| Poranijo Osek Osmanbego | 1 |
| prijem zore i rana sabaha, | 2 |
| pa uz ođak vatru naložijo. | 3 |
| Kahveđije kahvu saldišuju; | 4 |
| doklen bego ćeif zadobijo, | 5 |
| pa tek beše zora udarila, | 6 |
| pa tek priđe đamu do penđera. | 7 |
| Ćekme maće, a ćelo primaće, | 8 |
| stade slušat po Oseku gradu. | 9 |
| Zakukaše sive kukavice | 10 |
| po Oseku na ćetiri strane. | 11 |
| To je begu vrlo ćudo bilo, | 12 |
| pa dozovnu milu staru majku, | 13 |
| pa mu majka u odaju dođe. | 14 |
| Osmanbeg je majku upitao: | 15 |
| „Majko moja, đeneta ti tvoga, | 16 |
| jesi l', majko, kad god zapazila | 17 |
| da kukaju sive kukavice | 18 |
| po Oseku na ćetiri strane?‟ | 19 |
| Tā put majka begu besedaše: | 20 |
| „To nijesu sive kukavice. | 21 |
| Ima doba dvanaes' godina | 22 |
| kako dođe ljićki Mustajbeže, | 23 |
| pa pokupi trides' i dva druga, | 24 |
| pa otide niz zemlje dušmanske. | 25 |
| Od tā put se nije povratijo, | 26 |
| nit' ko znade đe su poginuli. | 27 |
| Haber nema đe su zapanuli. | 28 |
| Pa se jutros Bajram dogodijo. | 29 |
| Svaka ljuba svoga muža sprema, | 30 |
| svaka sestra svoga brata sprema, | 31 |
| svaka majka sina jedinoga. | 32 |
| One, sine, nikoga nemaju, | 33 |
| pa kukaju, i nevolja im je.‟ | 34 |
| Tā put bego majci odgovara: | 35 |
| „Što mi n'jesi prije kaževala? | 36 |
| A tako mi dina i dorata, | 37 |
| obijo bi' zemlje kraljevine; | 38 |
| al' bi' begu groba nalazijo, | 39 |
| al' bi' znao de su poginuli.‟ | 40 |
| Odmah bego na noge skoćijo, | 41 |
| pa na sebe avdes' udarijo. | 42 |
| Zaućiše 'ode na đamije. | 43 |
| Ode bego niz bojeve kulji, | 44 |
| sokacima u turskoj đamiji. | 45 |
| Bajram namaz klanja u đamiji. | 46 |
| Niđe ne šće svratit' od Bajrama, | 47 |
| pravo dođe na svoju kapiju. | 48 |
| Ćekaju ga dvades' tevabija. | 49 |
| Sa šnjima je Bajram proturijo, | 50 |
| pa momcima viku ućinijo: | 51 |
| „Brže, momci, do topla podruma! | 52 |
| Opremite begova dorata! | 53 |
| Jolđija sam, hoću putovati.‟ | 54 |
| Brže momci u topla podruma, | 55 |
| opremiše begova dorata, | 56 |
| a beg majci u odaju dođe, | 57 |
| s majkom milom Bajram preturijo: | 58 |
| „Nađ' mi, majko, tevdiljske haljine, | 59 |
| jer ja hoću, majko, putovati, | 60 |
| da obijem zemlje kraljevine, | 61 |
| da potražim bega i družinu!‟ | 62 |
| Majka tā put sinu govoraše: | 63 |
| „Nemoj sine, Osek Osmanbego! | 64 |
| Zemlje tuđe veljike su tuge. | 65 |
| Puta ne znaš, kalauza nemaš, | 66 |
| i to ti je prvo ćetovanje.‟ | 67 |
| „Da' mi, majko, tevdiljske haljine, | 68 |
| jer sam tvrdo jemin ućinijo; | 69 |
| ići hoću, da se vratit' neću!‟ | 70 |
| „Hajde, sine, hajirli ti bilo!‟ | 71 |
| Pa sad stara do kovćega priđe, | 72 |
| pa u bošću izvadi haljine, | 73 |
| sad najprije gaće i košulju. | 74 |
| Nit' su tkane, nit' su opredene, | 75 |
| no pljetene stamboljskijem zlatom. | 76 |
| Pa mu dade toke i jeljike. | 77 |
| Sve kroz toke sinđirići zlatni. | 78 |
| Na ramena dva kaftana zlatna, | 79 |
| a u njima dva sokola siva | 80 |
| —sve se viju momku na ramena. | 81 |
| Pa mu dade đećermi dolamu. | 82 |
| Niz dolamu dvanaes' pucadi; | 83 |
| svako puce pō od litre zlata. | 84 |
| Pa mu dade od saje ćakšire, | 85 |
| od zeljene mljetaćke kadife, | 86 |
| pa ćakšire kroja bugarskoga | 87 |
| —kud su šafi, tud gajtani zlatni. | 88 |
| Na ljistove kovće kapakljije, | 89 |
| a po njima opljetene zmije, | 90 |
| pod koljena dovezene glave. | 91 |
| Kudgod kraće, guje zijevaju, | 92 |
| da put laka uplašu junaka. | 93 |
| Pa mu dade siljah i oružje. | 94 |
| Za siljahom dvije savdeljije | 95 |
| ni kovate, ni ćekićovate, | 96 |
| no se puške na Mljetki kovane. | 97 |
| Kundaci him od dukata žuta, | 98 |
| a cijevi od zehera ljuta, | 99 |
| tabani im hađi-ađemovi. | 100 |
| Dvije malje koje dobro pale. | 101 |
| Pa opasa od zlata katije, | 102 |
| a povrh nji krivu ćemerliju. | 103 |
| Sva joj kana od dukata žuta, | 104 |
| a kostura od zehera ljuta, | 105 |
| do baljćaka aljem dragi kamen. | 106 |
| Pa na glavu kapu ćošakliju; | 107 |
| na toj kapi dvanaes' krstova. | 108 |
| U jednome ime naćinjeno, | 109 |
| nađenuto Nika bajraktare | 110 |
| od Ćpanura do granice turske. | 111 |
| Pa natuće ćizme i kalćine, | 112 |
| pa dofati sahtijan bisage, | 113 |
| pa uljeze u riznice blagu, | 114 |
| pa nagrnu meke mađarije, | 115 |
| što će begu od hašluka biti. | 116 |
| Brže momci primiše bisage, | 117 |
| sniješe hi kod konja dorata, | 118 |
| proturiše pr'o konja dorata. | 119 |
| „Hodi, majko, da se haljalimo! | 120 |
| Valja mene dugo putovati. | 121 |
| Al' se viđet', al' se već ne viđet'.‟ | 122 |
| „Hajde, sine, ćestito ti bilo! | 123 |
| Dušmani ti pod nogama bili, | 124 |
| kā doratu klinci i potkovci!‟ | 125 |
| Pa s ćivije brešku prifatijo, | 126 |
| a niz brešku dvanaes' karika; | 127 |
| drži jedna pō od litre zlata. | 128 |
| Pa sad krenu niz bojeve kuli, | 129 |
| i prati ga majka niz bojeve | 130 |
| dokljen side do konja dorata. | 131 |
| Tevabije redom darovao, | 132 |
| i sa šnjima pa se haljalijo. | 133 |
| Pa prifati za dizgin dorata, | 134 |
| primaće ga binjekteš kamenu, | 135 |
| pa s kamena konju na ramena. | 136 |
| On jolđija, a svi dovađija. | 137 |
| Krenu bego na gradsku kapiju, | 138 |
| pa udari polja Osećkoga, | 139 |
| a dorat se polja zaželeo: | 140 |
| po tri milju u visine rilja, | 141 |
| a ćetiri fata u napreda, | 142 |
| a poćesto glavom izmahuje, | 143 |
| na đemove pene izbacuje, | 144 |
| na jaftove baš kā golubove | 145 |
| —ostajaju polju na valove, | 146 |
| na valove kā grude snijega. | 147 |
| Nesta polja, priđe planinama, | 148 |
| dokljen dvije prolazi planine, | 149 |
| Bukovicu i Orahovicu, | 150 |
| pa ispade na Kunar planinu, | 151 |
| na planinu na vel'ku lazinu. | 152 |
| Uze đadu pravo niz lazinu. | 153 |
| Kad laz prođe, nad klisurom dođe, | 154 |
| ode mu se nešto poslušati | 155 |
| —ide tutanj ozdolj uz planinu. | 156 |
| Sam bijaše, pa se prepanuo, | 157 |
| pa se skide sa konja dorata. | 158 |
| Uvede ga u jelovo granje, | 159 |
| pa dofati vedra đeferdara, | 160 |
| a sve gljeda ko će ispanuti. | 161 |
| To vrijeme nije dugo bilo, | 162 |
| doklen izbi mrki granatine | 163 |
| na njegova vranca z đinovima. | 164 |
| Kakav beše mrki granatine! | 165 |
| Brkovi mu s rame na ramena | 166 |
