(Commentary: Failure Prerequisite to Success)
(Commentary: Men's Duties and Women's Victories)
| Kad zacvili šužanj u nevolji, | 1 |
| a u Zadru kod debelog mora, | 2 |
| u tavnici bana zadarskoga, | 3 |
| Bože mijo, ko bi šužanj bijo? | 4 |
| Lahko je šužnja pogoditi bilo. | 5 |
| Šužanj bijo od Bosne ponosne, | 6 |
| od Glasinca Zajim Alibeže. | 7 |
| Ako cvili, jes’ mu za nevolju; | 8 |
| ako plače, jes’ mu za potribu, | 9 |
| jer banovo g’ožđe doteščalo, | 10 |
| a tavnica kuća neobična. | 11 |
| Pa je beže jutrom uranijo, | 12 |
| pa je beže sijo kod mazgala, | 13 |
| a žarko mu rodilo se sunce, | 14 |
| sav je Zadar ono obasjalo. | 15 |
| Alibeg se suncom prigovara: | 16 |
| „Žarko sunce, jesi l’ ogrijalo, | 17 |
| a i moju na Glasincu kulu, | 18 |
| i kroz pendžer jesi l’ ogrijalo | 19 |
| moju staru u budžaku majku, | 20 |
| a i moju Hercegovku ljubu, | 21 |
| sestru Zlatu bega Ljubovića? | 22 |
| Al’ se moja kuća raskućila, | 23 |
| majka moja svijet prominula, | 24 |
| moja ljuba rodu okrenula?‟ | 25 |
| Misli beže da niko ne čuje, | 26 |
| al’ to čuje od Zadara bane. | 27 |
| Kad je čuo šužnja nevoljnika, | 28 |
| namah je bane na noge ustao, | 29 |
| a na pleća kabanicu baci, | 30 |
| u postule noge ugodijo, | 31 |
| od tavnice ključe ujagmijo. | 32 |
| Dođe bane do tavnički’ vrata. | 33 |
| On na kilit ključe navalijo, | 34 |
| od tavnice vrata otvorijo. | 35 |
| Uđe bane u tavnicu kletu. | 36 |
| Alibegu dobro jutro viknu. | 37 |
| Nit’ se beže miče ni promiče, | 38 |
| ama mu je jutro otprimijo. | 39 |
| Njemu bane ’vako govorijo: | 40 |
| „Ljuta zmijo Zajim Alibeže, | 41 |
| zar ti nije muka dodijala, | 42 |
| a nije ti gvožđe dotužilo? | 43 |
| Što mi jutro otprimijo nisi? | 44 |
| A što minet učinijo nisi, | 45 |
| ispred mene na noge ustati?‟ | 46 |
| Onda je beže okrenuo glavu: | 47 |
| „Gospodine od Zadara bane, | 48 |
| ja sam tebi jutro otprimijo, | 49 |
| dužan ti ga jesam otprimiti. | 50 |
| Ako ti minet učinijo nisam, | 51 |
| ispred tebe na noge ustao, | 52 |
| meni turska vjera ne donaša | 53 |
| ispred tebe na noge ustati, | 54 |
| jer ti, bane, za Boga ne znadeš. | 55 |
| A da, bane, ti za Boga znadeš, | 56 |
| šala nije ni sedam nedilja, | 57 |
| jä kamoli sedam godin’ dana, | 58 |
| kako si me, bane, ufatijo, | 59 |
| pa si na me gvožđe navalijo, | 60 |
| metnu mene u nevolju kletu. | 61 |
| Nit’ me ciniš, nit’ o’sicaš glave. | 62 |
| Da sam tebe živa ufatijo, | 63 |
| sveo te, bane, do Glasinca svoga, | 64 |
| prostro bi’ ti mehko i široko, | 65 |
| premak’o ti pića izobila | 66 |
| i debelog mesa ja’njetine. | 67 |
| Drž’o bi’ te za sedam nedilja, | 68 |
| u osmoj te, bane, ucinijo, | 69 |
| jä l’ bi’ tvoju o’sikao glavu. | 70 |
| Nit’ me ciniš nit’ o’sicaš glave.‟ | 71 |
| A kad bane razumijo riči: | 72 |
| „Ljuta zmijo Zajim Alibeže, | 73 |
| moreš ono upamtiti vrime | 74 |
| kad u mene podraste divojka, | 75 |
| a Ružica na odžaku mome? | 76 |
| Ti si, zmijo, za nju opazijo. | 77 |
| Ti si meni knjigu napravijo: | 78 |
| ‚Eto ti knjige, od Zadara bane! | 79 |
| Čuo jesam, pa mi narod kaže, | 80 |
| da ti Ružu imaš pre odžaku. | 81 |
| Dobro viđaj šta ti knjiga kaže! | 82 |
| Spremaj, bane, lagahne kočije, | 83 |
| u kočije meći Ružu divojku, | 84 |
| pa je šalji do Glasinca moga. | 85 |
| Ako mi Ruže ne daš sa odžaka, | 86 |
| hodi mi, bane, na mejdan iziđi. | 87 |
| Ako mi ne smiš na mejdan izići, | 88 |
| a ti meni mejdandžiju traži! | 89 |
| Ako mi ne smiš izići na mejdan, | 90 |
| a ne moreš mejdandžije naći, | 91 |
| a ne daš mi Ruže sa odžaka, | 92 |
| nadaj mi se Zadru kamenome!‛ | 93 |
| A ti beže, zmijo is kamena, | 94 |
| a ti ne šće, beže, mirovati | 95 |
| od ’arluka i junaštva svoga. | 96 |
| Ti si, beže, đogu poklopijo, | 97 |
| pa si mi siš’o Zadru ledenome, | 98 |
| na prvu mi stražu udarijo. | 99 |
| Prvu si mi stražu provalijo, | 100 |
| vrlo moga nagrdi soldata. | 101 |
| Na drugu si stražu udarijo, | 102 |
| i drugu si stražu provalijo. | 103 |
| Treća te je živa ufatila. | 104 |
| Ja sam na te gvožde navalijo, | 105 |
| u tavnicu kletu zatvorijo. | 106 |
| Mislijo te uciniti nisam. | 107 |
| Kad se ciniš, ja ću te ucinit. | 108 |
| Ho’š li mi, beže, dati dugovanje?‟ | 109 |
| „Hoću, bane, k’o za svoju glavu! | 110 |
| Što je, bane, tvoga dugovanja?‟ | 111 |
| „Ljuta zmijo, Zajim Alibeže, | 112 |
| ho’š mi dati stotinu dukata?‟ | 113 |
| „Hoću, bane, k’o za svoju glavu! | 114 |
| Je l’ ti u tom leglo dugovanje?‟ | 115 |
| „Nije, beže, leglo dugovanje! | 116 |
| Ho’š mi dati Stamboliju dovu, | 117 |
| što ti ga je devlet poklonijo? | 118 |
| Ho’š mi dati stambolsko odilo? | 119 |
| I to ti je care poklonijo.‟ | 120 |
| „Hoću, bane, k’o za svoju glavu! | 121 |
| Je l’ ti u tom leglo dugovanje?‟ | 122 |
| „Nije, beže, leglo dugovanje. | 123 |
