| Vino piju do dva pobratima, | 1 |
| po prilici na širokoj Lici, | 2 |
| na Vrhovim pod kamenom kulom. | 3 |
| Bože mili, kobi oba bili? | 4 |
| Lakoje obe pobre pogoditi: | 5 |
| prvo je aga Vrhovac Alaga, | 6 |
| štoj Vrhove od kaura čuva | 7 |
| sa su svoji’ hiljadu stražana, | 8 |
| sve o svome trošku i hašluku; | 9 |
| drugo mu pobro Veiz Šabanaga. | 10 |
| Veiz ga pije šenli i veselo, | 11 |
| a Vrhovac sućut i zlovoljan. | 12 |
| Sućut okis’o, glavu oborijo, | 13 |
| do dva mrka potočijo brka | 14 |
| —nit’ on sebe ni svog ata fali, | 15 |
| već kad koja njemu rednja dojde | 16 |
| brk uzvije, a čašu ispije. | 17 |
| Šabanaga gleda u Alagu, | 18 |
| paje njemu ’vako govorijo: | 19 |
| „O moj ga pobro, Vrhovac Alaga, | 20 |
| štos’ okis’o, glavu oborijo, | 21 |
| štosi ga mrke potočijo brke, | 22 |
| što ne fališ sebe ni ždralana, | 23 |
| kad te znadem dasi muška glava? | 24 |
| Tebe fali sva široka Lika, | 25 |
| pate fali serhat i Krajina; | 26 |
| zate znade care Sulejmane | 27 |
| u Stambolu gradu bijelome; | 28 |
| tebe se plaši Kotar i Primorje, | 29 |
| Otočani i šnjima Brinjani, | 30 |
| Brločani i Uzolačani. | 31 |
| Kad zaplače djete u bešici | 32 |
| u Primorju i zemlji kaurskoj, | 33 |
| šutka njega Kotarka Madžarka: | 34 |
| ‚Muč’, ne plači, djete u bešici: | 35 |
| čuće tebe guja iz kamena | 36 |
| —ljuta gujo Vrhovac Alaga— | 37 |
| more ’vamo konja dojahati | 38 |
| i kod kule kavgu zametnuti, | 39 |
| tvoga ćaju glavom rastaviti, | 40 |
| tebe sa mnom povest u sužanjstvo, | 41 |
| mene dati kakvome Turčinu, | 42 |
| tebe dati ličkom Mustajbegu, | 43 |
| beg te dati u Travnik veziru, | 44 |
| a vezir te caru opraviti, | 45 |
| car te dati šehu Adžamskome, | 46 |
| odaklen se sužnji nevraćaju.‛ | 47 |
| Tako tebe svi kauri fale. | 48 |
| Ali danas u te gledajući, | 49 |
| činimise, Bogom pobratime, | 50 |
| daje tebe pena pojahala, | 51 |
| ljuta pena od teška mejdana; | 52 |
| ilisise s kime zavadijo, | 53 |
| il’te cure rezil učiniše, | 54 |
| pobratime, na kakvome sastanku, | 55 |
| jäda nisi pićem pritirao?‟ | 56 |
| A Vrhovac, kad razabra riči, | 57 |
| diže glavu, u pobru pogleda, | 58 |
| pa je njemu ’vako govorijo: | 59 |
| „Pobratime, Veiz Šabanaga, | 60 |
| istinaje što govoriš prava, | 61 |
| dame fali sva široka Lika, | 62 |
| dame fali serhat i Krajina. | 63 |
| Boje mese obadva Kotara, | 64 |
| i Primorje idonje i gornje, | 65 |
| Otočani i šnjima Brinjani, | 66 |
| Brložani i Uzolačani. | 67 |
| Zame care znade u Stambolu, | 68 |
| da sam, pobro, junak od mejdana. | 69 |
| Mene nije mejdan pojahao, | 70 |
| jer tog nejma sina materina | 71 |
| da on ima srce u sebika | 72 |
| —i ukakva, pobro, kaurina— | 73 |
| dabi mene na mejdan pozvao, | 74 |
| a kamoli mejdan podilijo. | 75 |
| Jase nisam niskim zavadijo, | 76 |
| pobratime, na širokoj Lici, | 77 |
| jer tog nejma ni jednog Turčina | 78 |
| dane drži Vrhovac Alage, | 79 |
| pobratime, bašk’o brata svoga. | 80 |
| Cura ma se zavadijo nisam, | 81 |
| jer u Lici i serhat Krajini, | 82 |
| u šezdeset i četiri grada, | 83 |
| nejma, pobro, ni jedne divojke | 84 |
| dabi agi mahanu stavila, | 85 |
| a kamoli rezil učinila. | 86 |
| A ni pićem nisam pretirao. | 87 |
| Pobro dragi, Veiz Šabanaga, | 88 |
| evo muke i nevolje teške: | 89 |
| ima, pobro, tri pune godine, | 90 |
| kako, brate, zagleda’ divojku | 91 |
| nisko doli u ravnom Primorju, | 92 |
| lipu Milu Golub Latinjina. | 93 |
| Ja joj rek’o daću je uzeti, | 94 |
| meni Mila daće zame poći. | 95 |
| Pa moj pobro, Veiz Šabanaga, | 96 |
| jesam triput bijo u Primorju. | 97 |
| Sjaši ždrala kuli Golubovoj | 98 |
| i ujagmi kićenu divojku, | 99 |
| paje zase baci na ždralana, | 100 |
| pa pobigni uz Primorje ravno. | 101 |
| Bog ubijo Golub Latinjina! | 102 |
| Kad bi Golub mene ugledao | 103 |
| da odnese’ ja kitli divojko, | 104 |
| on opali na kuli možare, | 105 |
| pa on digni Kotar i Primorje, | 106 |
| zamnom, brate, pođi u potiru, | 107 |
| stigni mene na ravnom Primorju, | 108 |
| pa opkoli mene i ždralana. | 109 |
| Ja potegni brijatkinju ćordu | 110 |
| pa učini juriš u kaure. | 111 |
| Ali počuj, Bogom pobratime, | 112 |
| ni gora se sasići nemere | 113 |
| akomoli Golubovu vojsku. | 114 |
| Kad bi meni vatra dodijala, | 115 |
| ja otisni Milu sa ždralana, | 116 |
| ostavije na ravnom Primorju, | 117 |
| pa pobigni na Vrhove ravne. | 118 |
| Tako bimi Golub dodijao, | 119 |
| i otmi mi sa konja divojku, | 120 |
| pobro dragi, kā i ženskoj glavi. | 121 |
| Tako jesam triput učinijo, | 122 |
| svaki put je meni tako bilo. | 123 |
| Al’bi ito mala šala bilo | 124 |
| da mi nije knjiga čatisala, | 125 |
| a od Mile Golub Latinjina. | 126 |
| Evo, pobro, dati pravo kažem | 127 |
| štoje Mila u knjizi pravila.‟ | 128 |
| Pa otišće u džepove ruke, | 129 |
| iz džepova knjigu izvadijo, | 130 |
| razavije, paje proučijo. | 131 |
| Allah rabum—na svačem Ti fala!— | 132 |
| štoje Mila u knjizi kazala: | 133 |
| „Dušo Ale, iznad glave lale | 134 |
| —dušo, janjci o Jurjevi danci!— | 135 |
| živ mi bijo, srcu simi mijo, | 136 |
| oko srca mog sise savijo | 137 |
| baš k’o svila oko kite smilja. | 138 |
| Pa moj aga, srce iz nidara, | 139 |
| što te nejma na ravno Primorje | 140 |
| dase, ja’nje, očima vidimo? | 141 |
| Kamoti vira, stigla te nevira! | 142 |
