| Beg Osmanbeg od Oseka grada | 1 |
| jedno jutro beše podranijo | 2 |
| prije zore ćetiri sahata, | 3 |
| pa zaseo đamu do penđera, | 4 |
| pa pogleda po Oseku gradu. | 5 |
| Zakukale sive kukavice | 6 |
| po Oseku na ćetiri strane. | 7 |
| To je begu vrlo ćudo bilo, | 8 |
| pa je zvao milu majku svoju, | 9 |
| zvao majku iz druge odaje. | 10 |
| Došla majka iz druge odaje, | 11 |
| pita Osman ostarjelu majku, | 12 |
| „Imaš, majko, stotinu godina. | 13 |
| Jesi l', stara, kadgod zapazila | 14 |
| da kukaju sive kukavice | 15 |
| po Oseku gradu bijelome?‟ | 16 |
| Pa mu stara odgovara majka, | 17 |
| „To nijesu sive kukavice. | 18 |
| Ima doba dvanaes' godina | 19 |
| da nestade ličkog Mustajbega | 20 |
| i trideset njegove družine, | 21 |
| biranije' aga od Oseka. | 22 |
| Kad odoše zemlji ćesarovoj, | 23 |
| od tā put se više ne vratiše. | 24 |
| Niko znade al' su poginuli, | 25 |
| al' tamnicu živi dopanuli. | 26 |
| Pa se jutros Bajram dogodijo, | 27 |
| svaka ljuba svoga muža sprema, | 28 |
| svaka majka jedinoga sina, | 29 |
| svaka sestra svoga brata sprema. | 30 |
| One, sine, nikoga nemaju, | 31 |
| pa kukaju, i nevolja im je.‟ | 32 |
| Tā put Osman majci govoraše, | 33 |
| „Što mi n'jesi prije kaževala? | 34 |
| A tako mi dina i dorata, | 35 |
| obijo bi' sedam kraljevina | 36 |
| —sedam kralja i sedam zemalja— | 37 |
| tražijo bih bega i družinu. | 38 |
| Al' bi' znao đe su poginuli, | 39 |
| al' bi' njima groba nalazijo.‟ | 40 |
| To joj reće, đipi na nogama, | 41 |
| te na sebe avdes' udarijo. | 42 |
| Zaućiše 'ođe na đamije; | 43 |
| beg sad pođe u tursku đamiju, | 44 |
| bajram-namaz klanja u đamiji. | 45 |
| Niđe svratit ne hće od Bajrama, | 46 |
| pravo dođe u svoju kapiju. | 47 |
| Tuna nađe trides' tevabija; | 48 |
| š njima priđe, Bajram preturijo. | 49 |
| „Tevabije, u podrum siđite, | 50 |
| a spremite begova dorata, | 51 |
| tur'te rafta od ćistoga zlata. | 52 |
| Jolđija sam, hoću putovati, | 53 |
| da obijem zemlje i gradove.‟ | 54 |
| Pa sad dođe k majci u odaju, | 55 |
| pa i s majkom Bajram preturijo. | 56 |
| Majki bego reće lakrdiju, | 57 |
| „Majko moja—đeneta ti tvoga!— | 58 |
| da mi nađeš tevdilske haljine.‟ | 59 |
| Majka sinu tako odgovara, | 60 |
| „Prođ' se, sine Osjek Osmanbego! | 61 |
| Puta ne znaš, kalauza nemaš, | 62 |
| zemlje tuđe velike su tuge. | 63 |
| Moreš, sine, ludo poginuti, | 64 |
| pa ostavit majku samohranu, | 65 |
| na katanac kulu i kapiju, | 66 |
| a opustit sela i ćitluke; | 67 |
| a to ti je prvo ćetovanje.‟ | 68 |
| Sad Osmanbeg majci odgovara, | 69 |
| "Brže nađ' mi tevdilske haljine, | 70 |
| E, tako mi dina i dorata | 71 |
| —znadeš moje dvije sahdelije— | 72 |
| šljeću, majko, do topla podruma, | 73 |
| jednom ubit mojega dorata, | 74 |
| drugom sebe ubit po pojasu, | 75 |
| pa ćeš, majko, ostat samohrana.‟ | 76 |
| Kad ću stara, pa se uplašila, | 77 |
| namah stara do kovćega priđe, | 78 |
| pa s kovćega bošću izvadila, | 79 |
| a iz bošće izvadi haljine, | 80 |
| sad najprijem gaće i košulju | 81 |
| —nit' su tkane, nit' su opredene, | 82 |
| no pretkate stambolskijem zlatom. | 83 |
| Pa mu dade toke i jeleke | 84 |
| —teške toke od ćetiri oke, | 85 |
| dva kanata, oba su od zlata— | 86 |
| pa mu dade đećermi dolamu | 87 |
| —niz dolamu dvanaes' pucadi, | 88 |
| svako puce pō od litre zlata. | 89 |
| Pa mu dade od saje ćakšire | 90 |
| —od zelene mljetaćke kadife— | 91 |
| a ćakšire kroja bugarskoga | 92 |
| —kud su šafi tud gajtani zlatni, | 93 |
| niz listove kovće kapaklije, | 94 |
| po kovćama opletene zmije | 95 |
| zijevaju baš kā da su žive, | 96 |
| te bi lahka plašile junaka. | 97 |
| Pa mu dade pulajli siljaha, | 98 |
| pa mu dade od zlata katije, | 99 |
| i dade mu sablju s muhurima | 100 |
| —sva mu kana od žuta dukata, | 101 |
| a kostura od zehera ljuta— | 102 |
| pa mu dade dvije puške male | 103 |
| ni kovate ni ćekićovate, | 104 |
| no se puške na Mljetke kovale | 105 |
| —kundaci him od dukata žuta, | 106 |
| a cijevi od zehera ljuta, | 107 |
| tabani im hađi-ađemovi— | 108 |
| obe male bez kremenja pale. | 109 |
| Pa mu dade kapu lemezaću, | 110 |
| pa na kapi dvanaes' krstova, | 111 |
| u jednome ime naćinjeno | 112 |
| —ime piše Nika bajraktare | 113 |
| od Ćpanura do granice blizu. | 114 |
| Pa mu ćizme i kalćine dade, | 115 |
| pa beg stasa u šikli odaji, | 116 |
| pa dofati sahtijan bisage, | 117 |
| pa uljeze kod riznice blaga | 118 |
| te ugrće mehke mađarije. | 119 |
| Tā put Osman majku dozivaše, | 120 |
| „Hoder, majko, da se halalimo!‟ | 121 |
| S majkom milom pa se halališe. | 122 |
| „Majko ljiko, halali mi mleko! | 123 |
| Al' se viđet, al' se već ne viđet!‟ | 124 |
| Momci brže sniješe bisage, | 125 |
| drugi momci vodaju doratu. | 126 |
| Ode bego, šlježe niz bojeve, | 127 |
| slazi majka da isprati sina. | 128 |
| I s momcima beg se halalijo, | 129 |
| redom momka svakog darovao, | 130 |
| amanet im staru ostavijo, | 131 |
| da gledaju sela i ćitluke. | 132 |
| Pa za dizđin prifati dorata, | 133 |
| primaće ga binjeku kamenu, | 134 |
| sad s kamena konju na ramena, | 135 |
| krenu bego novijem sokakom | 136 |
| —beg jolđija, svi mu dovadile. | 137 |
| Ode, izbi polju Osećkome. | 138 |
| Bože dragi, šta mu dorat radi! | 139 |
| —po tri milja u visine rilja, | 140 |
| a ćetiri fata u napredak. | 141 |
| Nesta polja, priđe planinama. | 142 |
| Dvije redom prolazi planine, | 143 |
| Bukovika i Orahovika, | 144 |
| a kad dođe u Kunar planinu, | 145 |
| ode šljeći niz lazinu belu. | 146 |
| Jelje r'jetke do neba su takle. | 147 |
| A kad stiže na dno od lazine | 148 |
| pa udari niz tvrdu klisuru, | 149 |
| ode mu se nešto poslušati | 150 |
| —ozdol tutanj, sve se zemlja trese. | 151 |
| Sām beg beše, pa se prepanuo | 152 |
| koje li su halje uz planinu, | 153 |
