| Jednog vakta od starog zemana | 1 |
| sultan Selim otvorijo rata | 2 |
| sa kraljicom od grada Bagdata. | 3 |
| Opremijo sto hiljada vojske | 4 |
| janjičara, sve sina njegova, | 5 |
| i pred njima paše i vezire, | 6 |
| i sa šnjima od rata topove, | 7 |
| i za njima tajin i đephana, | 8 |
| pa pod Bagdat kraljici na grada, | 9 |
| pa s kraljicom kavgu otvorijo. | 10 |
| Bagdat bijo dvadeset godina, | 11 |
| ni odbijo vara od duvara, | 12 |
| ni Bagdatu ućinijo kvara, | 13 |
| ni Bagdatu nalazijo vrata, | 14 |
| i na vojsku boles' udarila. | 15 |
| Paše pišu našemu sultanu, | 16 |
| „Sultan care, ogrijalo sunce, | 17 |
| nije kabil Bagdat prifatiti. | 18 |
| Mi ga bismo dvadeset godina, | 19 |
| ne nađosmo od Bagdata vrata, | 20 |
| ni mogosmo ućiniti kvara. | 21 |
| Da vratimo vojsku i topove, | 22 |
| jer se Bagdat prifatit ne more.‟ | 23 |
| Kad ta knjiga od Bagdata dođe, | 24 |
| car pokupi cijelu vućelju, | 25 |
| sve hislama svojega imama, | 26 |
| pa im sultan 'vako besedaše: | 27 |
| „Moje paše i moji veziri, | 28 |
| jä nam valja Bagdat prifatiti, | 29 |
| jä li ravni Stambol ostaviti?‟ | 30 |
| Svaki šuti, ništa ne besedi, | 31 |
| sām skočijo Ragibe vezire, | 32 |
| pa pred carom stade na divana: | 33 |
| „Sultan care, ogrijalo sunce, | 34 |
| bismo Bagdat dvadeset godina | 35 |
| bez promena danjem i po noći. | 36 |
| Da ga biješ stotinu godina, | 37 |
| nikad Bagdat prifatit ne moreš! | 38 |
| Pa ja bi' te nešto svetovao: | 39 |
| sam' ako ćeš mene poslušati, | 40 |
| proć' se vraga i bela Bagdata, | 41 |
| pušti Stambol vlašku dedovinu; | 42 |
| a Brusa je bolja za Turčina, | 43 |
| i vaša je vazda dedovina.‟ | 44 |
| Pa se skoći paša Sehidija. | 45 |
| Stari bijo, pa ga izmakoše, | 46 |
| pa on stade caru na divana: | 47 |
| „Sultan care, svećevo koljeno, | 48 |
| ti ne slušaj murtatina tvoga, | 49 |
| murtatina Ragiba vezira! | 50 |
| Ako ćeš me, sultan, poslušati, | 51 |
| dedo će te bolje svetovati. | 52 |
| Nemoj puštit stola iz Stambola, | 53 |
| a naćini turali fermana! | 54 |
| Na Bosnu ćeš ferman opraviti, | 55 |
| na gaziju Đerđelez Aliju, | 56 |
| nek' pokupi Bosnu cipcijelu | 57 |
| —moreš kupit stotinu hiljada— | 58 |
| naćini ga komandar Alijom. | 59 |
| Nek' ti Bosna od indata dođe, | 60 |
| a spremi ga pod grada Bagdata. | 61 |
| Bosna će ti Bagdat prifatiti, | 62 |
| iz Bagdata kljuće donijeti.‟ | 63 |
| I car viknu paše i riđale, | 64 |
| sve hislama svojega imama, | 65 |
| da načine turali fermana | 66 |
| na gaziju Đerđelez Aliju. | 67 |
| „Pišite ga Bosni komandarom, | 68 |
| da pokupi Bosnu cipcijelu, | 69 |
| z Bosne vojske stotinu hiljada, | 70 |
| da mi primi bijela Bagdata.‟ | 71 |
| Namah gradu turali fermana. | 72 |
| Ferman stasa, do sultana dođe, | 73 |
| i sām sultan muhur udarijo, | 74 |
| na gaziju Đerđelez Aliju. | 75 |
| Sultan zovnu svoga ćohadara: | 76 |
| „Đe si meni, Suka tatarine? | 77 |
| Hajde, siđi u carevu tavlu, | 78 |
| bira' konje koje ti je drago | 79 |
| —volj' ti ate, a volj' ti paripe— | 80 |
| da ti nosiš careva fermana, | 81 |
| da ga nosiš Bosni halovitoj! | 82 |
| Traž' gaziju Đerđelez Aliju, | 83 |
| u ruke mu ferman uteslimi; | 84 |
| đevab traži sultan od Alije.‟ | 85 |
| Slježe Suka u carevu tavlu, | 86 |
| bira ate a bira paripe, | 87 |
| dok menzile konje izvadijo. | 88 |
| Sniješe mu careva fermana. | 89 |
| Ferman primi, pa ga poljubijo, | 90 |
| pa u prsi odpući đećermu, | 91 |
| pa priloži careva fermana. | 92 |
| Tatar viknu, suruđija pisnu, | 93 |
| zasedoše na konje menzile. | 94 |
| Sve vućelja dovu ućiniše | 95 |
| da otidu zdravo i veselo. | 96 |
| Slježe Suka moru na obalu, | 97 |
| na obalu nalazi đemiju. | 98 |
| Uvoziše sebe i menzile, | 99 |
| voziše se preko mora ravna | 100 |
| dok ispade šeher Seljaniku. | 101 |
| S Seljanika pitomu Ušćupu, | 102 |
| sa Ušćupa kršu Kaćaniku, | 103 |
| s Kaćanika uz Kosovo ravno, | 104 |
| sa Kosova ka Jani Pazaru, | 105 |
| sa Pazara polju Trgovištu, | 106 |
| dok se primi niz Bosni gradova. | 107 |
| Kudgođ skita, za Aliju pita. | 108 |
| Kazaše ga u gradu Kajniđu. | 109 |
| Kad tatarin pod Kajniđu dođe, | 110 |
| pa eto ga uz ćaršiju prođe, | 111 |
| pa prilazi novom bazdrđanu, | 112 |
| te upita za Alino dvore. | 113 |
| Bazdrđan mu dvore ukazao. | 114 |
| Kad tatarin na kapiju dođe | 115 |
| pa zadrma halkom na vratima, | 116 |
| zveknu halka a jeknu kapija | 117 |
| —doma nema Đerđelez Alije, | 118 |
| samo stara Alijina majka. | 119 |
| Ona ćula halku na kapiju, | 120 |
| ona priđe đamu i penđeru, | 121 |
| viknu stara grlom i avazom: | 122 |
| „Ko mi halku dira na kapiju? | 123 |
| Nema doma Đerđelez Alije!‟ | 124 |
| Tatar pisnu pred gradsku kapiju: | 125 |
| „Stara hanko—Bog ti đenet dao!— | 126 |
| kam' gazija Đerđelez Alija? | 127 |
| Nosim njemu careva fermana, | 128 |
| da teslimim careva fermana.‟ | 129 |
| „O moj sine carski tatarine, | 130 |
| ko l' Aliji katal ućinijo? | 131 |
| Aljo ne da glave badihava.‟ | 132 |
| Opet tatar staroj odgovara: | 133 |
| „Stara hanko—Bog ti đenet dao!— | 134 |
| ne traži ga sultan po garazu, | 135 |
| no ga sultan traži po junaštvu. | 136 |
| Komandarom gradijo Aliju, | 137 |
| da pokupi Bosnu cipcijelu, | 138 |
| da pokupi sto hiljada vojske, | 139 |
| da devletu sljegne od indata, | 140 |
| da prifati bijela Bagdata.‟ | 141 |
| Kada stara sabra lakrdiju: | 142 |
| „O moj sine, carski tatarine, | 143 |
| jer se danas đuma dogodila, | 144 |
| vrati konja niz novu ćaršiju, | 145 |
| niz ćaršiju kod stare đamije, | 146 |
| tu ćeš naći Đerđelez Aliju, | 147 |
| i teslimi careva fermana.‟ | 148 |
| I tatarin povrati menzila, | 149 |
| i otide niz novu ćaršiju. | 150 |
| Kad on dođe pred staru đamiju, | 151 |
| kraj đamije u zelenu bašću, | 152 |
| tu sedahu age i begovi | 153 |
| i među njih imam efendija, | 154 |
| i sedaše, avaz im davaše. | 155 |
| Dođe tatar te im selam dade, | 156 |
| i svi odma' na noge skočiše. | 157 |
| Svi mu s nogu selam prifatiše, | 158 |
| svi mu redom hožđeldiju dali, | 159 |
| i pitaju za zdravlje sultansko. | 160 |
| I tatarin viknu sa menzila, | 161 |
| „Je li tuna Đerđelez Alija? | 162 |
| Al' je tuna, al' ga ne poznajem?‟ | 163 |
| Svi viknuše age i begovi, | 164 |
| „Ko je hođi do desna ramena | 165 |
| —mala suma, pleći širokija, | 166 |
| tanki brci pr'o oba ramena— | 167 |
| to je nama Đerđelez Alija!‟ | 168 |
| Tā put tatar odpući đećermu, | 169 |
| iz đećerme izvadi fermana. | 170 |
| „Hod' gazijo, Đerđelez Alijo, | 171 |
| da prifatiš careva fermana!‟ | 172 |
| Namah Aljo pođe ka tataru | 173 |
| i pred njime stasa na divanu. | 174 |
| Sedam puta patu ućinijo, | 175 |