| Ho’š mi dati tumbetaša zlatna, | 124 |
| tumbetaša Đurđevića sina? | 125 |
| Snijo si ga caru i Stambolu. | 126 |
| Ho’š mi dati ’ticu Laudovu, | 127 |
| što no si je, beže, ufatijo? | 128 |
| I nju si, beže, snijo do Stambola. | 129 |
| Za nju te je caro darovao.‟ | 130 |
| Kada beže razumijo riči, | 131 |
| okrenu glavu, banu govorijo: | 132 |
| „Ljuta zmijo od Zadara bane, | 133 |
| što ti ciniš Zajim Alibega, | 134 |
| to bi se moglo dati dugovanje, | 135 |
| ama ti ciniš cara u Stambolu! | 136 |
| Care ne da od sebe ucine, | 137 |
| vjere mi, bane, ni za čiju glavu. | 138 |
| Kader nisam dati dugovanja.‟ | 139 |
| Kad je bane razumijo riči: | 140 |
| „Alibeže, zmijo is kamena, | 141 |
| drugog tebi otkupljenja nema! | 142 |
| Ostaće ti kosti u nevolji.‟ | 143 |
| To on reče, pa se natrag vrati. | 144 |
| Alibeže od mazgala viče: | 145 |
| „Gospodine, od Zadara bane! | 146 |
| Dobro mi čuvaj Ruže na odžaku! | 147 |
| More doći zeman po zemanu, | 148 |
| meni bi Ruža mogla tribovati, | 149 |
| gospodine, poraz milovanja!‟ | 150 |
| A kad bane te razumi riči, | 151 |
| okrenu se, begu govorijo: | 152 |
| „Ljuta zmijo, Zajim Alibeže, | 153 |
| tebi, beže, otkupljenja nejma! | 154 |
| Za trideset i devet godina | 155 |
| grohnuće ti kosti na mišinu. | 156 |
| Ja ću tvoje kosti pokupiti, | 157 |
| u debelo baciću i’ more. | 158 |
| Nek’ i’ ribe taru o školjeve, | 159 |
| nek’ s’ od tebe sime ne zameće.‟ | 160 |
| To on reče, a pretvori vrata. | 161 |
| Ode bane u kamenu kulu, | 162 |
| osta beže u nevolji kletoj. | 163 |
| Beže misli što će i kako će: | 164 |
| „Kako bi’ majci knjigu opravijo, | 165 |
| kako bi’ njojzi haber učinijo, | 166 |
| kad ja nemam knjige nepisane?‟ | 167 |
| Pa se beže fata po džepovi, | 168 |
| nađe beže knjige nepisane | 169 |
| —nepisane, andžak pomrljana— | 170 |
| drž’o je beže poraz tak’og dana. | 171 |
| Lahko je bilo knjige nabaviti, | 172 |
| sad kalema ni mur’ćefa nejma. | 173 |
| Beže misli, na jedno smislijo. | 174 |
| Beže se zubom svati za mišicu, | 175 |
| a cr’ljene krvi ispuštijo. | 176 |
| Malim prstom sitnu knjigu piše: | 177 |
| „Davori moja u Glasincu majko! | 178 |
| Eto tebi knjige od meneka. | 179 |
| Dok ti, majko, moja knjiga dođe, | 180 |
| ne nadaj se Alibegu svome, | 181 |
| jer je mene bane ucinijo. | 182 |
| Pa što cini Alibega tvoga? | 183 |
| Pa on cini cara u Stambolu! | 184 |
| Ne da devlet od sebe ucine, | 185 |
| vira je, majko, nikakvome kralju, | 186 |
| jä kamoli zadarskome banu. | 187 |
| Već prodaji irad dostojanje, | 188 |
| pa se, majko, za života hrani. | 189 |
| Ne skitaj se po tuđi glavnjama. | 190 |
| Tuđin te hoće, majko, dohraniti.‟ | 191 |
| U drugom je kraju napravijo: | 192 |
| „Davori moja Hercegovko ljubo, | 193 |
| dok tebi moja knjiga dođe! | 194 |
| Eto tebi od prezida dore, | 195 |
| more tebi biti od nićaha. | 196 |
| Pa okreći kud je tebi drago, | 197 |
| a ne čekaj Alibega svoga. | 198 |
| Nikad nećeš mene dočekati, | 199 |
| što ban cini Alibega tvoga. | 200 |
| Pa okreći kud je tebi drago.‟ | 201 |
| Kad je beže knjigu napravijo, | 202 |
| lahko je knjigu napraviti bilo, | 203 |
| da je knjizi knjigonošu naći. | 204 |
| Pogleda beže sa mazgala kleta | 205 |
| ledenome Zadru po čaršiji. | 206 |
| Narod vrvi sa četiri strane, | 207 |
| a prohodi kraj nevolje klete. | 208 |
| Jedno vlašće beže ugledao, | 209 |
| ono nosi bremu na ramenu. | 210 |
| Alibeg ga sa mazgala viče: | 211 |
| „Mlado vlašče, tako zdravo bilo! | 212 |
| Premakni se meni i mazgalu, | 213 |
| mlado vlašče, da progovorimo.‟ | 214 |
| Premače se vlašče do mazgala: | 215 |
| „Tužan šužanj, beže Alibeže, | 216 |
| govori, beže, što ćeš govoriti.‟ | 217 |
| Alibeže poče govoriti: | 218 |
| „Kaži se pravo, tako bijo zdravo, | 219 |
| oklen jesi, ime kako ti je, | 220 |
| koga služiš u Zadru ledenu?‟ | 221 |
| „O Turčine, Zajim Alibeže, | 222 |
| oduvud jesam od Primorja ravna. | 223 |
| Ovo je glava Vojvodić Nikola, | 224 |
| a ja služim zadarskoga bana. | 225 |
| Ja sanosim vodu u gospodu.‟ | 226 |
| A kad beže razumijo riči: | 227 |
| „Vojvodiću sa Primorja ravna, | 228 |
| bi li mene za bratstvo primijo | 229 |
| u velikoj muci i nevolji, | 230 |
| da mi sneseš knjigu do Glasinca, | 231 |
| da je dadeš mojoj staroj majci? | 232 |
| Dobru ću ti dati poputninu.‟ | 233 |
| Kad Nikola te razumi riči: | 234 |
| „Fala Bogu i ovome danu, | 235 |
| kad ja ščeka’ novog pobratima, | 236 |
| pobratima Zajim Alibega. | 237 |
| Napravi, pobro, knjigu u tavnici, | 238 |
| dok sanesem vodu u gospodu.‟ | 239 |
| To on reče, kraj tavnice prođe. | 240 |
| Malo vrime, ni dugo ne bilo, | 241 |
| pomoli se Vojvodić Nikola, | 242 |
| tiho viče Zajim Alibega: | 243 |
| „Novi pobro, Zajim Alibeže, | 244 |
| otisni mi knjigu sa mazgala.‟ | 245 |
| Alibeže knjigu otisnuo. | 246 |
