| Sastali [se] na sastanak Turci, | 1 |
| po prilici na širokoj Lici, | 2 |
| na Udbini u begluk mejhani, | 3 |
| u begluku ajan Mustajbega. | 4 |
| Mejhana je puna Udbinjana. | 5 |
| U vrh tole beže Mustajbeže | 6 |
| —sjedi beže kod džamli pendžera— | 7 |
| kraj bega su stari ihtijari | 8 |
| naokolo redom posidali, | 9 |
| pa čibuke duge polićili, | 10 |
| pinjolije lule razjahrili | 11 |
| —duhan puše, mrku kahvu srču. | 12 |
| O svačem su eglen zametnuli. | 13 |
| Prazno misto gazi Ćejvanage, | 14 |
| jer jim age u koledi nejma. | 15 |
| Sve se čudi beže Mustajbeže, | 16 |
| što mu age u koledi nejma. | 17 |
| Na dvoje im tola rastavita, | 18 |
| niže mladež tolu zametnula, | 19 |
| iza pasa pale povadili, | 20 |
| gole pale na sto pomećali, | 21 |
| piće piju, k’o kad prolivaju. | 22 |
| O svačemu eglen otvaraju, | 23 |
| ponajbolje o junaštvu svome: | 24 |
| svaki sebe isvog ata fali, | 25 |
| đeje koji dulje salazijo | 26 |
| u tevdilu, kaurskom odilu, | 27 |
| uhodijo kaurske gradove, | 28 |
| ufatijo kaursku divojku, | 29 |
| iznijoje, šnjom se oženijo, | 30 |
| jäl’ kaursku odvalijo glavu, | 31 |
| snijo glavu, begu poklonijo, | 32 |
| a beg njemu od zlata čelenku. | 33 |
| Sveji’ beže šiška od pendžera: | 34 |
| „Sallak, dico, sivi sokolovi! | 35 |
| Svimi znamo daste muške glave.‟ | 36 |
| Viš jim sunce na kušluk izijde, | 37 |
| begluku se otvoriše vrata. | 38 |
| Bože dragi, ko u begluk ujde? | 39 |
| Meger glava, gazi Ćejvanaga. | 40 |
| Doklen aga u begluk unijde, | 41 |
| i sve glave turski salam viknu. | 42 |
| Svi ajani na noge skočiše, | 43 |
| na nogama salam odprimiše. | 44 |
| Mustajbeg se na kolinim pojmi, | 45 |
| kraj sebemu misto napravijo, | 46 |
| još mu beže hožgeldiju daje. | 47 |
| Kad rekoše dasu dobra zdravlja, | 48 |
| pita beže gazi Ćejvanage: | 49 |
| „Što si, aga, ’vako okasnijo, | 50 |
| što nam bolje nisi podranijo?‟ | 51 |
| Ćejvanaga poče govoriti: | 52 |
| „Čuj, Mustajbeg, ivi Udbinjani! | 53 |
| Kamo sreća dasam poginuo, | 54 |
| daja ’vako nisam uranijo. | 55 |
| Na ljutu sam žalos’ udarijo. | 56 |
| Noćas, beže, jase podigao, | 57 |
| u odaji pase opremijo, | 58 |
| a seiz mi konja opremijo. | 59 |
| Ja izaš’o, konja pojahao, | 60 |
| i poveo sivoga sokola, | 61 |
| poš’o, beže, hitar lov loviti. | 62 |
| Kad ja sajdo’ brdu Crničića | 63 |
| i lukama Crnice Alage, | 64 |
| pola ji’je, beže, podorani. | 65 |
| Ponjima je bjelica šenica, | 66 |
| polovica trave ditoline. | 67 |
| U livadi kliknu prepelica, | 68 |
| aja pusti’ sivoga sokola, | 69 |
| ufatimi ’ticu prepelicu. | 70 |
| Još od zore ni habera nejma, | 71 |
| kliknu, beže, sinja kukavica. | 72 |
| Od kud kuka, od kud jadikuje, | 73 |
| a na kuli Crnice Alage? | 74 |
| To nebila sinja kukavica, | 75 |
| ven je majka Crnice Alage. | 76 |
| Ona kuka baš k’o kukavica, | 77 |
| a prevrće baš k’o lastavica, | 78 |
| i proklinje svu široku Liku, | 79 |
| i u Lici svakoga junaka, | 80 |
| a najviše mene i tebeka, | 81 |
| a spominje sužnja nevoljnoga, | 82 |
| ćercu Ajku, svoju jedinicu, | 83 |
| ćercu Ajku, jer je zasužnjita: | 84 |
| ‚Evo ima sedam godinica, | 85 |
| zanju glasa ni habera nejma. | 86 |
| Daje čija sluga zagubita, | 87 |
| sedam puta vibi digli vojsku, | 88 |
| premetnuli Kotar i Primorje, | 89 |
| mojoj ćeri ni mukajet niste.‛ | 90 |
| Sa druge joj ćoše odkukala | 91 |
| —nito, beže, nebi kukavica, | 92 |
| nego ljuba Crnice Alage— | 93 |
| ona kune svu široku Liku | 94 |
| i u Lici svakoga junaka, | 95 |
| a najviše mene i tebeka, | 96 |
| a spominje gospodara svoga: | 97 |
| ‚Evo ima za sedam godina | 98 |
| daje o’š’o sestru potražiti, | 99 |
| zanjeg glasa ni habera nejma, | 100 |
| jäli žive ili mrtve glave.‛ | 101 |
| Kad sam, beže, obe razabrao, | 102 |
| šta kukaju išta jadikuju, | 103 |
| menise je, beže, ražalilo. | 104 |
| Otalen se jesam povratijo | 105 |
| svojoj biloj kuli i avliji, | 106 |
| raspremi’se, dojdo’ do tebeka, | 107 |
| dati kažem štase odnjih radi.‟ | 108 |
| Istom oni u eglenu bili, | 109 |
| Mustajbegu oči utekoše. | 110 |
| On pogleda sa džama pendžera | 111 |
| niz Rudine poniže Udbine, | 112 |
| kad se uznjih pišac promolijo. | 113 |
| Pišac vuče za sobom gavrana. | 114 |
| Poznade ga beže sa pendžera | 115 |
| daje glava Crnica Alaga. | 116 |
| Udbinjane beže podviknuo, | 117 |
| „Eto nami Crnice Alage.‟ | 118 |
| Dokto reče beže Mustajbeže, | 119 |
| stiže Ale prid begluk mejhanu. | 120 |
| Sveza vrana za toku direku, | 121 |
| pa unijde u begluk mejhanu. | 122 |
| U mejhani turski salam viknu, | 123 |
| svi mu Turci salam otprimiše. | 124 |
| Ale begu poletijo ruci. | 125 |
| Neda beže poljubiti ruke, | 126 |
| kraj sebemu misto napravijo. | 127 |
| Da gledamo aga i ajana. | 128 |
| Ićramlise oni potrefili, | 129 |
| na Crnicu čaše natiraše. | 130 |
| Dojde reda ličkog Mustajbega. | 131 |
| Mustajbeg mu čašu natočijo, | 132 |
| pa ovako njemu govorijo: | 133 |
| „Dragi sine, Crnica Alaga, | 134 |
| ispij čašu, pa mi pravo kaži, | 135 |
| đesi svoga vrana progonijo?‟ | 136 |
| Uze Ale, čašu iskapijo, | 137 |
| paje begu ’vako govorijo: | 138 |