| Moreš ono utuviti vrime | 143 |
| kad smo, dušo, vire utvrdili? | 144 |
| Timi reče daćeš me uzeti, | 145 |
| aja tebi daću zate poči. | 146 |
| Tisi triput džaba salazijo, | 147 |
| svakog sime puta ujagmio. | 148 |
| Kad te ćaća stigni i serdari, | 149 |
| ati, aga, mene skonja baci, | 150 |
| ostavime na ravnom Primorju, | 151 |
| ti uteci na Vrhove ravne. | 152 |
| Mene ćaća jadnu natrag vrati, | 153 |
| pa me muči i pati mukama. | 154 |
| Na svake me patnje nagonijo, | 155 |
| najkašnje je mene poklonijo | 156 |
| čak daleko preko sinjeg mora, | 157 |
| kuku, aga, u Maltu prokletu | 158 |
| za kopile Ćorfezlić Matiju. | 159 |
| Ured hoće sa svatovim doći | 160 |
| dame vodi u Maltu prokletu, | 161 |
| i dovesti Luku bajraktara, | 162 |
| štoga pišu na trijest Turaka | 163 |
| —sa Lukom će saći Serežani, | 164 |
| koji tuču tici na leteći, | 165 |
| kamol’ nebi na konju Turčina— | 166 |
| jerbo se je Luka potpisao | 167 |
| daće čuvat kulu i avliju. | 168 |
| Mome ćaći ’vako poručijo | 169 |
| dame čuva dok nesligne Luka, | 170 |
| akad stigne na Primorje Luka, | 171 |
| da udari sva široka Lika, | 172 |
| dame jadnu jopet odvest neće, | 173 |
| jerte nejma u Turčina ruke | 174 |
| kojibime oteo od Luke. | 175 |
| Svese štenac tako, aga, fali, | 176 |
| pada niti od njeg’ nesmiš saći. | 177 |
| Sada počuj, vidu iz očijo, | 178 |
| evo ti je vjera od meneka, | 179 |
| daja mlada preko mora neću. | 180 |
| Jaću jadna sebi kidisati | 181 |
| i skočiti u debelo more; | 182 |
| volim ito neg’ za Matu poći. | 183 |
| Pasad, aga, vidu i pogledu, | 184 |
| akosi se drugom oženijo, | 185 |
| da Bog dā je brzo poželijo, | 186 |
| pati jopet Milu potražijo; | 187 |
| ako si se mene pokajao, | 188 |
| tise name brzo povratijo, | 189 |
| jopet tebi Mila naum pala. | 190 |
| Ili se bojiš mog ćaće Goluba, | 191 |
| pati odnjeg’ nesmiš ’vamo saći? | 192 |
| Ja, vjere mi, da poznajem pute | 193 |
| na Vrhove i široku Liku, | 194 |
| jabi’ sama konja pojahala, | 195 |
| na Vrhove pati došla sama. | 196 |
| Ako nećeš radi mene saći, | 197 |
| dame nosiš na Vrhove kuli, | 198 |
| ati sađi mojoj biloj kuli, | 199 |
| dami svoje vire ostavimo. | 200 |
| Radi knjizi hizmet učinuti, | 201 |
| a od volji štose može bolje.‟ | 202 |
| „Pa sad počuj, Bogom pobratime, | 203 |
| vjeremi je ostaviti neću! | 204 |
| Još ću jednom sreću okušati, | 205 |
| sjahat ždrala kuli Golubovoj, | 206 |
| na tolu mu konja naćerati, | 207 |
| upitati Luke i Goluba | 208 |
| kako smido’ od njih dvoju saći. | 209 |
| Natrag neću na Vrhove ravne | 210 |
| bres divojke i Lukine glave. | 211 |
| Volim muški tamo poginuti | 212 |
| neg’se ženski natrag povratiti, | 213 |
| dase samnom šale svi Ličani | 214 |
| po kahvama ipo mejhanama | 215 |
| kad se napiju vina i rakije: | 216 |
| ‚Baka fale Vrhovac Alage! | 217 |
| Zaludumu fala i junaštvo | 218 |
| kad ne smide u Primorje sići | 219 |
| porad Mile Golub Latinjina, | 220 |
| ven je pušća preko sinjeg mora | 221 |
| za kopile Ćorfezlić Matiju.‛‟ | 222 |
| Kad to reče Vrhovac Alaga, | 223 |
| Šabanaga njemu govorijo: | 224 |
| „Pobro dragi, Vrhovac Alaga, | 225 |
| sām, vjeremi, u Primorje nećeš | 226 |
| brez svog pobre kuli Golubovoj. | 227 |
| Đegod pa’ne glava sa tebeka, | 228 |
| tuće pasti isa Šabanage. | 229 |
| Ven na noge, ako Boga znadeš, | 230 |
| danam, pobro, neprolazi vrime. | 231 |
| Brže traži kotarska odila.‟ | 232 |
| Dok to reče Veiz Šabanaga, | 233 |
| tad Alaga na noge skočijo, | 234 |
| u odaji sanduk otvorijo, | 235 |
| iznjeg’ baca kotarsko odilo. | 236 |
| Tamam ji’ je sedmero bacijo, | 237 |
| sve kotarski’, al’bo kapetanski’: | 238 |
| „Biraj, pobro, koje tije drago. | 239 |
| Jasam ota dobijo odila | 240 |
| hodajući, brate, kroz kaure, | 241 |
| sve na sablji ina desnoj ruci. | 242 |
| Tise spremaj sada u odaji, | 243 |
| aja odo’ u drugu odaju | 244 |
| dase ija odma’, pobro, spremim.‟ | 245 |
| Tuse Veiz osta spremajući, | 246 |
| a Alaga ode u odaju | 247 |
| i odnese kotarsko odilo, | 248 |
| pase stade junak opremati. | 249 |
| Allah rabum—na svačem Ti fala!— | 250 |
| štoće najpri on obući nase? | 251 |
| Najpri skide tursko odijelo, | 252 |
| pa kotarsko stade oblačiti. | 253 |
| On obuče gaće i košulju | 254 |
| —nit’ su tkate niti usačmate, | 255 |
| nit’ u bilo brdo uvodite, | 256 |
| u Mletcima jesu napraviti, | 257 |
| opletene, svilem izvežene. | 258 |
| Kad obuče gaće i košulju, | 259 |
| pa na krake mrke benevrake, | 260 |
| pa obuče nimačku dolamu | 261 |
| —u dolami čoha venedička, | 262 |
| svajoj jaka od suhoga zlata; | 263 |
| svesu ponjoj puca pozlaćena; | 264 |
| tamam ji’je trijest i četiri. | 265 |
| Trijest peto puce pod gröcem, | 266 |
| toje puce od suhoga zlata; | 267 |
| na burmu je to puce skovano, | 268 |
| unjeg’ staje puna litra vina | 269 |
| —kad bi junak đegod ožednio, | 270 |
| dabi mog’o žeđcu ugasiti. | 271 |
| Pase mrkim utegnuo pasom, | 272 |
| mletačkijem od dvan’est aršina. | 273 |
| Po dolami ipo benevracim, | 274 |
| na njem dvan’est od zlata krstova | 275 |
| i četrn’est zlatni’ perjanika, | 276 |
| perjanika od suhoga zlata. | 277 |
| Pa oblači dvi vlaške gečerme | 278 |
| —na jednoj su toke i ilike, | 279 |
| a na drugoj džebe pozlaćene. | 280 |
| Oko pasa silah opasao | 281 |
| —dobar silah, sav od suhog zlata— | 282 |