| Knjiga se vije, Nikola se krije. | 247 |
| Kad begovu knjigu ujagmijo, | 248 |
| Alibeže njemu govorijo: | 249 |
| „Pobratime Vojvodić Nikola, | 250 |
| nemoj mi, pobro, danas zamiriti | 251 |
| u velikoj muci i nevolji, | 252 |
| jer ja pare ni dinara nejmam. | 253 |
| Ama sam, pobro, u knjigu metnuo, | 254 |
| kad mi kuli u Glasinac siđeš, | 255 |
| moja će majka dati poputninu.‟ | 256 |
| „Novi pobro, Zajim Alibeže, | 257 |
| ja ne nosim knjige za cekine, | 258 |
| neg’ za hator novog pobratima.‟ | 259 |
| To mu reče, ode od tavnice. | 260 |
| Nikola je Zadar ostavijo, | 261 |
| pa on dođe do čardaka svoga, | 262 |
| do čardaka na Primorju ravnu. | 263 |
| Na se baci pišačko odilo, | 264 |
| a drven je čardak zatvorijo, | 265 |
| u ruke uze drenovu toljagu, | 266 |
| pa Nikola uz Primorje siđe. | 267 |
| Primorje priđe, na Grobnice siđe. | 268 |
| Grobnice priđe, na Mednice siđe. | 269 |
| Mednice priđe, pod planinu siđe. | 270 |
| Nikola teži vrhu na planinu. | 271 |
| Kad iziđe vrhu na planinu, | 272 |
| tu iziđe na carevu humku. | 273 |
| Kaursku je zemlju ostavijo, | 274 |
| a tursku je zemlju nagazijo. | 275 |
| Najpri siđe Hlivnu kamenome, | 276 |
| pa od Hlivna u Bosnu ponosnu, | 277 |
| pa on pita puta do Glasinca. | 278 |
| Bilo vrime kad Glasincu siđe, | 279 |
| biloj kuli Zajim Alibega, | 280 |
| jedno jutro kuli i avliji. | 281 |
| Pa on dođe do avlinski’ vrata. | 282 |
| Tiho kuca, grlom podvikuje: | 283 |
| „Je l’ ovo kula Zajim Alibega | 284 |
| i njegove ostarile majke?‟ | 285 |
| Koja fajda što Nikola viče | 286 |
| kad u kuli niđe nikog nejma. | 287 |
| Sama mu je ostarila majka, | 288 |
| kod nje snaha Alibegovica. | 289 |
| Kada viđa vlašče na avliji, | 290 |
| vidi mu se knjiga u šakama: | 291 |
| „Snaho moja, Hercegovko ljubo, | 292 |
| ko će, snaho, u avliju sići? | 293 |
| Ovde nam nejma kahvedžije Ibre. | 294 |
| Od delija sade nikog nejma, | 295 |
| niko nejma u avliju sići. | 296 |
| Vidi mu se knjiga u procipu. | 297 |
| Nije li knjiga našeg Alibega? | 298 |
| Hajde, snaho, u avliju siđi.‟ | 299 |
| A gospoja na noge klisila, | 300 |
| pa zagrnu peču i feredžu. | 301 |
| Ona je svoje lišce umotala, | 302 |
| a s čivije ćordu ujagmila. | 303 |
| Golu ćordu metnu pod feredžu, | 304 |
| a na noge nazula papuče, | 305 |
| pa okrenu odaji na vrata. | 306 |
| Gospoja mlada u avliju siđe: | 307 |
| „Govori, vlašče, što ćeš govoriti!‟ | 308 |
| A Nikola tiho govorijo: | 309 |
| „Je l’ to kula Zajim Alibega | 310 |
| i njegove na Glasincu majke?‟ | 311 |
| „A jes’, vlašče, kad me pitaš za to.‟ | 312 |
| „Evo knjige vašeg Alibega.‟ | 313 |
| „Baci je, dragi, u halvat avliju!‟ | 314 |
| A Nikola knjigu otisnuo, | 315 |
| išće izum da se natrag vrati. | 316 |
| „Čekaj, vlašče, pred avli’ski vrati | 317 |
| dok sanesem tebi poputninu!‟ | 318 |
| „Fala vam, gospo, na vašemu daru! | 319 |
| Ne nosim knjige za mehke cekine, | 320 |
| neg’ za hator novog pobratima, | 321 |
| pobratima Zajim Alibega.‟ | 322 |
| „Čekaj, vlašče, izuna ti nejma!‟ | 323 |
| Pa se gospa u kulu povrati. | 324 |
| Malo vrime pa se natrag vrati, | 325 |
| a Nikoli poputninu daje. | 326 |
| Nikola se natrag povratijo. | 327 |
| Nek’ on ide kud je njemu drago. | 328 |
| Ode gospa u kamenu kulu. | 329 |
| Kad uniđe majki u odaju, | 330 |
| sjede ona kod topla pendžera. | 331 |
| Kod nje sjedi svekrvica majka. | 332 |
| A gospoja knjigu razavila. | 333 |
| Knjigu gleda, suzama proliva. | 334 |
| Njojzi majka pođe govoriti: | 335 |
| „Snaho moja, Alibegovice, | 336 |
| kakva je, snaho, knjiga dogazila?‟ | 337 |
| Onda joj gospa poce govoriti: | 338 |
| „Majko moja Alibega moga, | 339 |
| ovo je knjiga našeg Alibega, | 340 |
| iz nevolje bana zadarskoga. | 341 |
| Evo beže knjigu opravijo, | 342 |
| pa je bane bega ucinijo. | 343 |
| Pa što cini Zajim Alibega? | 344 |
| Ama cini cara u Stambolu! | 345 |
| Devlet ne da od sebe ucine, | 346 |
| vire mi, majko, ni za čiju glavu. | 347 |
| Pa je beže u knjizi spravijo: | 348 |
| ‚Mila moja u Glasincu majko, | 349 |
| doklen tebi moja knjiga dođe, | 350 |
| ti prodaji irad dostojanje, | 351 |
| pa se, majko, za života hrani, | 352 |
| ne nadaj se Alibegu sinu, | 353 |
| nikad bega dočekati nećeš.‛ | 354 |
| A u drugom kraju napravijo: | 355 |
| ‚Davori moja Hercegovko ljubo, | 356 |
| rođena sestro bega Ljubovića! | 357 |
| Doklen tebi moja knjiga dođe, | 358 |
| eto tebi Stambolija dore | 359 |
| od prezida, moja virna ljubo, | 360 |
| pa ti more biti od nićaha. | 361 |
| Ti okreći kud je tebi drago, | 362 |
| ne nadaj se Alibegu svome. | 363 |
| Nikad bega dočekati nećeš.‛‟ | 364 |
| Kad to čula ostarila majka, | 365 |
| zakuka ona kā i kukavica, | 366 |
| a sve reda kā i lastavica: | 367 |
| „Teško majci koja sina nejma, | 368 |
| a i sestri koja brata nejma.‟ | 369 |
