemo'te se brez para vratiti | 1009 |
| —popipa'te, pare nalazite! | 1010 |
| Opremite trides' i dva druga, | 1011 |
| nek' ponesu na pljećima blago! | 1012 |
| Noćom kren'te sa Zadara grada, | 1013 |
| a nemo'te danjom okrenuti, | 1014 |
| helj vas mogu Vlasi opaziti, | 1015 |
| pa ve opet žive ufatiti!‛‟ | 1016 |
| Tā put Đuljić reće bajraktare, | 1017 |
| „Vakat, zete, sad da okrenemo. | 1018 |
| Danjom valja prolazit planine, | 1019 |
| pa do mraka u polje Zadarsko, | 1020 |
| pa po noći u Zadaru sići, | 1021 |
| pa po noći banu pod bojeve | 1022 |
| —štogoj Bog da i sreća donese!‟ | 1023 |
| Pa viknuše, konje zasedaše, | 1024 |
| a krenuše polja zeljenoga, | 1025 |
| pa sljegoše planinama redom. | 1026 |
| Niz planinu dok su silazili, | 1027 |
| pa hi bijo danak ostavijo | 1028 |
| a mrke se noći prifatili, | 1029 |
| pa sljegoše polja Zadarskoga | 1030 |
| —noći prošlo ćetiri sahata | 1031 |
| kad stigoše u Zadaru gradu. | 1032 |
| Đuljić prođe na gradsku kapiju, | 1033 |
| i za njime Mujović Haljile, | 1034 |
| tajom idu ulicama redom. | 1035 |
| Pred kapiju banu dolaziše, | 1036 |
| pa obadva konje razjahaše, | 1037 |
| na kapiju za halke vezaše, | 1038 |
| pa sad Đuljić reće bajraktare, | 1039 |
| „Hajde za mlom, Mujović Haljile! | 1040 |
| Kad budemo pred odajska vrata, | 1041 |
| naći ćemo dva mlada soldata. | 1042 |
| Ti zastani malo pred vratima | 1043 |
| dok uljegnem banu u odaju, | 1044 |
| da ja viđu ko je u odaji.‟ | 1045 |
| Pa krenuše, pred odajom biše. | 1046 |
| Tā put reće Đuljić na soldate, | 1047 |
| „Sed'te s mirom, dva mlada soldata, | 1048 |
| 'elj sam banu 'emće ostavijo | 1049 |
| —ja sam glavom Đuljić bajraktare. | 1050 |
| Doveo sam Mujova Haljila, | 1051 |
| pa nek' radi šta je njemu drago | 1052 |
| —volja mu ga bacit u zindana, | 1053 |
| volj' mu poseć' sa ramena glavu!‟ | 1054 |
| Pa sad Đuljić u odaju dođe, | 1055 |
| kad tu beše od Zadara bane | 1056 |
| i dvanaes' redom kapetana, | 1057 |
| i do bana do tri đenerana, | 1058 |
| i dvanaes' sve redom vojvoda. | 1059 |
| Dođe Đuljić, pa him pomoj dade, | 1060 |
| bane primi, dobrodošle daje. | 1061 |
| „Zar mi stiže Đuljić bajraktare?‟ | 1062 |
| „Stigo' bane, u zdravlju tvojemu!‟ | 1063 |
| „Kamo, Đuljić, Mujova Haljila?‟ | 1064 |
| „Evo, bane, pred odaju tvoju. | 1065 |
| Živa sam ti doveo Haljila, | 1066 |
| pa ti radi šta je tebe drago.‟ | 1067 |
| Tā put bane reće lakrdiju, | 1068 |
| „Pa aferim, Đuljić bajraktare | 1069 |
| —tvrd si, Đuljić, na rijeći bijo, | 1070 |
| te si živa doveo Haljila! | 1071 |
| Tri jemca si mene ostavijo | 1072 |
| —najprvoga Boga gospodara, | 1073 |
| a drugoga dina i imana, | 1074 |