| osmi put je ferman prifatijo, | 176 |
| prifatijo pa ga poljubijo. | 177 |
| „Ćeka' malo, carski tatarine!‟ | 178 |
| Donese ga vaiz efendiji. | 179 |
| Kad je hođa ferman prifatijo, | 180 |
| sedam puta patu ućinijo, | 181 |
| i osmi put ferman poljubijo, | 182 |
| i niz ferman pregleda jaziju. | 183 |
| I kad viđe šta mu ferman prića, | 184 |
| pođoše mu suze niz obraze, | 185 |
| a pita ga Đerđelez Alija, | 186 |
| „Ko j' Aliju katal ućinijo, | 187 |
| te ti valjaš suze niz obraze? | 188 |
| Znaš li, ne dam glave badihava!‟ | 189 |
| Pa mu kaza imam efendija, | 190 |
| „Ne traži te devlet po garazu, | 191 |
| no te sultan traži po junaštvu. | 192 |
| Komandarom tebe naćinijo, | 193 |
| da pokupiš Bosnu cipcijelu, | 194 |
| z Bosne vojsku stotinu hiljada, | 195 |
| da devletu sljegneš u hizmetu, | 196 |
| da prifatiš bijela Bagdata.‟ | 197 |
| Tā put reće Đerđelez Alija: | 198 |
| „Lasno bih mu Bosnu pokupijo, | 199 |
| i lašnje mu Bagdat prifatijo. | 200 |
| Imam staru majku u odaji. | 201 |
| Ako majka meni izum dade, | 202 |
| ja ću caru hizmet ućiniti.‟ | 203 |
| Tā put reće carskom tatarinu, | 204 |
| „Haj'mo sada kod mojijeh dvora! | 205 |
| Noćas ćemo konak ućiniti, | 206 |
| pa da vidim s majkom u odaji; | 207 |
| šta će moja majka odgovorit, | 208 |
| ja ću caru đevab pošlje vratit.‟ | 209 |
| Ode Aljo novijem sokakom, | 210 |
| i za njime carev tatarine. | 211 |
| Ispadoše sedam bajraktara, | 212 |
| prifatiše careva tatara, | 213 |
| izvedoše gore u odaju | 214 |
| —jedni konje u tople podrume, | 215 |
| jedni njihke gori na bojeve. | 216 |
| Namah Aljo majku dozovnuo, | 217 |
| pa od cara kažuje fermana. | 218 |
| „Šta ću, majko, caru povratiti?‟ | 219 |
| „Hajde, sine, caru u hismetluk! | 220 |
| Pokupi mu sto hiljada vojske!‟ | 221 |
| Tā put majci Aljo odgovara, | 222 |
| „Kako ću mu vojsku pokupiti, | 223 |
| i sa vojskom pod Bagdat otići? | 224 |
| Znaš, skoro sam curu isprosijo, | 225 |
| u Budimu Budimku Fatimu, | 226 |
| a cura se bez roda desila. | 227 |
| Azgin joj se vlahće nafatilo, | 228 |
| azgin vlahće Lauš đenerale. | 229 |
| Kad će mene ćuti u Bagdatu, | 230 |
| on će s vojskom sljeći u Budima, | 231 |
| pa će meni zajagmit Fatimu, | 232 |
| pa ću brukom ostat do vijeka.‟ | 233 |
| „Majka će te, sine, svetovati. | 234 |
| Ti naćini knjigu šarovitu, | 235 |
| spremaj s knjigom Kahra bajraktara, | 236 |
| spremaj knjigu Budimki Fatimi, | 237 |
| more li te s rzom prićekati, | 238 |
| more li se branit od dušmana. | 239 |
| Tad će Fata đevab povratiti, | 240 |
| ti ćeš caru đevab đevabiti.‟ | 241 |
| Namah Aljo knjigu naćinijo. | 242 |
| Viknu Aljo Kahra bajraktara, | 243 |
| „Brže bolje opremi paripa, | 244 |
| nosi knjigu Budimki Fatimi!‟ | 245 |
| Brže Kahro usta na nogama | 246 |
| i opremi konja u podrumu. | 247 |
| Brže Aljo knjigu iznosijo, | 248 |
| teslimi je Kahru bajraktaru. | 249 |
| „Brže tera' konja do Budima! | 250 |
| Fatimi ćeš knjigu teslimiti.‟ | 251 |
| Ode Kahro, zasede paripa, | 252 |
| ode Kahro sa grada Kajniđe, | 253 |
| i silježe do grada Budima, | 254 |
| i pred dvore Budimke Fatime, | 255 |
| i tu nađe sedam bajraktara. | 256 |
| Kako stiže te him selam dade, | 257 |
| svi skoćiše, selam prifatiše, | 258 |
| i sitne mu hožđeldije daju. | 259 |
| Pitaju se za mir i za zdravlje, | 260 |
| i pitaju za Alino zdravlje. | 261 |
| Tā put Kahru reće bajraktaru, | 262 |
| „Je li tuna Budimka Fatima, | 263 |
| da teslimim knjigu od Alije | 264 |
| —nikom drugom vet njojzi u ruke?‟ | 265 |
| Trču bolje sedam bajraktara, | 266 |
| te Fatimi haber ućiniše. | 267 |
| Slježe brže Budimka Fatima, | 268 |
| sitne Kahru hožđeldije daje. | 269 |
| Za mirno se upituju zdravlje, | 270 |
| i za zdravlje pita Alijino, | 271 |
| i Kahro joj knjigu teslimijo. | 272 |
| Traži Kahro đevab od Fatime. | 273 |
| Kad Fatima knjigu razgrnula, | 274 |
| a kad viđe što jazija prića, | 275 |
| tu spuštila, drugu dofatila, | 276 |
| ode drugu knjigu načiniti. | 277 |
| I šta beše u knjigu udrila? | 278 |
| „Ču l', gažijo Đerđelez Alijo, | 279 |
| kupi z Bosne stotinu hiljada, | 280 |
| haj', devletu šljegni u hizmetu | 281 |
| i prifati bijela Bagdata! | 282 |
| A ne boj se rza ni Fatime, | 283 |
| branit ću se tri godine dana. | 284 |
| Da me skolu svije sedam kralja, | 285 |
| branit ću se od Budima grada; | 286 |
| da me biju topom i kuhvetom, | 287 |
| ne mogu mi kvara ućiniti. | 288 |
| Ako nećeš tako uraditi, | 289 |
| spremi Fati kanajli dorata | 290 |
| i spremi mi sablju s muhurima | 291 |
| —ja ću caru Bosnu pokupiti, | 292 |
| i caru ću Bagdat prifatiti; | 293 |
| ja ću tebe đerđef i kudelju | 294 |
| —sedi, predi s majkom u odaju!‟ | 295 |
| Kahru knjigu teslimi Fatima, | 296 |
| a kad Kahro u Kajniđi dođe, | 297 |
| pa Aliji knjigu teslimijo. | 298 |
| Pa kad Aljo knjigu pregledao, | 299 |
| a kad viđe šta mu knjiga prića, | 300 |
| majci svojoj nausnice prića: | 301 |
| „E, što mene prekori Fatima! | 302 |
| Ako ne bi' caru polazijo, | 303 |
| ako ne bi' vojsku pokupijo, | 304 |
| da joj spremim kanajli dorata, | 305 |
| da joj spremim sablju s muhurima, | 306 |
| ona meni đerđef i kudelju, | 307 |
| da će ona pokupit Krajinu, | 308 |
| da će caru šljeći od indata, | 309 |
| da prifati bijela Bagdata.‟ | 310 |
| Tā put Aljo buruntiju gradi: | 311 |
| „Čekaj, sultan, tri meseca Alja, | 312 |
| dok pokupim sto hiljada vojske, | 313 |
| pa ću doći u Stambolu gradu, | 314 |
| i šljeći ću do grada Bagdata. | 315 |
| Sad ćeš meni dovu ućiniti, | 316 |
| lasno ću ti Bagdat prifatiti.‟ | 317 |
| Kad Alija knjigu naćinijo, | 318 |
| teslimi je carskom tatarinu | 319 |
| i opremi careva tatara. | 320 |
| Sad Alija sede do penđera, | 321 |
| knjigu maši, kaljem drvo traži, | 322 |
| na bosanske redom poglavice. | 323 |
| Pa sad viknu sedam bajraktara: | 324 |
| „Sprem'te, momci, sedam ćuljehana, | 325 |
| da nosite knjige šarovite | 326 |
| sve niz Bosnu i Hercegovinu!‟ | 327 |
| Odmah momci konje opremiše, | 328 |
| svaki svoju knjigu prifatijo, | 329 |
| isprati hi Đerđelez Alija. | 330 |
| Mesec im je vade okratijo. | 331 |
| Druge Aljo momke dozovnuo; | 332 |
| jedne momke po selima sprema | 333 |
| da kupuju bijelu pšenicu, | 334 |
| druge momke na Bać za ovnove, | 335 |
| treće sprema na Strem za volove | 336 |
| —sprema hranu Bosni cipcijeloj. | 337 |
| Hizmećari hizmet ućiniše: | 338 |
| na kolima bijela pšenica, | 339 |
| —premelju je redom degermeni— | 340 |
| s sa Baća dolazu ovnovi, | 341 |
| i sa Strema šareni volovi. | 342 |
| Pa u polje izvede majstore | 343 |
| te naćinja sve redom furune. | 344 |
| Pa sad opet momke dozovnuo, | 345 |