| pa se skide sa konja dorata, | 154 |
| pa se maće z desna na lijevo, | 155 |
| pa se sakri pod jelu zelenu, | 156 |
| a u ruke pušku paftaliju, | 157 |
| a sve misli ko će ispanuti. | 158 |
| Dok vrijeme nije dugo bilo, | 159 |
| sad ispade mrki granatine, | 160 |
| a pod njime z đinovima vranca. | 161 |
| Kakav beše mrki granatine? | 162 |
| Brkovi mu s ramena na rame | 163 |
| kā da galće nosi u zubima. | 164 |
| U prsi mu toke ćekrklije | 165 |
| —dva kanata, oba su od zlata— | 166 |
| oko vrata kolijer od zlata, | 167 |
| u siljah mu dvije zlatke male, | 168 |
| o kuku mu zlatna ćemerlija | 169 |
| —sjaji kana od dukata žuta— | 170 |
| u ruke mu puška paftalija | 171 |
| —niz nju pafte dvades' i ćetiri, | 172 |
| svaka beše pō od litre zlata— | 173 |
| z desne strane od zlata katije. | 174 |
| Zin'o vranac kā da j' pobesnijo, | 175 |
| ode gledat mrki granatine, | 176 |
| pa sad pisnu grlom i avazom, | 177 |
| „Ko se krije tuna po planini? | 178 |
| Hajd', ispani brže na lazinu | 179 |
| —da sedimo, da se ne bijemo, | 180 |
| jer zlo dobro donijeti neće, | 181 |
| a od dobra ništa biti neće.‟ | 182 |
| Kad ću Osman pod jelu zelenu, | 183 |
| pa za dizgin povede dorata, | 184 |
| sad beg stasa te mu pomoć dade. | 185 |
| Primi pomoć mrki granatine, | 186 |
| pruži ruku te se rukovaše, | 187 |
| za mirno se zdravlje upitaše. | 188 |
| Sjaha s konja mrki granatine, | 189 |
| pa sedoše jedan do drugoga, | 190 |
| pa ga pita mrki granatine, | 191 |
| „Bajraktare, od kud te imasmo? | 192 |
| S kojega si grada i palanke, | 193 |
| a kako te po imenu viću?‟ | 194 |
| Beg se kaza sa Ćpanura grada | 195 |
| —sa Ćpanura do turske granice, | 196 |
| po imenu Nika bajraktare. | 197 |
| Tā put reće mrki granatine, | 198 |
| „Jazuk tebe, pobratime dragi! | 199 |
| Ti nijesi Nika bajraktare, | 200 |
| no si glavom Osek Osmanbego. | 201 |
| A znaš, crnjo, kad se bratimismo. | 202 |
| Ja sam glavom od Ribnika Haso.‟ | 203 |
| Pa skoćiše od zemlje na noge, | 204 |
| ruke širu te se poljubiše. | 205 |
| Pita Haso Osek Osmanbega, | 206 |
| „Đe si tako, pobro, polazijo? | 207 |
| Do kojega grada i palanke | 208 |
| zamućijo sebe i dorata | 209 |
| bez nikakva od nevolje druga?‟ | 210 |
| Sad beg Hasu tako govoraše, | 211 |
| „Ja sam jutros haber ufatijo | 212 |
| za Turćina lićkog Mustajbega, | 213 |
| đe se bego davno pogubijo | 214 |
| sa trideset aga od Oseka, | 215 |
| pa sam tvrdo jemin ućinijo | 216 |
| da obijem zemlje kraljevine, | 217 |
| da im nađem groba jä l' mramora. | 218 |
| Al' ću bega i družinu naći, | 219 |
| al' ću moju izgubiti glavu.‟ | 220 |
| Sad mu reće od Ribnika Haso, | 221 |
| „Ti upitaj pobratim Hasana | 222 |
| đe sam bijo, đe sam silazijo. | 223 |
| Obijo sam mesec i godinu, | 224 |
| nit' ostavi' grada ni palanke. | 225 |
| Tri puta sam Beću dolazijo, | 226 |
| do suhe sam međe dolazijo, | 227 |
| pa đe turska noga ne silazi | 228 |
| —ako side, već se ne povrati. | 229 |
| Sve što bega i družinu traži', | 230 |
| niđe groba ni mramora nađo', | 231 |
| niti znado' đe se potopiše, | 232 |
| pa se vrati' niz vlaške gradove. | 233 |
| Pa kad dođo' našem dušmaninu, | 234 |
| dušmaninu od Zadara banu, | 235 |
| pa mu dođo' pod njegove dvore, | 236 |
| pa tunake razjaha od vranca, | 237 |
| pa mu dizđin na dilbagu baci', | 238 |
| ode sām se vadat pred kapiju, | 239 |
| a ja odoh uz bojeve kuli. | 240 |
| Pa kad dođoh pred vlašku odaju, | 241 |
| tu bijahu dva crna pandura. | 242 |
| Ja dolazih i pomoć im dadoh, | 243 |
| pušćaše mi volju na kapiju. | 244 |
| Kad uljegoh ban u u odaju, | 245 |
| kad kod bana do tri đenerana, | 246 |
| i trideset i dva kapetana. | 247 |
| Sve pijahu, ni brige nemaju. | 248 |
| Dođo', stado', i pomoć im dado'. | 249 |
| Svi primiše, dobrodošle daju. | 250 |
| Ja sam banu poletijo k ruci, | 251 |
| izmako' se, divan ućinijo, | 252 |
| pa me pita od Zadara bane, | 253 |
| ‚Bajraktare, od kud te imasmo, | 254 |
| od kojega grada i palanke, | 255 |
| a kojega dvoriš gospodara, | 256 |
| a kako te po imenu viću?‛ | 257 |
| Tu sam banu rijeć govorijo, | 258 |
| ‚Voljan da si, od Zadara bane! | 259 |
| Kad me pitaš, valja pravo kazat. | 260 |
| Bajraktar sam bećkoga ćesara, | 261 |
| po imenu Vide bajraktare, | 262 |
| pa se ćesar na me nasrdijo | 263 |
| te na mene naletljemu dao. | 264 |
| Sad se skićem od grada do grada, | 265 |
| te ja tražim drugog gospodara.‛ | 266 |
| Tā put reće od Zadara bane, | 267 |
| ‚Zar ti li si, Vide bajraktare? | 268 |
| Ćuo sam te, a vidijo n'jesam. | 269 |
| Sad te dobra sreća namerila, | 270 |
| našao si dobra gospodara. | 271 |
| Hraniću te lebom bijelijem, | 272 |
| debelijem mesom ovnujskijem, | 273 |
| a pojit te pivom crvenijem, | 274 |
| vranca tvoga kao ždrala moga | 275 |
| ne žaliti, no mu preturiti. | 276 |
| Ni na to te ostaviti neću. | 277 |
| Bane nema od srca hevlada, | 278 |
| ni muškoga ni đevojaćkoga, | 279 |
| od vijeka šćeru Anđeljiju. | 280 |
| Moju ću ti šćeru pokloniti, | 281 |
| tanku ću ti kulu naćinjeti | 282 |
| baš kraj moje, tek bolju od moje, | 283 |
| i Vidaka zetom naćinjeti. | 284 |
| Ako bide redom umrijeti, | 285 |
| na tebe će ostat banevina.‛ | 286 |
| Pa viknuše, mesto naćinješe | 287 |
| baš do bana do desna koljena. | 288 |
| Doniješe piva i jediva, | 289 |
| i ja sam se razi ućinijo. | 290 |
| Sedo' tuna sedam osam dana. | 291 |
| Kad je osmi danak nastupijo, | 292 |
| pa me zovnu bane u odaju. | 293 |
| ‚Ćuj moj sine, Vide bajraktare, | 294 |
| spremaj sebe i vranca tvojega! | 295 |
| Ja sam tako, sine, odredijo | 296 |
| da opremu haralji koćiju, | 297 |
| pod koćiju sedam bedevija | 298 |
| —sve su bele baš k'o labudovi, | 299 |
| pokrivene dibom i kadifom— | 300 |
| u koćiji trides' devojaka, | 301 |
| između njih tvoja zarućnica. | 302 |