| zanjeg’ zadi do dvi puške male, | 283 |
| zlatni’ kapa, srmali’ kundaka, | 284 |
| a tetika od g’ozđa čelika. | 285 |
| Za pas zadi palu latinjkinju, | 286 |
| šnjom rastavi obe puške male | 287 |
| —balčak joj je od filjeva zuba, | 288 |
| a korice od srme žežene— | 289 |
| ute pale majmun g’ozđe kažu, | 290 |
| jä kud’ šiba, da mehlem netriba; | 291 |
| kud’ do’vata, rana ne zarasta. | 292 |
| Nazu čizme, obuče kalčine | 293 |
| —čizme žute, a mamuze ljute. | 294 |
| Buč obgrnu, a pripasa ćordu | 295 |
| —svamu buča izvežena zlatom, | 296 |
| sve po njemu grane izvežene, | 297 |
| dva ramena dva krila nojeva, | 298 |
| oba krila od suhoga zlata; | 299 |
| još je nanjem za dvan’est medulju: | 300 |
| šes’ medulja kralja Bečanina, | 301 |
| a šest jeste kralja Mlečanina. | 302 |
| Po niskoje ćordu obisijo, | 303 |
| kako nose kotarski serdari, | 304 |
| ana glavu škrljku pozlaćenu; | 305 |
| mrka štita, škrljka pozlatita, | 306 |
| ana škrljci dva urdina zlatna | 307 |
| —jedan urdin bečkoga ćesara, | 308 |
| drugi urdin dužda Maltačkoga— | 309 |
| a odviše osam čelenaka, | 310 |
| čelenaka od suhoga zlata, | 311 |
| i deveto krilo sokolovo | 312 |
| —toje krilo na burmu skovano, | 313 |
| pa kazuje koji vjetar duva. | 314 |
| Kad se aga tevdil učinijo, | 315 |
| prema sebi caklo okrenuo, | 316 |
| pa u sebi ’vako promislijo, | 317 |
| „E,ta komi Boga jedinoga, | 318 |
| ni mati me nebi prepoznala, | 319 |
| a kamoli kotarski serdari!‟ | 320 |
| Još se prist’o momak prigodijo | 321 |
| —mrka brka, oka jastrebasta, | 322 |
| a široka čela junačkoga— | 323 |
| ko Alagu u glavu ne znade, | 324 |
| svak bi rek’o i svak se zakleo | 325 |
| dato nije Vrhovac Alaga, | 326 |
| nego glavo Polajac Nikola | 327 |
| od Polojca poniže Karlovce. | 328 |
| Sa čivije koplje dofatijo, | 329 |
| pa uniđe pobri u odaju. | 330 |
| Kad se Veiz tevdil učinijo, | 331 |
| na njega se nasmija Alaga, | 332 |
| jerbi rek’o pabi se zakleo | 333 |
| dato nije Veiz Šabanaga, | 334 |
| nego glava Vuka kapetana | 335 |
| s Lopatnika iznad Šibenika. | 336 |
| Reče njemu Vrhovac Alaga, | 337 |
| „Haj’mo, brate, konje opremati!‟ | 338 |
| Pa sađoše konjma u prezide, | 339 |
| pa stadoše konje opremati. | 340 |
| Kad Alaga poče spremat ždrala, | 341 |
| čul ma svali, a sedlo navali. | 342 |
| Pritežemu četiri kolana, | 343 |
| i peticu ibrišim tkanicu | 344 |
| štomu konja od kolana čuva, | 345 |
| pa po sedlu hašu pozlaćenu, | 346 |
| na okolo izvežena zlatom. | 347 |
| Aiz zlata sve vire sindžiri, | 348 |
| po sindžiri kucaju cekini | 349 |
| —svemu kite vise niz kopite | 350 |
| sobe strane do zelene trave. | 351 |
| Ponjoj baci mrku medvjedinu, | 352 |
| dane kalja hašu pozlaćenu. | 353 |
| O, ob luku puške obisijo | 354 |
| oblučkinje, do dvi maltačkinje, | 355 |
| ana glavu uzdu nimačkinju | 356 |
| —svamu peča zlatom iskaljata— | 357 |
| na uzdisu četiri kajasa, | 358 |
| dva sindžirli, a dva ibrišimli | 359 |
| —ibrišimli rad’ ašikovanja, | 360 |
| a sindžirli rad’ harma mejdana. | 361 |
| A popriko koplje utegnuo | 362 |
| pokraj sedla i uha desnoga. | 363 |
| Dok Alaga opremijo ždrala, | 364 |
| Veiz svoga sigur’o alata. | 365 |
| Do dvi pobre konje izvedoše | 366 |
| u avliju pod kamenu kulu. | 367 |
| Tudi konje svoje ostaviše, | 368 |
| unijdoše majci Alaginoj. | 369 |
| U obeje ruke poljubiše, | 370 |
| starka njima hair dovu daje: | 371 |
| „Haj’te, dico, hajirli vam bilo! | 372 |
| Kud’ hodili, zdravo dohodili, | 373 |
| štogod ćili, oto učinuli. | 374 |
| S Madžarkama vise oženili, | 375 |
| dušmani vam pod nogama bili | 376 |
| k’o atima čavli pod pločama. | 377 |
| Svit’o vam obraz bijo na divanu, | 378 |
| a sikla vam ćorda u mejdanu. | 379 |
| Još počuj te, moja dico draga: | 380 |
| bolje vam je tamo izginuti, | 381 |
| neg’ crn obraz natrag povratiti, | 382 |
| sramotiti mrtve roditelje.‟ | 383 |
| Kad se pobre starkom oprostiše, | 384 |
| okrenuše kuli niz bojeve, | 385 |
| pa sajdoše na avliju bilu, | 386 |
| od avlije otvoriše vrata. | 387 |
| Obe pobre Boga spomenuše, | 388 |
| pana dobre konje pojahaše, | 389 |
| izćeraše na avlinska vrata, | 390 |
| otiskoše niz široku Liku. | 391 |
| Gaze brda, a gaze doline. | 392 |
| Do dvi pobre konje natiraše | 393 |
| kraj bunara i starca jablana, | 394 |
| pa otalen na Primorje ravno, | 395 |
| kraj čardaka Staknivatre Janka, | 396 |
| po kraj kule Mandušića Vuka, | 397 |
| kraj čardaka Palikuće Marka, | 398 |
| kraj čardaka Despot harambaše, | 399 |
| kraj čardaka Ekserić Jovana, | 400 |
| pokraj kule Ćurković Ilije. | 401 |
| Tuda pobre konje natiraše, | 402 |
| a izašle dvi kitli divojke, | 403 |
| obi ćeri Ćurković Ilije, | 404 |
| mlada Mara, a starija Jaga, | 405 |
| paje Mara Jagi govorila: | 406 |
| „Sestro moja od jedne matere, | 407 |
| vi’de ovi’ dvaju konjanika, | 408 |
| štoga ov’da konje nateraše. | 409 |
| Jošte dosad ja vidila nisam | 410 |
| ’vaki’ konja i ’vaki’ junaka. | 411 |
| Bože mili, kosu i oklensu?‟ | 412 |
| Kad joj Jaga te razabra riči, | 413 |
| nasmija se, sestri govorila: | 414 |
| „Sestro Maro, ja ji’ oba znadem. | 415 |
| Vidiš onog na konju ždralinu, | 416 |
| štoj’ na njemu dobra đeisija, | 417 |
| đeisija Polajac Nikole | 418 |
| —ono nije Polajac Nikola | 419 |
| od Polajca po niže Karlovca, | 420 |
| već je glavom Vrhovac Alaga. | 421 |