| te na polje kasapnicu gradi. | 346 |
| Viknu Alja momke na kapiju: | 347 |
| „Iznesite ćerge i ćadore, | 348 |
| razapinj'te polju Kajniđkome!‟ | 349 |
| U to stiže sedam bajraktara. | 350 |
| Na kapiju konje razjahaše, | 351 |
| i srete hi Đerđelez Alija, | 352 |
| i svijema hožđeldiju daje, | 353 |
| oni njemu bolje prifaćaju. | 354 |
| „Jeste l', momci, zdravo i veselo? | 355 |
| Jeste l' svaku knjigu rasturili?‟ | 356 |
| „Jesmo, Aljo, careva gazijo.‟ | 357 |
| Ode Aljo opet u odaju. | 358 |
| Kad je drugi mesec nastupijo, | 359 |
| jedno jutro beše poranijo, | 360 |
| za Bosnu se hazur ućinijo, | 361 |
| i sednuo đamu do penđera. | 362 |
| Vedro beše, stade tutnjavina; | 363 |
| uviše se zeleni bajraci, | 364 |
| zapevaše iz grla Bošnjaci, | 365 |
| izbi Šala sa grada Mostara | 366 |
| —drma Šala s trides' i dva grada— | 367 |
| a za Šalom trideset hiljada. | 368 |
| Viknu Aljo brže bajraktare, | 369 |
| „Haj', šljegnite, Šalu prifatite! | 370 |
| Doved'te ga k meni u odaju, | 371 |
| a svu vojsku polju ćadorima.‟ | 372 |
| Nije dugo, zatutnje planina, | 373 |
| sad ispade sedam bajraktara, | 374 |
| a za njima beg Mustajbeg lićki, | 375 |
| a za begom dvanaes' hiljada. | 376 |
| Opet vreme, zatutnje planina, | 377 |
| pa ispade kladuški serdare | 378 |
| na đogata konja halovita, | 379 |
| a za njime momak na doratu | 380 |
| zelen bajrak nosi u rukama | 381 |
| —to bijaše Mujović Halile, | 382 |
| a za njime hiljadu junaka, | 383 |
| sve konjika, peše nijednoga. | 384 |
| Viknu Aljo sedam bajraktara, | 385 |
| „Doved'te mi Muja u odaju | 386 |
| i Halila brata njegovoga, | 387 |
| a družinu poljem ćadorima!‟ | 388 |
| Malo vreme, zatutnje planina, | 389 |
| a ispade momak na doratu | 390 |
| —tanki brci pr'o oba ramena, | 391 |
| usukao uz ruke rukave, | 392 |
| baca đidu ispod oblakova, | 393 |
| sve je fata na doratu svome— | 394 |
| i za njime hiljadu junaka. | 395 |
| Ono beše Bojičić Alija. | 396 |
| Viknu Aljo sedam bajraktara, | 397 |
| „Prifatite Bojičić Aliju, | 398 |
| doved'te ga k meni u odaju, | 399 |
| a družinu poljem ćadorima!‟ | 400 |
| Po planini stade tutnjavina. | 401 |
| Sad ispade sa Kovača Ramo, | 402 |
| i za njime hiljadu junaka. | 403 |
| Viknu Aljo sedam bajraktara, | 404 |
| „Prifatite sa Kovača Rama, | 405 |
| doved'te ga k meni u odaju, | 406 |
| a družinu poljem ćadorima!‟ | 407 |
| Opet jeka, zatutnja planina, | 408 |
| sad ispade momak na zekanu, | 409 |
| i za njime hiljadu junaka. | 410 |
| To bijaše Tanković Osmane. | 411 |
| Viknu Aljo sedam bajraktara, | 412 |
| „Prifatite Tanković Osmana, | 413 |
| doved'te ga k meni u odaju, | 414 |
| a družinu poljem ćadorima!‟ | 415 |
| Opet vreme, zatutnja planina, | 416 |
| sad ispade hođa Šuvajlija, | 417 |
| i za njime dvanaes' hiljada. | 418 |
| Viknu Aljo sedam bajraktara, | 419 |
| „Prifatite hođu Šuvajliju!‟ | 420 |
| A šljegoše te ga prifatiše, | 421 |
| izvedoše gore na bojeve. | 422 |
| Opet vreme, zatutnje planina, | 423 |
| sad ispade Kuna Hasanaga, | 424 |
| i za njime tri hiljade druga. | 425 |
| Viknu Aljo sedam bajraktara, | 426 |
| „Prifatite Kunu Hasanagu, | 427 |
| doved'te ga k meni u odaju, | 428 |
| a družinu poljem ćadorima!‟ | 429 |
| Opet jeka, zatutnje planina, | 430 |
| izbi dedo Ćejvanaga stari, | 431 |
| i za njime hiljadu junaka. | 432 |
| Viknu Aljo sedam bajraktara, | 433 |
| „Prifatite agu Ćejvanagu, | 434 |
| doved'te ga k meni u odaju, | 435 |
| a druži nu polju ćadorima!‟ | 436 |
| Opet jeka, zatutnje planina, | 437 |
| izbi Talje na konja kulaša, | 438 |
| a na Talja od jarca ćakšire, | 439 |
| a na glavu kapa vučetina | 440 |
| —kroz kapu mu perćin prokvasao. | 441 |
| Opasao komad silašine, | 442 |
| za silahom dvije zlatajlije. | 443 |
| Na kulaša sedla ni samara; | 444 |
| s jedne strane topuz od ćelika | 445 |
| —on ga tiće, on mu se spotiće, | 446 |
| svak se smije Talju i kulašu— | 447 |
| a za njime trista Orašana | 448 |
| —sve pod njima konji alatasti, | 449 |
| a na njima plećasti junaci, | 450 |
| na plećima crne talagane, | 451 |
| a na silah žute jatagani, | 452 |
| a u ruke olukli šešane. | 453 |
| Viknu Aljo sedam bajraktara, | 454 |
| „Prifatite Talja Ličanina, | 455 |
| doved'te ga k nami u odaju, | 456 |
| a družinu polju ćadorima!‟ | 457 |
| A kad Talje na kapiju dođe, | 458 |
| viknu Talje grlom i avazom: | 459 |
| „O gazijo, Đerđelez Alijo, | 460 |
| nema vakta više držat vojsku! | 461 |
| Daljeko je zemlji putovati. | 462 |
| Valja šljeći do grada Bagdata.‟ | 463 |
| Tā put Aljo Talju odgovara, | 464 |
| „Ima vakta još nešto ćekati. | 465 |
| Ćekam otud kak'a sanđaktara.‟ | 466 |
| Sad da vidiš Budimku Fatimu. | 467 |
| Dobro jedno jutro poranila, | 468 |
| sabah namaz tećmil učinila, | 469 |
| pa je šljegla kuli niz bojeve, | 470 |
| i eve je novijem sokakom | 471 |
| doklen side u novu ćaršiju | 472 |
| do Omera mlada berberina, | 473 |
| te Omera Bogom bratimila, | 474 |
| i Omer joj za bratimstvo prima, | 475 |
| i Fatima rijeć progovara: | 476 |
| „Omerine, novi pobratime, | 477 |
| da obriješ kosu u Fatime. | 478 |
| Neću brijat kosu za svatova, | 479 |
| no devletu hoću u hizmetu. | 480 |
| Ostavi mi turali perćina | 481 |
| kā što turski nosu bajraktari!‟ | 482 |
| I Omer joj kosu podbrijava, | 483 |
| niz leđa joj perćin rašćešljao. | 484 |
| Skoći Fata, namah polazila. | 485 |
| Desnom rukom u špagove maši, | 486 |
| dade pobru dvanaes' dukata, | 487 |
| te darova pobratima nova. | 488 |
| Odma' Fata sokacima pođe. | 489 |
| Telal viće budimskoj ćaršiji | 490 |
| i telali krilata đogata. | 491 |
| Pita Fata telalbašu mlada, | 492 |
| „Telalbaša—imana ti tvoga!— | 493 |
| Ći' je danas đogat na telalu?‟ | 494 |
| Telalbaša Fati odgovara, | 495 |
| „To je đogat Budimlije Muja, | 496 |
| što ga devlet katalukom traži. | 497 |
| Sve prodao te je poharćijo, | 498 |
| sve bežući od grada do grada. | 499 |
| Do đogata konja sagonijo, | 500 |
| sad na telal prodaje đogata.‟ | 501 |
| Pita Fata telalbašu mlada, | 502 |
| „Koliko je ispao dukata?‟ | 503 |
| „Ispao je pet stotin' dukata.‟ | 504 |
| Pet stotina preturi Fatima, | 505 |
| i telal joj teslimi đogata. | 506 |
| „Telalbašo—imana ti tvoga!— | 507 |
| selam ćeš mi Budimliji Muju. | 508 |
| Ne kupujem đoga za svatova, | 509 |
| no kupujem caru za hizmeta. | 510 |
| Hoće butum Bosna u Bagdatu. | 511 |
| Ako dā Bog, šljegnem do Stambola, | 512 |
| a ispanem caru na divana, | 513 |
| najprije ću itljak izvaditi | 514 |
| na Turćina Budimliju Muja, | 515 |
| izvadiću itljak buruntiju. | 516 |
| Ako zdravo od Bagdata dođem, | 517 |
| donijeću itljak buruntiju | 518 |
| da ga care već tražiti neće, | 519 |