| Biće s tobom trideset soldata, | 303 |
| da odvedeš cure pod planinu, | 304 |
| pod planinu kod vode Sitnice. | 305 |
| Tu ćeš biti za desetak dana | 306 |
| da bijelju platno darovnićko. | 307 |
| Razapet ćeš tri mavna ćadora | 308 |
| —jedan ćador trides' devojaka, | 309 |
| jedan ćador trideset soldata, | 310 |
| jedan ćador za tebe i vranca.‛ | 311 |
| Ja mu namah šljego' do podruma | 312 |
| te opremi' mojega vranina, | 313 |
| izvedoh ga na gradsku kapiju, | 314 |
| pa se namah vrati' u odaju | 315 |
| te opasa' siljah i oružje. | 316 |
| Opet zovnu od Zadara bane | 317 |
| —on me zovnu, pa me odgovori, | 318 |
| ‚Ću l' moj sine, Vide bajraktare! | 319 |
| Sitnica je blizu do planine, | 320 |
| planina je do turske granice. | 321 |
| Dobro ćuvaj cure kod Sitnice | 322 |
| i Anđušu, tvoju zaručnicu, | 323 |
| od nesretne kuće raskopane, | 324 |
| od nesretna Mujova Halila. | 325 |
| More Halil ćetu pokupiti, | 326 |
| pa će tebe kod Sitnice sići, | 327 |
| pa će tebe zajagmit devojke | 328 |
| i posjeć' ti trideset soldata | 329 |
| —ti ćeš pobeć' na vrancu tvojemu, | 330 |
| ja ću tebe pošljen obesiti.‛ | 331 |
| Kad sam banu tako rijeć ćuo, | 332 |
| ja sam njemu tako govorijo, | 333 |
| ‚Da je tije' stotinu Halila, | 334 |
| ja bi svakog ufatio živa!‛ | 335 |
| Namah šljego' niz bojeve kuli, | 336 |
| pa ja šljego' kod vranca mojega. | 337 |
| Kad koćija krenu sa kapije | 338 |
| —ćerahu ih trideset soldata, | 339 |
| i odoše poljem ka Sitnici— | 340 |
| i ja moga zasedo' vranina | 341 |
| i krenuh ga poljem za koćijom. | 342 |
| Pa mojega užljutijo vranca, | 343 |
| a krenuh ga poljem ka Sitnici | 344 |
| —na kopite đini zagrmlješe, | 345 |
| a na grivu vile propevaše, | 346 |
| ode huka ispod oblakova, | 347 |
| stade piska deteline trave, | 348 |
| sve od vranca Hasa od Ribnika— | 349 |
| pa prestigo' tu vlašku koćiju | 350 |
| —đe je stigo', tu je ostavijo— | 351 |
| stigo' prvi kod vode Sitnice, | 352 |
| sjaha' vranca, odoh provodati. | 353 |
| Doklen stiže haralji koćija, | 354 |
| udarismo tri mavna ćadora | 355 |
| —jedan ćador trides' devojaka | 356 |
| i među njih dilber Anđelija, | 357 |
| jedan ćador trideset soldata, | 358 |
| jedan ćador za mene i vranca. | 359 |
| Bijeljiše, platno rasturiše, | 360 |
| oko platna kolo ufatiše | 361 |
| —sve igraju sitnu bugariju, | 362 |
| a pevaju tanko glasovito. | 363 |
| Ja ne gledam cure ni belaja, | 364 |
| no sve sedim u ćadoru mome, | 365 |
| tuna sedoh sedam, osam dana. | 366 |
| Kad deveto jutro osvanulo, | 367 |
| kad evo ti blijed' Latinina | 368 |
| od Zadara grada kaurskoga. | 369 |
| Dođe pravo mene pod ćadoru | 370 |
| i poleće u skut i u ruku, | 371 |
| i dade mi knjigu šarovitu. | 372 |
| Ja se rukom u špagove maših | 373 |
| te mu dado' dva zlatna dukata, | 374 |
| ispratih ga na čadorska vrata. | 375 |
| Kad otvori' knjigu šarovitu | 376 |
| i udari' knjizi po jaziji, | 377 |
| bane mi je beše opremijo. | 378 |
| Šta mi beše knjigi udarijo? | 379 |
| ‚Ču l' moj sine, Vide bajraktare, | 380 |
| Ostav' cure kod vode Sitnice, | 381 |
| hajde brže u Zadaru gradu! | 382 |
| U Zadar su sile dolazile | 383 |
| —došla mi je od Ćorfeza Mara, | 384 |
| s Marom vojske dvanaes' hiljada, | 385 |
| i hiljadu na oklop Mađara, | 386 |
| suvarije sve njene atlije. | 387 |
| U mene je sužnike kupila | 388 |
| —kupila je bega Lićanina | 389 |
| s trides' aga od Oseka grada | 390 |
| za punije' šes' tovara blaga. | 391 |
| Azgin Mara da nema karara, | 392 |
| neće s begom natrag u Ćorfezu, | 393 |
| hoće Mara kod vode Sitnice, | 394 |
| da izvede bega i družinu | 395 |
| na teferić za petnaes' dana | 396 |
| na sramotu Bosni cipcijeloj.‛ | 397 |
| Kad sam tak'u knjigu preućijo, | 398 |
| spremi' vranca, ostavih ćadora, | 399 |
| odo' pravo ka Zadaru gradu | 400 |
| —zaćudi se trides' devojaka | 401 |
| đe ostaše same kod Sitnice. | 402 |
| Kad ja šljegoh preko polja ravna, | 403 |
| stade mi se vranac pomamiti, | 404 |
| dok zadarska pokljeće kapija | 405 |
| a izguši begluk Njemadija, | 406 |
| pa ispade dvanaes' hiljada, | 407 |
| pa ispade Mara na alata. | 408 |
| Stoji piska Marina alata, | 409 |
| a drže ga ćetiri Latina | 410 |
| za dizđine s obadvije strane, | 411 |
| ‚Davor, šturan—tri te klala vuka!— | 412 |
| odvali nam od ramena ruke!‛ | 413 |
| Pa ispade hiljadu oklopa | 414 |
| —suvarije, sve njene atlije— | 415 |
| pa ispade bane na ždralinu, | 416 |
| a za banom tri hiljade vojske, | 417 |
| pa ispade haralji koćija, | 418 |
| pod koćiju Turci krajišnici | 419 |
| —oni vuću kola i koćiju, | 420 |
| baš do kola beže Lićanine. | 421 |
| Aman, što su hala dopanuli! | 422 |
| Kosa him je, š njom se opašuju | 423 |
| —aman, nokti baš kā raonici. | 424 |
| Pa kad vidoh bega i družinu, | 425 |
| od muke me zaboljela glava, | 426 |
| i kad vranac Turke ugledao, | 427 |
| sagnu glavu, gleda deteljinu, | 428 |
| neđe kasom, neđe gredom pasom. | 429 |
| Ja se vrati' lugu i ševaru, | 430 |
| sakrih mene i vranca mojega | 431 |
| dok razminu Mara i ordija | 432 |
| a nastupi od Zadara bane, | 433 |
| pred banom sam na drum ispanuo. | 434 |
| Dođe bane i pomoć mi dade, | 435 |
| ‚Što je sine, Vide bajraktare? | 436 |
| Što si tako ćehre ištetijo, | 437 |
| a što ti je vranac neveseo? | 438 |
| Da ti n'jesu Turci udarili, | 439 |
| pa da n'jesu cure zajagmili?‛ | 440 |
| Ja sam banu tako govorijo, | 441 |
| ‚Ja te Turke vidijo nijesam, | 442 |
| za vraga me spremi kod Sitnice. | 443 |
| Za punije' sedam, osam dana | 444 |
| niti spavam danjem ni po noći, | 445 |
| no sve ćuvam klance i bogaze, | 446 |
| pa me grdno sanak oborijo. | 447 |
| Da mi hoćeš izum pokloniti | 448 |
| da otidem u Zadaru gradu, | 449 |
| da uvedem vranca u podrume, | 450 |
| da mu dadem jećma i sijena, | 451 |