| Poredi joj Hercegovka ljuba, | 370 |
| cvile obi za njekog zemana. | 371 |
| Onda reče Alibegovica: | 372 |
| „Svekrvico, majko na odžaku, | 373 |
| bi li meni izum dopuštila | 374 |
| da ja radim šta je meni drago?‟ | 375 |
| „Radi, snaho, što je tebi drago.‟ | 376 |
| Ode gospe u svoju odaju, | 377 |
| pa gospoja da miruje neće. | 378 |
| U odaji sanduk otvorila, | 379 |
| iz sanduka poteže odilo. | 380 |
| Pa poteže od saje čakšire, | 381 |
| a od prave čohe venedičke. | 382 |
| Zlatne grane sa obidve strane, | 383 |
| —svitle joj se kovče pozlaćene; | 384 |
| zlatne kovče, od srme pločice, | 385 |
| kraj nji’ jesu rečme pozlaćene— | 386 |
| po kolini grane popadale. | 387 |
| Pa izvadi dvi islag đičerme. | 388 |
| Na jednoj toke, na drugoj ilike; | 389 |
| zlatne joj toke pale niz ilike. | 390 |
| Valjaju se od zlata jabuke. | 391 |
| Zlatna krila stala kraj ramena, | 392 |
| a dulja su krila od ramena, | 393 |
| a na tri su mista salomljena, | 394 |
| jer su zlatnom žicom previjena. | 395 |
| A poteže uvojnika pasa, | 396 |
| svilom struka od šes’n’est aršina. | 397 |
| A na pasu za trista tulija. | 398 |
| Na dva kraja dva pilića zlatna, | 399 |
| u njima su dragi kamenovi, | 400 |
| iz nji’ biju mlavi plamenovi. | 401 |
| Gospoja se utegnula š njime | 402 |
| od pripone pa do sise live. | 403 |
| Oko sebe poreda tulije, | 404 |
| a po sedam i’ stalo naporedo. | 405 |
| Sastavila dva pilica zlatna, | 406 |
| pa poteže male džehverdare | 407 |
| zlatni’ kapa, srmali kundaka | 408 |
| —sve su zlatnom pinjom obliveni. | 409 |
| Sebi gospa za pas i’ turila, | 410 |
| razmiče i’ palom okovanom | 411 |
| —sve joj kore srmom oblivene, | 412 |
| jesu joj kamze od suhoga zlata, | 413 |
| koja siče pod oklopom Nimca, | 414 |
| ne boji se pancirlije koše— | 415 |
| što presica pancir na junaku. | 416 |
| A pripasa četiri silaha, | 417 |
| sve kutije od žeženog zlata | 418 |
| —kutije zlatne, srmali poklopci, | 419 |
| iž nji’ biju igle pozlaćene. | 420 |
| Pa izvadi ćurak vidrovinu, | 421 |
| samur kratak taman po pojasu. | 422 |
| Zlatna je jaka do po zatijoka. | 423 |
| Sve po pleći od zlata pilići, | 424 |
| a po prsi od zlata čaprazi. | 425 |
| A na gajtan prifatijo ćordu | 426 |
| —sav joj balčak od suhoga zlata, | 427 |
| kore su joj od filjeva zuba, | 428 |
| a zlatnom su pinjom oblivene— | 429 |
| na gajtanu prifati je zlatnu. | 430 |
| Pa izvadi kalpak i čelenke. | 431 |
| U kalpaku dragi kamenovi, | 432 |
| a pokraj nji’ dvan’es’ čelenaka, | 433 |
| a trin’esta na stožeru zlatnu: | 434 |
| okriće se za žarahnim suncom, | 435 |
| a namiče dvan’es’ čelenaka, | 436 |
| one kažu koji vihar puše. | 437 |
| Pa poteže pošu Stamboliju | 438 |
| —sama je poša tri hiljade groša— | 439 |
| pa je žensku kosu podmotala, | 440 |
| a potfati careve čelenke. | 441 |
| Izvadi gospe svilenu kaputu | 442 |
| k’o u kakva paše ištuglije, | 443 |
| a nasula se mekahni’ cekina, | 444 |
| a u čizme gospa uskočila. | 445 |
| Okrenu gospa odaji na vrata. | 446 |
| Gospoja siđe u prezid kameni | 447 |
| do dorata Zajim Alibega. | 448 |
| Najpri ata timar učinila | 449 |
| mlakom vodom i bjelim sapunom. | 450 |
| Po timaru čaršaf udarila. | 451 |
| Kad joj čaršaf vodu pokupijo, | 452 |
| više konja dolaf otvorila. | 453 |
| Pa poteže rahta doratova, | 454 |
| na dorata sedlo povalila | 455 |
| više zlata neg’ drveta bilog. | 456 |
| Po njem baci abahiju zlatnu, | 457 |
| a po njojzi morsku risovinu, | 458 |
| risovina zlatom optračena, | 459 |
| a po risi morsku medvidinu. | 460 |
| U medvida nokti poglaćeni | 461 |
| stadoše joj na kuku doratu, | 462 |
| a iznad nji’ risa pozlaćena. | 463 |
| A risu je medvid natfatijo, | 464 |
| po medvidu zlatni misecovi, | 465 |
| po bokovi zvizde popadale. | 466 |
| Priteže gospe četiri kolana, | 467 |
| a prebaci male kuburnjake; | 468 |
| u njima su puške merdžankinje. | 469 |
| Sliva meće palaš pod kolane, | 470 |
| a iz desna perna buzdohana. | 471 |
| Zauzda ga rečmalijom uzdom; | 472 |
| rečma zlatna pade iza vrata. | 473 |
| Sinu njemu đulbe na prsama | 474 |
| baš k’o ćemer u kitli divojke. | 475 |
| A sinu mu peča nad očima; | 476 |
| ona se sjaje kroz perčin doratu | 477 |
| kano sunce kroz jelove grane. | 478 |
| A svitle joj se bakrač uzengije, | 479 |
| a sjaju se od zlata kalkani. | 480 |
| Ona konja za kajas uzela, | 481 |
| izvede ga iz kamene kule. | 482 |
| Istom gospa u avliju siđe, | 483 |
| a izvede Stamboliju doru, | 484 |
| a čuje se nalča od papuče. | 485 |
| Eto majke bega Alibega: | 486 |
| „Kuku snaho, Alibegovice! | 487 |
| Zar si, snaho, porobila kulu, | 488 |
| pa ti ode na Hercegovinu, | 489 |
| na Ljubovo bratu rođenome? | 490 |
| Zar ćeš begu obraz ocrniti, | 491 |
| a kamenu kulu ostaviti | 492 |
| za života gospodara svoga?‟ | 493 |