| i trećega šehri Ramazana— | 1075 |
| teslim tebe do tri jemca tvoja.‟ | 1076 |
| Pa se Đuljić natrag povratijo, | 1077 |
| kod Haljila kad je dolazijo, | 1078 |
| „Sprem' se dobro, zete, pred odaju, | 1079 |
| da odemo banu u odaju! | 1080 |
| Kad odemo banu u odaju, | 1081 |
| na desnu ćeš udariti stranu, | 1082 |
| pa posjeci redom kapetane, | 1083 |
| pa i redom dvanaes' vojvoda | 1084 |
| —ja ću bana i tri đenerana.‟ | 1085 |
| Pa dođoše šikalji odaji. | 1086 |
| Kad hi vide bane od Zadara | 1087 |
| a ugljeda Mujova Haljila, | 1088 |
| a vide mu ruku na balćaku, | 1089 |
| tā put bane besedi Đuljiću, | 1090 |
| „Bolje da ga n'jesi dovodijo | 1091 |
| —da ga hoćeš izvodit napolje, | 1092 |
| to bi za nas mlogo bilo bolje!‟ | 1093 |
| Tā put Đuljić viknu na Haljila, | 1094 |
| „Tebe, zete, bane ne kabulji | 1095 |
| —radi, zete, šta je tebe drago!‟ | 1096 |
| Halku zveknu od bedara ćorda, | 1097 |
| pa u desnu stranu udarijo, | 1098 |
| pa poseće redom kapetane, | 1099 |
| pa dvanaes' poseće vojvoda, | 1100 |
| Đuljić bana i tri đenerana | 1101 |
| —ispadoše pred odajska vrata, | 1102 |
| posekoše dva mlada soldata. | 1103 |
| Pa sad Đuljić hoda odajama, | 1104 |
| pa banici pred odaju dođe, | 1105 |
| pa mu spolja pritvrdijo vrata, | 1106 |
| pa otide u druge odaje, | 1107 |
| u odaju kljuće nalazijo | 1108 |
| —nađe kljuće od riznice blaga, | 1109 |
| i u dolap kljuće od zindana. | 1110 |
| Pa se Đuljić vrati kod Haljila | 1111 |
| te mu kljuće od riznice dade, | 1112 |
| đe no stoji gotovina blago. | 1113 |
| „A ja odo' ljedenu zindanu, | 1114 |
| da ja brzo otvorim družinu, | 1115 |
| ne bi l' smo se brzo opremili | 1116 |
| —'oće oni haber ufatiti, | 1117 |
| pa nećemo lasno prolaziti.‟ | 1118 |
| Brzo Đuljić zindan otvorijo | 1119 |
| —redom beše vrata otvorijo— | 1120 |
| i kad dođe ljedenu zindanu, | 1121 |
| lako viknu Veljagić Seljima, | 1122 |
| „Kreni društvo, Veljagić Seljime, | 1123 |
| dođe vakat da se izbavimo!‟ | 1124 |
| Pojaviše redom u zindana, | 1125 |
| odvede hi gore na odaju. | 1126 |
| Tu nađoše ruho i oružje, | 1127 |
| pa se natrag u odaju vratu, | 1128 |
| kol'ko šćeše para ogrnuše, | 1129 |
| pa sljegoše brže do podruma | 1130 |
| đe sedahu konji u podrume | 1131 |
| —i na vrata dva mrka soldata | 1132 |
| što gljedaju konje u podrume— | 1133 |
| tuna konja koliko him drago. | 1134 |
| Seljim uze baneva eždralja | 1135 |
| —svak po jednog konja opremijo, | 1136 |
| svaki svome takum udarijo— | 1137 |
| izvedoše konje u avljiju, | 1138 |
| i na konje blago preturiše | 1139 |
| —Haljil svoje napuni bisage, | 1140 |
| pa pr'o konja proturi đogata, | 1141 |
| Đuljić jedne na konja dorata— | 1142 |