| ja da odem gore u odaju, | 452 |
| a da prostrem mehko i debelo, | 453 |
| da ja spavam noćas u odaji. | 454 |
| A ujutru kad ogrije sunce, | 455 |
| opremiću vranca sa podruma, | 456 |
| pa ću krenut vama ka Sitnici. | 457 |
| Ćudiće se od Ćorfeza Mara | 458 |
| s tvoga zeta i njegova vranca.‛ | 459 |
| I bane mi tā put odgovara, | 460 |
| ‚Hajde, sine, pravo u Zadaru, | 461 |
| hrani vranca i sebe odmaraj!‛ | 462 |
| Bane ode ka vodi Sitnici, | 463 |
| i prođoše bego i družina. | 464 |
| Ja mu ne hće gledati k Zadaru, | 465 |
| no ja uzeh prijekijem putem. | 466 |
| Ako pitaš pobratim Hasana, | 467 |
| nemaš rašta dalje polaziti, | 468 |
| vet 'ajdemo na našu Krajinu, | 469 |
| da šljegnemo pod Udbinu ravnu, | 470 |
| pod Udbinu na lonđu zelenu | 471 |
| đe se kupu trides' aga redom, | 472 |
| da im stanem jade jadovati | 473 |
| za Turćina bega Lićanina | 474 |
| i njegovo trides' i dva druga, | 475 |
| đe su došli kod vode Sitnice. | 476 |
| ‚Sitnica je blizu do planine. | 477 |
| Kupila ga od Ćorfeza Mara | 478 |
| za punije' šes' tovara blaga, | 479 |
| pa izvela bega kod Sitnice | 480 |
| na teferić za petnaes' dana | 481 |
| za sramotu Bosni cipcijeloj. | 482 |
| Svaki hrani po pet stotin' druga. | 483 |
| D' ako rekne svaki polaziti, | 484 |
| i svaki će društvo pokupiti.‛‟ | 485 |
| To mu reće, a zasedne vranca. | 486 |
| Dokljen bego zasede dorata, | 487 |
| izbi Hasa na vrh od planine | 488 |
| —odvoji ga ćetiri sahata, | 489 |
| i evo ga, side niz planinu. | 490 |
| Kad udari poljem Udbinskijem, | 491 |
| pa na vranca poteže verige | 492 |
| —kad se stade vranac pomamiti, | 493 |
| na kopite đini zagrmeše | 494 |
| a na grivu vile propevaše, | 495 |
| ode huka na ćetiri strane. | 496 |
| Taman su se age pokupile | 497 |
| pod Udbinu na lonđu zelenu. | 498 |
| Navrh lonđe kladuški serdare, | 499 |
| a svi redom trides' agalara, | 500 |
| na kraj kola Lićanine Talje; | 501 |
| usred kola Mujović Halile, | 502 |
| u ruke mu ćaša pozlaćena, | 503 |
| dijeljaše po družini pivo | 504 |
| —kako kome ćašu dodavaše, | 505 |
| za mukadem zapinjaše ruke | 506 |
| rad ićrama trides' aga redom, | 507 |
| a najviše brata starijega. | 508 |
| Mujo ćesto gleda ka planini, | 509 |
| pa ugljeda Hasa od Ribnika. | 510 |
| Tā put Mujo reće u družinu, | 511 |
| „Evo k nama dobroga junaka | 512 |
| —a mašala konja ćerkađije, | 513 |
| a na konja dobar binjađija!— | 514 |
| i pravo je k nama suoćijo. | 515 |
| Kad će doći pa nam selam dati, | 516 |
| svi mu age bolje prifatite | 517 |
| i sitne mu hožđeldije dajte! | 518 |
| Vi mu momci konja zajagmite, | 519 |
| kahveđije kahvu natoćite, | 520 |
| kraj mene mu mesto naćinite!‟ | 521 |
| Stiže Haso, i seljam mu dade, | 522 |
| i skide se s vranca njegovoga. | 523 |
| Svi mu age selam prifatiše, | 524 |
| laki momci konja zajagmiše, | 525 |
| kraj Muja mu mesto naćinili, | 526 |
| kahveđije kahvu natoćiše. | 527 |
| Pitaju se za mir i za zdravlje, | 528 |
| a pita ga kladuški serdare, | 529 |
| „Brate Haso, đe si silazijo?‟ | 530 |
| Tā put Haso odgovara Muju, | 531 |
| „Obijo sam zemlje kraljevine | 532 |
| i tražijo bega i družinu. | 533 |
| Serdar Mujo—sve ti jazuk bilo!— | 534 |
| što ti ne hće bega potražiti? | 535 |
| Ti da si se, Mujo, porobijo, | 536 |
| beg bi ljićki tebe potražijo.‟ | 537 |
| Zakle mu se kladuški serdare, | 538 |
| „Spremao sam brata i đogata, | 539 |
| obijo je ćetiri godine, | 540 |
| tražijo je bega Ljićanina | 541 |
| —niđe bega, ni od njega glasa.‟ | 542 |
| Tā put reće od Ribnika Haso, | 543 |
| „Ja sam bega živa nalazijo | 544 |
| u dušmana od Zadara bana. | 545 |
| Kupila ga od Ćorfeza Mara | 546 |
| za punije' šes' tovara para, | 547 |
| pa i bega i trideset druga. | 548 |
| Izvela ga Mara kod Sitnice | 549 |
| na teferić za petnaes' dana | 550 |
| na sramotu Bosni cipcijeloj. | 551 |
| Vi ste o'đe trides' aga redom, | 552 |
| svaki hrani po pet stotin' druga | 553 |
| —kup'te društvo, da mu udarimo! | 554 |
| Azgina je Mara bez karara, | 555 |
| ima vojske dvanaes' hiljada | 556 |
| i hiljadu na oklop Mađara | 557 |
| —suvarije što su na atove— | 558 |
| i banovo tri hiljade druga. | 559 |
| Još tu ima trides' devojaka, | 560 |
| i među njih banova Anđuša. | 561 |
| Gajret ćin'te da him udarimo!‟ | 562 |
| Ko bi dalje, ćini se ne ćuje; | 563 |
| ko bi bliže, zemlju pogleduje. | 564 |
| Halil baci zlatnu majeljiku, | 565 |
| odgovara Mujović Halile, | 566 |
| „Ne bi l' majka rodila Halila | 567 |
| no kobila koja je malina, | 568 |
| ja ću Mari kod Sitnice sići | 569 |
| i Mari ću poljubiti lice, | 570 |
| al' ću moju ostaviti glavu!‟ | 571 |
| U to đipi drugi serhatlija, | 572 |
| ono beše Bojićić Alija: | 573 |
| „Sed' Halile, ne selo ti meso! | 574 |
| Nemaš dobra konja za mejdana‟ | 575 |
| što on ima kod sahta dorata. | 576 |
| „Ja ću prije poljubiti Maru.‟ | 577 |
| Otud treći skoći serhatlija, | 578 |
| njega zovu Nuka bajraktare: | 579 |
| „Sed'te s mirom, ne selo vam meso!‟ | 580 |
| što on hrani u ahar' zekana. | 581 |
| „Ja ću prije poljubit Mariju.‟ | 582 |
| Svi skoćiše odmah na nogama. | 583 |
| Tā put viknu Talje Budaline, | 584 |
| „Sed'te s mirom troje kopiladi, | 585 |
| jer ta Mara nije badihava! | 586 |
| Da je tako Mara badihava, | 587 |
| ne bi nikom prije zapanula | 588 |
| osim Talju i bagljivu kulašu. | 589 |
| Gajret, age, društvo pokupite | 590 |
| —svaki more po pet stotin' druga— | 591 |
| da šljegnemo da him udarimo, | 592 |
| ne bismo li bega izbavili | 593 |
| i begovo trides' i dva druga!‟ | 594 |
| Svaki reće da će polaziti. | 595 |
| U to stiže Osek Osmanbego, | 596 |
| stadoše se smijat dagajduri | 597 |
| —namah beg se pišman ućinijo | 598 |
| i natrag se brzo povratijo. | 599 |
| Tā put viknu od Ribnika Haso, | 600 |
| „Ja sam pobra natrag povratijo. | 601 |