| Njojzi veli Alibegovica: | 494 |
| „Svekrvico, nerođena majko | 495 |
| —nerođena, kano i rođena!— | 496 |
| ja ti kule porobila nisam, | 497 |
| begu obraz ocrnila nisam, | 498 |
| a ja neću na Hercegovinu | 499 |
| bratu svome begu Ljuboviću, | 500 |
| neg’ ja odo’ tahtu i Stambolu. | 501 |
| Ja ću samim carom govoriti, | 502 |
| a za bega svoga providiti. | 503 |
| Ja ću svoju glavu usijati, | 504 |
| jä l’ debelo naseliti more. | 505 |
| Tako ti Boga i obadva svita, | 506 |
| nikom nemoj haber učiniti | 507 |
| da sam, majko, kulu ostavila!‟ | 508 |
| „Hajde, snaho, hajirli ti bilo! | 509 |
| Nikom haber učiniti neću, | 510 |
| tebe, šćeri, obznaniti neću.‟ | 511 |
| A gospoja u kalkane frci. | 512 |
| Reče ‚Jalah,‛ poside dorata, | 513 |
| pa okrenu zemlji po ćenaru. | 514 |
| Svu je Bosnu ona prigazila, | 515 |
| na Romaniju gospe nastupila. | 516 |
| Teži gospa tahtu i Stambolu. | 517 |
| Pita pute, u Stambol iziđe. | 518 |
| Lahko je pute napitati bilo, | 519 |
| kad je dosti mekahni’ cekina. | 520 |
| Kad izvali na stambolske džade, | 521 |
| tu obgrnu svilenu kaputu | 522 |
| k’o u kakva paše ištuglije. | 523 |
| Gospoja jaše niz stambolske džade; | 524 |
| ona pita za medresu lipu, | 525 |
| za medresu sultan Sulejmana. | 526 |
| Đe će gospu mira namiriti? | 527 |
| Do novoga hana Omerova. | 528 |
| Gospe hanu Omerovu dođe, | 529 |
| pa pred hanom ustavi dorata, | 530 |
| a ispade Omere handžija. | 531 |
| Gospe njemu selam turski viknu, | 532 |
| a Omer joj selam otprimijo. | 533 |
| „Emšerija, čem si mušterija? | 534 |
| Bujrum, dragi, na konak menika!‟ | 535 |
| „Fala, brate, Omere handžija! | 536 |
| Ja konaka učiniti neću, | 537 |
| dok ne vidim konak u dorata.‟ | 538 |
| Kad to čuo Omere handžija, | 539 |
| šteknuše mu na kilitu ključi; | 540 |
| on otvori prezid od kamena. | 541 |
| „Serhatlijo na konju doratu, | 542 |
| eno konak viđaj u dorata!‟ | 543 |
| Kad gospoja oko nabacila, | 544 |
| ona jasle viđe u prezidu. | 545 |
| Na troje su one pregrađene: | 546 |
| u jedni’ je trava ditelina, | 547 |
| u drugi’ je ječma ogruhana, | 548 |
| a u treći’ ledena bunara | 549 |
| —nek’ on bira što je njemu drago. | 550 |
| Gospoja onda odjaha dorata, | 551 |
| a priveza ga Omere handžija. | 552 |
| Okrenu gospe hanu u odaju. | 553 |
| Kad uniđe, sjede kod pendžera. | 554 |
| Gospoju dvori Omere handžija: | 555 |
| „Serhatlija u konaku mome, | 556 |
| kakav hoćeš ’izmet od meneka? | 557 |
| Ali hoćeš vino i rakiju, | 558 |
| al’ ćeš drugi hizmet od meneka?‟ | 559 |
| „Omere, brate u bijelu hanu, | 560 |
| ja ne pijem pića ni rakije. | 561 |
| Ponesi meni kahvu zameditu.‟ | 562 |
| Omer joj je kahvu napravijo, | 563 |
| pa je dvori, a njojzi govori: | 564 |
| „Serhatlijo u konaku mome, | 565 |
| al’ si jerlija, ali šeherlija? | 566 |
| Na te, dragi, sade gledajući, | 567 |
| kan’ da nisi od našeg Stambola.‟ | 568 |
| A gospoja tiho odgovara: | 569 |
| „Dragi brate, k’o od moje majke, | 570 |
| jerlija nisam, šeherlija nisam, | 571 |
| već ja jesam od Bosne ponosne, | 572 |
| od Travnika Osman paša glava.‟ | 573 |
| Kad sačuo Omere handžija: | 574 |
| „Osman paša od Bosne ponosne, | 575 |
| da vam zuhur nema u Krajini, | 576 |
| kad si poš’o tahtu i Stambolu?‟ | 577 |
| „Omere brate, k’o od moje majke, | 578 |
| ne pitaj me ti za moje hale, | 579 |
| ti za moje hale ni ahvale, | 580 |
| osim mi pravo po istini kaži, | 581 |
| đ’ ’e medresa sultan Sulejmana? | 582 |
| Tudi imam Bogom pobratima, | 583 |
| jä iz Bosne iz kamene Krupe, | 584 |
| po imenu beže Mehmedbeže, | 585 |
| po plemenu beže Badujeviću. | 586 |
| Neđe je beže u medresi ’vamo, | 587 |
| u medresi sultan Sulejmana. | 588 |
| Kako bi me sastavijo š njime, | 589 |
| jer mi triba govoriti š njime.‟ | 590 |
| Kad je čuo Omere handžija: | 591 |
| „Čekaj, paša, hanu po tenhanu.‟ | 592 |
| To on reče, na vrata okrenu. | 593 |
| Omer ide do medrese lipe. | 594 |
| Jä kad Omer do medrese siđe, | 595 |
| od medrese kad otvoriti’ vrata, | 596 |
| a medresa puna medreslija, | 597 |
| među njima Talib efendija. | 598 |
| Omer njima salam naviknuo, | 599 |
| efendiji ruku poljubijo. | 600 |
| Ispravi se, podvivš’ stade ruke. | 601 |
| U njega gleda Talib efendija: | 602 |
| „Omere sine, od novoga hana, | 603 |
| šta ti je triba do meneka doći?‟ | 604 |
| „Efendija, u ruku te ljubim! | 605 |
| Eno imam jednog musafira, | 606 |
| a od Bosne Osman paša glava, | 607 |
| pa on traži Mehmed efendiju, | 608 |
| po plemenu bega Badujevića. | 609 |
| Triba mu nješto govoriti š njime.‟ | 610 |
| Kad je čuo Talib efendija, | 611 |
| kod kolina je beže Badujevića. | 612 |
| On sad veli begu Badujeviću: | 613 |
| „Hajde, beže, hanu Omerovu!‟ | 614 |
| A taj beže na noge skočijo, | 615 |
| prid njim ide Omere handžija. | 616 |