| Ja Alagu u glavu poznajem: | 422 |
| poznajem mu oči obadvije, | 423 |
| poznajem mu oba mrka brka, | 424 |
| i pod agom poznajem ždralana. | 425 |
| Ono, sestro, što jaše alata, | 426 |
| u odilu Vuka kapetana | 427 |
| sLopatnika iznad Šibenika, | 428 |
| ono nije Vuče kapetane, | 429 |
| neg’ je glava Veiz Šabanaga. | 430 |
| I njeg’, sestro, ja dobro poznajem. | 431 |
| Čuješ, Maro, što ovo kažem: | 432 |
| nemoj, sestro, da nam treća znade.‟ | 433 |
| Misle sestre nikoji’ ne čuje, | 434 |
| sveto sluša Ćurković Ilija, | 435 |
| jer je njemu zlo na umu bilo | 436 |
| daće oba saći pobratima | 437 |
| do visoke kule Golubove | 438 |
| i kod kule kavgu zametniti. | 439 |
| Pase Ilija malo domislijo, | 440 |
| pana sluge hršum učinijo: | 441 |
| „Brže moga spremajte putalja, | 442 |
| daja idem doli niz Primorje | 443 |
| do visoke kule Golubove. | 444 |
| Imam šnjime nješto govoriti.‟ | 445 |
| Brzo sluge konja opremiše. | 446 |
| Odma’ Ile pojaha putalja. | 447 |
| Bože mili, kud će okrenuti? | 448 |
| Nešće putem pravo niz Primorje, | 449 |
| već po priko Ile okrenuo, | 450 |
| časkom kuli sajde Golubovoj. | 451 |
| Kad Ilija do avlije sajde, | 452 |
| do avlije i kamen kapije, | 453 |
| na kapiju ujaha putalja. | 454 |
| Na kapiji dva stoje soldata | 455 |
| pod mušketim ipod bajunetim. | 456 |
| Ilija im božju pomoć viče. | 457 |
| Dva soldata Boga odprimiše, | 458 |
| pase oba njemu pokloniše. | 459 |
| Kad pogleda Ile sa putalja, | 460 |
| kad avlija puna natrpana, | 461 |
| po njojzi su tole postavite | 462 |
| na petero ina devetero. | 463 |
| Posidali primorski serdari | 464 |
| iostali kićeni svatovi, | 465 |
| jersu došli svati raz’ divojke, | 466 |
| pase šenluk čini i veselje. | 467 |
| Kad kad koja otrgne lubarda, | 468 |
| a po često grokte možarovi; | 469 |
| puška puca, a tamburin bije, | 470 |
| po kuckuju bubnji limenjaši. | 471 |
| Svog Ilija pretira putalja | 472 |
| do devete tole u avliji, | 473 |
| za kojom je Golub Latinjine | 474 |
| i ostala uzvišnja gospoda. | 475 |
| Tu Ilija ustavi putalja, | 476 |
| pa jim božju pomoć nazovnuo. | 477 |
| Nama’ Golub na noge skočijo | 478 |
| i ostala uzvišnja gospoda, | 479 |
| na nogama Boga otprimiše. | 480 |
| Golub viče Ćurković Iliju, | 481 |
| „Odjaš’ konja, Ćurković Ilija, | 482 |
| pati sidi za tolu gotovu!‟ | 483 |
| Tu Ilija sjaha sa putalja; | 484 |
| soldatimu konja prifatiše, | 485 |
| sjede Ile za tolu gotovu | 486 |
| sdesne strane Golub Latinjina. | 487 |
| Na novose tude pozdraviše, | 488 |
| za junačko upitaše zdravlje. | 489 |
| Kad rekoše dasu dobra zdravlja, | 490 |
| tada Golub na noge skočijo, | 491 |
| punu čašu vina natočijo, | 492 |
| čašu pruži Ćurković Iliji, | 493 |
| a ovako njemu govorijo: | 494 |
| „Ispij čašu, pami pravo kaži, | 495 |
| štoje tebe meni dotiralo? | 496 |
| Da tebika štogod nije krivo | 497 |
| na Primorju našem učinjeno, | 498 |
| a od naši’ kotarski’ serdara? | 499 |
| Il’te Turci kahar učiniše, | 500 |
| il’si doš’o na moje veselje | 501 |
| da ispratiš moju jedinicu?‟ | 502 |
| Uze čašu Ćurković Ilija, | 503 |
| ispijoje, pamu govorijo: | 504 |
| „Gospodine Golub Latinjine, | 505 |
| fala tebi na veselju tvome, | 506 |
| na veselju i tvome poštenju, | 507 |
| na zdravici, ina besidama! | 508 |
| Počuj sada štoću govoriti: | 509 |
| meni krivo nije učinjeno | 510 |
| ni od kak va našega serdara, | 511 |
| nit’ me Turci kahar učinuše, | 512 |
| ven sam doš’o na tvoje veselje. | 513 |
| Ima jošte nješto dati kažem: | 514 |
| kad sam bijo kod kule kamene, | 515 |
| jasam svojim očima vidijo | 516 |
| đe prođoše do dva konjanika | 517 |
| pokraj moje kule i avlije. | 518 |
| Na njima je dobra đeisija | 519 |
| —škrljaci su na njima od zlata, | 520 |
| sve medulje njima po prsima, | 521 |
| oko glava od zlata čelenka. | 522 |
| Dobri su im konji od mejdana | 523 |
| —jedan jaše vilovita ždrala, | 524 |
| drugi jaše kosata alata. | 525 |
| Na njihovu jahu gledajući, | 526 |
| men’ se čini dasu oba Turci, | 527 |
| pa bi mogli tvojoj kuli saći | 528 |
| i tebeka kahar učinuti. | 529 |
| Sve se bojim, vridan gospodine, | 530 |
| daje onā što jaše ždralana | 531 |
| ljuta guja Vrhovac Alaga. | 532 |
| Ždralan jeste njegov od mejdana, | 533 |
| makar na njem nebijo Alaga. | 534 |
| Ako bide na konju Alaga, | 535 |
| more Turčin kavgu zametnuti, | 536 |
| naske sviju kahar učinuti. | 537 |
| Pa utvrdi kulu i avliju, | 538 |
| kraj avlije metni poličare.‟ | 539 |
| Dokto reče Ćurković Ilija, | 540 |
| stade vika Luka bajraktara: | 541 |
| „Ćurkoviću, jedna strašivico, | 542 |
| štase plašiš Vrhovac Alage? | 543 |
| Ja kako bi da hiljadu sajde, | 544 |
| sa njimaka kavgu zametnuo | 545 |
| —vjeruj dobro što ti Luka kaže!— | 546 |
| daga dojdu svi sa Like Turci, | 547 |
| nebi ji’ se Luka poplašijo. | 548 |
| Sve me ljutiš danas u avliji. | 549 |
| Daja svoga pojašem putalja, | 550 |
| pada odem na Vrhove ravne, | 551 |
| baš do kule Vrhovac Alage, | 552 |
| i Turčina da na mejdan zovnem, | 553 |
| u mejdanu damu svežem ruke, | 554 |
| savezata šćeram u Primorje | 555 |
| sve bijući perali kandžijom, | 556 |
| prid putaljom bosa da dotiram, | 557 |
| šnjime Luka da zameće šalu.‟ | 558 |
| Kad my Golub razumio riči, | 559 |
| poskočijo na noge junačke, | 560 |
| paga desnom rukom zagrlio, | 561 |