| opet ću mu poklonit đogata.‟ | 520 |
| I dade mu hiljadu dukata, | 521 |
| pa đogata povede Fatima, | 522 |
| dovede ga na svoju kapiju. | 523 |
| Sretoše ga sedam hizmećara. | 524 |
| Fatima im tako odgovara: | 525 |
| „Timar'te mi široka đogata | 526 |
| i na njega takum udarite | 527 |
| sve od srme i ćistoga zlata, | 528 |
| s obe strane zlatne kuburlije!‟ | 529 |
| Fatima him teslimi đogata | 530 |
| i otide uz bojeve kuli, | 531 |
| pa prilazi šarenu sanduku, | 532 |
| iz sanduka bošću izvadila. | 533 |
| Tri mu zlatna pera rastvorila, | 534 |
| sve izvadi od zlata haljine | 535 |
| kā što turski nose bajraktari, | 536 |
| pa opasa siljah i oružje, | 537 |
| i o kuku zlatnu ćemerliju, | 538 |
| i na glavu fesa finofesa, | 539 |
| i za fesom trambolos pojasa, | 540 |
| a za ćalmu od zlata ćelenke. | 541 |
| Pa natuće ćizme i kalćine, | 542 |
| pa dofati sahtijan bisage, | 543 |
| pa uljeze u odaju svoju | 544 |
| đe joj stoji zlato na kupove, | 545 |
| i nagrnu meke mađarije. | 546 |
| 'Izmećari nosahu bisage, | 547 |
| pr'o đogata konja proturiše, | 548 |
| pa ih svijeh darova Fatima | 549 |
| i š njima se halal ućinila, | 550 |
| amanet im kuću ostavila. | 551 |
| Bismiljetom zasede đogata, | 552 |
| i Fatima krenu na đogata. | 553 |
| Đogatu se konju zamolila, | 554 |
| „Moj đogate, moj po Bogu brate, | 555 |
| puta ne znam, kalauza nemam. | 556 |
| Svuđ si s Mujom zemlje preobijo; | 557 |
| da me svedeš do grada Kajniđe.‟ | 558 |
| Ode Fata zemljom i planinom. | 559 |
| Dođe đogat na vrh od planine | 560 |
| —tu su đade na ćetiri strane, | 561 |
| z desna đada Liki i Grbavi, | 562 |
| druga đada ka Ešći Kladuši, | 563 |
| treća đada ka gradu Mostaru, | 564 |
| a ćetvrta ka Kajniđi gradu— | 565 |
| uze đogat đadu ka Kajniđi. | 566 |
| Kad ispade na vrh od planine | 567 |
| a pogleda polja Kajniđskoga, | 568 |
| štogod polja vojska pritisnula | 569 |
| konj do konja, junak do junaka. | 570 |
| Kad udari polju zelenome, | 571 |
| tā put Fata naljuti đogata, | 572 |
| z đemova mu munje sijevaju. | 573 |
| A Alija beše do penđera, | 574 |
| a durbinom gleda ka planini. | 575 |
| Ćim ugleda Budimku Fatimu, | 576 |
| begenisa konja i Fatimu, | 577 |
| i Alija skoći na nogama. | 578 |
| Hitro pođe, niz skaljine ode, | 579 |
| i ispade novijem sokakom, | 580 |
| sa sokaka polju na jaliji, | 581 |
| da on srete Budimku Fatimu. | 582 |
| Kad ga vide Budimka Fatima, | 583 |
| pozna Alja đuvegiju svoga, | 584 |
| pa na svoje srce pomislila, | 585 |
| „Da me srete jašući đogata, | 586 |
| grehota me naći na đogatu.‟ | 587 |
| Pa se skide te vodi đogata, | 588 |
| te se sreše—Fata selam dade, | 589 |
| selam primi, hožđeldiju daje, | 590 |
| obadvije ruke razširijo, | 591 |
| on hoćaše zagrlit Fatimu, | 592 |
| hoćaše je u lice ljubiti. | 593 |
| Na mudro se doseti Fatima, | 594 |
| „O gazijo, Đerđelez Alijo, | 595 |
| neveste se u obraze ljubu, | 596 |
| gazije se do siljaha ljubu.‟ | 597 |
| Sagnuše se jedan po drugome, | 598 |
| do siljaha pa se poljubiše. | 599 |
| Pita Fatu Đerđeljez Alija, | 600 |
| „Bajraktare, odkud te imasmo, | 601 |
| s kojega si grada i palanke?‟ | 602 |
| Progovara Budimka Fatima, | 603 |
| „Ja sam glavom Budimlija Mujo, | 604 |
| što me devlet katalukom traži, | 605 |
| pa ja bežah od grada do grada | 606 |
| te se hrani' i oda zla brani'. | 607 |
| Ćuh đe hoćeš s vojskom u Bagdatu, | 608 |
| pa me moje srce ponijelo, | 609 |
| da šljegnemo do grada Bagdata, | 610 |
| ne bi' l' tamo šehit poginuo, | 611 |
| da me više car tražiti neće.‟ | 612 |
| „Zar ti li si Budimlija Mujo? | 613 |
| Ako zdravo kod devleta šljegnem, | 614 |
| izvadiću itljak buruntiju | 615 |
| da te sultan već tražiti neće.‟ | 616 |
| Povede ga pod bojeve kuli. | 617 |
| Tā put reće Đerđelez Alija, | 618 |
| „Brate mijo, Budimlija Mujo, | 619 |
| begenišem tebe i đogata; | 620 |
| da mi primiš careva sanđaka, | 621 |
| da mi vojski bideš bajraktarom.‟ | 622 |
| I Fatima sanđak prifatila. | 623 |
| Aljo viknu redom poglavice, | 624 |
| „Stasa sanđak, da krenemo vojsku!‟ | 625 |
| Svaki od njih usta na nogama, | 626 |
| vojski svojoj svaki haber dade: | 627 |
| „Ko je konjik, pritegni paripa, | 628 |
| ko je peše, na noge opanke!‟ | 629 |
| Stasa vojska u polje zeleno. | 630 |
| Aljo svoga zasede dorata, | 631 |
| i Fatima zasede đogata, | 632 |
| i u ruke bajrak dofatila. | 633 |
| Sām najprvi Đerđelez Alija, | 634 |
| pa za njime Budimka Fatima, | 635 |
| za Fatimom Šala sa Mostara, | 636 |
| pa za Šalom hođa Šuvajlija, | 637 |
| pa za njime beg lićki Mustajbeg, | 638 |
| a za njime sa Kladuše Mujo, | 639 |
| a za Mujom Ćejvan dedo stari, | 640 |
| pa za njime Kuna Hasanaga, | 641 |
| pa za njime Bojičić Alija, | 642 |
| pa za njime od Kovaća Ramo, | 643 |
| pa za Ramom Tanković Osmane, | 644 |
| pa za njime Talje na kulaša. | 645 |
| Pa sad vojska kreće na buljuke. | 646 |
| Sad odoše zemljom i svijetom, | 647 |
| pa šljegoše šeher Seljaniku, | 648 |
| i u more nađoše đemije, | 649 |
| voziše se morom nesitijem | 650 |
| dok izbiše kod grada Stambola. | 651 |
| Našem caru haber ućiniše | 652 |
| đe mu Bosna ide od indata, | 653 |
| i pred Bosnom Đerđelez Alija. | 654 |
| Sultan daje pare nebrojene | 655 |
| —a drugijem ate i paripe, | 656 |
| a drugijem ćohu nerezatu— | 657 |
| pa dozovnu paše i vezire | 658 |
| da iznesu careve ćadore, | 659 |
| kraj ćadora taze akćibaše, | 660 |
| kraj akćija careve kazane, | 661 |
| kraj kazana mesa ovnujskoga | 662 |
| i bijela 'ljeba sultanskoga, | 663 |
| da prifatu Bosnu cipcijelu. | 664 |
| Stiže Bosna pod carske ćadore, | 665 |
| tu je vojska konak konaćila. | 666 |
| Kad samnulo i zgrijalo sunce, | 667 |
| car opremi dva svoja kavaza, | 668 |
| traži Alja Bosni komandara | 669 |
| da pred carom dođe na divana. | 670 |
| Kad odoše carevi kavazi, | 671 |
| i Alija usta na nogama, | 672 |
| „Sultan tebe traži na divana.‟ | 673 |
| Aljo pasa siljah i oružje, | 674 |
| za kavaza pođe sokacima, | 675 |
| a kad dođe u carsku kapiju | 676 |
| —tu su redom dvanaes' kapija, | 677 |
| na svaku je carski nobeđija— | 678 |
| ljuto pisnu carski nobeđija: | 679 |
| „Hej, Bošnjače—izgubijo glavu!— | 680 |
| pred carom se tako ne ulazi, | 681 |
| skini sablju, a skini oružje!‟ | 682 |
| Prevariše Đerđelez Aliju, | 683 |
| skide sablju a maće oružje, | 684 |
| maće ćizme, a maće kalćine, | 685 |
| rezilj Aljo pred devletom pođe. | 686 |
| Kad sultanu na divan iziđe, | 687 |
| pa poleće ruci i koljenu, | 688 |
| i pod carom poljubi serđadu, | 689 |
| izmaće se, stade na divanu. | 690 |
| Car pogleda Đerđelez Aliju. | 691 |
| Car sad viknu dva svoja kavaza, | 692 |