| No ćuj pobro, Osek Osmanbego! | 602 |
| Da idemo ka Oseku gradu, | 603 |
| da kupimo pet stotina druga, | 604 |
| sve birana konja i junaka!‟ | 605 |
| Viknu age Haso od Ribnika, | 606 |
| „Ko ispane prvi na planinu, | 607 |
| prićekajte da se pokupimo!‟ | 608 |
| Haso svoga zasednuo vranca, | 609 |
| krenu z begom ka Oseku gradu. | 610 |
| Kad dođoše begovoj kapiji, | 611 |
| sretoše ih trides' tevabija. | 612 |
| Kad dođoše, seljam im dadoše, | 613 |
| oni primu, hožđeldije daju. | 614 |
| Mladi momci konje zajagmili, | 615 |
| jedni njihke vode uz bojeve. | 616 |
| Viknu bego lahke tevabije, | 617 |
| „Otiđite na bedenu kuli, | 618 |
| izmetnite do dva haberdara, | 619 |
| dajte haber po Oseku gradu! | 620 |
| Jedni snos'te zelena bajraka, | 621 |
| zađen'te mu đidu pred kapiju | 622 |
| —nek' se skupu valjani junaci | 623 |
| i hranjeni konji tavljenici!‟ | 624 |
| Kahveđije kahvu natoćiše, | 625 |
| kahvu piše i rućak rućaše. | 626 |
| Tā put viknu Haso od Ribnika, | 627 |
| „Izved'te mi konje sa podruma!‟ | 628 |
| Stade jeka sa Oseka grada, | 629 |
| pokupiše pet stotina druga | 630 |
| na dobrijeh konja hranjenika | 631 |
| pred begovu od grada kapiju. | 632 |
| Pa sidoše do dva pobratima, | 633 |
| na gotove konje zasedoše, | 634 |
| i krenuše sa Oseka grada, | 635 |
| pa odoše poljem zelenijem. | 636 |
| Mašiše se pravo uz planinu, | 637 |
| izpadoše na laz na planinu. | 638 |
| Gljeda Haso travu po planini, | 639 |
| je li đe god trava povaljata, | 640 |
| da ko nije prvi dolazijo | 641 |
| —stoji trava sve kā što je bila. | 642 |
| Malo vreme, zatutnje planina, | 643 |
| dok ispade Mujović Halile | 644 |
| na malina konja kosatoga | 645 |
| bez nikak'a od nevolje druga. | 646 |
| Dođe, stade, i seljam im dade, | 647 |
| i hoćaše ka Sitnici sići | 648 |
| —ne dade mu Haso pomeriti. | 649 |
| „Nej, Halile, dalje pomjeriti | 650 |
| dok ne stigne Talje i serdari!‟ | 651 |
| Ustavi ga u družinu svoju. | 652 |
| Opet jeka niz planinu dođe, | 653 |
| dok ispade Bojićić Aljija | 654 |
| na dorata konja njegovoga. | 655 |
| I on dođe, pa im seljam dade | 656 |
| —svi primiše, razminut' hoćaše, | 657 |
| i ka vodi ka Sitnici šćaše, | 658 |
| no mu Haso zajagmi dorata, | 659 |
| „Nej, Aljija, dalje pomeriti, | 660 |
| dok ne stigne Talje i serdari!‟ | 661 |
| Ustavi ga u družinu Haso. | 662 |
| Opet treća jeka niz planinu, | 663 |
| sad ispade Nuka bajraktare | 664 |
| na zekanu konju od mejdana. | 665 |
| Seljam dade, razminut' hoćaše, | 666 |
| pa mu Haso ugrabi zekana, | 667 |
| „Nećeš, Nuka, dalje pomeriti, | 668 |
| dok ne stigne Talje i serdari!‟ | 669 |
| Opet jeka, zatutnje planina, | 670 |
| sad ispade sa Kladuše Mujo | 671 |
| na đogata konja halovita, | 672 |
| i za njime hiljadu junaka | 673 |
| —pet stotina njegove družine, | 674 |
| pet stotina Bojićić Aljije. | 675 |
| Dođe Mujo, seljam naturijo, | 676 |
| i za brata upita Halila. | 677 |
| Reće Haso, „Eto g' u družinu.‟ | 678 |
| Tad se Mujo rahat ućinijo, | 679 |
| pa se skide sa đogata svoga. | 680 |
| Svi se trides' redom pokupiše | 681 |
| —za svakijem po pet stotin' druga— | 682 |
| sad ćekaju Talja Lićanina. | 683 |
| Sad ispade Talje na kulašu | 684 |
| i za njime tri stotine druga, | 685 |
| sve konjika, peše nijednoga. | 686 |
| Sad govori kladuški serdare | 687 |
| i dozovnu Talja Lićanina, | 688 |
| „Da sad, Talje, odrediš družinu, | 689 |
| ko će kome kraju udariti!‟ | 690 |
| Talje viknu, sva planina zveknu, | 691 |
| „Ko će danas Talja upitati | 692 |
| opet će se kući povratiti, | 693 |
| a ko neće Talja poslušati, | 694 |
| ostaće mu kosti kod Sitnice | 695 |
| da ih vuku vuci i lisice. | 696 |
| Neka bana i s Ćorfeza Mare, | 697 |
| neka vraga i vode Sitnice! | 698 |
| Ja znam đade na ćetiri strane, | 699 |
| ja mu neću ka vodi Sitnici. | 700 |
| Da šljegnemo prijekijem putem, | 701 |
| da šljegnemo noćem pred Zadaru | 702 |
| —noćom ćemo pred Zadaru sići, | 703 |
| osamnuti pred Zadar kapiju. | 704 |
| Kad će jarko ogrijati sunce, | 705 |
| d' ako majka dohrani junaka, | 706 |
| a on hrani konja tavijenika | 707 |
| te kaursku preskoći kapiju, | 708 |
| da upuštim društvo u Zadaru, | 709 |
| da sām Talje ode na bedeme, | 710 |
| pa da priđe Talje kod topova, | 711 |
| pa ću redom krasti tobđibaše, | 712 |
| a navijat grla topovima. | 713 |
| Neću navit kud je bane stijo, | 714 |
| no ću navit kud ću sām 'oćeti.‟ | 715 |
| Pa svi su se razi ućinili, | 716 |
| no kad zaćuh Mujović Halile, | 717 |
| „Ja ako ću ne vratijo glavu | 718 |
| šta klapusa Talje na kuljaša, | 719 |
| no ja pravo 'oću kod Sitnice!‟ | 720 |
| Pa pod prvo zavede malina, | 721 |
| pa uzjaha svojega malina, | 722 |
| pravo krenu strmom niz planinu | 723 |
| —za njim krenu Bojićić Aljija, | 724 |
| za Aljijom Nuka bajraktare, | 725 |
| a za Nukom Osek Osmanbego. | 726 |
| Talje viće sa konja kulaša, | 727 |
| „Ne 'te, deco! Paski poginuli, | 728 |
| kā što ćete danas kod Sitnice!‟ | 729 |
| Ni slušaju, ni ga pogleduju. | 730 |
| Talje krenu društvo planinama, | 731 |
| na presijek ode ka Zadaru. | 732 |
| Dok je bio danak ostavijo, | 733 |
| noćem poljem stigli zadarskijem, | 734 |
| pa stigoše pred Zadar kapiju. | 735 |
| Tu se vojska skupi pred kapiju. | 736 |
| Noć prolazi, sabah zora dođe, | 737 |
| po sabahu ogrijalo sunce. | 738 |
| Tā put pisnu Talje sa kulaša, | 739 |
| „Je li majka rodila junaka, | 740 |
| hrani l' ko god konja tavljenika | 741 |
| da preskoći od Zadara vrata, | 742 |
| da otvori od Zadara vrata, | 743 |
| da upuštim društvo u Zadaru?‟ | 744 |
| Ko bi dalje, ćini se ne ćuje | 745 |
| —ko je bliže, zemlji pogleduje. | 746 |
| Moliše se kladuškom serdaru, | 747 |
| „Ne da' Mujo, na đogata svoga!‟ | 748 |
| Zakle him se kladuški serdare, | 749 |
| „Visoka je krmkova kapija | 750 |