| kā da galće nosi u zubima. | 167 |
| U prsi mu toke ćekrklije: | 168 |
| dva kanata, oba su od zlata, | 169 |
| a za silah dvije danićkinje. | 170 |
| Sjaju puške kā na gori sunce. | 171 |
| O bedri mu kriva ćemerlija; | 172 |
| sjaji kana od dukata žuta. | 173 |
| U ruke mu sedefli šešana. | 174 |
| Beg mišljaše, on ga ne viđaše, | 175 |
| doklen pisnu mrki granatine: | 176 |
| „Kopiljane, ko si u planinu? | 177 |
| Što se kriješ, kad ti fajde nije? | 178 |
| Hajd', ispani k mene u lazinu! | 179 |
| Besa ti je da se sastanemo.‟ | 180 |
| Beg za dizđin dofati dorata, | 181 |
| pa ispade k njemu na lazinu. | 182 |
| Sad beg dođe te mu pomoć dade, | 183 |
| i on mu je bolje prifatijo. | 184 |
| Pružu ruke, te se rukovaše, | 185 |
| za mirno se zdravlje upitaše. | 186 |
| On se skide sa vranca svojega, | 187 |
| pa sedoše jedan do drugoga. | 188 |
| Sad ga pita mrki granatine: | 189 |
| „Bajraktare, od zemlje koje si? | 190 |
| S kojega si mesta od svijeta, | 191 |
| a kako te po imenu viću?‟ | 192 |
| Beg se kaza sa Ćpanura grada, | 193 |
| sa Ćpanura do turske granice. | 194 |
| Nasmija se mrki granatine: | 195 |
| „Ti ne laži, no se pravo kaži! | 196 |
| Ti nijesi Nika bajraktare, | 197 |
| no si glavom Osek Osmanbego. | 198 |
| Kako, crnjo, ne poznaješ pobra? | 199 |
| Ja nijesam mrki granatine, | 200 |
| no sam glavom Haso od Ribnika. | 201 |
| A znaš kad se Bogom bratimismo.‟ | 202 |
| Odmah oba na noge skoćiše, | 203 |
| širu ruke, te se poljubiše. | 204 |
| Tā put reće od Ribnika Haso: | 205 |
| „Pobratime, Osek Osmanbego, | 206 |
| đe si tako, pobro, polazijo, | 207 |
| do kojega grada i palanke | 208 |
| zamućijo sebe i dorata | 209 |
| bez nikak'a od nevolje druga? | 210 |
| Ne znaš puta kud ćeš silaziti.‟ | 211 |
| Tā put reće Osek Osmanbego: | 212 |
| „Ja sam jutros haber ufatijo | 213 |
| za Turćina ljićkog Mustajbega, | 214 |
| đe se davno bego izgubijo | 215 |
| —puno davno, dvanaes' godina— | 216 |
| sa trideset aga od Oseka. | 217 |
| Nit' ko znade đe su poginuli, | 218 |
| al' su neđe u tamnicu palji. | 219 |
| Pa sam tvrdo jemin ućinijo | 220 |
| da obijem zemlje kraljevine, | 221 |
| da potražim bega i družinu, | 222 |
| da im groba jä mramora nađem, | 223 |
| jä da znadem đe su zapanuli.‟ | 224 |
| Sad mu reće od Ribnika Haso: | 225 |
| „Pita', pobro, pobratim Hasana, | 226 |
| đe sam bijo, kud sam prolazijo! | 227 |
| Obijo sam mesec i godinu. | 228 |
| U svakom' sam gradu silazijo, | 229 |
| do suhe sam međe silazijo. | 230 |
| Sve tražijo bega i družinu, | 231 |
| pa đe turska noga ne silazi. | 232 |
| Pa se vrati' redom niz gradove, | 233 |
| pa kad dođo' našem dušmaninu, | 234 |
| dušmaninu od Zadara banu, | 235 |
| pa mu dođo' na gradsku kapiju, | 236 |
| sjaha' vranca pred gradsku kapiju, | 237 |
| pa mu dizđin na jabuku baci', | 238 |
| pa otido' banu uz skaljine. | 239 |
| A kad dođo' pred odajska vrata, | 240 |
| kad na vrata dva mrka soldata. | 241 |
| Dođo', stado', te him pomoć dado', | 242 |
| ištem uzum na vrata odajska. | 243 |
| Jedan ode, upitao bana. | 244 |
| Dade volju, uljego' na vrata. | 245 |
| Kad ja stado' gljedat u odaju, | 246 |
| kad kod bana sedam generana, | 247 |
| i trideset i dva kapetana, | 248 |
| kad do bana Mrkonja serdare, | 249 |
| pokraj njega Ćpanac Latinine, | 250 |
| a do njega Lomigora Vuće, | 251 |
| pa trideset redom kapetana, | 252 |
| i vojvoda dvades' i ćetiri. | 253 |
| Dođo', stado', te him pomoć dado'. | 254 |
| Svi primiše, dobrodošle daju. | 255 |
| Ja sam banu poljeteo k ruci, | 256 |
| Izmako' se, divan ućinijo. | 257 |
| Upita me od Zadara bane: | 258 |
| ‚Bajraktare, od zemlje koje si, | 259 |
| a kojega dvoriš gospodara, | 260 |
| i kako te po imenu viću?‛ | 261 |
| Ja sam banu tako govorijo: | 262 |
| ‚Voljan da si, od Zadara bane! | 263 |
| Po imenu Vide bajraktare. | 264 |
| Bajraktar sam bećkoga ćesara. | 265 |
| Dvorim njega dvanaes' godina, | 266 |
| pa se ćesar na me nasrdijo, | 267 |
| E, na mene naljetljemu dao. | 268 |
| Sad ja skićem od grada do grada | 269 |
| te boljega tražim gospodara, | 270 |
| đe ću sebe hranit i vranina, | 271 |
| a đe ću se mlađi ućinjeti.‛ | 272 |
| Kad ću bane, pa mi odgovara: | 273 |
| ‚Zar ti li si Vide bajraktare! | 274 |
| Sad te dobra sreća namerila, | 275 |
| našao si dobra gospodara. | 276 |
| Hranit ću te ljebom bijeljijem, | 277 |
| a hranit te mesom ovnujskijem, | 278 |
| a pojit te pivom crvenijem. | 279 |
| Ni na to te ostaviti neću. | 280 |
| Vranca tvoga kod putalja moga. | 281 |
| Bane nema od srca evlada, | 282 |
| samo šćeru pitomu Ružicu. | 283 |
| Tebe ću je, Vide, pokloniti, | 284 |
| i Vidaka zetom naćinjeti. | 285 |
| Tanku ću ti kulu namestiti | 286 |
| baš kraj moje, tek bolju od moje. | 287 |
| Ako bide redom umrijeti, | 288 |
| na tebe će banstvo ostanuti.‛ | 289 |
| Ja sam mu se razi ućinijo. | 290 |
| Tuna sedo' sedam, osam dana. | 291 |
| Hranijo me, bolje bit ne more, | 292 |
| i mojega vranca u podrumu. | 293 |
| Ne žaljijo, no mu priturijo. | 294 |
| Kad deveto jutro osvanulo, | 295 |
| pa me bane zovnu u odaju, | 296 |
| pa mi reće od Zadara bane: | 297 |
| ‚Ću l', moj sine, Vide bajraktare! | 298 |
| Sprema' sebe i vranca tvojega! | 299 |
| Ja sam, sine, tembih učinijo | 300 |
| da opremu haralji koćiju, | 301 |
| pod koćiju sedam bedevija | 302 |
| —sve su sive nalik labudova, | 303 |
| a jednake kā da su bliznake. | 304 |
| U koćiju trides' devojaka, | 305 |
| a među nji' tvoja zarućnica. | 306 |
| Bit će s tobom trideset soldata | 307 |
| da teraju haralji koćiju, | 308 |
| da odvedeš cure kod Sitnice | 309 |
| —Sitnica je blizu do planine, | 310 |
| a planina do turske granice— | 311 |
| da bijelju platno darovnićko. | 312 |
| Nosit ćete tri mavna ćadora; | 313 |
| jedan ćador trides' devojaka, | 314 |
| i sa šnjima pitoma Ružica; | 315 |
| jedan ćador trideset soldata; | 316 |
| jedan tebe i vrancu tvojemu. | 317 |
| Dobro ćuva' cure kod Sitnice | 318 |
| od nesretna Mujova Haljila. | 319 |
| More š ćetom kod Sitnice sići, | 320 |
| pa će tebe cure plijeniti, | 321 |
| pa kod mene preteknut ne moreš.‛ | 322 |
| Ja sam banu tako govorijo: | 323 |
| ,Jä ne fala' Mujovu Halilu! | 324 |
| Mene kvara ućinet ne more.‛ | 325 |
| Pa ja krenu', odo' u odaju, | 326 |
| te opasa' siljah i oružje, | 327 |
| pa ja odo' u topla podruma, | 328 |