| Kad unišli hanu u odaju, | 617 |
| Salam dade, a u hanu stade, | 618 |
| Osman paši poče govoriti: | 619 |
| „Osman paša od Bosne ponosne, | 620 |
| da zuhura nejma od dušmana, | 621 |
| kad si poš’o tahtu i devletu?‟ | 622 |
| Gospoja njemu tiho odgovara: | 623 |
| „Brate dragi, Mehmed efendija, | 624 |
| ne pitaj me ti za moje hale, | 625 |
| ti za moje hale ni ahvale, | 626 |
| već mi pravo po istini kaži: | 627 |
| đe je divan našega devleta, | 628 |
| kako bi’ mog’o u divan unići? | 629 |
| Meni triba carom govoriti.‟ | 630 |
| A kad čuo beže Badujeviću: | 631 |
| „Čekaj, paša, hanu po tenhanu.‟ | 632 |
| To on reče, pa se natrag vrati. | 633 |
| Malo je vrime, za dugo ne bilo, | 634 |
| a od hana poletiše vrata, | 635 |
| kad uniđe Talib efendija, | 636 |
| i už njega beže Badujeviću. | 637 |
| Potegoše knjige nepisane; | 638 |
| oni mahzar na kolinu pišu, | 639 |
| izum toga Osman paše glave, | 640 |
| kako se moli da pred devleta uđe. | 641 |
| „Čekaj, paša, hanu po tenhanu.‟ | 642 |
| Pa se oba natrag povratiše. | 643 |
| Oni će njega caru obznaniti. | 644 |
| Gospoja čeka hanu po tenhanu | 645 |
| od tog dana za njekog zemana. | 646 |
| Kad je jedno jutro osvanulo, | 647 |
| a gospoja rano podranila, | 648 |
| pa je hanu sila pod pendžeru, | 649 |
| a prati ona suze niz obraze, | 650 |
| a spominje Zajim Alibega: | 651 |
| „Alibeže, mijo gospodare, | 652 |
| da sad moreš stati pogledati, | 653 |
| đe sam u hanu pala po tenhanu. | 654 |
| Ikad li se, beže, sastanuti | 655 |
| na Glasincu u jataku svome?‟ | 656 |
| A od hana poletiše vrata, | 657 |
| a upade Mehmed efendija: | 658 |
| „Ustaj, paša, hajde pred devleta! | 659 |
| Mi smo tebe caru obznanili. | 660 |
| Tebe devlet u divan poziva.‟ | 661 |
| A gospoja na noge klisila, | 662 |
| pa okrenu do divana carskog; | 663 |
| pred njom ide beže Badujeviću. | 664 |
| Kad je bilo pred divanom carskim | 665 |
| —pred divanom, pred odajski vrati— | 666 |
| dočeka je Talib efendija, | 667 |
| a svituje Osman pašu carskog: | 668 |
| „Osman paša od Bosne prelipe, | 669 |
| ja ću najpri u divan unići; | 670 |
| ja sam tebe caru obznanijo. | 671 |
| Ti ćeš za mlom u divan unići. | 672 |
| Ne šali se, Osman paša glava! | 673 |
| Dobar je divan našega devleta. | 674 |
| Njega dvore paše i veziri. | 675 |
| Kod njeg’ stoje dva mrka dželata | 676 |
| crna oka, zasukana brka. | 677 |
| Svaki drži golotrbu cordu, | 678 |
| svaki gleda po divanu carskom, | 679 |
| a koga će ćordom ošinuti. | 680 |
| Ne šali se, Osman paša glava! | 681 |
| Lahko je tudi rudbu izvaditi, | 682 |
| a lakše je izgubiti glavu.‟ | 683 |
| To on reče, u divan okrenu. | 684 |
| Za njim uđe Osman pasa glava. | 685 |
| Gospoja je soja junačkoga, | 686 |
| dobro znade pred devleta ući. | 687 |
| Povila se po svilenom pasu, | 688 |
| pod devletom poljubi serdžadu, | 689 |
| ispravi se, podvivš’ stade ruke. | 690 |
| Care njojzi poče govoriti: | 691 |
| „Lalo moja, Osman paša glava, | 692 |
| što ti je triba do meneka doći? | 693 |
| De govori ti šta ćeš govoriti.‟ | 694 |
| Kad gospoja razumila riči, | 695 |
| opet se je u pasu povila, | 696 |
| opet pod njim poljubi serdžadu, | 697 |
| ispravi se, poče govoriti: | 698 |
| „Aman, care, ogrijano sunce! | 699 |
| Strahota je u te i gledati, | 700 |
| jä kamoli s tobom govoriti! | 701 |
| A ja moram, jer biti ne more. | 702 |
| Ovo nije Osman paša glava. | 703 |
| Sestra je Zlate bega Ljubovića, | 704 |
| a virna ljuba Zajim Alibega. | 705 |
| Imala sam Zajim Alibega, | 706 |
| pa mi je beže dopao nevolje | 707 |
| i tavnice zadarskoga bana, | 708 |
| evo dana sedam godin’ dana, | 709 |
| pa mi ga je ucinijo bane. | 710 |
| Što on cini Alibega moga, | 711 |
| ama tebe u Stambolu cini!‟ | 712 |
| To ona reče, knjigu izvadila | 713 |
| što je beže u Zadru pravijo, | 714 |
| pa je caru smetnu na divanu. | 715 |
| Sultan care kad knjigu razgleda, | 716 |
| diže glavu, poče govoriti: | 717 |
| „Davori bane, zmijo iz kamena! | 718 |
| Ne dam, bane, nikome ucine. | 719 |
| Ako moja bide živa glava, | 720 |
| ja ću bega natrag povratiti!‟ | 721 |
| Po divanu očima pogleda. | 722 |
| Jedan paša na noge klisijo, | 723 |
| stade paša na divanu carskom. | 724 |
| Care njemu tiho govorijo: | 725 |
| „Lalo moja, Osman paša glavo! | 726 |
| Hajde, diži muhafezu vojsku, | 727 |
| muhafeze za dvan’es’ hiljada, | 728 |
| a pored nji’ dvan’es’ lubarada, | 729 |
| pa okreći na Bosnu ponosnu, | 730 |
| niz svu Bosnu na široku Liku. | 731 |
| Pa ćeš selam Mustajbegu mome. | 732 |
| Od njega gledam Zajim Alibega. | 733 |
| Od tebe gledam glavu osičenu: | 734 |
| jä mrtvu glavu zadarskoga bana, | 735 |
| jä ga živa svesti do Stambola, | 736 |
| jä će tvoja ići za njegovu.‟ | 737 |
| A gospoji poče govoriti: | 738 |
| „Ćeri Zlate, k’o od srca moga! | 739 |