| dvades' metri a više ćetiri. | 751 |
| Dvades' će mi đogat preskoćiti, | 752 |
| a ćetiri preturit ne more.‟ | 753 |
| Pa kad zaću Haso od Ribnika, | 754 |
| on na vranca priteže kolane, | 755 |
| ‚Jalah‛ reće, zasednuo vranca, | 756 |
| „Davor vranac, krilo sokolovo!‟ | 757 |
| Ode jednom vranac pod nebesa, | 758 |
| izvi mu se, preskoći kapiju. | 759 |
| Priđe Haso, otvori kapiju, | 760 |
| zgrnu vojska u Zadaru gradu, | 761 |
| a sam Talje ode kod topova | 762 |
| pa poseće redom tobđibaše, | 763 |
| i namešća redom u topove. | 764 |
| Taman su se rahat ućinili, | 765 |
| Mujo hoda ćesto po sokaku | 766 |
| —plaće, jecka kā žalosna majka— | 767 |
| a srete ga od Ribnika Haso, | 768 |
| „Šta je, Mujo, ako Boga znadeš?‟ | 769 |
| „Haso brate, lasno zaplakati. | 770 |
| Pogibe mi sva tri bajraktara, | 771 |
| i sa šnjima Osek Osmanbego. | 772 |
| Krajini smo krila salomili, | 773 |
| od Sitnice ni habera nema.‟ | 774 |
| Tā put Haso Muju govoraše, | 775 |
| „Ako Haso u životu bidne, | 776 |
| ja ću namah do Sitnice sići, | 777 |
| sa Sitnice haber donijeti. | 778 |
| Al' ću Mari ućinjeti kvara, | 779 |
| al' se više ni vratiti neću.‟ | 780 |
| Pa na vranca priteže kolane, | 781 |
| ‚Jalah‛ reće, zasednuo vranca, | 782 |
| ode s vrancom poljem Zadarskijem, | 783 |
| a kad stiže lugu i ševaru, | 784 |
| tuna srete sedam Nijemaca | 785 |
| —povezali Mujova Halila, | 786 |
| kraj Halila Nuku bajraktara, | 787 |
| ćeraju hi ka Zadaru gradu. | 788 |
| Ne šće Haso ni okrenut glavu, | 789 |
| a kad malo ponaprijed dođe, | 790 |
| opet srete sedam Nijemaca, | 791 |
| i u ruke sedam konopaca, | 792 |
| povezata Bojićić Aljiju, | 793 |
| i kraj njega Osek Osmanbega. | 794 |
| A kad Haso vide pobratima | 795 |
| u živu ga srce zaboljelo, | 796 |
| pa pod sobom povrati vranina, | 797 |
| pa mu ruka do balćaka side, | 798 |
| pa poseće sedam Nijemaca, | 799 |
| pušća bega i Bojićić Alju. | 800 |
| Pa sad reće od Ribnika Haso, | 801 |
| „Tegli pravo ka Zadaru gradu, | 802 |
| kaži Talu a kaži serdaru, | 803 |
| neka pušću Mujova Halila!‟ | 804 |
| Ode Nuko s Aljom ka Zadaru, | 805 |
| krenu Haso pravo ka Sitnici. | 806 |
| Silno mu se vranac naljutijo, | 807 |
| stoji huka od Hasova vranca. | 808 |
| To kad zaću bane od Zadara, | 809 |
| viknu brže od Ćorfeza Maru, | 810 |
| „Vikni, Maro, lake tevabije, | 811 |
| nek' iznosu srebrene stolice, | 812 |
| nek' zastiru dibom i kadifom! | 813 |
| Sada sejri zeta njegovoga [sic] | 814 |
| i njegova z đinovima vranca!‟ | 815 |
| Viknu Mara lake tevabije, | 816 |
| tevabije donješe stolice. | 817 |
| Kad zasede Mara na stolicu | 818 |
| pa pogleda Hasa i vranina, | 819 |
| pa na bana oći izbećila, | 820 |
| „Aoj, bane—sām te Bog ubijo!— | 821 |
| a što fališ krstu dušmanina, | 822 |
| kad to nije Vido bajraktare, | 823 |
| no je glavom Haso od Ribnika.‟ | 824 |
| Viknu Mara hiljadu oklopa | 825 |
| —suvarije, sve njene atlije— | 826 |
| „Posedite konje ćuljehane! | 827 |
| Da utekne od Ribnika Haso, | 828 |
| vašoj glavi selameta nema! | 829 |
| Primaknite atće alatasto | 830 |
| do stolice đe sedi Marija!‟ | 831 |
| U to stiže Haso od Ribnika | 832 |
| —Haso stiže i pomoć joj dade— | 833 |
| ljuto pisnu od Ćorfeza Mara, | 834 |
| „Što se krstiš kad nevolje nemaš? | 835 |
| Ti si glavom od Ribnika Haso.‟ | 836 |
| Haso Mari oštro govoraše, | 837 |
| „Ne turči me, gospo, bez nevolje, | 838 |
| ja sam glavom Vide bajraktare.‟ | 839 |
| Stade klepet hiljadu dušmana, | 840 |
| stade zveka hiljadu sabalja | 841 |
| —vide Haso, varakanja nema. | 842 |
| Obreće se Mara na alata. | 843 |
| Prigna Haso vranca do Marije, | 844 |
| a slježe mu ruka do balćaka, | 845 |
| pa mu sinu od bedara ćorda, | 846 |
| pa pod Marom udari alata, | 847 |
| na dvije ga pole razdvojijo. | 848 |
| Pade Mara u zelenu travu, | 849 |
| pa se Haso povi po vraninu, | 850 |
| ufati je za bijelu ruku | 851 |
| a baci je za se na sapima. | 852 |
| Tri put hitro pasom opasao, | 853 |
| a ćetvrti od sablje kajasom, | 854 |
| pleći dade, biježati stade. | 855 |
| Teraju ga hiljadu oklopa. | 856 |
| Da ga tera svije sedam kralja, | 857 |
| neće stići Hasa ni dorata. | 858 |
| Stiže Haso pred gradsku kapiju, | 859 |
| viknu Tala a viknu serdara | 860 |
| —od Zadara zatvoriše vrata— | 861 |
| viknu Talja, „Udri topovima!‟ | 862 |
| A kad Talje pripali topove | 863 |
| dva zajedno a dvades' ujedno, | 864 |
| sve leš pada polju Zadarskome. | 865 |
| Viće bane sa konja ždralina, | 866 |
| „Bež'te natrag, vojsko, ka planini! | 867 |
| Za vraga je Zadar naćinijo, | 868 |
| a tu mu se đavo naselijo. | 869 |
| Tu je Talje, a š njim je serdare. | 870 |
| Ko se krsti, niko preteć' neće | 871 |
| —ko preteće, beži ka planini!‟ | 872 |
| Skupiše se redom đenerani | 873 |
| i sa šnjima od Zadara bane, | 874 |
| pa him bane reće lakrdiju, | 875 |
| „Da gradimo krvava ma'zara, | 876 |
| da ga spremi' na dva vlaška kralja, | 877 |
| Požurskoga i Venedićkoga, | 878 |
| da dovedu tri topa velika | 879 |
| —Vartutmiju i Ređep Aliju, | 880 |
| i Petraša topa velikoga— | 881 |
| te kumbare što palu duvare, | 882 |
| da razbije Zadra krvavoga.‟ | 883 |
| Taman oni ma'zar načinješe, | 884 |
| a mišljahu niko ne ćujaše | 885 |
| —to ji sluša sa planine vila. | 886 |
| Ta je vila Muju posestrima, | 887 |
| pa ispade kršu na planinu, | 888 |
| pa dozovnu pobratim serdara, | 889 |
| „Pobratime, kladuški serdare! | 890 |
| Bane gradi krvava ma'zara, | 891 |
| a spremi ga za dva vlaška kralja, | 892 |
| Požurskoga i Venedićkoga, | 893 |
| da doturu tri topa velika. | 894 |
| Kad će stići tri topa velika, | 895 |
| listom će ti vojska poginuti.‟ | 896 |
| Kada Mujo sabra lakrdiju, | 897 |
| iz glasa je Mujo zaplakao, | 898 |
| a srete ga od Ribnika Haso. | 899 |
| „A što plaćeš, kladuški serdare?‟ | 900 |