| te na vranca takum udarijo, | 329 |
| pa pritego' na vranca kolane, | 330 |
| udarih mu đema nemaćkoga, | 331 |
| izvedoh ga na mermer avliju, | 332 |
| dok zveknuše haralji koćije; | 333 |
| pod koćije sedam bedevija, | 334 |
| na koćiju trides' devojaka, | 335 |
| sve sestara njihnije' serdara, | 336 |
| a među njih pitoma Ružica. | 337 |
| Ponijelji piva i jediva. | 338 |
| Teraju hi trideset soldata, | 339 |
| i krenuše preko polja ravna. | 340 |
| Kad ja moga zasednu' vranina | 341 |
| pa ga krenu' na gradsku kapiju, | 342 |
| pa na vranca podigo' verige, | 343 |
| kad se šturan stade uzljutiti, | 344 |
| na kopite đini zagrmeše, | 345 |
| a na grivu vilje propevaše. | 346 |
| Ode huka ispod oblakova, | 347 |
| stade piska deteljine trave, | 348 |
| sve od vranca Hasa Ribnikova. | 349 |
| Nasred polja prestigoh koćiju. | 350 |
| Đe je stigo', tu je ostavijo. | 351 |
| Namah stigo' kod vode Sitnice, | 352 |
| sjaha' vranca, odo' provođati. | 353 |
| U to stiže haralji koćija. | 354 |
| Udarismo tri mavna ćadora: | 355 |
| jedan ćador trides' devojaka, | 356 |
| drugi ćador trideset soldata, | 357 |
| treći ćador mene i vraninu. | 358 |
| Tu sedesmo sedam, osam dana. | 359 |
| Bijeljiše platno darovnićko, | 360 |
| po ljedini krpe rasturiše. | 361 |
| Kad deveto jutro osamnulo, | 362 |
| kad evo mi knjigonoše mlada | 363 |
| sa Zadara preko polja ravna. | 364 |
| A kad dođe k mene pod ćadoru, | 365 |
| šapku kapu pod pazuho baci, | 366 |
| poljete mi u skut i u ruku, | 367 |
| i dade mi knjigu šarovitu. | 368 |
| Ja mu dado' dvije mađarije: | 369 |
| ‚Na to tebi, knjigonoša mJada, | 370 |
| popi piva i kupi opanke, | 371 |
| nek' se tvoja zahmedija plati!‛ | 372 |
| Natrag ode knjigonoša mladi. | 373 |
| Kad sam knjigi pećat salomijo, | 374 |
| bane mi je beše opremijo, | 375 |
| i šta beše knjigi udarijo: | 376 |
| ‚Ću l', moj sine, Vide bajraktare! | 377 |
| Ostav' cure kod vode Sitnice! | 378 |
| Jaši vranca, hajde u Zadaru! | 379 |
| Došla mi je od Ćorfeza Mara, | 380 |
| sa šnjom vojske dvanajes' hiljada; | 381 |
| hiljadu je na oklop Mađara, | 382 |
| sve atlije njene suvarije. | 383 |
| Ona hrani krilata alata; | 384 |
| krila konju s obadvije strane. | 385 |
| Ona falji njezina aljata, | 386 |
| a ja faljim vranca Vidakova. | 387 |
| U mene je sužnje prokupila; | 388 |
| kupila je bega Ljićanina | 389 |
| i begovo trides' i dva druga | 390 |
| za punije' šes' tovara para. | 391 |
| Neće bega vodit ka Ćorfezu, | 392 |
| no ga hoće kod vode Sitnice | 393 |
| na teferić za petnaes' dana | 394 |
| rad' inata Bosne cipcijele.‛ | 395 |
| Kad sam taku knjigu preućijo, | 396 |
| namah skoći', opremijo vranca. | 397 |
| Kad na vranca pritegoh kolane, | 398 |
| ‚Jalah‛ reko', zasednuo vranca, | 399 |
| pa ga krenu' ka Zadaru gradu. | 400 |
| Ćudiše se trides' devojaka, | 401 |
| đe će Vide cure ostaviti. | 402 |
| Kad udari' preko polja ravna | 403 |
| stade mi se vranac pomamiti, | 404 |
| a kad dođo' u sred polja ravna, | 405 |
| tek zadarska pokljeće kapija | 406 |
| i izguši begluk Nemadija | 407 |
| —izbi vojske dvanaes' hiljada— | 408 |
| pa ispade Mara na alata, | 409 |
| na alata vas u ćistom zlatu. | 410 |
| Držu konja ćetiri Latina. | 411 |
| Stoji piska ćetiri Latina: | 412 |
| ‚Davor šturan, tri te klala vuka! | 413 |
| Odvali ni od ramena ruke!‛ | 414 |
| Pa hiljadu na oklop Mađara; | 415 |
| pa ispade bane na putalja, | 416 |
| a za njime tri hiljade druga | 417 |
| —sve konjika, peše nijednoga— | 418 |
| pa ispade haralji koćija, | 419 |
| pod koćiju Turci krajišnici, | 420 |
| baš do kola bega Ljićanina. | 421 |
| Što bijahu hala dopanuli! | 422 |
| Baš him kosa do pojasa beše, | 423 |
| a nokti him baš kā raonici. | 424 |
| Pa kad vido' bega i družinu, | 425 |
| odmah mene zaboljela glava, | 426 |
| i vranac mi ćehre ištetijo: | 427 |
| sagnu glavu do zeljene trave, | 428 |
| neđe kasom, neđe gredom pasom. | 429 |
| Ja se mako' z desna na ljijevo, | 430 |
| ja se sakri' lugu i ševaru | 431 |
| dokljen prođe od Ćorfeza Mara | 432 |
| i provede vojsku ka Sitnici. | 433 |
| Kad nastupi od Zadara bane, | 434 |
| ja ispado' drumu zeljenome. | 435 |
| Dođe bane te mi pomoć dade, | 436 |
| pa mi bane tako govoraše: | 437 |
| ‚Što si tako ćehre ištetijo, | 438 |
| a što ti je vranac neveseo? | 439 |
| Da ti n'jesu Turci udarili, | 440 |
| da ti n'jesu curu ujagmili?‛ | 441 |
| Ja sam banu tako govorijo: | 442 |
| ‚Ja te Turke vidijo nijesam. | 443 |
| Za vraga me spremi kod Sitnice. | 444 |
| Niti spavam danjem ni po noći, | 445 |
| a sve ćuvam klance i bogaze, | 446 |
| i sve ćuvam stražu od Turaka. | 447 |
| Pa me grdno sanak oborijo. | 448 |
| Da mi hoćeš izum pokloniti, | 449 |
| da otidem u Zadaru gradu, | 450 |
| a da spavam dok ogrije sunce, | 451 |
| i da vranca hranim u podrumu? | 452 |
| Kad će sutra ogrijati sunce, | 453 |
| ja ću doći kod vode Sitnice. | 454 |
| Ćudit će se od Ćorfeza Mara, | 455 |
| i od mene i vranca mojega.‛ | 456 |
| Ode bane ka vodi Sitnici. | 457 |
| Ja ne gljeda' Zadar ni beljaja, | 458 |
| no ja uze' prijekoga puta, | 459 |
| pa ispado' ođe u planinu. | 460 |
| Ako pitaš pobratima tvoga, | 461 |
| ne mući se dalje polaziti. | 462 |
| Da odemo u našu Krajinu, | 463 |
| u Krajinu pod ravnu Udbinu, | 464 |
| u Udbinu na ljonđu zeljenu | 465 |
| đe se kupu trides' krajišnika, | 466 |
| da im stanem jade jadovati | 467 |
| za Turćina bega Ljićanina! | 468 |
| Svaki ima po pet stotin' druga. | 469 |
| D' ako će hi svaki pokupiti, | 470 |
| pa zajedno da him udarimo!‟ | 471 |
| To mu reće, zasednuo vranca. | 472 |
| Dokljen bego zasede dorata, | 473 |
| Haso izbi na vrh od planine. | 474 |
| Kad beg izbi na vrh od planine, | 475 |
| Haso pade u sred polja ravna. | 476 |
| Zeljenu je ljonđu suoćijo. | 477 |
| Taman su se age pokupili; | 478 |
| navrh lonđe kljaduški serdare, | 479 |
| a sve redom ostala družina; | 480 |
| na kraj kola Talje Ljićanine, | 481 |
| usred kola Mujović Haljile, | 482 |
| pa dijeli po družini pivo. | 483 |
| Kako kome ćašu dodavaše, | 484 |
| za mukadem zapucaše ruke. | 485 |
| Mujo ćesto gljeda ka planini, | 486 |
| i ugljeda Hasa od Ribnika, | 487 |
| i družini reće lakrdiju: | 488 |
| „Eve danas momka jabanđije! | 489 |
| E, mašala, konja ćarkiđije! | 490 |
| Poznajem ga, poznat ga ne mogu.‟ | 491 |