| u junačko čelo poljubijo: | 562 |
| „Siv sokole, Luka bajraktare, | 563 |
| pošten bijo kote je rodijo! | 564 |
| Vavik će soko izleći sokola, | 565 |
| dobar junak roditi junaka.‟ | 566 |
| Nek’ serdari piju rujno vino. | 567 |
| Da gledamo kićenu divojku, | 568 |
| lipu Milu Golub Latinjina. | 569 |
| Divojka se u kuli trevila. | 570 |
| U odaji sidi Latinjkinja, | 571 |
| prema sebi đerđef iz herila | 572 |
| —stati veme od biljura bilo, | 573 |
| usovine od šimširovine— | 574 |
| razapela venedičko platno | 575 |
| —u ruci joj igla pozlaćena— | 576 |
| iglom boca, a zlato provlači, | 577 |
| đunla zlato po bijelu platnu. | 578 |
| Kod nje sidi kitli Madžarica, | 579 |
| lipa Jela Petra kapetana. | 580 |
| Vivik Jela na pendžer pogleda, | 581 |
| dok ugleda poljem konjanike. | 582 |
| Odma’ Jela na noge skočila, | 583 |
| pa poznaje poljem konjanike. | 584 |
| Jäkad Jela konje prepoznala, | 585 |
| lipoj Mili ’vako govorila: | 586 |
| „Daj muštuluk, moja drugarice! | 587 |
| Eto tebi alidžije tvoga, | 588 |
| sa Vrhova age vrhovskoga.‟ | 589 |
| Jäkad Mila riči razumila, | 590 |
| od sebe je đerđef otisnula | 591 |
| —četiri mu noge salomila— | 592 |
| u odaji na noge skočila, | 593 |
| pa na pendžer pogleda divojka. | 594 |
| Kad poznade agu i ždralana, | 595 |
| ispod vrata struku odapela | 596 |
| —na njojzije trista madžarija— | 597 |
| struku Mila Jelici pružila: | 598 |
| „Eto tebi muštuluk od mene!‟ | 599 |
| Nasmijase Jela Latinkinja, | 600 |
| drugarici svojoj govorila: | 601 |
| „Čuješ, Mila, moja drugarice, | 602 |
| volila bi’ glavu odrizati, | 603 |
| neg’ tebika ja vrat ogoliti. | 604 |
| Ven počuj me, moja drugarice: | 605 |
| hajde ćaći, u avliju sajdi, | 606 |
| pa ti ćaću u ruku poljubi, | 607 |
| i kod ćaće uzvišnju gospodu, | 608 |
| pati ćaću zamoli Goluba | 609 |
| dati dade izun od sebeka | 610 |
| da sajdemo u bostanli bašću, | 611 |
| da nabereš smilja i bosilja. | 612 |
| Kaži daćeš smiljom i bosiljom | 613 |
| zaki titi kićene svatove, | 614 |
| jer da suti danci na rastanci, | 615 |
| dasi željna po njoj prohodati. | 616 |
| Ako tebi ćaća izun dade | 617 |
| i ostali kićeni svatovi, | 618 |
| znadni dobro, moja drugarice, | 619 |
| ako Bogda i sreća božija, | 620 |
| moglo bi nas ogrijati sunce.‟ | 621 |
| Dokto reče Jela Latinkinja, | 622 |
| lipa Mila na noge skočila, | 623 |
| u odaji pase opremila. | 624 |
| Od odaje vrata otvorila, | 625 |
| Niz bojeve kuli poletila, | 626 |
| zanjom skače Jela Latinkinja. | 627 |
| Kad sletiše kuli niz bojeve | 628 |
| pa sajdoše u avliju bilu, | 629 |
| da gledamo Mile Latinkinje, | 630 |
| ona ide kroz avliju bilu. | 631 |
| Jä kad dođe do ćaćine tole, | 632 |
| pametna se trevila divojka, | 633 |
| pase Mila svima poklonila. | 634 |
| Najpri ćaći ruku poljubila, | 635 |
| i ostaloj svoj gospodi redom. | 636 |
| Istupiše, pod viš stade ruke, | 637 |
| paje ’vako ćaći govorila: | 638 |
| „Omoj ćaća—jati ljubim ruku!— | 639 |
| dami dadeš izun od sebeka, | 640 |
| da izijdem u bostanli bašću, | 641 |
| da po bašći ja prošetam mlada | 642 |
| —jer su ovo danci na rastanci— | 643 |
| da naberem smilja i bosilja, | 644 |
| da zakitim kićene svatove, | 645 |
| neka sumi svati zakititi.‟ | 646 |
| Dokto reče kićena divojka, | 647 |
| Golub joj je izun dopustio, | 648 |
| a sta vika Ćurković Ilije: | 649 |
| „Gospodine, Golub Latinjine, | 650 |
| junak jesi, al’ pametan nisi. | 651 |
| Dati imaš pamet pri sebika, | 652 |
| nebi njojzi izun dopustio. | 653 |
| Isam znadeš, vridan gospodine, | 654 |
| da je Turčin ipri salazijo | 655 |
| baš do tvoje kule i avlije, | 656 |
| u avliju utiraj ždralana, | 657 |
| pa ufati kićenu divojku, | 658 |
| zase baci na konja ždralana, | 659 |
| pa uteci uz Primorje ravno, | 660 |
| a ti zanjim u potiru pojdi | 661 |
| i podigni primorske serdare, | 662 |
| tako otmoj od njega divojku. | 663 |
| Triput sije ot’m’o od Turčina. | 664 |
| Nikad smirom tije oto nisi, | 665 |
| jäl’ bez rana ili mrtvi’ glava.‟ | 666 |
| Dokto reče Ćurković Ilija, | 667 |
| stade vika Luke bajraktara, | 668 |
| staga vika bašk’o gorjanika: | 669 |
| „Ćurkoviću, jedna strašivica, | 670 |
| mislijo sam dasi muška glava. | 671 |
| Štose tako ti bojiš Turčina? | 672 |
| Jaću ići na bostanska vrata | 673 |
| sačuvati cure u bostanu, | 674 |
| jerbo nejma srca u Turčina | 675 |
| dabi name smijo udariti.‟ | 676 |
| Tad divojke odeše u bašću. | 677 |
| Čudno skaču po bostanu bašći, | 678 |
| cviće beru, a u kite vežu. | 679 |
| Mila plače, spominje Alagu, | 680 |
| a tišije Jela Latinkinja: | 681 |
| „Muč’, neplači, ne čini figanja! | 682 |
| Od figanja boliće te glava. | 683 |
| Ne batali lica divojačkog.‟ | 684 |
| Dok to Jela reče Latinkinja, | 685 |
| malo vrime, ni dugo ne bilo, | 686 |
| dok naskaka aga na ždralanu. | 687 |
| Do prošća ga aga dotirao, | 688 |
| zbocnu njega oštrom uzenjđijom | 689 |
| —dobar muse ždralan pokupijo, | 690 |
| po kupijo, prošče preskočijo. | 691 |
| Zanjim Veiz natira alata, | 692 |
| i ne može prošća preskočiti | 693 |
| —alat reče da u bostan neće. | 694 |
| A pod viknu aga sa ždralana, | 695 |
| „Davor Jelo, moja posestrimo, | 696 |
| pri maknise meni i ždralanu, | 697 |
| date bacim preko prošća, Jelo, | 698 |
| do alata isvog pobratima.‟ | 699 |
| Dokto reče aga sa ždralana, | 700 |