| „Plaćem, Haso, ljuta je nevolja. | 901 |
| Bane spremi krvava ma'zara | 902 |
| da dovedu do dva vlaška kralja, | 903 |
| da dovedu tri topa velika, | 904 |
| da razbije Zadra krvavoga. | 905 |
| Listom će nam ginut' sirotinja. | 906 |
| No da l' majka rodila junaka, | 907 |
| da gradimo krvava ma'zara, | 908 |
| da ga nosi u našu Krajinu, | 909 |
| da okrene dva carska vezira | 910 |
| —Budimskoga pa i Travnićkoga, | 911 |
| i njihovu na gomilu vojsku, | 912 |
| i careve halkali topove— | 913 |
| da veziri od indata dođu.‟ | 914 |
| Tā put reće od Ribnika Haso, | 915 |
| „Kupi društvo, ma'zar naćinite! | 916 |
| Svaki svoj će muhur udariti. | 917 |
| Ja ću vama ponijet' ma'zara | 918 |
| na mojega z đinovima vranca.‟ | 919 |
| A sad Mujo pokupi družinu, | 920 |
| načinješe krvava ma'zara. | 921 |
| Tā put Haso govoraše Muju, | 922 |
| „Amanet ti, kladuški serdare! | 923 |
| Mara jeste u kafaz odaju. | 924 |
| Ako kad gođ u Zadaru dođem | 925 |
| pa ne nađem od Ćorfeza Maru, | 926 |
| mućno ćeš se sa mlom pogoditi. | 927 |
| Ja se bojim hinle od Halila.‟ | 928 |
| Zakle mu se kladuški serdare, | 929 |
| „Sām ću ćuvat od Ćorfeza Maru.‟ | 930 |
| Pa sad ma'zar dodade Hasanu. | 931 |
| Tā put Haso Muju govoraše, | 932 |
| „Valja mene kroz dušmane proći, | 933 |
| valja sabljom đadu otvarati. | 934 |
| Ako živ ispadnem na planinu, | 935 |
| povratiću dvije puške male, | 936 |
| a jednom ih vatrom pripaliti. | 937 |
| Ako ćuješ puške Hasanove, | 938 |
| znadi da sam zdravo prolazijo.‟ | 939 |
| Pa sad Haso zasednuo vranca, | 940 |
| krenu vranca uza Zadra grada. | 941 |
| Svi družina dovu ućiniše | 942 |
| da saćuva vranca i Hasana. | 943 |
| Lako prođe poljem Zadarskijem. | 944 |
| Kad se maši brdu uz planinu, | 945 |
| na dušmansku vojsku nagazijo. | 946 |
| Puće londra sa ćetiri strane, | 947 |
| a prosiplje kā ljetna graduška. | 948 |
| Hasu ćorda s obadvije strane | 949 |
| —na Hasana ruho obrsteše— | 950 |
| sve ostavlja krvava sokaka. | 951 |
| Zdrav ispade s vrancom na planinu | 952 |
| bez nikak'e rane po tijelu, | 953 |
| pa otiđe niz Bosni gradova. | 954 |
| A kad stiže do grada Budima | 955 |
| —baš pod kulu budimskog vezira— | 956 |
| sjaha vranca, dizgin na jabuku, | 957 |
| pa otide uz bojeve kuli, | 958 |
| pa veziru pred odaju dođe. | 959 |
| Vezirevu otvori odaju, | 960 |
| i upade Haso u odaju. | 961 |
| Kod vezira trideset begova, | 962 |
| sve sedahu i kahvu pijahu. | 963 |
| Haso stasa, pa him seljam dade, | 964 |
| i veziru poletijo k ruci. | 965 |
| Svi begovi selam prifatiše. | 966 |
| Izmaće se, divan ućinijo, | 967 |
| i veziru ma'zara pružijo. | 968 |
| Kad je vezir knjigu prifatijo, | 969 |
| a kad vide šta mu knjiga prića, | 970 |
| pa na Hasa oći izbećijo, | 971 |
| „Kopiljane, koji te pratijo, | 972 |
| i koji su ma'zar načinjeli? | 973 |
| Ne dam vojske, niti dam topova, | 974 |
| bez fermana zaturiti kavgu!‟ | 975 |
| Moli mu se od Ribnika Haso. | 976 |
| Vide Haso, s molbe fajde nije, | 977 |
| pa mu ruka na balćaku side, | 978 |
| a pisnu mu od bedara ćorda, | 979 |
| na vezira juriš učinjeo. | 980 |
| „Hoj murtate, ćareta ti nema!‟ | 981 |
| pa ga ćera ćordom po odaji, | 982 |
| sve se vezir krije za begove. | 983 |
| Kad se vezir vide pri nevolji, | 984 |
| „Aman sine, od Ribnika Haso! | 985 |
| Svu ću krenut' vojsku i topove.‟ | 986 |
| Tā put Haso krenu niz Budima, | 987 |
| pa zasede vranca na kapiju, | 988 |
| pa ga krenu ka gradu Travniku. | 989 |
| Kad se blizu primaće Travniku, | 990 |
| ode mu se nešto pogledati, | 991 |
| kad ispade na gomile vojska | 992 |
| i na kola carevi topovi. | 993 |
| Vid' Turćina travnićkog vezira, | 994 |
| prvi beše haber ufatijo, | 995 |
| i krenuo vojsku i topove, | 996 |
| i pred njima travnićki vezire, | 997 |
| i kad srete od Ribnika Hasa, | 998 |
| širi ruke te ga zagrlijo, | 999 |
| „Aman, sine, jesi t' u životu, | 1000 |
| je li živa naša sirotinja?‟ | 1001 |
| „Jesmo dedo, u zdravlju vašemu, | 1002 |
| kad imamo careve većile!‟ | 1003 |
| Pa mu dade cio kat haljina. | 1004 |
| Probuće se od Ribnika Haso, | 1005 |
| pa krenuše poljem ka Budimu. | 1006 |
| Kad dođoše pored od Budima, | 1007 |
| kad u Budim' niko ne ostao | 1008 |
| —sve otišlo u rat na planinu. | 1009 |
| I sad Haso ode sa vezirom. | 1010 |
| Kad sastavi dva carska vezira | 1011 |
| na lazinu na vrh od planine, | 1012 |
| —pa ustaše dva carska vezira— | 1013 |
| ispadoše kršu i ćukaru. | 1014 |
| Otvoriše srćali durbina, | 1015 |
| te gledaju polja Zadarskoga, | 1016 |
| kad u polje ćuda sagledali, | 1017 |
| što je polja vojska pritisnula | 1018 |
| konj do konja, junak do junaka, | 1019 |
| —a stigli su do dva vlaška kralja | 1020 |
| od Požura i od Venedika, | 1021 |
| a doveli tri topa velika. | 1022 |
| Pletu koše, a kreću topove | 1023 |
| u Zadaru gradu kaurskome. | 1024 |
| Kad vidoše dva carska vezira, | 1025 |
| zakleše se pomeriti neće | 1026 |
| bez careva turali fermana | 1027 |
| s kraljevima zaturiti kavgu. | 1028 |
| „Ko će caru đevab đevabiti?‟ | 1029 |
| Moli him se od Ribnika Haso, | 1030 |
| „Kren'te vojsku, a kren'te topove!‟ | 1031 |
| Veziri se ljuto zaklinjahu, | 1032 |
| „Volimo se o'đe posijeći | 1033 |
| nego šljeći zaturiti kavgu.‟ | 1034 |
| Vide Haso da mu molbe nema. | 1035 |
| Gora jeknu, a tutnji planina, | 1036 |
| kad ispade Šarac Mahmutaga, | 1037 |
| i za njime trista iftijara | 1038 |
| bele brade, zelene libade. | 1039 |
| Viknu Šarac dva carska vezira, | 1040 |
| "Što zaftite po planini vojsku? | 1041 |
| Sad će Šarac na topove sići | 1042 |
| sa mojije' trista iftijara, | 1043 |
| ja ću prvi zaturiti kavgu.‟ | 1044 |
| Ode Šarac pravo niz planine. | 1045 |
| Opet jeka, zatutnje planina, | 1046 |
| sad ispade Kuna Hasanaga | 1047 |