| „Vodite ga tvrdu bezistenu! | 693 |
| Nije Aljo što svjetina priča, | 694 |
| kamen će mi Bagdat prifatiti!‟ | 695 |
| Vodiše ga tvrdu bezistenu. | 696 |
| Sad car viknu dva svoja kavaza, | 697 |
| „Doved'te mi Bosne sanđaktara!‟ | 698 |
| Kad dođoše carevi kavazi, | 699 |
| a dođoše pred ćador Fatimi, | 700 |
| a viknuše dva carska kavaza, | 701 |
| „Kamo vama z Bosne sanđaktara? | 702 |
| Njega devlet na divanu traži.‟ | 703 |
| Pa kad Fata đipi na nogama, | 704 |
| pa opasa siljah i oružje, | 705 |
| a natuće ćizme i kalćine, | 706 |
| za kavaze pođe sokacima. | 707 |
| Kada dođe u carsku kapiju, | 708 |
| pa kad vide Aljino oružje, | 709 |
| zub o zubu uškrknu Fatima, | 710 |
| a sa zubi živa vatra skaće. | 711 |
| Ljuto pisnu carski nobeđija, | 712 |
| „Hej, Bošnjaci—izgubili glavu!— | 713 |
| skin' oružje, ne pomera' dalje!‟ | 714 |
| Fati šlježe ruka do balćaka, | 715 |
| sama joj se ćorda povadila, | 716 |
| stade redom seći nobeđije. | 717 |
| Dvanaes' mu tećmili Fatima, | 718 |
| krvnom ćordom pred devletom dođe | 719 |
| —ljevom rukom ćordu zadržala, | 720 |
| desnom rukom carsku ruku ljubi, | 721 |
| pa s' izmaće, stade na divana. | 722 |
| Tā put sultan reće lakrdiju, | 723 |
| „Ha! Mašala, mojega gazije! | 724 |
| Ova' će mi Bagdat prifatiti. | 725 |
| Zbor', gazijo—branjevine nemaš— | 726 |
| šta ti topa treba i kuhveta!‟ | 727 |
| Tā put pisnu Budimka Fatima, | 728 |
| „Nađ' mi Alja z Bosne komandara, | 729 |
| pa ću đevab za Bagdata dati!‟ | 730 |
| Viknu sultan dva svoja kavaza, | 731 |
| „Da'te Alja z Bosne komandara!‟ | 732 |
| Dovedoše Đerđelez Aliju. | 733 |
| Tā put Fata priđe kraj Alije, | 734 |
| „Zbor', Alijo, što si govorijo!‟ | 735 |
| Tā put pisnu Đerđelez Alija, | 736 |
| „Da' mi, sultan, itljak buruntiju | 737 |
| na Turćina Budimlija Muja, | 738 |
| što ti njega katalukom tražiš!‟ | 739 |
| Tā put sultan pa him odgovara, | 740 |
| „Toga Muja ni čuo nijesam, | 741 |
| a ne da ga katalukom tražim.‟ | 742 |
| Pa sve viknu sve redom ćatipe, | 743 |
| i bosanski tefter potražijo, | 744 |
| „Potražite Budimliju Muja!‟ | 745 |
| Potražiše te ga nalaziše | 746 |
| —murtati ga katal ućinili | 747 |
| bez znavanja našega sultana. | 748 |
| Sultan dade itljak buruntiju | 749 |
| —načini mu knjigu pod muhurom— | 750 |
| da ga nikad već tražiti neće. | 751 |
| Tā put pisnu Budimka Fatima, | 752 |
| „Ja sam glavom Budimlija Mujo, | 753 |
| i ja ću ti Bagdat prifatiti, | 754 |
| i Bagdata kljuće donijeti. | 755 |
| Ni s tijem te ostaviti neću | 756 |
| —dovesću ti bagdatsku kraljicu, | 757 |
| i š njom ću te, care, oženiti.‟ | 758 |
| Tā put sultan care progovara, | 759 |
| „Kol'ko tražiš topa i kuhveta?‟ | 760 |
| „Neću, care, topa ni kuhveta, | 761 |
| samo ćeš mi dovu ućinjeti.‟ | 762 |
| I naprijed izgura Aliju, | 763 |
| i šljegoše pravo na kapiju, | 764 |
| i dođoše među svoju vojsku. | 765 |
| Tā put reče Budimka Fatima, | 766 |
| „O Alijo, careva gazijo, | 767 |
| teslim tebe careva sanđaka, | 768 |
| a dadni mi izum i halala | 769 |
| da mojega zasedem đogata, | 770 |
| da ja sidem pravo u Bagdata, | 771 |
| da potražim od Bagdata vrata.‟ | 772 |
| Odgovori Đerđelez Alija, | 773 |
| „Nije lasno do Bagdata sići, | 774 |
| do Bagdata trideset konaka, | 775 |
| tamo đadu pogodit ne moreš.‟ | 776 |
| Tā put zbori Budimka Fatima, | 777 |
| „Ja ću lasno đadu pogoditi. | 778 |
| Kud je prošlo stotinu hiljada | 779 |
| i na kola carevi topovi, | 780 |
| sve su kola zemlju prodirali.‟ | 781 |
| Alija joj izum poklonijo. | 782 |
| Namah Fata opremi đogata, | 783 |
| ‚Jalah‛ reče, zasede đogata, | 784 |
| „'alal tebe Bosna cipcijela | 785 |
| i gazija Đerđelez Alija!‟ | 786 |
| Ode Fata konak po konaku | 787 |
| doklen stiže do grada Bagdata. | 788 |
| Vid' kraljice sa grada Bagdata! | 789 |
| Oko šehra grad je načinjela, | 790 |
| oko grada hendek ukopala, | 791 |
| i nad hendek vode navratila | 792 |
| —dubljinom je dvadeset aršina, | 793 |
| a širina dvades' i ćetiri— | 794 |
| da mu Bagdat od juriša ćuva. | 795 |
| Kad je akšam na zemlju panuo, | 796 |
| tā put Fata do hendeka priđe, | 797 |
| pa pobila đidu na ledinu, | 798 |
| a za đidu poveza đogata, | 799 |
| pa uz ruke usuka rukave. | 800 |
| Ona priđe vodi i hendeku, | 801 |
| te na sebe avdes' udarila, | 802 |
| pa sad dođe kod konja đogata, | 803 |
| pa s terćija svileno serđade, | 804 |
| prostrije ga po zelenoj travi, | 805 |
| te klanjala akšamskog namaza. | 806 |
| Tu Fatima konak konaćila. | 807 |
| Kad je rana zora udarila, | 808 |
| tā put Fata na noge skoćila, | 809 |
| pa uz ruke usuka rukave, | 810 |
| opet priđe vodi na hendeku, | 811 |
| te na sebe avdes' udarila. | 812 |
| Pa se vrati kod konja đogata, | 813 |
| pa prostrije svileno serđade | 814 |
| —sabah namaz klanjala Fatima. | 815 |
| Kad je z desne strane seljam dala, | 816 |
| pa mu nešto viknu od havaja, | 817 |
| „Hej, insanu što si kod Bagdata, | 818 |
| ćekaj zlatnu šipku od nebesa! | 819 |
| Panuće ti kod desna koljena. | 820 |
| Desnom ćeš je rukom prifatiti, | 821 |
| bismiljetom đipi na nogama, | 822 |
| namah svoga zasedi đogata, | 823 |
| a sve ćekaj kad ogrije sunce. | 824 |
| Đe će prvo sunce ogrijati | 825 |
| na Bagdatu kraljičinom gradu, | 826 |
| tu su vrata od Bagdata grada. | 827 |
| Nažen' konja brže na vratima. | 828 |
| Sama će ti šipka polećeti, | 829 |
| šinuće ti vrata od Bagdata, | 830 |
| sama će se vrata otvoriti. | 831 |
| Nažen' konja pravo uz Bagdata. | 832 |
| Dobra će te sreća nameriti.‟ | 833 |
| Šipka pade kod desna koljena, | 834 |
| desnom rukom prifati Fatima, | 835 |
| bismiljetom đipi na nogama. | 836 |
| Opet Fata zasede đogata, | 837 |
| i sve ćeka dok ogrije sunce. | 838 |
| Nagna Fata bijela đogata | 839 |
| —đe je prvo sunce ogrijalo, | 840 |
| nagna Fata bijela đogata— | 841 |
| sama šipka poleće joj s ruke, | 842 |
| šinu vrata bijela Bagdata, | 843 |
| ode zveka ćetiri sahata. | 844 |
| Nagna Fata bijela đogata | 845 |
| —daleko je đogat preskoćijo, | 846 |
| šes' aršina suha zakućijo— | 847 |
| ode Fata uz grada Bagdata. | 848 |
| Sad okrenu redom sokacima, | 849 |
| pa ispade u jednu jaliju | 850 |
| đe su dvori bagdatske kraljice. | 851 |
| Ispala je bagdatska kraljica | 852 |
| ispred dvora vodi šadrvanu, | 853 |
| tu s' umila i Bogu molila, | 854 |
| tu kraljica gledala Fatimu. | 855 |
| A dvoru je trideset pandura, | 856 |
| pa govori bagdatska kraljica, | 857 |
| „Eve danas Budimlije Muja! | 858 |
| Bi me sultan dvadeset godina | 859 |
| —sve me topom bijo i kuhvetom— | 860 |
| nit' mi odbi vara od duvara, | 861 |
| niti može ućiniti kvara. | 862 |
| Jednom šlježe Budimlija Mujo | 863 |