| „Ćuj, Mustajbeg, ivi Udbinjani! | 139 |
| Kad izgubi’ sestru jedinicu, | 140 |
| jase, beže, jesam opremijo, | 141 |
| u džep vrg’o hiljadu dukata. | 142 |
| Ja obuk’o kotarsko odilo, | 143 |
| pod kotarsku vrana opremijo, | 144 |
| pase starom majkom halalijo, | 145 |
| i sa svojom ljubom oprostijo. | 146 |
| Ja pojah’o vrana bez biljega, | 147 |
| pa okrenu’ sentu Velebitu, | 148 |
| Mustajbeže, na stazu durbavu. | 149 |
| Hunku priđe’ carsku i ćesarsku, | 150 |
| šćera’ vrana u Primorje ravno. | 151 |
| Toga grada u Primorju nejma | 152 |
| daja nisam unjeg’ salazijo. | 153 |
| Ote kule ni čardaka nejma, | 154 |
| krčme nije, manastira nejma, | 155 |
| đeja nisam navratijo vrana. | 156 |
| Lako mije navraćati bilo, | 157 |
| jer džepovi puni madžarija. | 158 |
| Sve sam tako, beže, prolazijo, | 159 |
| jah’o vrana, gled’o divojaka. | 160 |
| Slazijo sam Beču na Olendru. | 161 |
| Bahta nije, a igbala nejma, | 162 |
| daja nađem sestru jedinicu. | 163 |
| Viš ja, beže, zamorijo vrana, | 164 |
| ponjemu sam sadna pogradijo, | 165 |
| upilo se sedlo u gavrana, | 166 |
| a u džepu nestalo dukata, | 167 |
| pase jesam natrag povratijo, | 168 |
| pasam doš’o na široku Liku, | 169 |
| Mustajbeže, našoj domovini, | 170 |
| da prominim konja i odilo, | 171 |
| a od majke trošak potražiti. | 172 |
| Ako unje nebi, beže, bilo, | 173 |
| jaću kulu rehum učiniti, | 174 |
| sebi, beže, trošak izbaviti. | 175 |
| Još ću jednom sreću okušati, | 176 |
| saći, beže, u Primorje ravno, | 177 |
| nebili me sreća poslužila | 178 |
| daja najdem sestru jedinicu.‟ | 179 |
| Istom oni u eglenu bili, | 180 |
| a begluku poletiše vrata. | 181 |
| Na vratase sužanj promolijo, | 182 |
| g’ozdenamu halka oko vrata. | 183 |
| Na njemuje šarena torbica, | 184 |
| i u njojzi divan kabanica. | 185 |
| Čim ga ujde, turski salam vikne, | 186 |
| i ovako njima govorijo: | 187 |
| „Čujte, braćo, Turci u pivnici! | 188 |
| Koje vam je ovdi poglavica? | 189 |
| Jedna ki vam čurci i kalpaci, | 190 |
| zato njega poznati nemogu.‟ | 191 |
| Mustajbeg se od pendžera javi, | 192 |
| sužanj begu poletijo ruci. | 193 |
| Neda bele ruke poljubiti, | 194 |
| kraj sebemu misto napravijo. | 195 |
| Da gledamo aga i ajana. | 196 |
| Oni nanjeg’ čaše natiraše. | 197 |
| Redna čaša dojde Mustajbegu. | 198 |
| Mustajbeg mu čašu natočijo, | 199 |
| pa ovako sužnju govorijo: | 200 |
| „Ispij čašu, pami pravo kaži, | 201 |
| oklen jesi, od senta kojegsi, | 202 |
| kako li te po imenu viču | 203 |
| —po imenu i tvome plemenu— | 204 |
| kod kogasi bijo u sužanjstvu?‟ | 205 |
| Uze sužanj čašu nalivenu, | 206 |
| ispijoje, paje govorijo: | 207 |
| „Čuj, Mustajbeg, ivi Udbinjani! | 208 |
| Jasam, braćo, rođen u Budimu, | 209 |
| zvali sume Budimlijom Mujom. | 210 |
| Dobru kulu im’o u Budimu | 211 |
| —im’o jesam dobru očevinu, | 212 |
| dobra ata im’o i odilo— | 213 |
| često sebe i ata spremao | 214 |
| po tevdilu mađarskom odilu, | 215 |
| Zakonjino slime prelazio, | 216 |
| salazijo u zemlju Mađarsku, | 217 |
| sik’o momke, vodijo divojke, | 218 |
| i cvilijo šokca i šokicu. | 219 |
| Ja dodijā banu janjočkome. | 220 |
| Ban janjočki knjigu napravijo, | 221 |
| krijući je posl’o na vezira. | 222 |
| Unjoj posl’o trista madžarija, | 223 |
| zamolijo našega vezira | 224 |
| dame smakne, jä u zindan baci. | 225 |
| Vezir seje murtat dogodijo, | 226 |
| mene, braćo, u zindan bacijo, | 227 |
| a moj irad dade na drugoga. | 228 |
| Ja tavnijo podrugu godinu. | 229 |
| Namiri mira Klisac Mustajbega, | 230 |
| od bijela Klisa kamenoga. | 231 |
| Kad je beže saš’o do vezira, | 232 |
| kazaše mu u Budimu Turci | 233 |
| da imade sužanj u tavnici, | 234 |
| po imenu Budimlija Mujo, | 235 |
| dasam dobar junak od mejdana. | 236 |
| Veziru se beže zamolijo, | 237 |
| iz zindana mene izvadijo, | 238 |
| sveo mene Klisu kamenome, | 239 |
| dao meni konja i oružlje, | 240 |
| name beže bajrak navalijo. | 241 |
| Kud je godic poš’o Mustajbeže, | 242 |
| usvatove jäli četovati, | 243 |
| jasa begom vazda polazijo, | 244 |
| pridnjim svilen ja bajrak nosijo. | 245 |
| Tako jesam često četovao, | 246 |
| Mustajbegom ibrez Mustajbega, | 247 |
| Velebitu slime prelazijo, | 248 |
| u Primorje ravno salazijo, | 249 |
| uhodijo Kotar i Primorje, | 250 |
| sik’o momke, vodijo divojke, | 251 |
| i cvilijo šokca i šokicu. | 252 |
| Jednoč meje mira namirila, | 253 |
| Mustajbeže, u Primorju ravnu, | 254 |
| sjaha’ kuli Rakičića Pavla. | 255 |
| Dušmanime tude poznadoše, | 256 |
| samnom, beže, kavgu zametnuše. | 257 |
| Ja potrg’o sablju okovanu, | 258 |
| na kaure juriš učinijo. | 259 |
| I sam znadeš, beže Mustajbeže, | 260 |
| ni gorase sasići nemere, | 261 |
| akamoli Rakičića vojska. | 262 |
| Oklopnici name navališe, | 263 |
| ubiše mi podamnom dorata, | 264 |
| a menika savezaše ruke. | 265 |
| U tavnicu mene ubaciše, | 266 |
| i tu bido' podrugu godinu. | 267 |
| Kad je meni muka dodijala, | 268 |
| ja zacvili', zamoli’se Pavlu, | 269 |
| dame cini jäda siče glavu. | 270 |
| Mene Pav’o ucinijo ljuto, | 271 |
| ugotovi’ trista madžarija. | 272 |
| A ja jadan nejmam očevine | 273 |