| Pa družini tembih ućinijo: | 492 |
| „Kad će doći, pa ni seljam dati, | 493 |
| svi skoćite, seljam prifatite, | 494 |
| i sitne mu hožđeldije da'te! | 495 |
| Do mene mu mesto naćinite! | 496 |
| Kahveđije kahvu natoćite, | 497 |
| a vi momci konja zajagmite!‟ | 498 |
| Stiže Haso i seljam him dade. | 499 |
| Spade s vranca, seljam prifatiše. | 500 |
| Svi mu redom hožđeldije daju. | 501 |
| Kahveđije kahvu saldisaše, | 502 |
| a do Muja mesto načinješe, | 503 |
| blizu Muja do desna koljena. | 504 |
| Pitaju se za mir i za zdravlje. | 505 |
| Tā put reće od Ribnika Haso: | 506 |
| „Jazuk tebe, Kljaduški serdare! | 507 |
| Ti si krilo cijeloj Krajini, | 508 |
| a što ne šće bega potražiti, | 509 |
| i begovo trides' i dva druga?‟ | 510 |
| Tā put Mujo Hasi odgovara: | 511 |
| „Spremijo sam brata i đogata, | 512 |
| obijo je za godinu dana. | 513 |
| Niđe bega nalazit ne mogo', | 514 |
| pa ga više tražili nijesmo.‟ | 515 |
| Tā put reće od Ribnika Haso: | 516 |
| „Obijo sam mesec i godinu, | 517 |
| sve što bega traži' i družinu, | 518 |
| nit' ostade grada ni palanke. | 519 |
| Do suhe sam međe dolazijo, | 520 |
| i ne nađo' bega ni družinu. | 521 |
| Pa kad dođo' redom niz gradove | 522 |
| kod dušmana Zadarskoga bana, | 523 |
| tu ja bega i družinu nađo'. | 524 |
| Kupila ga od Ćorfeza Mara | 525 |
| za punije' šes' tovara para. | 526 |
| Ne šćela ga vodit do Ćorfeza. | 527 |
| Dovela ga kod vode Sitnice | 528 |
| na teferić za petnaes' dana | 529 |
| rad' inata Bosne cipcijele. | 530 |
| Azgin Mara što nema karara. | 531 |
| Sa šnjom vojske dvanaes' hiljada | 532 |
| —hiljadu je na oklop Mađara, | 533 |
| suvarije sve njene atlije— | 534 |
| i bane je s tri hiljade druga, | 535 |
| sve konjika, peše nijednoga. | 536 |
| Vi ste ođe trides' aga redom, | 537 |
| pogljavice cijelje Udbine, | 538 |
| svak imate po pet stotin' druga. | 539 |
| Ustanite te hi pokupite, | 540 |
| da sidemo, da him udarimo, | 541 |
| ne bismo li bega izbavili, | 542 |
| i trideset begovije' druga, | 543 |
| pa i Mari ućinjeli kvara! | 544 |
| Ni za bana lako biti neće!‟ | 545 |
| A kad ćuše trides' krajišnika, | 546 |
| ko bi dalje, ćini se ne ćuje, | 547 |
| ko je bliže, zemlju pogljeduje. | 548 |
| Svaki šuti, ništa ne govori. | 549 |
| Sad ustade Mujović Haljile: | 550 |
| „Ne bi lj' majka rodila Haljila, | 551 |
| no kobilja koja je maljina, | 552 |
| te ja neću kod Sitnice sići! | 553 |
| Al' ću Mari poljubiti lice, | 554 |
| al' se zdravo ni vratiti neću!‟ | 555 |
| Pa sad drugi skoći serhatljija: | 556 |
| ‚Sed', Haljile, ne selo ti meso! | 557 |
| Nemaš dobra konja za mejdana; | 558 |
| ja što hranim u ahar zekana, | 559 |
| ja ću prvi kod Sitnice sići, | 560 |
| prijen Mari poljubiti lice.‟ | 561 |
| Ono beše Nuka bajraktare. | 562 |
| Pa sad treći đipi serhatljija: | 563 |
| „Sed'te s mirom, dvoje dece ludo! | 564 |
| Vi nemate konja za mejdana; | 565 |
| što ja hranim u ahar dorata, | 566 |
| ja ću prvi kod Sitnice sići, | 567 |
| Prijem od vas poljubiti Maru.‟ | 568 |
| To bijaše Bojićić Aljija. | 569 |
| Tā put Talje viknu na družinu: | 570 |
| „Sed'te s mirom, troje kopiladi, | 571 |
| jer ta Mara nije badihava! | 572 |
| Da je tako Mara badihava, | 573 |
| ne bi nikom prije zapanula | 574 |
| osim Talju i bagljivu kulašu. | 575 |
| No ustajte, svije' trides' aga! | 576 |
| Nek' svak kupi po pet stotin' druga! | 577 |
| To se radi petnaes' hiljada.‟ | 578 |
| Svi ustaše age na nogama, | 579 |
| i rekoše pokupiti društvo. | 580 |
| U to stiže Osek Osmanbego. | 581 |
| Dođe, stade, i seljam him dade. | 582 |
| Svi mu redom seljam prifatiše, | 583 |
| i svi begu hožđeldije daju. | 584 |
| Stadoše se smijat đagajduri | 585 |
| što se bego pišman ućinjeo. | 586 |
| Tvrdo bijo jemin ućinijo, | 587 |
| da on nađe bega i družinu, | 588 |
| pa se brzo natrag povratijo. | 589 |
| Tā put viknu od Ribnika Haso: | 590 |
| „Ja sam pobra natrag povratijo, | 591 |
| da kupimo društvo u Krajinu.‟ | 592 |
| Skoći Haso, prifatijo vranca, | 593 |
| pa sad begu reće lakrdiju: | 594 |
| „Haj' da idemo ka Oseku gradu, | 595 |
| da pokupu pet stotina druga, | 596 |
| sve dobrije' konja i junaka!‟ | 597 |
| Svi skoćiše, lonđu ištetiše, | 598 |
| i rekoše svak će polaziti. | 599 |
| Tā put reće od Ribnika Haso: | 600 |
| „Ćuste l', braćo, serhat i Krajino! | 601 |
| Kad dođete na vrh od planine, | 602 |
| Ćeka'te se da se pokupimo, | 603 |
| pa zajedno da him udarimo!‟ | 604 |
| Pa krenuše s begom ka Oseku, | 605 |
| pa dođoše u Oseku gradu | 606 |
| pred begovu od grada kapiju. | 607 |
| Tu nađoše redom tevabije, | 608 |
| te im daju sitne hožđeldije. | 609 |
| Laki momci konje zajagmiše; | 610 |
| jedni š njima uz bojeve kuli | 611 |
| dok dođoše šikalji odaji, | 612 |
| a srete hi ostarela majka. | 613 |
| Grli sina, grli pobratima, | 614 |
| a sitne him hožđeldije daje: | 615 |
| „Bogu šućur kad ste zdravo bili, | 616 |
| i obadva te se sastavili!‟ | 617 |
| Tā put bego viknu tevabije: | 618 |
| „Iznes'te mi zeljena bajraka, | 619 |
| pobite mu temre pred kapiju! | 620 |
| Izmetnite do dva haberdara, | 621 |
| da'te haber po Oseku gradu, | 622 |
| nek' se kupu valjani junaci | 623 |
| i hranjeni konji tavljenici!‟ | 624 |
| Tevabije hizmet ućinješe; | 625 |
| izmećaše do dva haberdara, | 626 |
| izniješe zeljena bajraka, | 627 |
| pobiše mu temre pred kapiju. | 628 |
| Malo vreme, nije dugo bilo, | 629 |
| stade tutanj po Oseku gradu, | 630 |
| stigoše mu pet stotina druga, | 631 |
| sve birana konja i junaka. | 632 |
| Tā put bego na noge skoćijo: | 633 |
| „Hajde, pobro, da se opremamo!‟ | 634 |
| I krenuše pravo niz bojeve, | 635 |
| i prati hi ostarela majka. | 636 |
| Pred kapiju konje zasedoše. | 637 |
| „Ajde, društvo, da sada krenemo!‟ | 638 |
| Jedan drugom ugor preturiše, | 639 |
| pa pređoše preko polja ravna | 640 |
| i odoše redom uz planinu. | 641 |
| Kad dođoše na Kunar planinu, | 642 |
| na planinu širokoj lazini, | 643 |
| tā put Haso ustavi družinu, | 644 |
| te sve gljeda travu deteljinu, | 645 |
| da je ko gođ nije prelazijo. | 646 |
| Stoji trava baš kā što je bila; | 647 |
| baš je niko nije pregazijo. | 648 |
| Tā put Haso ustavi družinu. | 649 |
| To vrijeme nije dugo bilo, | 650 |
| stade jeka ozgor niz planinu, | 651 |
| dok ispade Mujović Haljile | 652 |
| na maljina bez niđe nikoga. | 653 |