| te mi šćaše Bagdat preleteti | 864 |
| na njegova krilata đogata, | 865 |
| pa ja viknu' huđum na topove | 866 |
| —uplašiše đoga budimskoga, | 867 |
| od tā put mi nije dolazijo. | 868 |
| Eve danas Bagdat preletijo! | 869 |
| Tek ako je Budimlija Muja, | 870 |
| sve će platit što je ućinijo!‟ | 871 |
| U to stiže Budimka Fatima, | 872 |
| stiže Fata i pomoć joj dade, | 873 |
| i kraljica ljuto odgovara: | 874 |
| „Što se krstiš kad nevolje nemaš, | 875 |
| što se ćiniš da te ne poznajem? | 876 |
| Ti si glavom Budimlija Mujo.‟ | 877 |
| Odgovara Budimka Fatima, | 878 |
| „Ne turći me, gospo, bez nevolje! | 879 |
| Ja nijesam Budimlija Mujo, | 880 |
| no po ime Komljen bajraktare. | 881 |
| Bajraktar sam bećkoga ćesara, | 882 |
| a đogat je Budimlija Muja. | 883 |
| Ćesar mi je tembih ućinijo | 884 |
| i dade mi stotinu pandura | 885 |
| da tražimo zemlji zulumćara, | 886 |
| zulumćara Budimliju Muja. | 887 |
| Potražismo, pa ga potrefismo, | 888 |
| stadosmo se varat i udarat. | 889 |
| Bog nam dade te ga zadobismo, | 890 |
| ja sam njemu posekao glavu | 891 |
| i uzeo njegova đogata, | 892 |
| pa ga svedo' bećkome ćesaru. | 893 |
| Ćesar ima sina Milutina, | 894 |
| đogatu se ašik ućinijo, | 895 |
| šćaše mene da otme đogata. | 896 |
| Ne dado' ga za života moga, | 897 |
| pa se ćesar na me naljutijo | 898 |
| te me k tebe surgun ućinijo, | 899 |
| da ti haber nosim u Bagdatu | 900 |
| đe je tebe sad Bosna suoćila, | 901 |
| vojske s Bosne stotinu hiljada, | 902 |
| i pred njima Đerđelez Alija.‟ | 903 |
| Tā put reće bagdatska kraljica, | 904 |
| „Neka Bosne i neka sultana! | 905 |
| Da me biju stotinu godina, | 906 |
| ne mogu mi Bagdat prifatiti. | 907 |
| No ćuj', brate Komljen bajraktare! | 908 |
| Držaću te u kafaz odaji, | 909 |
| hraniću te hljebom bijelijem | 910 |
| i debelim mesom ovnujskijem, | 911 |
| pojiću te pivom crvenijem, | 912 |
| para dati koliko ti drago, | 913 |
| samo meni prodadni đogata.‟ | 914 |
| Tā put zbori Budimka Fatima, | 915 |
| „Za pare ga prodati ne mogu. | 916 |
| Tebe ću ga, gospo, pokloniti. | 917 |
| Ne moreš ti jahati đogata. | 918 |
| Ti, kraljice, skoći na stolicu; | 919 |
| da primaknem mojega đogata, | 920 |
| uspenji se mene na sapima, | 921 |
| te ćeš poznat marifet đogatu.‟ | 922 |
| Prevari je Budimka Fatima, | 923 |
| a kraljica skoći na stolicu. | 924 |
| Prigna Fata bijela đogata, | 925 |
| pa zasede đogu na sapima. | 926 |
| Tri put hitro pasom opasala, | 927 |
| ćetvrtijem od sablje kajasom, | 928 |
| „Da ne pa'neš, bagdatska kraljice.‟ | 929 |
| Nagna Fata novijem sokakom, | 930 |
| a kad beše blizu ka kapiji, | 931 |
| pita Fata bagdatsku kraljicu, | 932 |
| „Đe su tebe od hazine kljući?‟ | 933 |
| U njedra hi ukaza kraljica. | 934 |
| Tā put reće Budimka Fatima, | 935 |
| „Drž' se dobro, bagdatska kraljica! | 936 |
| Ovo nije Komljen bajraktare, | 937 |
| no sam glavom Budimlija Mujo. | 938 |
| Uzmi želju z bijela Bagdata, | 939 |
| ti već Bagdat nikad viđet' nećeš.‟ | 940 |
| Pa udari na gradsku kapiju. | 941 |
| Tu bijaše stotinu pandura. | 942 |
| Fati ruka šlježe do balćaka, | 943 |
| sama ćorda pisnu od balćaka. | 944 |
| Ljuto pišti bagdatska kraljica, | 945 |
| „Zaviknite huđum na topove, | 946 |
| odvede me Budimlija Mujo!‟ | 947 |
| Seće Fata glave s obe strane, | 948 |
| izbi Fata na gradsku kapiju. | 949 |
| Đogat hitro hendek preskoćijo | 950 |
| i udari poljem bagdatskijem, | 951 |
| a pucaju bagdatski topovi | 952 |
| i gađaju đoga budimskoga, | 953 |
| ne bi li ga š ćim god uplašili. | 954 |
| Bog im dade i sreća donese, | 955 |
| nit ga plašu, niti ćinu kvara. | 956 |
| U prvi je konak sustignula, | 957 |
| i drugi je konak dolazila | 958 |
| kad poglednu bagdatsku kraljicu, | 959 |
| pa mu viđe đerdan od zumruta, | 960 |
| pa mu skide đerdan sa grijoca. | 961 |
| Na dvije ga pole razdvojila | 962 |
| —jednu polu na jedan đep turila, | 963 |
| drugu polu na drugi turila. | 964 |
| Na treći je konak dolazila. | 965 |
| Tuna srete Đerđelez Aliju, | 966 |
| za Alijom sto hiljada vojske. | 967 |
| I tu stiže, i seljam mu dade. | 968 |
| Aljo skoći, ruke raširijo, | 969 |
| raširijo te je zagrlijo. | 970 |
| „Jesi l', brate, u životu, Mujo?‟ | 971 |
| Tā put reće Budimka Fatima, | 972 |
| „Jesam, brate, Đerđelez Alija. | 973 |
| Hajde Aljo, pravo u Bagdatu! | 974 |
| Našao sam vrata od Bagdata. | 975 |
| U redu su vrata otvorena, | 976 |
| hajde s vojskom pravo u Bagdatu! | 977 |
| Poveo sam bagdatsku kraljicu | 978 |
| da oženim našega sultana, | 979 |
| i nosim mu kljuće od Bagdata. | 980 |
| Haj', pokupi kljuće i haraće!‟ | 981 |
| Izvadila polu od đerdana | 982 |
| te ga dade Đerđelez Aliji. | 983 |
| „Sad ja hoću pravo kod sultana | 984 |
| da teslimim kljuće i kraljicu, | 985 |
| i da ištem izum u sultana | 986 |
| da se vratim u Budimu gradu. | 987 |
| Držaću vam hudut i granice.‟ | 988 |
| S Alijom se halal ućiniše. | 989 |
| Aljo pravo ode ka Bagdatu, | 990 |
| pravo Fata ode kod sultana. | 991 |
| Kad sultanu na muštuluk došli, | 992 |
| sultan daje pare nebrojene | 993 |
| đe mu ide Budimlija Mujo | 994 |
| i vodi mu bagdatsku kraljicu. | 995 |
| Kad Fatima dođe pred sultana | 996 |
| i za rukom vođaše kraljicu, | 997 |
| pa iziđe caru na divana, | 998 |
| sultan skoći, na koljena stade. | 999 |
| „Đe s' gazijo, Budimlija Mujo?‟ | 1000 |
| „Evo, sultan—ogrijalo sunce!— | 1001 |
| đaba tebe bagdatska kraljica! | 1002 |
| Bagdatu sam vrata nalazijo | 1003 |
| —nalazijo, pa hi otvorijo, | 1004 |
| i više se zatvoriti neće. | 1005 |
| Ode Aljo s vojskom u Bagdatu, | 1006 |
| i evo ti kljuće od Bagdata.‟ | 1007 |
| „Šta ćeš iskat, Budimlija Mujo? | 1008 |
| Volj' ti pašom, a volj' ti vezirom?‟ | 1009 |
| „Sultan care—ogrijalo sunce!— | 1010 |
| nit' ću pašom, niti ću vezirom. | 1011 |
| Da mi senet pod muhurom dadneš | 1012 |
| da zasudim tri dana bijela, | 1013 |
| šta uradim da se ne naljutiš!‟ | 1014 |
| I sultan je senet naćinijo | 1015 |
| —što car rekne, to poreć' ne more— | 1016 |
| i sām svoj je muhur udarijo, | 1017 |
| pa postavi Fatu na vućelju. | 1018 |
| Traži Fata paše i vezire, | 1019 |
| i potraži pašu Sehidiju, | 1020 |
| sve hislama carskoga imama, | 1021 |
| pa pokupi paše i vezire | 1022 |
| i pokupi lale i riđale, | 1023 |
| sto i trides' i ćetiri više, | 1024 |
| pa na vrata četiri đeljata, | 1025 |
| pa sve redom ispudi Fatima | 1026 |
| —na đeljate okom namignula, | 1027 |
| a đeljati sve kidaju glave. | 1028 |
| Sto i trides' tećmili Fatima, | 1029 |
| sam' ćetiri beše ostavila | 1030 |
| —ostavila pašu Sehidiju, | 1031 |
| ostavila muhur sahibiju, | 1032 |
| i ostavi pašu Mahmutpašu, | 1033 |