| primače se Jela do Alage. | 701 |
| Uze Jelu Vrhovac Alaga, | 702 |
| preko prošća dade pobratimu. | 703 |
| Veiz Jelu uze od Alage, | 704 |
| paje za se baci na alata, | 705 |
| pa pobiže uz Primorje ravno. | 706 |
| A Vrhovac podviknu divojku, | 707 |
| „Mila, janjci o Jurjevi danci, | 708 |
| dosta nam je ašikluka bilo, | 709 |
| milovanja i ašikovanja. | 710 |
| Došlo vrine, vakat polaziti.‟ | 711 |
| Pa divojci pruži desnu ruku. | 712 |
| Mila njemu obadve pružila, | 713 |
| paje zase baci na ždralana, | 714 |
| paje Miloj aga govorijo: | 715 |
| „Skrpi noge oko ždrala moga, | 716 |
| bile ruke oko age svoga | 717 |
| iznad pasa, iznad džehvedara, | 718 |
| jer ti neznaš nara ždralanova, | 719 |
| more naske vihar rastaviti.‟ | 720 |
| A povika šiljbot sa kapije, | 721 |
| „Zlo popili vino i rakiju! | 722 |
| Utečevam Turčin iz bostana | 723 |
| i odnese Jelu na alatu, | 724 |
| a Vrhovca eno u bostanu, | 725 |
| tvrdi Milu na sapi ždralinu.‟ | 726 |
| Tada Luka otvorijo vrata. | 727 |
| Hitar ždralan, okretan Alaga | 728 |
| —sinu agi golotrba ćorda, | 729 |
| pokraj Luke natera ždralana, | 730 |
| udari ga golotrbom ćordom | 731 |
| po ramenu i desnici ruci: | 732 |
| pod livu sisu pero iskočilo, | 733 |
| od jednoga dvojica napravi; | 734 |
| nek’ je Mati i više svatova. | 735 |
| Kad svatovi agu opaziše, | 736 |
| staše bježat kā i bile ovce | 737 |
| od Alage i konja ždralana. | 738 |
| Daje kome stati pa gledati | 739 |
| što Alaga radi od svatova | 740 |
| —frcaju glave, od padaju ruke. | 741 |
| Kroz svatove dok protira ždrala, | 742 |
| sedmericu ranom obranijo, | 743 |
| sa osam ji’ poletila glava. | 744 |
| Iskoči ždrala na Primorje ravno, | 745 |
| upravijo uz Primorje ravno. | 746 |
| Ravna dobar brda i doline | 747 |
| baš k’o or’o ispod oblakova | 748 |
| —daga tira Kotar i Primorje, | 749 |
| niko ždrala stignuti nemere. | 750 |
| Malo aga prevalijo | 751 |
| dok sustiže pobru i alata; | 752 |
| pod njim dobar alat maleksao, | 753 |
| a zanjima blizo potirnici. | 754 |
| Natrag aga zavraća ždralana | 755 |
| i branise is pušaka mali’, | 756 |
| pa zastavlja prve poćernike | 757 |
| —kako gađa, nikad ne promeće, | 758 |
| jäl’ je rana, jäl’ je mrtva glava. | 759 |
| Ništa agi oči utekoše, | 760 |
| kadmu pobru Kranjci opkolili, | 761 |
| brani se Veiz golotrbom ćordom. | 762 |
| Nanjih aga natira ždralana | 763 |
| —hitar ždralan, a aga okretan, | 764 |
| oko pobre rastirao Kranjce, | 765 |
| a zacvili Ćurković Ilija, | 766 |
| „Meni, brate, Ćurković Jandrače, | 767 |
| poriza me ćorda Vrhovčeva!‟ | 768 |
| Nesmi Jandrak bratu ni Alagi, | 769 |
| Jandrak čuva dobro svoju glavu. | 770 |
| Tamam triput povraća ždralana, | 771 |
| oko pobre Kranjce razgonijo | 772 |
| isvog pobru triput oprostijo. | 773 |
| A sta vika Veiz Šabanage: | 774 |
| „Bježi, brate, uz Primorje ravno, | 775 |
| kad ti more ždralan od mejdana! | 776 |
| Porad mene ti ne gubi glave, | 777 |
| a menika što Halik odredi.‟ | 778 |
| Okrenu aga ždrala uz Primorje. | 779 |
| Ravna dobar brda i doline | 780 |
| bašk’o or’o ispod oblakova, | 781 |
| a zapiva Mila Latinkinja: | 782 |
| „Blago nami i na nebu suncu, | 783 |
| kada dobar ždralan od mejdana | 784 |
| more ’vako uz Primorje ravno!‟ | 785 |
| Ode aga, otira ždralana, | 786 |
| i pobeže na Vrhove ravne. | 787 |
| Da gledamo Veiz Šabanage. | 788 |
| Oko njega Kranjci opkoliše, | 789 |
| alatom ga konjem rastaviše | 790 |
| i Jelicom dilber divičicom, | 791 |
| vratiše ga kuli Golubovoj | 792 |
| savezati’ ruku na opako. | 793 |
| Dokle svati stigli u avliju, | 794 |
| malo sili, pase odmorili, | 795 |
| u avliji viču učiniše: | 796 |
| sve divojke mlade pohapsiše | 797 |
| po Primorju i kamen Kotaru, | 798 |
| na ruke im lisice metnuše, | 799 |
| jer da koja nebi Kotarkinja | 800 |
| bilu knjigu na Liku spremila. | 801 |
| Da gledamo popove divojke: | 802 |
| prvo Joka knjigu napravila | 803 |
| neg’ što su joj savezali ruke, | 804 |
| na Turčina dizdareva sina: | 805 |
| „Dušo Meho Joke Latinkinje, | 806 |
| zar je spala sva široka Lika? | 807 |
| Meho, kuku nadva pobratima, | 808 |
| na Vrhovca ina Šabanagu! | 809 |
| Veizu su savezate ruke, | 810 |
| od Vrhovca neznam štoje bilo. | 811 |
| Utek’oje ždralan u planinu | 812 |
| i odnijo Milu Latinkinju.‟ | 813 |
| Tako Joka knjigu napravila, | 814 |
| al’ je mučno knjigonošu naći. | 815 |
| Ni ukog se pouzdat namere, | 816 |
| neg’ divojka u sestrića svoga, | 817 |
| u sestrića Podojčić Nikolu. | 818 |
| Svog sestrića Joka dobavila, | 819 |
| sestriću se zamolila svome, | 820 |
| Nikolinu ruku poljubila, | 821 |
| i ovako njemu govorila: | 822 |
| „Poslušaj tetke, ne želijo zdravlja! | 823 |
| Primi knjigu bilu napisatu, | 824 |
| paje nosi na grad na Udbinu, | 825 |
| podaj knjigu dizdarevu sinu.‟ | 826 |
| Dokto reče Joka divičica, | 827 |
| stade vika Podojčić Nikole: | 828 |
| „Lipa Joko, zmijate ujela, | 829 |
| što spominješ sina dizdareva? | 830 |
| Jer je Meho jemin učinijo, | 831 |
| đe god mene srite na Primorju, | 832 |
| dać’ odame palu okušati; | 833 |
| a ija se zakl’o kod oltara, | 834 |
| đegod Mehu srićem i dorata, | 835 |
| daću šnjime sreću okušati. | 836 |
| Pa ja neću na grad na Udbinu.‟ | 837 |
| Lipa Joko njemu govorila, | 838 |
| „Moj sestriću, Podojčić Nikola, | 839 |
| ako nesmiš na grad na Udbinu, | 840 |