| zasedoše konje u avliju, | 1143 |
| tam' krenuše sa gradske kapije, | 1144 |
| te uzeše polja zeljenoga. | 1145 |
| Zapisnula baneva banica, | 1146 |
| „A ne da'te, mrki Zadarani! | 1147 |
| U Zadar se jadi ućineše | 1148 |
| —udariše Turci Krajišnici, | 1149 |
| mene grdno utvrdili vrata, | 1150 |
| a od bana ne znam šta je bilo!" | 1151 |
| Kad se vriska zaću od banice, | 1152 |
| pa na bedem kažu tobđijama, | 1153 |
| „Na topove fitilj udarite! | 1154 |
| Neka kreće ko je u Zadaru, | 1155 |
| nek' teraju Turke preko polja!‟ | 1156 |
| Kad pukoše na bedem topovi, | 1157 |
| zakljepeta malo i veliko, | 1158 |
| a najprva zadarska konjica | 1159 |
| —ravnom konji, a brdom pešaci, | 1160 |
| a navalji begluk Nemadija. | 1161 |
| Mujo bijo na vrh od planine, | 1162 |
| i kod Muja pet hiljada druga, | 1163 |
| i Mujo je ljuto zakukao, | 1164 |
| „Kuka', braćo, deca poginuše! | 1165 |
| Sad pukoše zadarski topovi, | 1166 |
| opkoljili Halka i Đuljića, | 1167 |
| i znam ćisto da su poginuli!‟ | 1168 |
| Viknu Mujo Tala Ljićanina, | 1169 |
| „Kreni, Talje, društvo niz planinu, | 1170 |
| da sa šnjima rata ratujemo!‟ | 1171 |
| Pa kad Talje viknu na družinu, | 1172 |
| pa krenuše pravo niz planinu. | 1173 |
| Kad sljegoše taman pod planinu, | 1174 |
| ide jeka preko polja ravna, | 1175 |
| stoji bahat Mujova đogata. | 1176 |
| Tā put Mujo Talu besedaše, | 1177 |
| „Ev' 'e, Talje, bahat od đogata | 1178 |
| —da li ima kogođ na šturnika, | 1179 |
| da l' sām beži đogat ka planini, | 1180 |
| ne šćeo him u ruke panuti?‟ | 1181 |
| Bahat bljiže pa se primicaše | 1182 |
| —tek se beše zora ukazala— | 1183 |
| dok ispade Haljil na đogata, | 1184 |
| pa za njime Đuljić na dorata, | 1185 |
| pa Velagić na konja eždralja, | 1186 |
| a za njima trides' i dva druga. | 1187 |
| Kad izbiše i brzo stigoše | 1188 |
| —pa stigoše, seljam him dadoše— | 1189 |
| i Mujo him hožđeldije daje, | 1190 |
| „Jeste lj', braćo, zdravo preteknuli?‟ | 1191 |
| Tā put Đuljić reće bajraktare, | 1192 |
| „Zdravo smo ti, Mujo, preteknuli, | 1193 |
| niko nama nije ostanuo. | 1194 |
| Na paripe para tovarili, | 1195 |
| i bana smo dobro namirili | 1196 |
| —pa i bana, i tri đenerana, | 1197 |
| i dvanaes' redom kapetana, | 1198 |
| i dvanaes' sve redom vojvoda. | 1199 |
| Evo muke preko polja ravna, | 1200 |
| nas ne tera begluk Nemadija! | 1201 |
| Ti ućini tembih na družinu, | 1202 |
| nek' ufatu klance i bogaze | 1203 |
| —mislu terat do na vrh planine— | 1204 |
| ne bismo li vatrom doćekali, | 1205 |
| doćekali, pa hi povratili!‟ | 1206 |
| Tā put Mujo Talu govoraše, | 1207 |
| „Sve ti, Talje, namešća' družinu, | 1208 |
| nek' fataju klance i bogaze | 1209 |