| a do cara carskoga imama. | 1034 |
| Pa za sablju prifati Fatima, | 1035 |
| pa suoći carskoga imama. | 1036 |
| Pod đube se sakri se sultanu. | 1037 |
| Ljuto pisnu Budimka Fatima, | 1038 |
| „Mikni đube, posek'o ti ruke!‟ | 1039 |
| Sultan diže đube ponaviše, | 1040 |
| šinu Fata, poseče mu glavu. | 1041 |
| Kad mu skoći i kapa i glava, | 1042 |
| šes' mu krsta s kape iskoćiše. | 1043 |
| Žao bi ga našemu sultanu. | 1044 |
| Kad je Fata krste prifatila | 1045 |
| pa ih kaza našemu sultanu, | 1046 |
| „Vid' ko ti je imam hođa bijo!‟ | 1047 |
| Sultan pita Budimku Fatimu, | 1048 |
| „Da l' je s kape, al' je s tvoje šake?‟ | 1049 |
| No svedoći bagdatska kraljica, | 1050 |
| „Iz kape su krsti iskoćili.‟ | 1051 |
| Sad Fatima besedi sultanu, | 1052 |
| „Da mi dadneš na Bosnu berate | 1053 |
| —sve na age redom agaluke, | 1054 |
| na begove bijele berate, | 1055 |
| na imame redom terzimate, | 1056 |
| na spahije redom spahiluke | 1057 |
| da spominje Bosna do vijeka— | 1058 |
| i sad, sultan', da mi izum dadneš, | 1059 |
| da ja odem bijelu Budimu, | 1060 |
| da ja ćuvam hudut i granice | 1061 |
| dok se Bosna sa Bagdata vrati | 1062 |
| —a blizu je hudut i granica.‟ | 1063 |
| Sve car dade, zbor učinjet ne šće. | 1064 |
| Tā put zbori Budimka Fatima, | 1065 |
| „Đaba tebe bagdatska kraljica, | 1066 |
| i đaba ti kljući od Bagdata. | 1067 |
| Sad ćeš vojsku spremat u Bagdatu, | 1068 |
| nek' pokupi harač i miriju!‟ | 1069 |
| Sultan ga je darom darovao | 1070 |
| i Fatima poleće mu k ruci, | 1071 |
| iska izum, krenu na vratima. | 1072 |
| Namah Fata šlježe kod đogata, | 1073 |
| i pratu ga carevi kavazi, | 1074 |
| i Fata se maši na đogata. | 1075 |
| Krenu Fata sa Stambola grada, | 1076 |
| a kad moru na obalu dođe, | 1077 |
| i na more pogodi đemiju, | 1078 |
| i uvozi sebe i đogata, | 1079 |
| preko mora otide Fatima | 1080 |
| dok ispade šeher Seljaniku. | 1081 |
| Tā put Fata zasede đogata, | 1082 |
| lak' polako do Budima dođe. | 1083 |
| Kad Fatima dođe do Budima | 1084 |
| —do Budima, do svojijeh dvora— | 1085 |
| sretoše je redom tevabije. | 1086 |
| Svi joj redom hožđeldije daju, | 1087 |
| i pitaju za Aljino zdravlje, | 1088 |
| i kupu se age i begovi | 1089 |
| na tebriću Budimki Fatimi. | 1090 |
| Kad se puna napuni godina, | 1091 |
| tā put stiže Đerđelez Alija, | 1092 |
| i stiže mu vojska cipcijela. | 1093 |
| Svakom sultan dodao nišane | 1094 |
| đe je Bosna gajret učinjela. | 1095 |
| I Alija k majci dolazijo, | 1096 |
| i Alija majku upituje, | 1097 |
| „Imaš, majko, haber od Fatime, | 1098 |
| da l' me ćeka Budimka Fatima?‟ | 1099 |
| Majka kaže, „Ništa haber nemam. | 1100 |
| Piši knjigu Budimki Fatimi, | 1101 |
| je li vakat da je prevedemo, | 1102 |
| što će Fata đevab povratiti; | 1103 |
| spremi s knjigom Kahra bajraktara.‟ | 1104 |
| Namah Aljo knjigu naćinjeo, | 1105 |
| i na knjizi upisa Fatimi: | 1106 |
| „O gospođo, Budimko Fatimo, | 1107 |
| da l' me ćekaš u Budimu gradu? | 1108 |
| Je li vakat da spremam svatove?‟ | 1109 |
| Pa ga dade Kahro bajraktare. | 1110 |
| Ode Kahro zemljom i svijetom, | 1111 |
| a kad dođe do grada Budima, | 1112 |
| baš pod dvore Budimke Fatime, | 1113 |
| sretoše ga dvanes' tevabija, | 1114 |
| Kahrimanu hožđeldiju daju. | 1115 |
| Tā put Kahro njima govoraše, | 1116 |
| „Je li doma Budimka Fatima, | 1117 |
| da mu dadnem knjigu od Aljije?‟ | 1118 |
| Rekoše mu redom tevabije, | 1119 |
| „U kafaz je Budimka Fatima.‟ | 1120 |
| „Otidite, haber ućinite, | 1121 |
| nek' ispane do gradske kapije, | 1122 |
| da mu dadnem knjigu od Alije!‟ | 1123 |
| Otidoše, haber ućiniše. | 1124 |
| Šlježe Fata hitro niz Budima, | 1125 |
| stiže Fata na gradsku kapiju, | 1126 |
| E, sad Kahru 'ožđeldiju daje, | 1127 |
| i za zdravlje pita Aljijino: | 1128 |
| „Je l' došao sa grada Bagdata? | 1129 |
| Je l' primijo bijela Bagdata?‟ | 1130 |
| „Jes' Aljija Bagdat prifatijo, | 1131 |
| i našem ga caru teslimijo.‟ | 1132 |
| Pa mu dade knjigu od Aljije. | 1133 |
| Kad Fatima knjigu prifatila, | 1134 |
| pa na knjigu preući jaziju, | 1135 |
| pa kad viđe što jazija prića, | 1136 |
| pa je mrtva od smjeha se smije. | 1137 |
| „Stan' polako, Kahro bajraktare, | 1138 |
| da ja gradim knjigu šarovitu!‟ | 1139 |
| Pa kad stade knjigu našarati, | 1140 |
| pa na knjigu pismo udarila: | 1141 |
| „Ej, gazijo, Đerđelez Aljijo, | 1142 |
| s rzom sam te ćekala, Aljijo. | 1143 |
| Sad je vakat i vrijeme došlo, | 1144 |
| pokupićeš hiljadu svatova, | 1145 |
| i spremit će trideset araba | 1146 |
| da tovarim zlato sa Budima. | 1147 |
| Spremaj svate kad je tebe drago, | 1148 |
| gotova je Budimka Fatima.‟ | 1149 |
| Dade Kahru knjigu šarovitu. | 1150 |
| Namah Kahro zasede paripa | 1151 |
| i vrati se ka gradu Kajniđi. | 1152 |
| I kad Kahro kod Aljije dođe | 1153 |
| i dade mu knjigu od Fatime, | 1154 |
| i kad vide šta mu knjiga priča, | 1155 |
| Alija se u grohot nasmija. | 1156 |
| „Vidi, vidi Budimke Fatime, | 1157 |
| što je mene mudro prićekala, | 1158 |
| i mudro je knjigu naćinjela!‟ | 1159 |
| Sad Alija sede do penđera, | 1160 |
| pa načinje knjige šarovite. | 1161 |
| Što je prvu knjigu načinjeo, | 1162 |
| opremi je kladuškome Muju, | 1163 |
| da mu Mujo u svatove dođe, | 1164 |
| „I z bajrakom tvojega Halila. | 1165 |
| Biraj svata stotinu junaka!‟ | 1166 |
| Drugu što je knjigu naćinjeo, | 1167 |
| opremi je Bojićić Aljiji: | 1168 |
| „Da m', Aljija, u svatove dođeš! | 1169 |
| Povedi mi stotinu svatova!‟ | 1170 |
| Treću knjigu što je načinjeo, | 1171 |
| opremi je Tanković Osmanu: | 1172 |
| „Da mi, Osman, u svatove pođeš, | 1173 |
| i povedi stotinu junaka!‟ | 1174 |
| Sad je opet knjigu naćinjeo | 1175 |
| te je spremi Talju Lićaninu: | 1176 |
| „Da mi, Talje, u svatove dođeš, | 1177 |
| i povedi stotinu junaka, | 1178 |
| da mi ćauš u svatove bideš!‟ | 1179 |
| Spremi Aljo knjige šarovite. | 1180 |
| Odoše him knjige po svijetu, | 1181 |
| svakom knjiga pade u rukama. | 1182 |
| Kratko vade, za petnaes' dana. | 1183 |
| Po Kajniđi dozovnu zvanice. | 1184 |
| Šes' stotina pozovnu svatova, | 1185 |
| namirijo hiljadu svatova. | 1186 |
| Za svate se hazur ućinjeo, | 1187 |
| štogod treba piva i jediva, | 1188 |
| pa i kola za Budima grada. | 1189 |
| Brzo prođe to petnaes' dana. | 1190 |
| Kad je vada i vrijeme došlo, | 1191 |
| Aljija je dobro poranijo | 1192 |
| i viknuo lake tevabije, | 1193 |
| i u polje vatre naložijo, | 1194 |
| i u vatri kahve pristavijo. | 1195 |
| Malo vreme—nije dugo bilo— | 1196 |
| zapucaše puške na grozdove, | 1197 |
| izbi Mujo na đogata svoga, | 1198 |
| i za njime bajraktar Alija, | 1199 |
| i za njima stotinu svatova. | 1200 |