| Kako stasa, te him seljam dade | 654 |
| —seljam dade, razminut hoćaše, | 655 |
| pravo vodi ka Sitnici šćaše. | 656 |
| Ne da Hasa za to pomenuti, | 657 |
| no zajami za dizđin maljina. | 658 |
| „Nej, Haljile, dalje pomeriti, | 659 |
| dok ne stigne Talje i serdare! | 660 |
| Bez njih dalje polazenja nema.‟ | 661 |
| Ustavi ga u družinu svoju. | 662 |
| Opet jeka niz planinu side, | 663 |
| dok ispade Nuka bajraktare | 664 |
| na zekana konja debeloga. | 665 |
| Seljam dade, razminut hoćaše | 666 |
| —niz planinu kod Sitnice šćaše. | 667 |
| Ne da Hasa za to pomenuti, | 668 |
| no za dizgin ujagmi zekana: | 669 |
| „Nećeš, Nuka, dalje pomeriti | 670 |
| dok ne stigne Talje i serdare! | 671 |
| Bez nji' dalje polazenja nema.‟ | 672 |
| Pa ga vrati u družinu svoju. | 673 |
| Opet jeka niz planinu dođe, | 674 |
| dok ispade Bojićić Aljija | 675 |
| na dorata konja halovita. | 676 |
| Seljam dade, razminut hoćaše; | 677 |
| niz planinu kod Sitnice šćaše. | 678 |
| Ne da Haso za to pomenuti: | 679 |
| „Nej, Aljija, dalje pomeriti, | 680 |
| dok ne stigne Talje i serdare! ‟ | 681 |
| i vrati ga odma u družinu. | 682 |
| „Bez nji' dalje polazenja nema.‟ | 683 |
| Doklen jeka stade niz planinu, | 684 |
| —bogazi se magljom zatamiše— | 685 |
| dokljen izbi Mujo na đogata, | 686 |
| i za njime hiljadu junaka, | 687 |
| pet stotina Mujove družine, | 688 |
| pet stotina Bojićić Aljije. | 689 |
| Stiže Mujo, pa him seljam dade, | 690 |
| i za brata upita Haljila. | 691 |
| Tā put zbori od Ribnika Haso: | 692 |
| „Eto ti ga u družinu, Mujo!‟ | 693 |
| Tā put Mujo dušu povratijo. | 694 |
| Stade jeka sa ćetiri strane, | 695 |
| dok izbiše svije' trides' aga, | 696 |
| i za svakim po pet stotin' druga. | 697 |
| Pokupi se vojska na lazinu, | 698 |
| sve ćekaju Tala Lićanina, | 699 |
| dokljen izbi Taša na kulaša, | 700 |
| a za njime trista Orašana. | 701 |
| Stiže Talje, pa him seljam dade. | 702 |
| Tā put Mujo Talju govoraše: | 703 |
| „Sad daj, Talje, tembih u družinu, | 704 |
| kud će krenut na kraju kojemu!‟ | 705 |
| Tā put Talje viknu sa kulaša: | 706 |
| „Ko će danas Talja poslušati, | 707 |
| opet će se kući povratiti, | 708 |
| a ko neće Tala poslušati, | 709 |
| ostaće mu kosti kod Sitnice | 710 |
| da ji' vuću vuci i lisice. | 711 |
| A ko li će Talja poslušati, | 712 |
| ja znam đade na ćetiri strane, | 713 |
| ja mu neću kod Sitnice sići, | 714 |
| no 'ajdemo prijekijem putem, | 715 |
| da sljegnemo noćem u Zadaru, | 716 |
| da pred Zadar ustavim družinu, | 717 |
| da ujutru kad ogrije sunce, | 718 |
| da 'ko majka rodila junaka, | 719 |
| i on hrani konja tavljenika | 720 |
| te preskoći kaursku kapiju, | 721 |
| te upuštim društvo u Zadaru, | 722 |
| ja ću sām okrenut na topove, | 723 |
| tobđijama posijeći glave. | 724 |
| Navijat ću grla topovima. | 725 |
| Neću krenut kud je bane stijo, | 726 |
| no upravljat ka vodi Sitnici.‟ | 727 |
| Sve rekoše, pa se poslušaše, | 728 |
| a kad zaću Mujović Halile: | 729 |
| „Ja ako ću, ne vratijo glavu, | 730 |
| šta kljapusa Talje na kuljaša! | 731 |
| No ja hoću pravo ka Sitnici.‟ | 732 |
| Pa pod prlo zavede maljina, | 733 |
| pa zasede svojega malina, | 734 |
| pa ga krenu pravo ka Sitnici. | 735 |
| Za njim krenu Nuka bajraktare, | 736 |
| a za Nukom Bojićić Aljija, | 737 |
| za Aljijom Osek Osmanbega. | 738 |
| Viće Talje sa konja kuljaša: | 739 |
| „Ne id', deco, paski poginuli, | 740 |
| kā što ćete danas kod Sitnice!‟ | 741 |
| Ne slušaju, nit' ga pogledaju. | 742 |
| Ode Talje prijekijem putem | 743 |
| i povede vojsku planinama, | 744 |
| dok hi bijo danak ostavijo, | 745 |
| a mrke se noći prifatili. | 746 |
| Noćom sišli pred Zadara grada. | 747 |
| Kad svanulo i granulo sunce, | 748 |
| tā put Talje viknu na družinu: | 749 |
| „Je l' de majka rodila junaka, | 750 |
| hrani l' ko gođ konja tavljenika, | 751 |
| da kaursku preskoći kapiju?‟ | 752 |
| Moljiše se kljaduškome Muju: | 753 |
| „Hajde, Mujo, na đogata tvoga, | 754 |
| da 'ko đogat preskoći kapiju!‟ | 755 |
| Tvrdo him se Mujo zakljinjaše: | 756 |
| „Visoka je krmkova kapija | 757 |
| —dvades' metri a više ćetiri. | 758 |
| Dvades' će hi đogat preskoćiti, | 759 |
| a ćetiri preskoćit ne more.‟ | 760 |
| Kad to zaću Haso od Ribnika: | 761 |
| „Evo majka rodila Hasana; | 762 |
| hrani Haso z đinovima vranca. | 763 |
| Sa šnjime ću preskoćit kapiju.‟ | 764 |
| Pa na vranca priteže kolane, | 765 |
| ‚Jalah‛ reće, zasede vranina, | 766 |
| pa podiže na vranca verige, | 767 |
| a kaza mu mrke bakračljije. | 768 |
| Ode vranac nebu pod oblake, | 769 |
| izvi mu se, preskoći kapiju, | 770 |
| sjaha vranca, otvori kapiju. | 771 |
| Talje viknu: "Upušća' družinu!‟ | 772 |
| Uljegoše po Zadaru gradu. | 773 |
| Talje ode redom kod topova, | 774 |
| pa sad Taša krasti tobđibaše, | 775 |
| a navija grla topovima, | 776 |
| upravlja hi pravo ka Sitnici. | 777 |
| Taman su se rahat ućinili, | 778 |
| stade Mujo plakat po sokaku, | 779 |
| a srete ga od Ribnika Hasa. | 780 |
| „Šta je, Mujo, ako Bora znadeš? | 781 |
| Za šta plaćeš, koja je nevolja?‟ | 782 |
| „Aman, brate od Ribnika Hasa, | 783 |
| Ništa haber od Sitnice nema. | 784 |
| Pogiboše sva tri bajraktara, | 785 |
| i sa šnjima Osek Osmanbego. | 786 |
| Svoj Krajini salomismo krila.‟ | 787 |
| Tā put Hasa Muju govoraše: | 788 |
| „Ako Haso u životu bidne, | 789 |
| sad ću sići do vode Sitnice; | 790 |
| al' ću Mari ućiniti kvara, | 791 |
| al' se zdravo ni vratiti neću!‟ | 792 |
| Iz podruma izvede vranina, | 793 |
| a na vranca priteže kolane, | 794 |
| ‚Jalah‛ reće, zasednuo vranca, | 795 |
| pa s kapije ka vodi Sitnice. | 796 |
| Kad je bijo usred polja ravna, | 797 |
| tu evo ti sedam Nijemaca, | 798 |
| u ruke him sedam konopaca | 799 |
| —povezali Mujava Halila, | 800 |
| i kraj njega Nuku bajraktara. | 801 |
| Haso dođe, pa hi razminuo. | 802 |
| Teraju hi ka Zadaru gradu. | 803 |
| Pa kad malo još naprijed dođe | 804 |
| opet srete sedam Nijemaca, | 805 |
| i u ruke sedam konopaca | 806 |
| —povezali Bojićić Aljiju, | 807 |
| i kraj njega Osek Osmanbega, | 808 |
| i vodu him konje ćuljehane. | 809 |
| Pa kad vide pobratima svoga, | 810 |
| u živu ga srce zaboljelo, | 811 |
| pa mu ruka do balćaka side, | 812 |
| pa poseće sedam Nijemaca, | 813 |
| pušća bega i Bojćić Aljiju. | 814 |