| i ćukare, studene kamenje!‟ | 1210 |
| Taman Talje namesti družinu | 1211 |
| —ljuto viđu drenovi Mađari, | 1212 |
| polako će Turci uz planinu— | 1213 |
| a pred njima dužda Latinine | 1214 |
| na alata konja halovita, | 1215 |
| a za njime pet stotin' konjika. | 1216 |
| Kad stigoše, pa se udariše -, | 1217 |
| Vlasi mljahu da malo bijaše, | 1218 |
| kad zaprašte puška po planini | 1219 |
| —a jarko je sunce ogrijalo | 1220 |
| kad se dvije silje sastaviše, | 1221 |
| pa stigoše, te se udariše. | 1222 |
| Dragi Bože, nemila sastanka! | 1223 |
| Sam' po jednom puške zapucaše, | 1224 |
| pa za gole ćorde prifatiše | 1225 |
| —stade zveka maća zeljenoga, | 1226 |
| stade jeka ljuta ranjenika, | 1227 |
| klapusaju od Mađara glave, | 1228 |
| ljetu konji, binjađija nema, | 1229 |
| na strane su sedla izkrivili, | 1230 |
| sve prosiplju gredom tegeltije— | 1231 |
| a sve više pridolazi vojske, | 1232 |
| sve se više rata otvaraše. | 1233 |
| Ratovaše dva dana bijela | 1234 |
| dok se vojska u polje vrnula | 1235 |
| i u polje Turci silaziše. | 1236 |
| Pa je poljem magla pritisnula, | 1237 |
| niko koga poznat ne mogaše, | 1238 |
| nit' poznaje Vlaha ni Turćina. | 1239 |
| Ćim se Vlasi malo poznavahu, | 1240 |
| sve vikahu, „Jovan i Marija!‟ | 1241 |
| —Talje neđe viće sa planine, | 1242 |
| „Govno će vi pomoći Marija | 1243 |
| đe doljazi Talje i Aljija!‟ | 1244 |
| Mujo neđe viće na đogata, | 1245 |
| „E, ko gine, šehit ako Bog da, | 1246 |
| hurije mu prifaćaju dušu!‟ | 1247 |
| —opet Talje viće sa kulaša, | 1248 |
| „Mujo laže, tako mi kulaša! | 1249 |
| Te hurije, ni čuo hi nije. | 1250 |
| Teško tome ko će poginuti, | 1251 |
| blago tome ko će preteknuti | 1252 |
| i veljiki šićar zadobiti!‟ | 1253 |
| Talje diže ruke obljedvije | 1254 |
| pa se molji Bogu po zakonu | 1255 |
| da mu vetar puhne sa pljanine, | 1256 |
| da podigne maglu od planine, | 1257 |
| „Pa da vidim ćije društvo gine | 1258 |
| —koje gine, a koje dobije!‟ | 1259 |
| Kod Boga mu kabul dova bila, | 1260 |
| puhnu vetar ozgor sa planine | 1261 |
| te otište maglu sa ravnine. | 1262 |
| Kome stati polja pogljedati, | 1263 |
| ravnine se lješa nakitile, | 1264 |
| a doljine krvi junaćkoga, | 1265 |
| a brda su na tojage glave. | 1266 |
| U dušmana malo ostanulo, | 1267 |
| i sve bežu ka Zadaru gradu. | 1268 |
| Stadoše se Turci pokupiti, | 1269 |
| pocrnjeli baš kā gavranovi | 1270 |
| od brzoga praha i olova. | 1271 |
| A kad svi se Turci pokupiše, | 1272 |
| a mrtvace krajom odvajali, | 1273 |
| sve him Tale imam-hođa b'jaše | 1274 |
| —hođa beše, te hi ukopaše, | 1275 |
| a sve redom te hi ukopaše. | 1276 |
| Pa stadoše te se izbrojiše | 1277 |