| dabi’ mog’o otkupiti glavu. | 274 |
| Ja isprosi’ dvista madžarija | 275 |
| i saneso’ kuli Rakičića. | 276 |
| A Rakičić zavrg’o veselje, | 277 |
| tuse šenluk čini i veselje. | 278 |
| Jamu dade dvista madžarija, | 279 |
| i zamoli’ Rakičića Pavla | 280 |
| dami onu oprosti stotinu. | 281 |
| Pav’o mene pleskom udarijo, | 282 |
| i ovako meni govorijo: | 283 |
| ‚Ljuta zmijo, Mujo bajraktaru, | 284 |
| dosta simi kvara počinijo | 285 |
| —dvasi moja brata pogubijo— | 286 |
| mislijo te ispušćati nisam. | 287 |
| Kada sise meni zamolijo, | 288 |
| jase jope’ nate smilovao, | 289 |
| i tebeka, zmijo, ucinijo. | 290 |
| Dokne sneseš još sto madžarija, | 291 |
| jati halke otkovati neću!‛ | 292 |
| Ja okrenu’ na avlinska vrata. | 293 |
| Reče meni šiljbot na vratima: | 294 |
| ‚Ne ostavljaj kule ni avlije | 295 |
| dokne bude podne i užina, | 296 |
| dokne pojde Ana na užinu, | 297 |
| i sa njome kapetan divojka. | 298 |
| Sveje Ana škole izučila, | 299 |
| Položila u Beču maturu, | 300 |
| paje ćesar Anu pomilovo, | 301 |
| dao njojzi uz Primorje more | 302 |
| da uzima đumruk sa đemija. | 303 |
| Eno Ane, sidi u čardaku.‛ | 304 |
| Jä kakav je čardak u bostanu? | 305 |
| Sve oko njeg’ šimšir trabozani | 306 |
| sa zlaćenom žicom pofatani. | 307 |
| Po njemuje prostarta prostirka, | 308 |
| na prostirci jalduzli skemlija, | 309 |
| na njoj sidi Ana Rakičića, | 310 |
| kod nje sidi kapetan divojka. | 311 |
| Jä kakvaje Ana Rakičića? | 312 |
| Lice joj je bašk’o žarko sunce, | 313 |
| podvoljčina bašk’o misečina, | 314 |
| obrvice smora pijavice, | 315 |
| trepavice krila lastavice. | 316 |
| Dva joj oka dva vrela studena, | 317 |
| dva obraza dva đula rumena, | 318 |
| medna usta kutija šećera, | 319 |
| bili zubi dva niza bisera | 320 |
| —od Anice ždraka udarila | 321 |
| k’o u noći sjajna misečina. | 322 |
| Vakat bijo, zvona udarila, | 323 |
| dvi gospoje na noge skočiše, | 324 |
| bili čardak obe ostaviše, | 325 |
| u avliju pošle na užinu, | 326 |
| aja pridnjih baci’ kabanicu. | 327 |
| Anica se fati u džepove, | 328 |
| na nju baci stotinu dukata. | 329 |
| Sada mogu halku odapeti. | 330 |
| A zastade kapetan divojko, | 331 |
| pa izvadi, beže, iz džepova, | 332 |
| pami paftu dade od sebeka, | 333 |
| i rečemi kapetan divojka: | 334 |
| ‚Nosi paftu na široku Liku | 335 |
| do begluka bega udbinjskoga, | 336 |
| zanju moreš odkupiti glavu. | 337 |
| Kada pridaš paftu u begluku, | 338 |
| ti upitaj u begluk mejhani, | 339 |
| imal’ iko soja Crničića.‛‟ | 340 |
| Dok to reče sužanj u begluku, | 341 |
| stade vika Crnice Alage: | 342 |
| „Toje pafta moje sestre Ajke, | 343 |
| zanju ćuti od kupiti glavu!‟ | 344 |
| A pod viknu Dizdar Hasanaga: | 345 |
| „Sine Meho, u babe jedini, | 346 |
| jesil’ čuo šta bajraktar kaže, | 347 |
| kako fali Anu Rakičića? | 348 |
| Dasam, sine, ja tvoji’ godina, | 349 |
| nikomi nebi munje ujagmijo, | 350 |
| ni Anina lica obljubijo.‟ | 351 |
| Nasmija se gazi Ćejvanaga, | 352 |
| pa ovako aga govorijo: | 353 |
| „Lakše, ajan, dizdar Hasanaga! | 354 |
| Nije Meho jedan na Udbini. | 355 |
| I mojasu oba ovdi sina, | 356 |
| dobro čuju šta sužanj kaziva.‟ | 357 |
| Dok to reče gazi Ćejvanaga, | 358 |
| u begluku zametnuse larma. | 359 |
| Da vidimo sina dizdareva: | 360 |
| skoči Meho na noge junačke, | 361 |
| pa okrenu begluku na vrata, | 362 |
| aza njime dva agina sina, | 363 |
| Mehinaga i Muhedinaga | 364 |
| —tosu dica gazi Ćejvanage— | 365 |
| a zanjima Ogrošević Ale | 366 |
| —Ogroš Ale sa Krbave ravne— | 367 |
| a ostali zanjim nabodice. | 368 |
| Trideset ji’ na noge skočilo, | 369 |
| Mustajbegov begluk ostavilo. | 370 |
| Svaki jagmi kuli od kamena | 371 |
| da obuče kotarsko odilo | 372 |
| ida konja pod kotarsku spremi, | 373 |
| da što brže u Primorje sajde | 374 |
| biloj kuli Rakičića Pavla, | 375 |
| na veselje Rakičiću Pavlu, | 376 |
| da ga vide jel’ istina prava | 377 |
| što je kaz’o Mujo bajraktaru. | 378 |
| Kad odoše dica iz begluka, | 379 |
| stade vika ajan Mustajbega. | 380 |
| Beže viče Memičića svoga: | 381 |
| „Sine Suljo, na begu košuljo, | 382 |
| hajde, spani gradu na tabiju, | 383 |
| pa opali dva topa velika, | 384 |
| moga Krlju išnjime Zelenka, | 385 |
| koji begu često nepucaju, | 386 |
| ugodini samo podva puta, | 387 |
| od bajrama jope’ do bajrama, | 388 |
| ikad binam zatribala vojska.‟ | 389 |
| Ode Suljo gradu na tabiju, | 390 |
| sa topova čohu uklonijo, | 391 |
| na topove na nese fitilje, | 392 |
| topovima živu vatru dade. | 393 |
| Sa tabije pukoše topovi, | 394 |
| ode jeka niz široku Liku: | 395 |
| na Ribniku pukoše topovi, | 396 |
| na Raduču i Ploči kamenoj, | 397 |
| na Buniću ina Perušiću, | 398 |
| na Gospiću pukoše topovi. | 399 |
| Ode jeka na Vrhove ravne; | 400 |
| sa Vrhova pukoše topovi. | 401 |
| Ode jeka gori Plišivici; | 402 |
| Plišivica bilom Bišću javi, | 403 |
| ana Bišću pukoše topovi. | 404 |
| Ode jeka niz serhat Krajinu | 405 |
| do Glinice i Muje Hrnjice, | 406 |
| jer se butum zemlja zapalila: | 407 |
| po gradovi pucaju topovi, | 408 |
| po kulama grakte možarovi, | 409 |
| pa čardaci pucaju prangije. | 410 |