| Tā put reće od Ribnika Haso: | 815 |
| „'Aj'te pravo u Zadaru gradu! | 816 |
| Tamo j' vojska naša u Zadaru, | 817 |
| i kažite Talju i serdaru, | 818 |
| ode Hasa pravo ka Sitnici!‟ | 819 |
| Tā put reće Osek Osmanbego: | 820 |
| „Ne naprijed; pobratime dragi! | 821 |
| Da si vila, pa da imaš krila, | 822 |
| pa da ljetiš ispod oblakova, | 823 |
| pero nećeš iznijeti mesa, | 824 |
| niti moreš preteć' na vraninu. ‟ | 825 |
| Haso za to ni sljuša ni gljeda, | 826 |
| no okrenu pravo ka Sitnici, | 827 |
| pa na vranca priteže verige, | 828 |
| pa se stade vranac pomamiti | 829 |
| —na kopite đini zagrmeše, | 830 |
| a na grivu vile propevaše. | 831 |
| Ode huka na ćetiri strane, | 832 |
| Stade piska deteljine trave. | 833 |
| Kad to bane zaću kod Sitnice, | 834 |
| viknu bane od Ćorfeza Maru: | 835 |
| „Vikni, Maro, lake tevabije, | 836 |
| nek' iznesu od srebra stoljicu, | 837 |
| nek' zastiru dibom i kadifom, | 838 |
| pa izljegni, sedi na stoljicu, | 839 |
| pa prifati srćali durbina! | 840 |
| Okreni ga ka Zadaru gradu, | 841 |
| sad da vidiš konja i junaka, | 842 |
| mila zeta, Vida bajraktara, | 843 |
| i njegova z đinovima vranca!‟ | 844 |
| Viknu Mara, iznije stoljicu, | 845 |
| a iznješe dibu i kadifu, | 846 |
| pa sad Mara sede na stoljicu, | 847 |
| a okrenu srćali durbina, | 848 |
| okrenu ga poljem ka Zadaru. | 849 |
| Pa kad vide od Ribnika Hasa | 850 |
| i pod njime z đinovima vranca, | 851 |
| pa na bana viku ućinjela: | 852 |
| „A što fališ krstu dušmanina, | 853 |
| kad to nije Vide bajraktare, | 854 |
| no to glavom od Ribnika Haso! | 855 |
| Mlogo j' puta u Ćorfez došao | 856 |
| i veljku mi štetu ućinjeo. | 857 |
| Đe imasmo grada i kapije, | 858 |
| on je svaku s vrancom preskoćijo. | 859 |
| Đe imado' valjana Mađara, | 860 |
| svakom Haso posekao glavu. | 861 |
| Đe imasmo kosatu Mađarku, | 862 |
| odvede je u Tursku krajinu. | 863 |
| Tek ako je od Ribnika Haso, | 864 |
| sad će platit šta je uradijo!‟ | 865 |
| Viknu Mara hiljadu oklopa: | 866 |
| „Brže jaš'te konje na jaljiju! | 867 |
| Da pretekne od Ribnika Hasa, | 868 |
| vašoj glavi seljameta nema!‟ | 869 |
| A sad viknu ćetiri Ljatina: | 870 |
| „Primićite aće do stoljice!‟ | 871 |
| Stade kljepet hiljadu Mađara | 872 |
| na hiljadu konja tavljenika. | 873 |
| Stiže Haso brže pred stoljicu. | 874 |
| On sastasa i pomoj joj dade, | 875 |
| pa mu Mara ljuto odgovara: | 876 |
| „Što se krstiš kad nevolje nemaš? | 877 |
| Ti nijesi Vide bajraktare, | 878 |
| no si glavom od Ribnika Haso.‟ | 879 |
| Tā put Haso viknu sa vranina: | 880 |
| „Ne turći me, gospo, bez nevolje!‟ | 881 |
| Ne da gospa za to pomenuti. | 882 |
| Obrte se na konja alata. | 883 |
| Hasa vide varakanja nema, | 884 |
| pa mu ruka do balćaka side, | 885 |
| pa pod Marom udari alata | 886 |
| —predvoji ga preko polovine. | 887 |
| Mara pade u zeljenu travu, | 888 |
| pa je maši za bijelu ruku, | 889 |
| pa je baci na sapima vrancu, | 890 |
| pa je triput pasom opasao | 891 |
| i ćetvrti od sablje kajasom. | 892 |
| Nagna pljećim' bežat ka Zadaru, | 893 |
| a pušti se begluk Nemadija | 894 |
| —teraju ga hiljadu oklopa | 895 |
| na hiljadu konja tavljenika. | 896 |
| Stić' ne mogu vranca ni Hasana. | 897 |
| Stiže Haso pred gradsku kapiju, | 898 |
| pa sad z dvoje preskoći kapiju. | 899 |
| Kad upade u novom sokaku, | 900 |
| sad ga srete kladuški serdare. | 901 |
| Haso viknu, Muju besedaše: | 902 |
| „Vikni Tala, udri topovima, | 903 |
| i eve k nama begluk Nemadija!‟ | 904 |
| Kad su Talu haber ućinili, | 905 |
| pa sad Talje pripalji topove, | 906 |
| dva zajedno, a dvades' ujedno, | 907 |
| pa hi ubi kā grom sa nebesa. | 908 |
| Ko preteče, natrag pobegnuo. | 909 |
| Tā put viknu od Zadara bane: | 910 |
| „Natrag brže, sirotinja ljuta! | 911 |
| Za vraga sam Zadar naćinijo, | 912 |
| pa tu mi se đavo naseljijo! | 913 |
| Tu je Talje i sa šnjim serdare.‟ | 914 |
| Vratiše se redom u planinu. | 915 |
| Kupi bane redom đenerane | 916 |
| da naćini krvava ma'zara, | 917 |
| da ga spremi za dva vlaška kralja, | 918 |
| Požurskome i Venedičkome, | 919 |
| da kraljevi od indata pođu, | 920 |
| i cijelu vojsku za gomilje, | 921 |
| da dovuču tri topa velika, | 922 |
| Vortutmiju i Ređep Aliju, | 923 |
| i Petraša, topa velikoga, | 924 |
| te kumbare što palju duvare, | 925 |
| da razbije Zadra krvavoga. | 926 |
| Sve su tako ma'zar naćinjeli. | 927 |
| Oni mljahu niko ne ćujaše, | 928 |
| no hi sluša sa planine vila, | 929 |
| a ta vila Muju posestrima. | 930 |
| Pa ispade kršu u ćukare, | 931 |
| avaz pušti ka Zadaru gradu. | 932 |
| Ona zove pobratima svoga: | 933 |
| „Pobratime, kladuški serdare! | 934 |
| Bane gradi krvava ma'zara, | 935 |
| a spremi ga za dva vlaška kralja, | 936 |
| Požurskoga i Venedićkoga, | 937 |
| da kraljevi od indata dođu, | 938 |
| da dovuću tri topa veljika, | 939 |
| Vortutmiju i Ređep Aliju, | 940 |
| i Petraša, topa velikoga. | 941 |
| Kad će stići tri topa velika | 942 |
| —te kumbare sve palju duvare— | 943 |
| listom će ti vojska izginuti, | 944 |
| niko živ ti preteknuti neće.‟ | 945 |
| Sluša Mujo sa planine vilu, | 946 |
| pa sad stade plakat po sokaku, | 947 |
| pa ga srete od Ribnika Haso. | 948 |
| „Šta je, Mujo, ako Boga znadeš?‟ | 949 |
| Tā put Mujo pa mu govoraše: | 950 |
| „Kako ‚šta je‛, ako Boga znadeš! | 951 |
| Sad mi vila viknu sa planine; | 952 |
| bane gradi krvava ma'zara, | 953 |
| a spremijo za dva dupla kralja, | 954 |
| Požurskoga i Venedićkoga, | 955 |
| da dovuću tri topa velika; | 956 |
| listom će mi ginut sirotinja. | 957 |
| No da j' majka rodila junaka, | 958 |
| da gradimo krvava ma'zara, | 959 |
| da ga pratu u našu Krajinu, | 960 |
| da krenemo dva carska vezira | 961 |
| sa Budima i grada Travnika, | 962 |
| da okrenu vojsku i topove, | 963 |
| da veziri od indata dođu.‟ | 964 |
| Tā put reće od Ribnika Haso: | 965 |
| „Skupite se redom buljukbaše! | 966 |
| Ja ću vama ma'zar ponijeti. | 967 |
| Ako vade od eđelja bidne, | 968 |
| okrenuću dva carska vezira, | 969 |
| nek' okreću vojsku i topove, | 970 |
| da veziri od indata dođu.‟ | 971 |
| Namah Mujo zovnu buljukbaše. | 972 |
| Načinješe krvava ma'zara; | 973 |
| molju mlogo dva carska vezira | 974 |
| da okrenu vojsku i topove. | 975 |
| Evo Hasu ma'zar doniješe. | 976 |
| Haso mazar u špagove baci, | 977 |