| po imenu kako koga nema | 1278 |
| —nema njima dva najbolja druga, | 1279 |
| nemaše him Mujova Haljila | 1280 |
| i sa šnjime Đuljić bajraktara, | 1281 |
| i trećega Veljagić Selima. | 1282 |
| Dokljen duman izbi preko polja, | 1283 |
| kad ispade Veljagić Selime | 1284 |
| na baneva široka eždralja | 1285 |
| —ufatijo do tri kapetana, | 1286 |
| a dovede, Talu poklonijo, | 1287 |
| i u Tala mlogo merhameta, | 1288 |
| od jednoga sve dvojicu gradi. | 1289 |
| To vrijeme dugo nije bilo, | 1290 |
| pa ispade Đuljić na dorata | 1291 |
| —ufatijo još dva đenerana, | 1292 |
| ha dovede, Talu pokloni hi, | 1293 |
| i u Tala mlogo merhameta, | 1294 |
| od jednoga sve dvojicu gradi. | 1295 |
| Kad vrijeme nije dugo bilo, | 1296 |
| kad ispade Mujović Haljile | 1297 |
| na Mujova široka đogata | 1298 |
| —ufatijo duždu Latinina | 1299 |
| i sa šnjime Mrkoju serdara, | 1300 |
| i sa šnjima još dva kapetana, | 1301 |
| na laktove povezao ruke. | 1302 |
| Dođe, stiže, i Talu hi dade. | 1303 |
| Talje igra oko kapetana | 1304 |
| baš kā jeljen od godine dana, | 1305 |
| pa poseće duždu Latinina, | 1306 |
| i za njime Mrkoju serdara, | 1307 |
| i poslije do dva kapetana. | 1308 |
| Pa im Talje tembih ućinijo, | 1309 |
| „Sve prsnite društvo preko polja | 1310 |
| te kupite mala i šićara, | 1311 |
| i oružja s našije' dušmana, | 1312 |
| i sabalja što nama valjaju, | 1313 |
| pa i konja njihni' ćuljejhana, | 1314 |
| i pokup'te hranu i đephanu, | 1315 |
| —tovareći' konja na gomilje, | 1316 |
| pa poved'te te hi tovarite!‟ | 1317 |
| Sad prskoše po polju junaci, | 1318 |
| E, kupahu što god nalazahu, | 1319 |
| a u polje sve to gomilahu. | 1320 |
| Pokupiše sablje i oružje | 1321 |
| —svak po dvije sablje obesijo, | 1322 |
| i maljija u ćifu oružja— | 1323 |
| ruha dobra đe su nalazili | 1324 |
| od kak'oga dobra kapetana | 1325 |
| —more njima ruho trebovati | 1326 |
| kad će neđe niz Kotare sići, | 1327 |
| da obuću, da hi ne poznaju, | 1328 |
| no da mislu sa Zadara grada— | 1329 |
| pa njihove kape pokupiše, | 1330 |
| pa će njima nede trebovati | 1331 |
| —mogu kape njima trebovati | 1332 |
| kad će neđe niz gradove sići, | 1333 |
| da hi niko upoznat ne more | 1334 |
| da su ono Turci Krajišnici, | 1335 |
| pa da mogu svude silaziti, | 1336 |
| niko da hi upoznat ne more | 1337 |
| da su Turci, no su Zadarani. | 1338 |
| Pa stadoše šićar tovariti | 1339 |
| —pa najprije hranu i đephanu, | 1340 |
| pa poslije mala svakojaka— | 1341 |
| pa krenuše pravo uz planinu. | 1342 |
| Kad izbiše na vrh od planine, | 1343 |
| tu stadoše te se izbrojiše | 1344 |
| —nema njima hiljadu junaka. | 1345 |
| Pa dođoše lazu na Kunaru, | 1346 |