| Viknu Aljo lake tevabije, | 1201 |
| „Brže prim'te kladuškoga Muja, | 1202 |
| doved'te ga z bratom u odaju, | 1203 |
| a družina poljem na jaliju!‟ | 1204 |
| I sidoše, Muja prifatiše, | 1205 |
| dovedoše k njemu u odaju. | 1206 |
| Druga jeka izbi na planinu, | 1207 |
| sad ispade Bojićić Alija, | 1208 |
| i za njime stotinu svatova. | 1209 |
| Viknu Aljo redom tevabije, | 1210 |
| „Doved'te mi Bojićić Aljiju, | 1211 |
| a družina poljem u jaliju!‟ | 1212 |
| Opet jeka izbi na planinu, | 1213 |
| sad ispade Tanković Osmane, | 1214 |
| i za njime stotinu junaka. | 1215 |
| Viknu Aljo tanke tevabije, | 1216 |
| „Pričekajte Tanković Osmana, | 1217 |
| doved'te ga k meni u odaju, | 1218 |
| a družina poljem u jaliju!‟ | 1219 |
| Opet jeka izbi na planinu, | 1220 |
| i ispade Talje Lićanine, | 1221 |
| i za Taljom stotinu junaka. | 1222 |
| Viknu Aljo sedam hizmećara, | 1223 |
| „Brže sid'te, Talja prifatite!‟ | 1224 |
| I sidoše, Talja prifatiše, | 1225 |
| dovedoše Talja u odaju. | 1226 |
| Talje viknu Đerđelez Aljiji, | 1227 |
| „Sad ustani, te nam rućak dadni, | 1228 |
| jer nam vakta od seđenja nema!‟ | 1229 |
| Aljo viknu redom tevabije, | 1230 |
| „Okrećite sofre niz jalije, | 1231 |
| ustanite da him rućak damo!‟ | 1232 |
| Brže momci sofre okrenuše, | 1233 |
| ustadoše, rućak him dadoše. | 1234 |
| Poglavice gore u odaju, | 1235 |
| i rućaše, i svi ustadoše. | 1236 |
| Brže Talje šlježe na kapiju, | 1237 |
| „Spremajte se, kićeni svatovi! | 1238 |
| Ko je konjik, pritegni hajvana, | 1239 |
| ko je peše, na noge opanke!‟ | 1240 |
| Ispadoše redom poglavice, | 1241 |
| na kapiju konje zasedoše. | 1242 |
| Najprvi je Mujo na đogatu, | 1243 |
| E, za Mujom bajraktar Halile, | 1244 |
| a za njima Bojićić Aljija, | 1245 |
| za Aljijom Tanković Osmane, | 1246 |
| a za njima Talje na kulašu, | 1247 |
| a za Taljom hiljadu svatova, | 1248 |
| i za njima takum i arabe, | 1249 |
| i krenuše ka gradu Budimu. | 1250 |
| Kad stigoše do grada Budima, | 1251 |
| ispali su trista javtađija. | 1252 |
| Sad stigoše i selam dadoše, | 1253 |
| jaftađije selam prifatiše, | 1254 |
| i sitne him hožđeldije daju. | 1255 |
| Dijeliše svate na konake, | 1256 |
| đe petinu, a đe devetinu, | 1257 |
| da je svatu lašnje na konaku. | 1258 |
| Dobro him je na konaku bilo, | 1259 |
| i u jutru bolje poranili. | 1260 |
| Talje viće ćauš sokacima, | 1261 |
| „Nek' je hazur Budimka Fatima, | 1262 |
| i ustan'te te nam rućak dajte!‟ | 1263 |
| Sad ustaše te him rućak daše, | 1264 |
| arabe se zlatom tovariše. | 1265 |
| Na kapiji od zlata koćija, | 1266 |
| pod koćiju sedam bedevija | 1267 |
| —sve bijele kā grude snijega, | 1268 |
| pokrivene dibom i kadifom. | 1269 |
| Šlježe Fata, sede na koćiju | 1270 |
| pod takumom i pod saltanetom. | 1271 |
| „Ej, dovale, lahke tevabije, | 1272 |
| amanet vi dvore Fatimine! | 1273 |
| Brzo ću vi na viđenje doći.‟ | 1274 |
| Zapucaše puške na grozdove, | 1275 |
| a krenuše svati sa Budima, | 1276 |
| a pucaju puške na grozdove, | 1277 |
| a hranjeni konji tavljenici | 1278 |
| gađaju se po polja đilita | 1279 |
| —stoji tutanj polja budimskoga. | 1280 |
| I šljegoše do grada Kajniđe, | 1281 |
| baš pod dvore Đerđelez Aljije. | 1282 |
| Fatu vode u kafaz odaju, | 1283 |
| poglavice u druge odaje. | 1284 |
| Vakat prođe, akšam čatisao, | 1285 |
| većeraše i sofre pribraše. | 1286 |
| Kad je vakat od jacije bilo, | 1287 |
| dozovnuše Đerđelez Aljiju, | 1288 |
| „Na sebe ćeš avdes' udariti, | 1289 |
| jer je vakat u đerdek devojci!‟ | 1290 |
| Ustadoše hođe i hađije, | 1291 |
| sa teđbirom vodahu Aljiju. | 1292 |
| Dovedoše na đerdeska vrata, | 1293 |
| i ulježe Aljo u đerdeku, | 1294 |
| namah za njim vrata zatvoriše. | 1295 |
| Priđe Aljo do Fatime blizu, | 1296 |
| Fata priđe u skut i u ruku. | 1297 |
| Sad hoćaše da joj duvak skida. | 1298 |
| Za glavu je upipa Aljija | 1299 |
| —kad nemaše kose na Fatimi! | 1300 |
| Aljija se natrag povratijo. | 1301 |
| Aljo dođe k majci u odaju, | 1302 |
| pita majka Đerđelez Aljiju, | 1303 |
| „Što se, Aljo, sa đerdeka vrati?‟ | 1304 |
| „Moja majko—Bog ti đenet dao!— | 1305 |
| ta Fatima nije za Aljiju! | 1306 |
| Kad će sabah zora udariti, | 1307 |
| idi, majko, k njojzi u odaju, | 1308 |
| podmiri joj nićah u odaji, | 1309 |
| nek' se vrati ka Budimu gradu!‟ | 1310 |
| Kad je zora taman udarila, | 1311 |
| dođe stara k Fati u odaju. | 1312 |
| Seljam dade Budimki Fatimi | 1313 |
| —primi Fata, poleće joj k ruci. | 1314 |
| „Ču li mene, Budimko Fatimo, | 1315 |
| kol'ko tražiš para od nićaha, | 1316 |
| da ti platim gotovinu blago?‟ | 1317 |
| Tā put reće Budimka Fatima, | 1318 |
| „Z druge ruke primit nićah neću, | 1319 |
| sam' sa ruke Đerđelez Aljije.‟ | 1320 |
| Pa se stara vrati u odaju, | 1321 |
| prića sinu Đerđelez Aljiji: | 1322 |
| „Ta Fatima nićah primit ne hće, | 1323 |
| sam' sa ruke Đerđelez Aljije. | 1324 |
| Hajde Aljo, podmiri Fatimu!‟ | 1325 |
| Ćare ne bi, ode kod Fatime | 1326 |
| da joj plati pare od nićaha. | 1327 |
| Kad Aljija kod Fatime dođe, | 1328 |
| pita Aljo Budimku Fatimu: | 1329 |
| „Koliko ćeš para od nićaha?‟ | 1330 |
| Tada pisnu Budimka Fatima, | 1331 |
| „Hej, Aljijo, careva gazijo, | 1332 |
| ko je s tobom u Bagdatu bijo? | 1333 |
| Ko je tebi sanđaktarom bijo? | 1334 |
| Ko ti nađe od Bagdata vrata | 1335 |
| i dobavi bagdatsku kraljicu, | 1336 |
| i dobavi kljuće od Bagdata, | 1337 |
| i dade ti polu od đerdana | 1338 |
| od kraljice od Bagdata grada?‟ | 1339 |
| Aljo kaže, „Budimlija Mujo.‟ | 1340 |
| Odgovara Budimka Fatima, | 1341 |
| pa izvadi polu od đerdana, | 1342 |
| tā put polu iskala Aljiji, | 1343 |
| „Daj tu drugu polu ti, Aljija!‟ | 1344 |
| Kad Aljija u đepove maši | 1345 |
| te izvadi polu od đerdana, | 1346 |
| sastaviše jedno do drugoga | 1347 |
| kad sve što je bilo od jednoga. | 1348 |
| Tā put pisnu Budimka Fatima, | 1349 |
| „Ja sam bila tebi sanđaktarom, | 1350 |
| i Bagdatu vrata nalazila, | 1351 |
| i kraljicu ja sam dobavila, | 1352 |
| i đerdan sam maknula kraljici, | 1353 |
| i na dvoje đerdan razdvojila. | 1354 |
| Polu sam ga tebi poklonila, | 1355 |
| a polu sam sebi ostavila. | 1356 |
| Ja sam glavom Budimka Fatima.‟ | 1357 |
| Tā put reće Đerđelez Aljija, | 1358 |
| „Oprosti me što sam zgriješijo!‟ | 1359 |
| Oprostiše te se halališe. | 1360 |
| Opet drugi nićah ućinjeo, | 1361 |
| i noć drugu u đerdeku bijo | 1362 |
| —E, da Bog dā sa srećom mu bilo! | 1363 |
| Nek' liježu sokolovi sivi, | 1364 |
| nek' pomogu našemu sultanu, | 1365 |
| nek' dosadu bečkome ćesaru! | 1366 |
| Tako ćuo, tako sad prićao, | 1367 |
| a mi da smo zdravo i veselo! | 1368 |