| Sve planina planinu doziva, | 411 |
| jer u Lici i serhat Krajini | 412 |
| kogod čuje pucanje topova | 413 |
| jaše ata, leti na Udbinu, | 414 |
| ana viku begovu Zelenku. | 415 |
| A ko nejma ata na jaslama, | 416 |
| on priteže na kajiš opanke, | 417 |
| nase prti šarenu torbicu, | 418 |
| u torbicu meće brašljenicu, | 419 |
| za torbicu meće kabanicu, | 420 |
| a popriko prti granaliju, | 421 |
| pase jagmi vrhu na planinu | 422 |
| pris kakati staze i bogaze, | 423 |
| daji’ nebi privarili kranjci | 424 |
| i na Lici garet učinili. | 425 |
| Da gledamo bega udbinskoga. | 426 |
| Kadje haber dao iz topova, | 427 |
| beže reče Đurđeviću Radi: | 428 |
| „Jaši, Rade, vrana kosatoga, | 429 |
| pati hajde na Popinu ravnu; | 430 |
| paćeš svakom selam od meneka, | 431 |
| da nemiče dalje sa Popine | 432 |
| dok nedojde lički Mustajbeže, | 433 |
| i sa begom silovita vojska.‟ | 434 |
| U mlađega pogovora nejma. | 435 |
| Ode Rade, pase opremijo, | 436 |
| i odjaha na Popinu vrana. | 437 |
| Taj dan prođe, tavna noćca dojde. | 438 |
| Kad u jutru bili dan osvanu, | 439 |
| dan osvanu i ogranu sunce, | 440 |
| beže viče Đulić bajraktara: | 441 |
| „O Nuhane, begov bajraktaru, | 442 |
| uzmi bajrak, nosi na Rudinu, | 443 |
| pa udari temre u ledinu, | 444 |
| razvij, sine, bajrak na Rudini. | 445 |
| Uzmi avdes' i prostri sadžazu, | 446 |
| pod bajrakom klanjaj dva rećata | 447 |
| ujme bahta našeg četovanja.‟ | 448 |
| Jope’ viče ajan Mustajbeže: | 449 |
| „Memičići, begove delije, | 450 |
| nos’te, dico, čador na Rudine, | 451 |
| razapnite čador na Rudina, | 452 |
| kod čadora vatru naložite, | 453 |
| pokraj vatre kahvu pristavite; | 454 |
| kad ajani bidu dolazili, | 455 |
| nek’ popiju kahvu kod čadora.‟ | 456 |
| Sad se sprema u odaji Lika. | 457 |
| On obuče od saje čakšire, | 458 |
| —sve uz bedre grane izvežene, | 459 |
| krivuljave, od suhoga zlata— | 460 |
| pa oblači dvi islah gečerme | 461 |
| —jedna mrka, a druga crvena, | 462 |
| po mrkoj su toke i ilike, | 463 |
| po crljenoj džebe kanatlije; | 464 |
| džebna krila priskaču ramena— | 465 |
| po gečermi od saje dolamu | 466 |
| —niz dolamu puca pozlaćena— | 467 |
| po dolami utegnuse pasom. | 468 |
| Za pas zadi do dva džehvedara | 469 |
| zlatni’ kapa, srmali’ branika, | 470 |
| rastaviji’ palom pozlaćenom | 471 |
| —balčak joj je od filjeva zuba, | 472 |
| unjem dragi sedam kamenova; | 473 |
| kad bi begu bila pomračina, | 474 |
| sporad njom bi viđ’o večerati | 475 |
| upō noći baš k’o upō dana; | 476 |
| korice joj od srme salite. | 477 |
| Ute pale majmun g’ozđe kažu, | 478 |
| kuda šiba da mehlem netriba. | 479 |
| Pa opasa srmali silahe | 480 |
| —dva srebrena, a dva pozlaćena, | 481 |
| peta čantra sva od suhog zlata— | 482 |
| a na glavu kalpak i čelenke. | 483 |
| Za kalpakom trin’est čelenaka; | 484 |
| četrn’esta faklja pozlaćena, | 485 |
| petn’estoji’ pero nad fatilo | 486 |
| —toje pero na burmu skovano; | 487 |
| kuda godic beže makne glavom, | 488 |
| pero muse za suncom okreće, | 489 |
| dodira se faklje pozlaćene, | 490 |
| a faklja se trca čelenaka, | 491 |
| žuberemu za glavom čelenke | 492 |
| baš k’o momak i mlada divojka | 493 |
| upō noći džamu na pendžeru. | 494 |
| Ana noge čizme i kalčine | 495 |
| —čizme žute, a mamuze ljute. | 496 |
| Oko pasa sablju opasao | 497 |
| štoje triput Ćabi sahodila | 498 |
| —nanjoj pismo šeha Ćabenskoga, | 499 |
| nanjoj muhur cara stambolskoga, | 500 |
| tose zove Hadžil Dimiskinja— | 501 |
| kud udara, mehlem netribuje. | 502 |
| Kad se beže takum učinijo, | 503 |
| on okrenu na odajska vrata. | 504 |
| Ispratiga bilogrla ljuba, | 505 |
| Alem Šaha mazul Alibega. | 506 |
| Beg izijde u avliju bilu, | 507 |
| Simo hoda, a goluba voda. | 508 |
| Kada golub bega opazijo | 509 |
| pod kalpakom ipod alamankom, | 510 |
| dobar golub naru potegnuo, | 511 |
| livu nogu pod kolon savija, | 512 |
| povija se binjeku kamenu, | 513 |
| nase golub mami Mustajbega. | 514 |
| A Mustajbeg do goluba dojde, | 515 |
| u peču ga zlatnu poljubijo, | 516 |
| pa ovako njemu govorijo: | 517 |
| „Moj golube, i brate i druže, | 518 |
| kad si godic tako učinijo, | 519 |
| bila mije muna na Kotaru. | 520 |
| Pase isad, ako Bog dā, nadam | 521 |
| daće sutra biti u Primorju, | 522 |
| pod kamenom kulom Rakičića.‟ | 523 |
| Pa Mustajbeg uzjaha goluba, | 524 |
| a pojaha sedam bajraktara. | 525 |
| Sada vihra ni od kuda nejma, | 526 |
| ven na bajrak Dulić bajraktara: | 527 |
| jedna kita svilena bajraka | 528 |
| bajraktara šiba po plećima, | 529 |
| druga kita đogu po sapima, | 530 |
| treća šiba bega i goluba. | 531 |
| Tako beže na Rudine sajde, | 532 |
| saltanetli lička poglavica | 533 |
| baš k’o glava učtugli vezira. | 534 |
| Kada beže do čadora sajde, | 535 |
| do tri age pod čadorom najde: | 536 |
| jedno ajan gazi Ćejvanagu, | 537 |
| drugo ajan Glumac Osmanagu, | 538 |
| treće ajan dizdar Hasanagu. | 539 |
| Sjaha beže, side pod čadorom. | 540 |
| Bože dragi—na svačem Ti fala!— | 541 |
| koće prvi sići Mustajbegu? | 542 |
| Dopadoše do tri buljubaše: | 543 |
| jedna glava Blažević Omera | 544 |