| tu nađoše ljićkog Mustajbega | 1347 |
| i sa begom hiljadu junaka, | 1348 |
| z druge strane Rustem Alajbega | 1349 |
| i sa šnjim još hiljadu junaka. | 1350 |
| Pa kad malo još naprijed bili, | 1351 |
| tu nađoše Kratovca Šabana, | 1352 |
| sa Šabanom hiljadu junaka, | 1353 |
| za Šabanom devet Belajića | 1354 |
| —devet brata, devet Belajića— | 1355 |
| i sa šnjima pet stotina druga | 1356 |
| —kudgod kreću, bez belaja neću. | 1357 |
| Pa dođoše, seljam im dadoše, | 1358 |
| oni njima hožđeldije daju. | 1359 |
| Muja pita ljićki Mustajbego, | 1360 |
| „Jesu lj', Mujo, cijela družina, | 1361 |
| al' si mlogo društva ostavijo?‟ | 1362 |
| Sad beg zovnu Tala Ljićanina, | 1363 |
| beg je Talju tako govorijo, | 1364 |
| „Da lj' bi, Talje, nama tembih dao, | 1365 |
| da sljegnemo opet do Zadara, | 1366 |
| ne bismo l' mu Zadar poharali | 1367 |
| —vi ako ste bana pogubili, | 1368 |
| Zadar mu je na mjesto ostao, | 1369 |
| drugoga će bana nastaviti, | 1370 |
| u Zadar su veliki topovi— | 1371 |
| i banovu kulju poharalji, | 1372 |
| i kupilji mala i šićara, | 1373 |
| i malo mu bedem razvalili, | 1374 |
| da mu bedem postojat ne more?‟ | 1375 |
| Tā put Talje reće Ljićanine, | 1376 |
| „Mi smo dosta druga ostavili, | 1377 |
| zdravo puno hiljadu junaka, | 1378 |
| sad družine tam' deset hiljada. | 1379 |
| Kad sidemo polju u ravninu, | 1380 |
| sljegne vojska polju Zadarskome, | 1381 |
| videće nas sa Zadara grada, | 1382 |
| na bedem će pripaljit topove, | 1383 |
| pa će grdno ginut sirotinja. | 1384 |
| Bolje što smo hiljadu harćili, | 1385 |
| nego sljeći, pa se ukapiti.‟ | 1386 |
| Pa pitaše Rustem Alajbega, | 1387 |
| i beg tako pa him govoraše, | 1388 |
| „Rad' junaštva bismo silazili, | 1389 |
| tek će mlogo da gine družine. | 1390 |
| Grehota je bez fermana ginut, | 1391 |
| s kraljevinom zaturiti kavgu. | 1392 |
| To će našem caru teško biti, | 1393 |
| kraljevi će davu ućinjeti, | 1394 |
| pa će sultan okrenuti vojsku, | 1395 |
| pa će butum Bosnu pregaziti, | 1396 |
| pa birane pokupit junake, | 1397 |
| pa svakom će povezati ruke | 1398 |
| —pa sa carom nejma ratovanja— | 1399 |
| pa će svakog na robiju spremit | 1400 |
| da ga Bosna vej videti neće, | 1401 |
| da ostanu ljuta sirotinja. | 1402 |
| Kad nestane po Bosni junaka, | 1403 |
| navaliće ćete na granicu | 1404 |
| pa plijenit stoku na buljuke, | 1405 |
| pa na roblje će ni udariti, | 1406 |
| pa pokupit konje sedljenike, | 1407 |
| pa birane kosate devojke, | 1408 |
| pa hi vodit te ženit Mađare. | 1409 |
| Da ta bruka puca po svijetu | 1410 |
| na sramotu Bosni i Krajini, | 1411 |
| same će ni babe ostanuti | 1412 |