| sa njegovo trista iftijara | 1048 |
| žute brade, zelene libade, | 1049 |
| sve pod njima konji alatasti. | 1050 |
| Viknu Kuna dva carska vezira, | 1051 |
| „Hej veziri—psi ve oglodali!— | 1052 |
| što zaftite po planini vojsku? | 1053 |
| Sad će Kuna na topove sići | 1054 |
| i sa šnjima zaturiti kavgu!‟ | 1055 |
| Ode Kuna pravo niz planinu. | 1056 |
| Vetra nema, a jeknu planina | 1057 |
| —sad ispade Kratovac Šabane, | 1058 |
| i za njime hiljadu junaka, | 1059 |
| na oklopu konji i junaci. | 1060 |
| Na vezire juriš učinjeo, | 1061 |
| „Jä krenite vojsku i topove, | 1062 |
| jä ću vi sad posijeći glave!‟ | 1063 |
| Kad vidoše dva carska vezira, | 1064 |
| a đe mogu lasno poginuti, | 1065 |
| sve krenuše vojsku i topove, | 1066 |
| pa za njima Kratovac Šabane. | 1067 |
| Haso svoga zasednuo vranca | 1068 |
| pa udari prijekijem putom, | 1069 |
| te otide ka Zadaru gradu. | 1070 |
| Prvi s vrancem ka Zadaru dođe, | 1071 |
| stiže s vrancom na vlašku kapiju, | 1072 |
| pa sa vranca pokupi dizđine | 1073 |
| te preskoći od grada kapiju. | 1074 |
| Viknu Tala, „Prepuni topove, | 1075 |
| stiže indat ozgor niz planinu! | 1076 |
| Kad udaru oni od planine, | 1077 |
| i mi ćemo sa Zadara grada.‟ | 1078 |
| Tā put Talja prepuni topove, | 1079 |
| i stasa mu vojska na kapiju. | 1080 |
| Kad s planine pukoše topovi, | 1081 |
| od Zadara drugi zapucaše, | 1082 |
| na kapiju juriš ućinješe. | 1083 |
| Dragi Bože, nemila sastanka | 1084 |
| —mač sijeva, krv se prolijeva, | 1085 |
| klapusaju od insana glave, | 1086 |
| a mrtve se noge koprcaju. | 1087 |
| Ljuto jeću ranjenici ljuti | 1088 |
| —neko, „Ne da', prefati me, druže!‟ | 1089 |
| neko, „Kuku, ne gazi me, druže!‟ | 1090 |
| Kavga bila tri dana bijela. | 1091 |
| Već je polje magla ufatila. | 1092 |
| Letu konji, binjađija nema. | 1093 |
| Neđe Mujo viće na đogata, | 1094 |
| „Gajret, braćo, serhat i Krajino! | 1095 |
| Đenetska se vrata otvorila | 1096 |
| i sljegle su đenetske hurije, | 1097 |
| šehitima prihićaju duše.‟ | 1098 |
| Neđe Talje viće na kuljaša, | 1099 |
| „Mujo laže, tako mi kulaša! | 1100 |
| On tā đenet ni vidijo nije. | 1101 |
| Teško tome ko će poginuti, | 1102 |
| blago tome ko će preteknuti | 1103 |
| —veliki će šićar zadobiti.‟ | 1104 |
| Kad ćetvrto jutro osamnulo, | 1105 |
| magla beše polje pritisnula. | 1106 |
| Talje diže ruke obadvije, | 1107 |
| pa je Talje dovu izućijo | 1108 |
| da mu vetar puhne sa planine, | 1109 |
| da rastera maglu sa ravnine | 1110 |
| —vetar puhnu, maglu rasturijo. | 1111 |
| Kome stati poljem pogledati, | 1112 |
| ravnine se leša nakitile, | 1113 |
| doline se krvcam zatopile | 1114 |
| —đe su brda, na tojage glave. | 1115 |
| Od Mađara niđe ništa nema | 1116 |
| —što preteklo, krajem izbežalo, | 1117 |
| sam' ostali tri topa velika. | 1118 |
| Stadoše se Turci pokupljati. | 1119 |
| Kad nađoše Kuna Hasanagu | 1120 |
| s njegovije trista iftijara, | 1121 |
| kod topova svi su poginuli. | 1122 |
| Pa nađoše Šarac Mahmutagu, | 1123 |
| sa sve trista beše poginuo. | 1124 |
| Što preteklo, sve se pokupilo. | 1125 |
| Nema njima tri najbolja druga | 1126 |
| —nemaše im od Ribnika Hasa, | 1127 |
| i nemaše Kratovca Šabana, | 1128 |
| i nemaše Mujova Halila— | 1129 |
| za njima se zaderti družina. | 1130 |
| Preko polja izbi tutnjavina, | 1131 |
| kad ispade od Ribnika Haso | 1132 |
| —ufatijo dva kaurska kralja. | 1133 |
| Aha dođe, Talju pokloni jih, | 1134 |
| i u Tala mlogo merhameta, | 1135 |
| od jednoga sve dvojicu gradi. | 1136 |
| Opet poljem stade tutnjavina, | 1137 |
| sad ispade Mujović Halile | 1138 |
| —ufatijo od Zadara bana. | 1139 |
| Opet poljem stade tutnjavina, | 1140 |
| sad ispade Kratovac Šabane | 1141 |
| —ufatijo do tri đenerana. | 1142 |
| Pokloni hi Talju Lićaninu, | 1143 |
| odma' Talje posijeće glave. | 1144 |
| Halil bana Talju poklonijo, | 1145 |
| i Talje mu posijeće glavu. | 1146 |
| Dva vezira zdravo pretekoše | 1147 |
| i njihova na gomile vojska. | 1148 |
| Pa udriše u Zadaru gradu | 1149 |
| —poharaše, te ga sagoreše. | 1150 |
| Uze Haso od Ćorfeza Maru, | 1151 |
| pa sad Haso ode ka Sitnici, | 1152 |
| i sa šnjime Mujović Halile, | 1153 |
| i sa šnjima Osek Osmanbego, | 1154 |
| i sa šnjima Bojićić Alija. | 1155 |
| Kad dođoše kod vode Sitnice, | 1156 |
| tu nađoše bega Lićanina | 1157 |
| i begovo trides' i dva druga, | 1158 |
| i nađoše trides' devojaka | 1159 |
| —Anđeljiju dadoše Halilu, | 1160 |
| Osmanbegu Jelu Miloševu, | 1161 |
| a Aljiji popovu Ružicu, | 1162 |
| a Hasanu od Ćorfeza Maru— | 1163 |
| i krenuše z begom uz planinu. | 1164 |
| Što je vojska u polje Zadarsko, | 1165 |
| ti teraju mala i šićara. | 1166 |
| Talje krenu tri topa velika | 1167 |
| da hi nosi u gradu Zvorniku, | 1168 |
| a na peškeš Stoćić Alipaši, | 1169 |
| i krenuše dva carska vezira. | 1170 |
| Ko pogibe, šehit, ako Bog da. | 1171 |
| Vratiše se redom uz planinu. | 1172 |
| Kad izbiše na lazinu gore, | 1173 |
| od svukud se tuna pokupiše, | 1174 |
| i teraju mala i šićara, | 1175 |
| i teraju mlogo devojaka | 1176 |
| da oženu podosta momaka. | 1177 |
| Jedan vezir ode ka Budimu, | 1178 |
| drugi vezir ode ka Travniku, | 1179 |
| a Krajina svaka mestu svome, | 1180 |
| a topove u gradu Zvorniku. | 1181 |
| Ko se ženi, sa srećom mu bilo! | 1182 |
| Nek' ih ljubu kad se gođ probudu, | 1183 |
| nek' liježu sokolove sive, | 1184 |
| nek' dosadu caru i ćesaru! | 1185 |
| Prije cure pa pošljen sinove, | 1186 |
| da im snahe ne zatiću zave, | 1187 |
| da po kući ne bide talanđe. | 1188 |
| Tako čuo, tako kaževao. | 1189 |
| Od Boga nam zdravlje i veselje, | 1190 |
| pa velimo, „Hoće, ako Bog da!‟ | 1191 |
| Dušmani nam pod nogama bili, | 1192 |
| prijatelji pa se veselili! | 1193 |
| Lasno ti je situ zapevati, | 1194 |
| a žalosnoj majci zaplakati. | 1195 |