| od Veljuna i Drven čardaka, | 545 |
| drugo glava Tanković Osmana | 546 |
| sa Skakavca visokoga klanca, | 547 |
| treće glava Bosić Osmanaga | 548 |
| sa Timonjca visokoga klanca, | 549 |
| isa njima devedeset druga. | 550 |
| Zapovida beže stražanima | 551 |
| da čuvaju klance od kaura. | 552 |
| Koje bliže bijo do Udbine, | 553 |
| tako slazi begu na Rudinu. | 554 |
| Nije jutro bilo maglovito, | 555 |
| ven su ati maglu podignuli. | 556 |
| Vija juse paftali bajraci, | 557 |
| a pod njima pivaju junaci. | 558 |
| Vazdan begu sastavljase vojska. | 559 |
| Kad bî sunce na popasna doba, | 560 |
| Krbavsko se polje zapušilo | 561 |
| —stoji lava jasni’ talambasa, | 562 |
| vijajuse preftali bajraci, | 563 |
| a pod njima pivaju junaci— | 564 |
| toje nara Poprženovića, | 565 |
| užnjeg ide sva butum Krajina. | 566 |
| Saltanetli jašu krajišnici: | 567 |
| dva pivaju, adva od pivaju, | 568 |
| po četiri oganj obaraju. | 569 |
| Jandal jaše Mujo na đogatu | 570 |
| —svitle muse toke Mrkotića, | 571 |
| zlatna puca Petra Bunijevca, | 572 |
| zlatna grana Stegić Radovana; | 573 |
| nanjem kalpak Mandušića Vuka, | 574 |
| alamanka Silovine Marka, | 575 |
| a ilike Jeroglavca Nike; | 576 |
| pod njim đogat senjskog kapetana— | 577 |
| toje Mujo sebi nabavijo | 578 |
| sve na sablji ina desnoj ruci. | 579 |
| Prid njim jaše vridan bajraktaru | 580 |
| —toje glava Orlović Halila— | 581 |
| uznjeg jaše gojeni Halilu | 582 |
| —jaše Halil vrana od mejdana, | 583 |
| dobra vrana Pere kapetana— | 584 |
| a ostali zanjima junaci. | 585 |
| Stiže vojska begu na Rudinu. | 586 |
| Viš rekoše dase iskupiše, | 587 |
| a sunce jim na zahodu bilo, | 588 |
| a stiže jim Vrhovac Alaga, | 589 |
| i sa agom bisni Vrhovljani. | 590 |
| Sa agom su oba pobratima | 591 |
| —jedno Musić spolja Turjanskoga, | 592 |
| a drugoje Bosnić od Novoga— | 593 |
| brez ti’ pobrî polaženja nejma. | 594 |
| Kada aga Mustajbegu dojde, | 595 |
| ovako je begu govorijo: | 596 |
| „Čuj, ajanu, lički poglavaru, | 597 |
| kud si ovu pokupijo vojsku? | 598 |
| Kada li ćeš, beže, četovati?‟ | 599 |
| Mustajbeže agi govorijo: | 600 |
| „Dragi sine, Vrhovac Alaga, | 601 |
| jasam vojsku ovu pokupijo | 602 |
| na Primorje, kuli Rakičića. | 603 |
| Vojska moja, a uprava tvoja, | 604 |
| radi vojskom kud’ ćeš okrenuti.‟ | 605 |
| Tako oni u eglenu bili, | 606 |
| najkašnji se alaj pomolijo, | 607 |
| prid alajom jedan na kulašu, | 608 |
| na kulašu, u ćurku grivnjašu. | 609 |
| Na njemu je dobra deisija: | 610 |
| na glavi ma kalpak od jazavca, | 611 |
| dolama mu od gorskoga vuka, | 612 |
| čakširemu od međedovine, | 613 |
| a opanci od lisičevine. | 614 |
| Za pasom mu samica kubura | 615 |
| koja ždere dvan’est drama praha, | 616 |
| —dvan’est praha, četrn’est olova. | 617 |
| Na kulašu uzda od ličine | 618 |
| —na njojzi su četiri kajasa, | 619 |
| dva od lika, a dva od opute— | 620 |
| pokraj sedla čelik nadžačina. | 621 |
| Bože mijo, kobi konjik bijo? | 622 |
| Toje glava Tale Ličanina. | 623 |
| Uznjeg jašu do dva pobratima: | 624 |
| jedno glava Resudović Božo, | 625 |
| a drugoje od Čaglice Mile, | 626 |
| oba raje bega Zenkovića. | 627 |
| Dokle Tale dotira kulaša, | 628 |
| stade njega vika sa kulaša: | 629 |
| „Diži, beže, vojsku sa Rudine, | 630 |
| izginuće ličke nabodice!‟ | 631 |
| Nama’ beže efendiju viknu: | 632 |
| „Dovu čini, da polazi vojska!‟ | 633 |
| Efendija dovu zaučijo | 634 |
| i sva vojska tekkbir učinila. | 635 |
| Kad su Turci dovu uzučili, | 636 |
| podiže se beže Mustajbeže, | 637 |
| prid begom sedam bajraktara, | 638 |
| za begom silovita vojska. | 639 |
| Ko ostade na grad na Udbini? | 640 |
| Ostadoše dvi age careve: | 641 |
| Ćejvanaga isnjim Osmanaga, | 642 |
| isa njima hiljadu vojniki | 643 |
| da čuvaju beden i Udbinu. | 644 |
| Lika ide klancu Popinskome | 645 |
| —sve na goni jedan kraj drugog, | 646 |
| a promiče jedan kraj drugoga, | 647 |
| tako vojska na Popinu sajde— | 648 |
| na Popini ustavijo vojsku. | 649 |
| Tudi najde dvi hiljade vojske, | 650 |
| sve vojnika, od boja junaka. | 651 |
| Tu ajani tertib učiniše, | 652 |
| pa na dvoje vojsku razrediše. | 653 |
| Dade klanac niz Brkaje ravne, | 654 |
| niz poljane Sinobodovića, | 655 |
| kud’ je priko na Kotare sići, | 656 |
| dojde nižnjeg Popržen Mujaga, | 657 |
| isa agom krajišnici Turci, | 658 |
| iprid njima Hrnjetina Mujo | 659 |
| —ako bude u klancu zaprika, | 660 |
| Mujo će im pute prokresati. | 661 |
| A Mustajbeg okrenu Ličane, | 662 |
| ode beže Sinjcu niz dražicu. | 663 |
| Tako beže spusti svoju vojsku. | 664 |
| Kad opazi more i Primorje, | 665 |
| tu Mustajbeg zalistijo vojsku, | 666 |
| sejri beže niz Primorje ravno | 667 |
| do kamene kule Rakičića. | 668 |
| Kad osvanu i sunce ogranu, | 669 |
| Primorje se butum potignilo, | 670 |
| sve prolaze harali kočije. | 671 |
| Ukočije side Latinkinje, | 672 |
| a uz njihu mladi oficiri, | 673 |
| svaki prati svoju jaukliju | 674 |
| —al’to nisu šokci oficiri, | 675 |
| ven sve Turci sa široke Like. | 676 |
| Slazi sila kuli Rakičiću. | 677 |
| Svakog Pav’o dobro dočekuje; | 678 |
| svu gospodu svraća u avliju, | 679 |