| a ti hajde Miladinu knezu, | 841 |
| baš do Čanka i sela agina, | 842 |
| podaj knjigu Miladinu knezu; | 843 |
| Miladin će Mehi uručiti.‟ | 844 |
| Kad to začu Podojčić Nikola: | 845 |
| „Dajmi knjigu, zmijate ujela, | 846 |
| daje nosim na Liku široku.‟ | 847 |
| Baci Jela knjigu prid sestrića. | 848 |
| Ode glava Podojčić Nikola | 849 |
| do visoke kule i avlije, | 850 |
| pa opremi sebe i putalja, | 851 |
| pojahaga, otišće na Liku. | 852 |
| Stavnom noći Miladinu dojde. | 853 |
| Tudi seje Meho dogodijo, | 854 |
| i šnjim pobro Durutagić Ibro. | 855 |
| Kad Nikola u čardak unijde, | 856 |
| Boga zovn’o, pase začudijo | 857 |
| kad je viđ’o sina dizdareva. | 858 |
| Jä kad Meho opazi Nikolu, | 859 |
| trže palu Meho iza pasa, | 860 |
| na Nikolu juriš učinijo. | 861 |
| Šteknuše puške Podojčić Nikole, | 862 |
| pa Nikola ’vako govorijo: | 863 |
| „Zadij palu, Meho, u korice! | 864 |
| Nisam doš’o činiti mejdana, | 865 |
| ven se doš’o ja za tetkin hator, | 866 |
| i donijo knjigu tetke Joke. | 867 |
| Viđaj, Meho, štoli Joka piše.‟ | 868 |
| Jäkad Meho knjigu razavijo, | 869 |
| uči knjigu Dizdarević Meho, | 870 |
| uči knjigu, ašićare kaže | 871 |
| štamu Joka gospojica piše: | 872 |
| „Meho, janjci o Jurjevi danci, | 873 |
| zar je spala sva široka Lika? | 874 |
| Kuku, Meho, nadva pobratima, | 875 |
| na Vrhovca ina Šabanagu. | 876 |
| Veizu su savezate ruke, | 877 |
| od Alage neznam štoje bilo. | 878 |
| Odnijoje kićenu divojku | 879 |
| i utek’o šnjome u planinu.‟ | 880 |
| Dok to reče Dizdarević Meho, | 881 |
| stade vika Durutagić Ibre: | 882 |
| „Kuku, pobro, Veiz Šabanaga! | 883 |
| Daje Bogd’o i sreću od Boga | 884 |
| dasam stobom bijo u Primorju, | 885 |
| ja žalijo nebi poginuti. | 886 |
| Dasad imam kotarsko odilo, | 887 |
| i jabi’ ti jardum učinijo!‟ | 888 |
| Da gledamo dizdareva sina, | 889 |
| đe je Meho na noge skočijo, | 890 |
| iz bisaga izvadi odila | 891 |
| —jest kotarsko, al’je kapetanska— | 892 |
| pase Meho tevdil učinijo. | 893 |
| Sve tri pobre na noge skočiše, | 894 |
| okrenuše u avliju bilu, | 895 |
| u avliji konje pojahaše, | 896 |
| pase tudi pobre rastadoše | 897 |
| —Durutagić ode na Udbinu | 898 |
| haber dati ličkom Mustajbegu | 899 |
| dase svija Lika i Krajina, | 900 |
| da u indat idu Šabanagi; | 901 |
| ode Meho u Primorje ravno, | 902 |
| i sa njime Podojčić Nikola. | 903 |
| Neka Meho ide u Primorje; | 904 |
| da gledamo age vrhovskoga, | 905 |
| štoje aga šnjome uradijo | 906 |
| kadje snijo na Vrhove ravne. | 907 |
| Opaziga majka sa pendžera. | 908 |
| Kad vidila da Veiza nejma, | 909 |
| a čujuse kotarski topovi, | 910 |
| starka spala u avliju bilu, | 911 |
| na vratima pritegla mandale, | 912 |
| pa pod viknu iz avlije majka: | 913 |
| „Nećeš, štenče, u avliju bilu, | 914 |
| niti, štenče, ni kuja kotarska! | 915 |
| Čuješ, štenče—crn ti obraz bijo!— | 916 |
| što uputi pobratima svoga | 917 |
| a za jednu kićenu Latinjku: | 918 |
| evo vam je vjera od meneka, | 919 |
| ni jedno vas u avliju neće | 920 |
| dok nevidim Veiz Šabanagu!‟ | 921 |
| Reče aga kićenoj divojci: | 922 |
| „Čuješ, Mila, štonam majka kaže. | 923 |
| Dobro čuvaj od avlije vrati, | 924 |
| aja odo’ po svog pobratima.‟ | 925 |
| Skide Milu sa sapi ždralana, | 926 |
| na kajasu paga povratijo. | 927 |
| Bože mili, kud će okrenuti? | 928 |
| Nešće aga odma’ u Primorje, | 929 |
| već otišće na polje Turjansko | 930 |
| do svog pobre Musić Mehmedage, | 931 |
| jer nemere odma’ u Primorje, | 932 |
| jermu ždralan u krv ogreznuo | 933 |
| —svemu sedlo krvi po prskato— | 934 |
| i Alaga u krv ogrezao | 935 |
| —sav je krvav kā planinski vuče— | 936 |
| pase uzda vrhovski Alaga | 937 |
| daće naći kod pobre odila. | 938 |
| Jä kad aga na Turjansko sajde | 939 |
| baš do kule pobratima svoga, | 940 |
| dočeka ga Musić Mehmedaga. | 941 |
| Stade pobri Musić govoriti: | 942 |
| „Štosi krvav, Bogom pobratime? | 943 |
| Hajirola rane na tebika!‟ | 944 |
| Alaga ga mu sa ždralana kaže, | 945 |
| „Pobratime, Musić Mehmedaga, | 946 |
| nejmam, brate, na sebika rana. | 947 |
| Ostašemi rane u Primorju, | 948 |
| ost’o pobro Veiz Šabanaga. | 949 |
| Dajmi, brate, haljine oprate, | 950 |
| dajdem pobri indat učiniti, | 951 |
| damu nebi kidisali glavi.‟ | 952 |
| A sta Musić vika Mehmedage: | 953 |
| „Sām, vjeremi, ni brez mene nećeš! | 954 |
| I ja hoću saći u Primorje | 955 |
| svome pobri indat učiniti. | 956 |
| Odjaš’, pobro, pomamna ždralana, | 957 |
| odmorise dok se opremimo.‟ | 958 |
| Tad Alaga sjaha sa ždralana. | 959 |
| Doklen seje aga odmorijo, | 960 |
| Musić seje tevdil učinijo, | 961 |
| opremio sebe i dorata, | 962 |
| Alagina istr’o dobro ždrala, | 963 |
| na njeg’ drugo sedlo navalijo, | 964 |
| pa svom pobri donijo odila. | 965 |
| Tuse aga na novo obuče. | 966 |
| Digoše se oba pobratima | 967 |
| i sajdoše u avliju bilu, | 968 |
| pojahaše konje od mejdana, | 969 |
| otiskoše na Primorje ravno. | 970 |
| Kud god išli, na Primorje sišli | 971 |
| biloj kuli Golub Latinjina. | 972 |
| Na golemo čudo udariše, | 973 |
| jer avlija puna natrpana | 974 |
| —svesu ponjoj tole postavite | 975 |
| na petero ina devetero. | 976 |
| Sve za tole Kranjci posidali, | 977 |
| Ličani se šnjima izmišali | 978 |
| —sveje jedan sijo kod drugoga, | 979 |
| šezdeset ji’ tamam u avliji— | 980 |