| što ne rodu momke ni devojke, | 1413 |
| pa će nama harać udariti. | 1414 |
| No se bolje natrag povratiti, | 1415 |
| dosta bilo š njima ratovanja.‟ | 1416 |
| Popitaše redom' poglavice, | 1417 |
| svi kazaše, bolje se vratiti | 1418 |
| nego caru štetu ućinjeti, | 1419 |
| pa najposlje sebe ištetiti. | 1420 |
| „Kad ćemo mi Zadar prevrnuti, | 1421 |
| kad će ćuti od Beća ćesare, | 1422 |
| pa će krenut vojsku i topove, | 1423 |
| pa sa šnjime ratovat ne mogu.‟ | 1424 |
| Tā put kažu redom poglavice, | 1425 |
| „'Ajte društvo, da se povratimo! | 1426 |
| Nije lasno paski poginuti, | 1427 |
| no se bolje kući povratiti. | 1428 |
| Ima o'đe trides' buljukbaša, | 1429 |
| svaki more ćetu pokupiti | 1430 |
| pa siljeći redom niz gradove, | 1431 |
| i plijenit stoku planinama, | 1432 |
| i ulovit kak'a gođ Mađara, | 1433 |
| i zajagmit konja ćuljejhana, | 1434 |
| i zajagmit kosate Latinke, | 1435 |
| i dovesti, ženit Krajišnike, | 1436 |
| i to neće caru haber dati, | 1437 |
| car se neće zato naljutiti. | 1438 |
| Da će caru davu ućinjeti, | 1439 |
| car će njima tako govoriti, | 1440 |
| ‚To pljačkaši idu granicama, | 1441 |
| a to nije na gomilje vojska, | 1442 |
| no je ćeta od trides' momaka,‛ | 1443 |
| pa car njima pomenut ne daje.‟ | 1444 |
| Pa krenuše, na noge ustaše, | 1445 |
| skupiše se, niz planinu kreću, | 1446 |
| pa sljegoše polja Udbinskoga, | 1447 |
| te u polje ustaviše vojsku, | 1448 |
| te dijelju mala i šićara, | 1449 |
| a đephanu begovima daše, | 1450 |
| i đephanom konje tovarene. | 1451 |
| Sad Mustajbeg krenu sa družinom, | 1452 |
| pravo ode Ljiki i Grbavi. | 1453 |
| Rustembega okrenu družinu, | 1454 |
| i otide ka Kajniđi gradu. | 1455 |
| Pa okrenu Kratovac Šabane | 1456 |
| i njegova sve redom družina, | 1457 |
| i odoše ka Kratovu ravnu. | 1458 |
| Pa krenuše devet Belajića, | 1459 |
| i sa šnjima društva pet stotina, | 1460 |
| i odoše gradu Bijeljini. | 1461 |
| Pa Mujova na jaftove vojska, | 1462 |
| sve rasturi vojsku na sentove | 1463 |
| —svaki dosta dobijo šićara— | 1464 |
| pa poslijem Đuljić Ibrahime | 1465 |
| i njegovo trides' i dva druga, | 1466 |
| i sa šnjima Velagić Seljime. | 1467 |
| Tā put Mujo z bratom okrenuo. | 1468 |
| Rasturiše, pa se haljališe, | 1469 |
| i tunake dovu učinješe, | 1470 |
| i u zdravlje serhat i Krajini, | 1471 |
| i u zdravlje ćestitom sultanu. | 1472 |
| Ko ginuo, šehit, ako Bog da, | 1473 |
| ko preteće, vesela mu majka, | 1474 |
| i dobijo mala i šićara! | 1475 |
| Neka troši—sa srećom mu bilo!— | 1476 |
| neka gradu hajrat i ćuprije, | 1477 |
| da dijelju ljutoj sirotinji | 1478 |
| —bolje će him dovu ućinjeti, | 1479 |
| drugi put će bolje zadobiti! | 1480 |