| a vojnike pokraj sinjeg mora. | 680 |
| Po avliji tole postavite | 681 |
| na petero ina devetero, | 682 |
| zanjima su kotarski serdari. | 683 |
| Kad rekoše dase iskupiše, | 684 |
| avliji se otvoriše vrata, | 685 |
| dva dorata na avlinska vrata, | 686 |
| a na njima do dva granatira | 687 |
| —na njima je šareno odilo— | 688 |
| oto nisu šokci sa Primorja, | 689 |
| ven sa Like do dva pobratima | 690 |
| —jedno glava Bosnić Mehmedaga | 691 |
| od Novoga ispod Velebita, | 692 |
| a drugoje Musić Mehmedaga | 693 |
| sa ravnoga polja Turjanskoga— | 694 |
| uznjih idu dva mlada seiza. | 695 |
| Kada pobre konje odjahaše, | 696 |
| seizi jim konje prifatiše, | 697 |
| pa hodaju, a konje vodaju. | 698 |
| Do dvi pobre šeću po avliji, | 699 |
| pa seire tole postavite. | 700 |
| Prva tola štoje postavita, | 701 |
| zanjom pije četrn’est serdara. | 702 |
| Te serdare pobre poznadoše | 703 |
| —toje sedam braće Zagrevića, | 704 |
| kodnjih sidi sedam Kumalića. | 705 |
| Drugu tolu pobre opaziše, | 706 |
| izanjomje četrn’est serdara | 707 |
| —toje sedam braće Mandušića, | 708 |
| kod njih sidi sedam Čustovića. | 709 |
| Treću tolu pobre opaziše, | 710 |
| zanjom pije četrn’est serdara | 711 |
| —toje sedam braće Zakarića, | 712 |
| kod njih sidi sedam Bajagića. | 713 |
| Kad četvrtu tolu opaziše, | 714 |
| zanjom pije četrn’est serdara | 715 |
| —toje sedam braće Vladušića, | 716 |
| kod njih sidi sedam Memičića. | 717 |
| Petu tolu pobre ugledaše, | 718 |
| zanjom pije četrn’est serdara | 719 |
| —to je sedam braće Grandulića, | 720 |
| kod njih sidi sedam Memagića. | 721 |
| Šestu pobre ugledaše tolu, | 722 |
| zanjom pije četrn’est serdara | 723 |
| —toje sedam braće Vučkovića, | 724 |
| kod njih sidi sedam Hamzagića. | 725 |
| Kad do sedme došle pobre tole, | 726 |
| zanjom piju četiri serdara | 727 |
| —tosu brata dva Sorića mlada, | 728 |
| dva Sorića od sinjega mora, | 729 |
| Sorić Niko i Sorić Ilija, | 730 |
| kod njih sidi dva brata rođena, | 731 |
| oba sina gazi Ćejvanage, | 732 |
| Mehinaga i Muhedinaga. | 733 |
| Na stolu jim meza i trmpeza; | 734 |
| piju piće k’o kad prolivaju. | 735 |
| Gleda mrko jedan u drugoga, | 736 |
| škripe zubim jedan na drugoga. | 737 |
| Nitu pobre sisti nećidoše. | 738 |
| Kad do osme došle pobre tole, | 739 |
| toje tola kod tepe ledene, | 740 |
| zanjom sidi Rakičiću Pavle, | 741 |
| kod Pavla su uzvišnja gospoda, | 742 |
| kapetani i mladi serdari. | 743 |
| Ličani se šnjima izmišali, | 744 |
| piju piće jedan do drugoga, | 745 |
| gleda mrko jedan u drugoga, | 746 |
| škripću zubim jedan na drugoga. | 747 |
| Tudi pobre za tolu sidoše, | 748 |
| pa serdarim staše piti piće. | 749 |
| Sada jim je lako razgledati | 750 |
| po avliji Rakičića Pavla. | 751 |
| Sve gledaju iza tole pobre. | 752 |
| Ugledaše čardak u bostanu | 753 |
| —toje čardak Rakičića Pavla— | 754 |
| unjem sidi Ana Rakičića, | 755 |
| i kod Ane kapetan divojka, | 756 |
| kod njih side do dva oficira. | 757 |
| Oficire pobre poznadoše, | 758 |
| jer to nisu šokci oficiri, | 759 |
| ven su oto oba pobratima: | 760 |
| jedno glava Crnica Alaga, | 761 |
| a drugoje Mujo bajraktaru. | 762 |
| Jandal oba side u čardaku, | 763 |
| divojkama eglen zametnuli; | 764 |
| piće piju, a zameću šalu. | 765 |
| Malo vrime, nidugo ne bilo, | 766 |
| avlinskase otvoriše vrata. | 767 |
| Dva se popa nanjih promolile: | 768 |
| pop Nikola z brda Primorskoga, | 769 |
| i pop Vasilj ispod Lopatnika | 770 |
| —pop Nikola na konju kulašu, | 771 |
| a pop Vasilj na konju gavranu. | 772 |
| Prid njima su do dva službenika, | 773 |
| oba đaka iz Donji’ Mletaka. | 774 |
| Kad popovi konje utiraše | 775 |
| u avliju, paji’ zastaviše, | 776 |
| tu popovi konje odjahaše, | 777 |
| đaci njima konje prifatiše, | 778 |
| pa hodaju, a konje vodaju. | 779 |
| Oba popa do tole dojdoše | 780 |
| za kojom je Rakičiću Pavle, | 781 |
| oba Pavlu Boga naviknuše. | 782 |
| Da vidimo Rakičića Pavla: | 783 |
| iza stola na noge skočijo, | 784 |
| na nogama Boga odprimijo, | 785 |
| isa njime svi butum serdari. | 786 |
| Vid’ de glave Rakičića Pavla, | 787 |
| uvrh tole posadi popove, | 788 |
| dvi jim čaše vina natočijo, | 789 |
| pajim Pav’o ’vako govorijo: | 790 |
| „Mili oci, naši sveštenici, | 791 |
| de, uzmite čaše natočite, | 792 |
| pa popijte, jerste zamoriti | 793 |
| od dalekog vašeg putovanja.‟ | 794 |
| Sveštenici čaše prifatiše, | 795 |
| ispišeji’, Pavlu zafališe: | 796 |
| „Fala tebi, vridan gospodine, | 797 |
| na veselju i tvome poštenju, | 798 |
| na zdravici ina besidama! | 799 |
| Pošten bijo koteje rodijo, | 800 |
| kad je tebe tak’og odhranijo, | 801 |
| iza sebe nami ostavijo.‟ | 802 |
| Sve popovi blagosivlju Pavla, | 803 |
| svese smiju do dva pobratima | 804 |
| i ostale ličke nabodice, | 805 |
| jerbo znadu u glavu popove | 806 |
| —to popovi nisu sveštenici, | 807 |
| ven sa Like do dva pobratima: | 808 |
| Pop Nikola daje glavom Tale, | 809 |
| a pop Vasilj Đurđeviću Rade, | 810 |
| a nisujim đaci iz Mletaka, | 811 |
| ven sa Like dva brata rodena: | 812 |
| dvi Strunjice ispod Korjenice, | 813 |