| Haj’, ti, ćeri, do Glasinca svoga, | 740 |
| ja ću bega potražiti tvoga.‟ | 741 |
| Dade joj dara hiljadu dukata. | 742 |
| Onda se gospa od divana vrati, | 743 |
| a ode paša podizati vojsku. | 744 |
| Gospa ode hanu Omerovu. | 745 |
| Kada siđe hanu Omerovu, | 746 |
| pa handžiji ona potplatila, | 747 |
| pa dorata uzjahao svoga, | 748 |
| pa okrenu uz stambolske džade. | 749 |
| Okrenu gospa na Bosnu ponosnu. | 750 |
| Sve dan po dan, u Bosnu iziđe, | 751 |
| jedan danak na Glasinac siđe. | 752 |
| Gospa jaše, misli na doratu: | 753 |
| „Rabum dragi, na svemu Ti fala! | 754 |
| Kako ja znado’ do Stambola sići, | 755 |
| pa ja samim carom govoriti, | 756 |
| bolje znadem od Zadara bana. | 757 |
| Ni mene moja ne rodila majka, | 758 |
| već kobila koja konja moga, | 759 |
| ko sad hoće kuli i Glasincu.‟ | 760 |
| Na kajasu zasuka dorata, | 761 |
| pa okrenu niz Glasinac ravni, | 762 |
| a okrenu niz Bosnu ponosnu. | 763 |
| Gospe teži na Cetinu ravnu, | 764 |
| na Cetinu niže Snigutine, | 765 |
| biloj kuli gazi Mahmutage. | 766 |
| Jedan se vakat gospe pomolila, | 767 |
| uz Cetinsko ata nagodila. | 768 |
| Gospe misli, jaše na doratu, | 769 |
| gospoja misli da niko ne vidi, | 770 |
| al’ je viđa gazi Mahmutaga | 771 |
| iz ahara sa pendžera svoga. | 772 |
| Dvori njega softa Husejine, | 773 |
| jer on babi podvivš’ stoji ruke. | 774 |
| A kad aga viđa sa pendžera, | 775 |
| kad on gospu viđa i dorata, | 776 |
| kako jaše uz Cetinsko ravno | 777 |
| —dobar dorat naru pokaziva, | 778 |
| a gospoja dobar binjadžija— | 779 |
| vid’ de age, od srca uzdihnu, | 780 |
| grohnuše mu suza niz obraze. | 781 |
| Softa Huse babi govorijo: | 782 |
| „Što je, babo, u ruku te ljubim, | 783 |
| što ti roniš suze niz obraze? | 784 |
| Sve ti suze niz bradu poliću | 785 |
| kā i biser niz bijelu svilu. | 786 |
| Šta ti se je, babo, ražalilo? | 787 |
| Al’ si, babo, vadu ugledao, | 788 |
| pa ti misliš da ćeš umirati?‟ | 789 |
| Njemu veli gazi Mahmutaga: | 790 |
| „Sinko Huso, moje dite drago, | 791 |
| svoje vade ugledao nisam, | 792 |
| neg’ ja žalim što sam ostarijo. | 793 |
| Dobri’ sam se ata najahao, | 794 |
| a dobre se čohe jesam nader’o. | 795 |
| Viđaj, sinko, onog konjanika, | 796 |
| kako jaše uz Cetinsko ravno. | 797 |
| Dok mi je bila u jakosti ruka | 798 |
| ’nak’a je nara u meneka bila! | 799 |
| Ispani, sine, avliji do vrata, | 800 |
| onaj će našoj kuli od kamena, | 801 |
| more biti kakav jabandžija. | 802 |
| Doista ne znam ko je i oklen je, | 803 |
| već ispani dočekati radi.‟ | 804 |
| Ispade Huso avliji do vrata, | 805 |
| a gospoja dotira dorata. | 806 |
| Salam dade, ustavi dorata, | 807 |
| pa mu veli gospa sa dorata: | 808 |
| „Je l’ se aga doma pregodijo?‟ | 809 |
| Softa njojzi tiho odgovara: | 810 |
| „Eno babe, sjedi u aharu.‟ | 811 |
| Onda gospe odjaha dorata. | 812 |
| Softa Huso ata privezao, | 813 |
| a gospoja u ahar okrenu. | 814 |
| Kad gospoja vrata otvorila, | 815 |
| toga agu u aharu nađe. | 816 |
| Salam dade, u aharu stade, | 817 |
| ta je aga salam otprimijo. | 818 |
| Salam primi, a na noge klisi, | 819 |
| na stojeći hožgeldiju daje. | 820 |
| Kad rekoše da su zdravo bili, | 821 |
| pa sjedoše kraj topla pendžera, | 822 |
| softa Huse kahvu napravijo. | 823 |
| Već je žarko otpočelo sunce. | 824 |
| Oni sjede, eglen odvaljuju. | 825 |
| Diže glavu gazi Mahmutaga: | 826 |
| „Serhatlijo u aharu mome! | 827 |
| Nemoj meni noćas zamiriti | 828 |
| što te pitam ko si, odaklen si. | 829 |
| Oklen jesi, ime kako ti je, | 830 |
| od kojega carevoga grada?‟ | 831 |
| Kad gospoja te razumi riči: | 832 |
| „Davori aga, gazi Mahmutaga! | 833 |
| Ovo je Zlate bega Ljubovića, | 834 |
| virna ljuba Zajim Alibega.‟ | 835 |
| Kada aga te razumi riči: | 836 |
| „Ćeri Zlate, k’o od srca moga! | 837 |
| Da ti nisi kulu porobila, | 838 |
| Alibegu obraz ocrnila, | 839 |
| pa pobigla zemlji po ćenaru?‟ | 840 |
| Kad gospoja te razumi riči: | 841 |
| „Nisam, aga, vjeru ti zadajem!‟ | 842 |
| Pa sve agi po istini kaže | 843 |
| kako je beže u Zadru ledenom, | 844 |
| kako je bane bega ucinijo, | 845 |
| a što cini Zajim Alibega, | 846 |
| ama cara u Stambolu cini. | 847 |
| Sve ona kaže agi Mahmutagi | 848 |
| kako je sišla tahtu i Stambolu, | 849 |
| kako je samim carom govorila. | 850 |
| „Bolje znadem banom govoriti, | 851 |
| jä za bega providiti svoga, | 852 |
| jä li svoju glavu usijati.‟ | 853 |
| Vidi age gazi Mahmutage: | 854 |
| „Ćeri Zlate, k’o od srca moga, | 855 |
| a ti nećeš Zadru ledenome, | 856 |
| jer ti tamo ne znaš četovati. | 857 |
| Bože ne daj da Vlasi ufate, | 858 |
| da to devlet čuje u Stambolu. | 859 |
| Mog’o bi nam ’vako govoriti, | 860 |
| da u Bosni već Turaka nejma.‟ | 861 |
| Kad gospoja te razumi riči: | 862 |
| „Vire mi, aga, od tog fajde nema! | 863 |