| gledajuse bašk’o mrki vuci, | 981 |
| škripi zubim jedan na drugoga. | 982 |
| Tude pobre konje od jahali, | 983 |
| noć noćili, sutra podranili. | 984 |
| Jutrom rano, prvlje žarkog sunca, | 985 |
| podranijo Golub i svatovi, | 986 |
| u kočije metnuše divojku, | 987 |
| pa pojdoše na obalu moru. | 988 |
| Savezana gone Šabanagu, | 989 |
| savezati’ ruku na opako, | 990 |
| salt u gaća i tankoj košulji, | 991 |
| za Veizom pomamna alata, | 992 |
| a u kolim zacvili Latinjka: | 993 |
| „Kuku, dušo, Veiz Šabanaga, | 994 |
| kuku, dušo, ripo brez korina! | 995 |
| Tisimeni vavik govorijo | 996 |
| da šezdeset imaš pobratima, | 997 |
| a sad viđa’ da ni jednog nejmaš. | 998 |
| Jedan bijo, itaj je utek’o, | 999 |
| savezana tebe ostavijo.‟ | 1000 |
| A sta vika Veiz Šabanage, | 1001 |
| „Neplač’, Jelo, ne čini figanja. | 1002 |
| Nije Veiz ripa brez korina. | 1003 |
| Tise neboj, nećeš preko mora, | 1004 |
| nego počuj, kićena divojko: | 1005 |
| ako Bogda i sreća od Boga, | 1006 |
| ti ćeš samnom na široku Liku.‟ | 1007 |
| Kraj njeg’ Mate nasuka putalja, | 1008 |
| udariga perali kandžijom. | 1009 |
| A podviknu Dizdarević Meho, | 1010 |
| „Stan’, kopile, Ćorfezlić Matija, | 1011 |
| zajam ćuti muški povratiti!‟ | 1012 |
| Stade vika age vrhovskoga: | 1013 |
| „Čuj, kopile, Ćorfezlić Matija, | 1014 |
| znadni dobro daje aga ovdi, | 1015 |
| živaje glava age vrhovskoga | 1016 |
| i pobre mu Musić Mehmedage.‟ | 1017 |
| Meho Mati prikuči dorata, | 1018 |
| ćaše njega palom udariti, | 1019 |
| a l’ se putalj hitar do godijo, | 1020 |
| pobiže dobar po kraj sinjeg mora. | 1021 |
| Zanjim Meho navrže dorata | 1022 |
| —puče lunta, zametnuse punta, | 1023 |
| kod svatova zavrže kavga. | 1024 |
| Pripadoše dva agina sina, | 1025 |
| dva blizanca gazi Ćejvanage, | 1026 |
| Šabanagi odrišiše ruke, | 1027 |
| a Rade mu pod kuči alata. | 1028 |
| Tale dade palu iza pasa, | 1029 |
| pa ovako njemu govorijo: | 1030 |
| „Šabanaga, kujino kopile, | 1031 |
| eto tebi pala okovana, | 1032 |
| pase brani, psi ti jebli majku! | 1033 |
| Tale ćese braniti nadžakom.‟ | 1034 |
| Meho Matu goni uz Primorje, | 1035 |
| al’ se brži stignuti nemere. | 1036 |
| Stade huka uz Primorje ravno | 1037 |
| —pokraj Mehe i konja dorata | 1038 |
| do dva ata lete naporedu, | 1039 |
| a na atim do dva pobratima: | 1040 |
| jedno glava vrhovski Alaga, | 1041 |
| drugo pobra Musić Mehmedaga— | 1042 |
| sustigoše Matu i putalja, | 1043 |
| oba nanjem pale sastaviše | 1044 |
| —poželi mati Ćorfezlić Matiju. | 1045 |
| A Ličani k’o planinski vuci, | 1046 |
| rašćeraše kićene svatove, | 1047 |
| osvojili kola i divojku. | 1048 |
| Malo vrime—ni dugo nebilo— | 1049 |
| đeje sreće, tuje i nesreće: | 1050 |
| ban otočki podignuo vojsku, | 1051 |
| poš’o bane da sejri svatove | 1052 |
| —pa kad čuvo larmu na Primorju, | 1053 |
| postavijo šanac i busiju | 1054 |
| da dočeka ličke nabodice. | 1055 |
| Allah rabum—na svačem Ti fala!— | 1056 |
| podigla se magla uz Primorje. | 1057 |
| Sve se magla na svrdlove suče | 1058 |
| na čekrke nebu pod oblake, | 1059 |
| a iz magle konjik iskočijo | 1060 |
| na đogatu k’ona gorskoj vili, | 1061 |
| nad njome se crljen bajrak vija | 1062 |
| —Bože mijo, kobi konjik bijo? | 1063 |
| Toje glava Đulić bajraktara, | 1064 |
| a ostali zanjim bajraktari. | 1065 |
| Fuka stoji crljeni’ bajraka, | 1066 |
| čuse nara ličkog poglavara: | 1067 |
| „Hala, dico, moji sokolovi, | 1068 |
| neboj te se nikog na Primorju | 1069 |
| dok čujete bega i Ličane, | 1070 |
| jer beg dig’o svu široku Liku!‟ | 1071 |
| Ban otočki kad je opazijo | 1072 |
| da Mustajbeg ide i Ličani, | 1073 |
| nama’ svoju povratijo vojsku, | 1074 |
| pa pobiže do Otočca vojskom, | 1075 |
| a Mustajbeg razredi Ličane. | 1076 |
| Udariše na Primorje Turci, | 1077 |
| Bogme, braćo, kāi mrki vuci. | 1078 |
| Po robiše, vatrom po pališe. | 1079 |
| Tusu Turci dobro zadobili. | 1080 |
| Svak je dobro tude zadobijo, | 1081 |
| a najbolje Veiz Šabanaga. | 1082 |
| Šabanaga sijo u kočije, | 1083 |
| na kolino vrg’o Latinkinju. | 1084 |
| Piva Veiz, viče pobratima: | 1085 |
| „Ovako se ženi, pobratime, | 1086 |
| bajrakile i daulbasile, | 1087 |
| a ne bježi k’oti uz Primorje!‟ | 1088 |
| Zdravo sišli na široku Liku, | 1089 |
| na Vrhove Alaginoj kuli, | 1090 |
| Milu našli kraj avlinski’ vrata. | 1091 |
| Opazije Jela iz kočija, | 1092 |
| pa zapiva Jela u kočiju: | 1093 |
| „Blago meni i na nebu suncu, | 1094 |
| kad ja najdo’ svoju drugaricu!‟ | 1095 |
| Tad ispade majka Alagina, | 1096 |
| paje Milu uzela za ruku: | 1097 |
| „Bujrum, snaho, u kamenu kulu.‟ | 1098 |
| I Mustajbeg tu sjaha goluba. | 1099 |
| Nastaviše šenluk i veselje. | 1100 |
| Dobaviše hodžu i kadiju | 1101 |
| —hodža obe poturči Latinke, | 1102 |
| a kadija nićah učinijo. | 1103 |
| Lip su njima porod porodali: | 1104 |
| dvoje muško, ipo jedno žensko, | 1105 |
| da ne žele zeta za života. | 1106 |
| Od mene vam pisma na poštenje, | 1107 |
| a od Boga zdravlje i veselje. | 1108 |
| Jasam čuo daje ’vako bilo; | 1109 |
| kozna bolje, širokomu polje. | 1110 |
|
Kulen Vakuf. |
Spjeva i napis’o Ćamil Kulenović |
|
Ovusam pismu čuo od Smaje Rasića prije. 10 god. Koji ima 80 godina, rodom is Orašca. Oveje pjesme naslov ovako: Junaštvo i Ženidba Vrhovac Alage i Veiz Šabanage. |
|