| oba sina Strunje Jusufage, | 814 |
| starog Vuka sKorjeničkog Buka. | 815 |
| Tako piju i eglen zameću. | 816 |
| Malo vrime, ni dugo ne bilo, | 817 |
| od avlije kanat poletijo, | 818 |
| na kanate dorat uskočijo, | 819 |
| nanjemu se serdar izćošijo | 820 |
| u mrku buču i zlatnu škrljaku. | 821 |
| Bože mijo, kobi serdar bijo? | 822 |
| Toje glava dizdareva sina. | 823 |
| Dok utira u avliju doru, | 824 |
| sa dorata Rakičića viknu: | 825 |
| „A, kopile, Rakičiću Pavle, | 826 |
| đeje tvoja Ana jedinica? | 827 |
| Izvedije daje vidi Meho!‟ | 828 |
| Diže glavu Rakičiću Pavle, | 829 |
| Pav’o Mehu isve glave viknu: | 830 |
| „O Turčine, Dizdarević Meho | 831 |
| —ni zdrav bijo, nit’ se veselijo!— | 832 |
| koje tebe savijaše vile | 833 |
| dati sajdeš, da zametneš kavgu? | 834 |
| Al’ je danas zametnuti nećeš | 835 |
| ako bude u životu Pavle!‟ | 836 |
| Pasa krila diže garabina, | 837 |
| pana Mehu grla okrenuo. | 838 |
| ’Ćide Pav’o pušku odapeti, | 839 |
| ne dademu Dizdarević Meho | 840 |
| —hitro Meho doru udarijo, | 841 |
| zubim škrinu, sablju izvadijo, | 842 |
| pana tolu natira dorata. | 843 |
| Hitar dorat, a Meho okretan, | 844 |
| njemu pero niz civ poletilo, | 845 |
| Rakičića malo dofatilo, | 846 |
| frci glava Rakičića Pavla. | 847 |
| Bože mili—na svemuTi fala!— | 848 |
| kad skočiše uavliji Turci | 849 |
| —Bogme, braćo, bašk’o mrki vuci— | 850 |
| hitro svoje konje pojahaše, | 851 |
| pana šokce juriš učiniše. | 852 |
| Puče lunta, zametnuse punta; | 853 |
| stade dreka kranjca od mizdreka. | 854 |
| Povikaše oba duhovnika: | 855 |
| „Kotarani, žalosna vam majka, | 856 |
| mrcinjaši, bjež’te iz avlije, | 857 |
| avlija je puna Udbinjana!‟ | 858 |
| Kad popove razumiše kranjci, | 859 |
| zbuniše se veće u avliji. | 860 |
| Da gledamo Crnice Alage | 861 |
| i pobremu Muje bajraktara: | 862 |
| kada se je kavga zametnula, | 863 |
| obi pobre na noge skočiše, | 864 |
| okrenuše čardaku na vrata, | 865 |
| prate njihu dvi kitli divojke. | 866 |
| Reče Ani Crnica Alaga, | 867 |
| „Davor Ano, biserova grano, | 868 |
| ti zaključaj od čardaka vrata, | 869 |
| nikom nedaj u čardak unići | 870 |
| do kne poznaš mene prid čardakom, | 871 |
| jer imade u Lici junaka, | 872 |
| mog’o bite koji ujagmiti; | 873 |
| pa kad bite koji ujagmijo, | 874 |
| jabi’ šnjime kavgu zaturijo.‟ | 875 |
| Dok to reče Crnica Alaga, | 876 |
| lipa Ana agi odgovara, | 877 |
| „Dušo Ale, iznad glave lale, | 878 |
| evo tije vira Aničina, | 879 |
| nikom neću vrata otvarati | 880 |
| dok ne poznam tebe prid čardakom.‟ | 881 |
| Dok to reče Ana Latinkinja, | 882 |
| hitro Ale konja poklopijo, | 883 |
| isnjim pobro Mujo bajraktaru. | 884 |
| Sad da vam je stati pa gledati | 885 |
| kada pobre sablje izvadiše | 886 |
| pana šokce juriš učiniše, | 887 |
| pa stadoše kranjce darivati | 888 |
| isa konja dobri’ obarati: | 889 |
| kako kojeg kranjca darivaše, | 890 |
| odma’ njega zemljom sastavljaše. | 891 |
| Stoji dreka kranjca od mizdreka, | 892 |
| sablja siva, a krv se proliva. | 893 |
| Goniše se dva puna sahata. | 894 |
| U trećemu Bog pomože Turke, | 895 |
| osvojiše kulu Rakičića, | 896 |
| iz avlije išćeraše kranjce. | 897 |
| Bože dragi—na svemu Ti fala!— | 898 |
| da gledamo Zadranjina bana. | 899 |
| Kad je larmu čuo na Primorju, | 900 |
| hitro sebe bane opremijo, | 901 |
| dig’o vojsku, povez’o topove; | 902 |
| poš’o bane kuli Rakičića, | 903 |
| jer je banu zlo na umu bilo | 904 |
| dasu Turci sašli na Primorje | 905 |
| biloj kuli Rakičića Pavla, | 906 |
| Rakičića zuhur učinili. | 907 |
| Jä kad bane stiže biloj kuli, | 908 |
| odma’ svoju zastavijo vojsku. | 909 |
| Sad da viđaš bana Zadranjina, | 910 |
| kako bane tembih učinijo: | 911 |
| opletoše kod kule koševe, | 912 |
| na koševe digoše topove, | 913 |
| iz topova vatru otvoriše, | 914 |
| staše biti kulu Rakičića. | 915 |
| Allah rabum—na svačem Ti fala!— | 916 |
| sve to gleda iz oklinka Lika, | 917 |
| jer je beže zalistijo vojsku. | 918 |
| Pakad beže bana opazijo, | 919 |
| da ban šturma na kamenu kulu, | 920 |
| beg halaknu niz Primorje vojsku. | 921 |
| Jäkad bane opazi Ličane | 922 |
| i prid njima ajan Mustajbega, | 923 |
| viš’ ban kuli ni mukajet nije, | 924 |
| ven od kule odmaknuo vojsku, | 925 |
| spored begom poreda parade, | 926 |
| prid parade postavi topove. | 927 |
| Da gledamo bega i Ličane, | 928 |
| goni svoju prema banu vojsku. | 929 |
| Kada beže stiže do topova | 930 |
| i parade Zadranjina bana, | 931 |
| beg podviknu sa goluba svoga, | 932 |
| a na ime bana Zadranjina: | 933 |
| „Gospodine, Zadranjine bane! | 934 |
| Jesil’ dov’o vojska i topove | 935 |
| da pomogneš Rakičiću Pavlu, | 936 |
| iz avlije da istiraš Turke, | 937 |
| daji’ žive faćaš po Primorju, | 938 |
| povezate goniš Zadru bilu, | 939 |
| daji’ bacaš u tavnicu kletu? | 940 |
| Dobro znadni, Zadranjine bane, | 941 |
| vjeremiji’ pofaćati nećeš | 942 |
| dok je glave ličkog Mustajbega!‟ | 943 |
| Kad Mustajbeg to izreče banu, | 944 |
| okrenu se beže na Ličane, | 945 |
| pa ovako njima govorijā: | 946 |
| „Ćujeteli, age i ajani, | 947 |
| ivi, dico, sivi sokolovi! | 948 |