| pa sad Muju Haso govoraše: | 978 |
| „Ako, Mujo, gredom ne poginem, | 979 |
| pa se kadgođ u Zadaru vratim, | 980 |
| eve Mari šikalji odaji, | 981 |
| da mi Maru ćuvaš od Haljila! | 982 |
| Ako ne bi' Maru naljazijo, | 983 |
| rusa bi ti nestanula glava!‟ | 984 |
| Tā put Haso Muju govoraše: | 985 |
| „Valja mene kroz vojsku prolazit. | 986 |
| Ako živ preteknem uz planinu, | 987 |
| vratiću ti dvije puške malje; | 988 |
| na jednu ću vatru pripaljiti. | 989 |
| Dobro sluša' puške Hasanove! | 990 |
| Ako ćuješ glasa od pušaka, | 991 |
| znadi zdravo da sam preteknuo! | 992 |
| A ne ćuješ puške Hasanove, | 993 |
| znadi ćisto da sam poginuo. | 994 |
| Ćini ćare kako znaš, serdare!‟ | 995 |
| Tu krenuše, pa se haljališe. | 996 |
| Sada Haso zasednuo vranca, | 997 |
| pa ga krenu sa Zadara grada, | 998 |
| pravo Haso krenu uz planinu. | 999 |
| Velika ga vatra doćekala, | 1000 |
| puca luntra na strane ćetiri; | 1001 |
| Hasu ćorda s obadvije strane, | 1002 |
| od Hasana ruho podigoše. | 1003 |
| Zdrav ispade na vrh od planine, | 1004 |
| pa povrati puške obadvije; | 1005 |
| Jednom hi je vatrom naložijo, | 1006 |
| haber dade u Zadaru Muju, | 1007 |
| pa sad krenu, ka Krajini ode. | 1008 |
| Sve prolazi bosanske gradove, | 1009 |
| do Budima silazijo grada, | 1010 |
| pa ga eto budimskoj kapiji | 1011 |
| ispod dvora Budimca vezira. | 1012 |
| Sjaha vranca, ode uz bojeve. | 1013 |
| Kad veziru na odaju dođe, | 1014 |
| kod vezira dvadeset begova, | 1015 |
| poglavice od Budima grada. | 1016 |
| Dođe Haso, pa him seljam dade, | 1017 |
| svi primiše, hožđeldije daju. | 1018 |
| On veziru poljetijo k ruci, | 1019 |
| i na ruku ma'zar ostavijo, | 1020 |
| izmaće se, stade na divanu. | 1021 |
| Kad je vezir ma'zar otvorijo | 1022 |
| pa niz knjigu pregljeda jaziju, | 1023 |
| pa kad ma'zar vezir pregljedao, | 1024 |
| pa kad viđe šta mu ma'zar kaže, | 1025 |
| na Hasana oći izbećijo: | 1026 |
| „Kopiljane, ko te opremijo? | 1027 |
| Ne dam vojske, nit' krećem topove | 1028 |
| bez careva turalji fermana | 1029 |
| sa kraljevima zaturiti kavgu. | 1030 |
| Ko će caru đevab ućiniti?‟ | 1031 |
| Molji mu se Haso u odaju; | 1032 |
| on se molji, no mu fajde nije. | 1033 |
| Kad se Haso vide pri nevolji, | 1034 |
| na vezira juriš ućinijo, | 1035 |
| a slježe mu ruka do balćaka. | 1036 |
| —poće mu se povaditi ćorda. | 1037 |
| Vezir vide, hoće poginuti, | 1038 |
| pa pobeže vezir za begove. | 1039 |
| „Sabur ćini dok oprimim vojsku, | 1040 |
| dok okrenem vojsku i topove. | 1041 |
| Sve ću krenut, al' se vratit neću.‟ | 1042 |
| Tā put Haso krenu niz skaljine, | 1043 |
| pa zasede vranca na kapiju, | 1044 |
| pa on krenu zemljom i svijetom | 1045 |
| ka Travniku, gradu carevome. | 1046 |
| Vid' Turćina Travnićkog vezira! | 1047 |
| Prvi beše haber ufatijo, | 1048 |
| pa krenuo dvanajes' hiljada, | 1049 |
| E, careve haljkali topove, | 1050 |
| pa otide njima od indata. | 1051 |
| A kad vide Hasa od Ribnika, | 1052 |
| pa raširi ruke obadvije, | 1053 |
| zagrli ga s obadvije strane, | 1054 |
| a pita ga Travnički vezire: | 1055 |
| „Je l' vi vojska zdravo u Zadaru?‟ | 1056 |
| i dade mu cijo kat haljina. | 1057 |
| Pa krenuše s Hasom preko polje, | 1058 |
| i sa šnjima vojska i topovi. | 1059 |
| Kad dođoše pored od Budima, | 1060 |
| sve krenulo malo i veliko. | 1061 |
| Kad dođoše na vrh od planine, | 1062 |
| pa sastavi dva carska vezira, | 1063 |
| pa sedoše kršu i ćukaru, | 1064 |
| okrenuše srćalji durbine, | 1065 |
| pogljedaše polja Zadarskoga, | 1066 |
| kad u polje ćudo ugljedali | 1067 |
| —beše stiglo do dva vlaška kralja. | 1068 |
| Butum polje vojska pritisnula, | 1069 |
| konj do konja, junak do junaka, | 1070 |
| a dovuklji tri topa veljika. | 1071 |
| Pljetu koše, a kreću topove | 1072 |
| u Zadaru gradu kaurskome. | 1073 |
| Tā put reće od Ribnika Haso: | 1074 |
| „Kren'te vojsku dva vezira carska, | 1075 |
| okrenite vojsku i topove! | 1076 |
| Sad će pući kraljevi topovi, | 1077 |
| pa će ljistom izginuti vojska!‟ | 1078 |
| Zaklješe se dva carska vezira: | 1079 |
| „Kad su stigli do dva vlaška kralja, | 1080 |
| a dovukli tri topa velika, | 1081 |
| ne smijemo tamo prolaziti, | 1082 |
| bez fermana zaturiti kavgu. | 1083 |
| Car će nama posijeći glavu. | 1084 |
| Voljimo se ođe posijeći | 1085 |
| nego sljeći polju Zadarskome.‟ | 1086 |
| On se molji, no mu fajde nema. | 1087 |
| Vetra ne bi, zatutnje planina, | 1088 |
| dok ispade Kuna Hasanaga, | 1089 |
| i za njime trista iftijara | 1090 |
| žute brade, zeljene libade, | 1091 |
| a pod njima konji alatasti, | 1092 |
| a u ruke olukli šešane, | 1093 |
| a krive su opasalji ćorde. | 1094 |
| Kuna viknu dva vezira carska: | 1095 |
| „Dva vezira—psi ve oglodali!— | 1096 |
| što zaftite po planini vojsku? | 1097 |
| Ja ću prvi polju silaziti | 1098 |
| i ša šnjima zaturiti kavgu.‟ | 1099 |
| To him reće, niz planinu krenu. | 1100 |
| To vrijeme zatutnje planina, | 1101 |
| kad ispade Šarac Mahmutaga, | 1102 |
| i za njime trista iftijara, | 1103 |
| i on viknu dva carska vezira: | 1104 |
| „Hej, veziri—psi ve oglodali!— | 1105 |
| što zaftite po planini vojsku? | 1106 |
| Ja ću pravo na topove sići, | 1107 |
| s kraljevima zaturiću kavgu.‟ | 1108 |
| To him reće, krenu niz planinu. | 1109 |
| To vrijeme nije dugo bilo, | 1110 |
| opet stade jeka niz planinu, | 1111 |
| kad ispade Kratovac Šabane, | 1112 |
| a za njime hiljadu junaka, | 1113 |
| sve na oklop konji i junaci. | 1114 |
| Šaban viknu dva carska vezira: | 1115 |
| „Kren'te vojsku, ne izgub'te glavu!‟ | 1116 |
| Zaklješe se dva carska vezira: | 1117 |
| „Bez fermana slazit ne moremo.‟ | 1118 |
| Tā put viknu Kratovac Šabane, | 1119 |
| na vezire juriš ućinijo | 1120 |
| da posjeće dva carska vezira. | 1121 |
| Kad viđoše đe će poginuti, | 1122 |
| pa krenuše vojsku i topove. | 1123 |
| Hasa tā put zasednuo vranca, | 1124 |
| pa udari prijekijem putom, | 1125 |
| pa sad prvi side u Zadaru. | 1126 |
| A kad side zadarskoj kapiji, | 1127 |
| Mujo ga je poljem ugljedao, | 1128 |
| pa ga ćuva, otvori kapiju. | 1129 |
| Kada Haso u Zadaru dođe, | 1130 |
| tā put reće kladuškome Muju: | 1131 |
| „Nek' je Talje gotov s topovima! | 1132 |
| En' 'e nama indat niz planinu; | 1133 |
| s vezirima trideset hiljada, | 1134 |
| i carevi na kola topovi, | 1135 |