| Kurbani se rad’ bajrama hrane, | 949 |
| a junaci rad’ ovoga dana. | 950 |
| Boljenam je muški izginuti | 951 |
| neg’ se ženski natrag povratiti!‟ | 952 |
| Jäkad bega razumiše Turci, | 953 |
| udariše k’o planinski vuci. | 954 |
| Trgoše se mladi bajraktari, | 955 |
| stade fuka svileni’ bajraka; | 956 |
| puče lunta, zametnuse punta, | 957 |
| a banovi pukoše topovi. | 958 |
| Sve Primorje magla poklopila | 959 |
| —nije magla štoje od godine, | 960 |
| već od pusta praha i olova, | 961 |
| od udarca bega udbinjskoga | 962 |
| i dočeke bana zadarskoga; | 963 |
| navaljuje beže i Ličani, | 964 |
| dočekuje bane iz topova. | 965 |
| Kad se prvom vatrom okušaše, | 966 |
| stade vika ličkog Mustajbega: | 967 |
| „Kujamu mati kose puške fati, | 968 |
| neg’ za Boga i za golu ćordu!‟ | 969 |
| Jäkad bega Turci razumiše, | 970 |
| male puške u gajtan bačiše, | 971 |
| halaknuše, Boga spomenuše, | 972 |
| paza gole sablje prifatiše. | 973 |
| Bajraktari prvi udariše | 974 |
| i banove glide potrgaše. | 975 |
| Bože dragi—na svačem Ti fala!— | 976 |
| daje kome pogledati bilo | 977 |
| kad se Turci kranjcim pomišaše! | 978 |
| Stade cika pera od sabalja, | 979 |
| stade bojna koplja krhljevina, | 980 |
| stade dreka kranjca od mizdreka: | 981 |
| „Kuku, Luka, od pademi ruka!‟ | 982 |
| „Ajme, Sava, otiće i glava!‟ | 983 |
| „Ajme, maja, poginumi braja!‟ | 984 |
| „Ajme, ćaća, sva legoše braća!‟; | 985 |
| „Mrcinjašu, žalosna ti majka, | 986 |
| nosi dupe moru u škuljeve, | 987 |
| jer je saš’o i Tale i Rade | 988 |
| —zakonani, uticanja nejma!‟ | 989 |
| Malo vrime, ni dugo nebilo, | 990 |
| dok zapiva bumbul u ružici | 991 |
| —to ne bijo bumbul u ružici, | 992 |
| nego Meho na konju doratu, | 993 |
| aza Mehom ostali Ličani | 994 |
| štosu bili u avliji biloj, | 995 |
| pakad se je kavga zametnula, | 996 |
| na kranjce su sleđa udarili. | 997 |
| Meho viče ajan Mustajbega: | 998 |
| „Nešalise, lička poglavice! | 999 |
| Ti natiraj, jaću dočekati, | 1000 |
| kod mene su najbolji junaci.‟ | 1001 |
| Sve nagoni beže Mustajbeže. | 1002 |
| Društvom Meho dočekuje kranjce | 1003 |
| sve na sablje i na koplja bojna. | 1004 |
| Goniše se četiri sahata. | 1005 |
| U petome Bog pomože Turke, | 1006 |
| nad vladaše Zadranjina bana, | 1007 |
| osvojiše sve deset topova, | 1008 |
| osvoji ji’ od Kladuše Mujo | 1009 |
| isa Mujom Turci krajišnici. | 1010 |
| Pobigoše kranjci niz Primorje; | 1011 |
| ban pobiže Zadru kamenome, | 1012 |
| teško živu svoju snese glavu. | 1013 |
| Da gledamo Crnice Alage | 1014 |
| i pobre mu Muje bajraktara. | 1015 |
| Kadase je razboj umirijo, | 1016 |
| ode Ale do čardaka bila. | 1017 |
| Dočeka ga Ana na vratima, | 1018 |
| jer je Ana ruho pokupila | 1019 |
| i svog brata mekane cekine, | 1020 |
| sve u sedlo Ana u bacila. | 1021 |
| Kada Ale pokupi cekine, | 1022 |
| diže Anu zase na gavrana, | 1023 |
| i povede svoju sestru Ajku; | 1024 |
| snjima pojde Mujo bajraktaru. | 1025 |
| Kad stigoše begu i razboju, | 1026 |
| kad Mustajbeg iskupijo vojsku. | 1027 |
| Sve šehite beže pokopao, | 1028 |
| ranjenike na sale podig’o, | 1029 |
| na dva konja i koplja četiri. | 1030 |
| Sav dobitak na hrpu savijo, | 1031 |
| svakom beže pravo podilijo: | 1032 |
| sve na zdrava dade pod jednaka, | 1033 |
| na ranjena po dva paja daje | 1034 |
| —jedan njemu, a drugi berberu, | 1035 |
| dase ima š čime iz ličiti— | 1036 |
| ko pogino, po pet zapadalo | 1037 |
| —nek’ mu dica na odžaku znadu | 1038 |
| zašto jim je babo poginuo. | 1039 |
| Svak je tudi dobro zadobijo, | 1040 |
| ponajbolje Crnica Alaga, | 1041 |
| jer je aga sestru izbavijo | 1042 |
| is lipom se Anom oženijo. | 1043 |
| U Alage gotovi svatovi. | 1044 |
| Sad pojdoše šemli i veselo, | 1045 |
| bajrakile i daulbazile, | 1046 |
| pucajući, pismu zamećući. | 1047 |
| Iziđoše na široku Liku | 1048 |
| do visokog brda Crničića, | 1049 |
| biloj kuli Crnice Alage. | 1050 |
| Tu Mustajbeg odjaha goluba. | 1051 |
| Nastaviše činiti veselje | 1052 |
| od dan do dan puni’ petn’est dana. | 1053 |
| Kum mu bide ajan Mustajbeže, | 1054 |
| svojim harčom pirmu opremijo. | 1055 |
| Dobaviše hodžu i kadiju; | 1056 |
| hodža lipu Anu poturčijo, | 1057 |
| a kadija nićah učinijo. | 1058 |
| Crnica se Anom oženijo. | 1059 |
| Kada pirmu i veselje prođe, | 1060 |
| svaki ode svojoj domovini. | 1061 |
| Neda aga Muji bajraktaru, | 1062 |
| ustavi ga aga kod sebeka. | 1063 |
| Nije prošla ni godina dana, | 1064 |
| aga muje kulu načinijo, | 1065 |
| iovako njemu govorijo: | 1066 |
| „Pobratime, Mujo bajraktaru, | 1067 |
| dosad bili virni pobratimi, | 1068 |
| o’sadćemo srcom prijatelji. | 1069 |
| Na poklon ti moja sestra Ajka, | 1070 |
| na poklon ti pola dostojanja.‟ | 1071 |
| Štoje rek’o Crnica Alaga, | 1072 |
| štoje rek’o, nije ni porek’o: | 1073 |
| sestru me je svoju poklonijo, | 1074 |
| pripis’omu pola očevine, | 1075 |
| oženijo Muju bajraktara. | 1076 |
| Dotad bili virni pobratimi, | 1077 |
| a od tada srcom prijatelji. | 1078 |
| Da rečemo, jeli ’vako bilo? | 1079 |
| Čuo jesam daje tako bilo. | 1080 |
| Kozna bolje, širokomu polje! | 1081 |