| i najprvi Kuna Hasanaga, | 1136 |
| i sa šnjime trista iftijara, | 1137 |
| pa za njime Šarac Mahmutaga, | 1138 |
| i sa šnjime trista iftijara. | 1139 |
| Prvi oni poćinjaće kavgu. | 1140 |
| S vezirima Kratovca Šabana, | 1141 |
| i sa šnjime hiljadu junaka, | 1142 |
| sve na oklop konji i junaci; | 1143 |
| s vezirima slazi niz planinu. | 1144 |
| Kad s planine pucaju topovi, | 1145 |
| neka Talje pripalji topove, | 1146 |
| s obe strane da him udarimo, | 1147 |
| pa što Bog da i sreća donese!‟ | 1148 |
| Tako s Mujom te se razgovara, | 1149 |
| ha su Talju haber ućinili. | 1150 |
| A kad Taša pripremi topove, | 1151 |
| kad to vreme nije dugo bilo, | 1152 |
| sad s planine pukoše topovi. | 1153 |
| Tā put Talje pripalji topove, | 1154 |
| a udriše s obadvije strane; | 1155 |
| ovi kreću sa Zadara grada. | 1156 |
| Dragi milji, nemilja sastanka! | 1157 |
| Kad udriše, pa se smiješaše, | 1158 |
| mač sijeva, krv se proljijeva, | 1159 |
| klapusaju od hinsana glave, | 1160 |
| a mrtve se noge klapusaju. | 1161 |
| Ljetu konji, binjađija nema. | 1162 |
| Bela danka, a vrana sastanka, | 1163 |
| polje ravno magla pritisnula, | 1164 |
| niko nikog poznat ne mogaše. | 1165 |
| Još ćime se Vlasi poznavahu? | 1166 |
| Sve vikahu: "Jovan i Marija!‟ | 1167 |
| Turci viću: "Jalah i Aljija!‟ | 1168 |
| Tako bilo tri dana bijela | 1169 |
| —tri su dana i noći ćetiri— | 1170 |
| dok se malo kavga utajala. | 1171 |
| Stadoše se Turci pokupiti. | 1172 |
| Ko ginuo, svoj dug odužijo. | 1173 |
| Sve mrtvace krajom odvajaju. | 1174 |
| Izginuo Kuna Hasanaga | 1175 |
| i njegovo trista iftijara, | 1176 |
| izginuo Šarac Mahmutaga. | 1177 |
| Stadoše se drugi okupljati. | 1178 |
| Nema njima najbolju družinu: | 1179 |
| nema njima Hasa od Ribnika, | 1180 |
| i nema him Mujova Haljila, | 1181 |
| još im nema Kratovca Šabana. | 1182 |
| Za njihke se zaderti družina. | 1183 |
| Od Mađara ni pomena nema; | 1184 |
| šta j' ostalo, krajom izbežalo. | 1185 |
| To vrijeme nije dugo bilo, | 1186 |
| kad ispade Kratovac Šabane. | 1187 |
| Ufatijo sedam đenerane; | 1188 |
| ha dovede, Talju pokloni ih. | 1189 |
| U Talja je mlogo merhameta; | 1190 |
| od jednoga sve dvojicu gradi. | 1191 |
| To vrijeme nije dugo bilo, | 1192 |
| kad ispade Mujović Haljile. | 1193 |
| Ufatijo bana Zadarskoga; | 1194 |
| ha dovede, Talju poklonijo, | 1195 |
| i Talje mu posijeće glavu. | 1196 |
| To vrijeme dugo ne trajalo, | 1197 |
| kad ispade od Ribnika Haso. | 1198 |
| Ufatijo do dva vlaška kralja; | 1199 |
| ha dovede, Talju poklonijo. | 1200 |
| Skupiše se vojska u ravninu. | 1201 |
| Po tefteru kad se izbrojiše, | 1202 |
| tri hiljade nemaše im druga. | 1203 |
| Vratiše se u Zadaru gradu. | 1204 |
| Udariše po Zadaru gradu | 1205 |
| —udariše, Zadar poharaše, | 1206 |
| i banove dvore obališe, | 1207 |
| pa tovare natovare blago, | 1208 |
| pa mu bedem vatrom sagoreše | 1209 |
| i kapiju ravnu oboriše, | 1210 |
| pa izbiše polju na jaljiju. | 1211 |
| Tu nađoše dva carska vezira | 1212 |
| i vezirska na gomile vojska, | 1213 |
| a stadoše kupiti topove, | 1214 |
| a uzeše tri topa veljika, | 1215 |
| teraju hi u zemlju Turćiju. | 1216 |
| Haso ode u šiklji odaju | 1217 |
| pa izvede od Ćorfeza Maru, | 1218 |
| pa izvedu na vlašku avljiju. | 1219 |
| ‚Jalah‛ reće, zasednuo vranca, | 1220 |
| rukom maši, za sebe je baci, | 1221 |
| pa triput je pasom opasao, | 1222 |
| a ćetvrti od sablje kajasom. | 1223 |
| Pa ispade polju na jaljiju, | 1224 |
| te dozovnu kladuškoga Muja: | 1225 |
| „Ko će ići kod vode Sitnice | 1226 |
| da dovede bega i družinu, | 1227 |
| i sa šnjima trides' devojaka, | 1228 |
| između nji' baneva Ružica, | 1229 |
| nek' hi brže svede u Zadaru! | 1230 |
| Begovi su konji u podrume, | 1231 |
| i begovo trides' i dva druga. | 1232 |
| Neka dođu, neka konje primu, | 1233 |
| i nek primu ruho i oružje! | 1234 |
| Pa nam valja krenut ka Krajini.‟ | 1235 |
| Pa dozvaše Mujova Haljila, | 1236 |
| i dozvaše Bojićić Aljiju, | 1237 |
| i dozvaše Nuku bajraktara, | 1238 |
| i sa šnjima Osek Osmanbega: | 1239 |
| „Da odete kod vode Sitnice; | 1240 |
| dovedite bega i družinu, | 1241 |
| sa koćijom trides' devojaka, | 1242 |
| sve sestara njihnije serdara, | 1243 |
| i među njih baneva Ružica!‟ | 1244 |
| Sad krenuše, konje zasedoše. | 1245 |
| Kad dođoše kod vode Sitnice, | 1246 |
| tu nađoše bega i družinu, | 1247 |
| i nađoše trides' devojaka, | 1248 |
| i krenuše pravo ka Zadaru. | 1249 |
| Kad dođoše u Zadaru gradu, | 1250 |
| tu hi srete od Ribnika Haso, | 1251 |
| pa izvede banevu Ružicu, | 1252 |
| pa sve redom cure izvadaše. | 1253 |
| Jednu dade Osek Osmanbegu. | 1254 |
| A kom' dade Miloševu Jelu? | 1255 |
| On je dade Bojićić Aljiji. | 1256 |
| Nuki dade popovu Tihanu. | 1257 |
| Bajraktare redom oženijo. | 1258 |
| Bega vodi gore u odaje, | 1259 |
| te nađoše ruho i oružje, | 1260 |
| pa hi svede u topla podruma, | 1261 |
| te nađoše konje ćuljejhane. | 1262 |
| Svaki svome takum udarijo, | 1263 |
| izvedoše konje na kapiju. | 1264 |
| Dade Haso para bez karara, | 1265 |
| pa krenuše preko polja ravna, | 1266 |
| pa zajmiše sve redom topove, | 1267 |
| i ostalo mala i šićara. | 1268 |
| Sve naprijed dva vezira carska, | 1269 |
| a za njima serhat i Krajina. | 1270 |
| Kad izbiše redom na planinu, | 1271 |
| pa sidoše poljem Udbinjskijem, | 1272 |
| pa veziri vojsku ustaviše: | 1273 |
| „Stan'te, braćo, da se haljalimo!‟ | 1274 |
| Pa skoćiše, te se haljališe. | 1275 |
| Vezirima dadoše topove, | 1276 |
| i dadoše tri topa veljika, | 1277 |
| da hi pratu caru od peškeša. | 1278 |
| Jedna vojska ode ka Udbinu, | 1279 |
| a veziri pravo ka Budimu, | 1280 |
| i na kola odnješe topove. | 1281 |
| Kad dođoše u Udbinu ravnu, | 1282 |
| tu se staše te se pokupiše | 1283 |
| trides' aga od Udbine ravne; | 1284 |
| svaki svoju odveo družinu. | 1285 |
| Dijeljiše mala i šićara, | 1286 |
| neženjene momke oženiše. | 1287 |
| Haso ode z begom ka Oseku, | 1288 |
| i odvede kosatu Latinku, | 1289 |
| Haso uze od Ćorfeza Maru. | 1290 |
| U Osek' su svadbe naćinjelji; | 1291 |
| svadbe gradu za petnaes' dana. | 1292 |
| Nek' liježu sokolovi sivi, | 1293 |
| nek' i' ljubu kad se god probudu! | 1294 |
| Prije šćeri, pa posljem sinovi, | 1295 |
| da im snahe ne zatiću zave, | 1296 |
| da po kući ne bide talanđe. | 1297 |