| Da me strašiš, ustrašit me nećeš, | 864 |
| da me vraćaš, vratiti me nećeš.‟ | 865 |
| „Ćeri moja, k’o od srca moga, | 866 |
| ovdi mi nejma Tatarice sina. | 867 |
| O’šo je Tatar u ravne Kotare | 868 |
| da obiđe tetke i ujake. | 869 |
| Daj’dža mu se tamo pregodijo, | 870 |
| dajidža mu Galešić Gavrane. | 871 |
| Dok se Tatar sa Kotara vrati, | 872 |
| ja Tatara sigurati sina, | 873 |
| pa će te svesti Zadru ledenome.‟ | 874 |
| „Vjere mi, aga, od tog fajde nejma! | 875 |
| Tatar sa mlom četovati neće. | 876 |
| Ja se jesam vjeri obaklela | 877 |
| trećega druga da do Zadra neću | 878 |
| osim Boga i dorata svoga. | 879 |
| Molim tebe kā i roditelja, | 880 |
| daj de meni kaursko odilo | 881 |
| u kom mogu tamo pohoditi. | 882 |
| Ako mi ne daš kaurskog odila, | 883 |
| evo ti je vjera od meneka, | 884 |
| da ja odo’ u turskom odilu.‟ | 885 |
| A kad aga te razumi riči, | 886 |
| eto age na noge klisijo, | 887 |
| u odaji sanduk otvorijo, | 888 |
| pa on vadi kaursko odilo. | 889 |
| Izvadi joj mrke benevsike, | 890 |
| jer su one kroja latinskoga. | 891 |
| Uze gospa, pa oblači na se. | 892 |
| Obukla je toke i ilike, | 893 |
| uteže se uvojnikom pasom. | 894 |
| Reda gospa pusat oko pasa, | 895 |
| a prefati od srme silahe, | 896 |
| a ogrnu buča zelenoga | 897 |
| što ga nema do kamena Beča. | 898 |
| Rudbe nema brez ćesarske ruke. | 899 |
| Zlatna mu šterma pala iza vrata, | 900 |
| nišani zlatni pali po mišicam. | 901 |
| Škrlju kapu nad oko turila, | 902 |
| a niz pleći sitne pletenice; | 903 |
| sve uvija od zlata krstove. | 904 |
| Na gajtanu prifatila ćordu, | 905 |
| a u crne čizme uskočila. | 906 |
| Mrka je čizma, nimačka ostruga. | 907 |
| Sve se smije gazi Mahmutaga: | 908 |
| „Ćeri Zlate, k’o od srca moga, | 909 |
| da te nisam, ćeri, sigurao, | 910 |
| ne bi’ te, ćeri, mog’o poznavati. | 911 |
| Niko tebe poznavati neće.‟ | 912 |
| Gospoja reče da će pohoditi. | 913 |
| Softa joj Huso konja napravijo, | 914 |
| a prati je gazi Mahmutaga. | 915 |
| Kad gospoja konja poklopila, | 916 |
| nju svituje gazi Mahmutaga: | 917 |
| „Ćeri Zlate, k’o od srca moga, | 918 |
| ovde, šćeri, na Prolog planinu, | 919 |
| Prolog priđi, pod goru izići, | 920 |
| pod Zrmanju visoku planinu. | 921 |
| Kada siđeš niz Zrmanj’ planinu, | 922 |
| do bunara Vrela zrmanjskoga, | 923 |
| nemoj ata pometat dorata; | 924 |
| on će tebe bilom Zadru sniti. | 925 |
| Dok je bijo Zajim Alibeže, | 926 |
| često je iš’o Zadru ledenome, | 927 |
| pa se dobar hajvan naučijo.‟ | 928 |
| To rekoše pa se rastadoše, | 929 |
| a gospoja otišće dorata. | 930 |
| Gospoja jaše, a pod Prolog siđe. | 931 |
| Ona teži pod goru Zrmanju. | 932 |
| Niz Zrmanju na Zrmanjsko siđe. | 933 |
| Kad se fati polja Zrmanjskoga, | 934 |
| ona dori besidila svome: | 935 |
| „Moj dorate, moje vitko krilo, | 936 |
| tako ti onog Boga istinoga | 937 |
| i onoga ječma bijeloga, | 938 |
| nemoj meni staze pometnuti. | 939 |
| Đe si bega sanosijo moga, | 940 |
| ondi me, doro, radi sanijeti.‟ | 941 |
| Dobri hajvan ne zna govoriti; | 942 |
| uhom striže, golo gvožđe grize. | 943 |
| Dorat skače, staze ne pometa. | 944 |
| Vakat bijo, bilom Zadru siđe. | 945 |
| A kad Zadru i bedenu dođe, | 946 |
| na kapiji četiri soldata | 947 |
| što čuvaju od Zadara vrata, | 948 |
| pod mušketom i pod jaretnjakom. | 949 |
| Gospoja njima ‚Bog pomozi‛ viknu, | 950 |
| soldati joj Boga otprimiše. | 951 |
| Onda zemlji mušket oboriše, | 952 |
| svoje kape oni ukidoše: | 953 |
| „Da si zdravo, vridan gospodine!‟ | 954 |
| „Službo, zdravo, milom Bogu fala!‟ | 955 |
| A gospoji oči utekoše, | 956 |
| a pogleda kraj bedena ljuta. | 957 |
| Jedno vlašče gospe ugledala, | 958 |
| gologlavo, a malo krvavo, | 959 |
| a proliva suze niz obraze. | 960 |
| Na livu se ruku podnimijo, | 961 |
| pa proklinje bana gospodina, | 962 |
| a spominje ličkog Mustajbega. | 963 |
| Kad on gospu viđe i dorata, | 964 |
| a na njojzi rudba ćesarova, | 965 |
| vlašče klisi, gospi poletijo. | 966 |
| Gospi se je vlašče poklonilo, | 967 |
| a u čizmu gospoju poljubilo: | 968 |
| „Da si zdravo, duko ćesarova!‟ | 969 |
| „Zdravo jesam, milom Bogu fala! | 970 |
| Pravo mi, vlašče, po istini kaži, | 971 |
| šta ti je krivo kod Zadra kamena, | 972 |
| šta proklinješ bana gospodina, | 973 |
| a spominješ ličkog Mustajbega?‟ | 974 |
| Njojzi vlašče tiho govorilo: | 975 |
| „Gospodine i gospodski sine, | 976 |
| ako pitaš ko sam, odaklen sam, | 977 |
| ovo je glava Vojvodić Nikola, | 978 |
| od Primorja niže Zadra bilog. | 979 |
| Služijo sam bana zadarskoga, | 980 |
| sanosijo vodu u gospodu. | 981 |
| A u bana podrasla divojka, | 982 |
| Ružica mu ćerka pre odžaku, | 983 |
| pa je bane Ružu poklonijo | 984 |
| na školjeve niže Zadra bilog, | 985 |
| poklonijo Petru kapetanu. | 986 |
| Njoj će skora i svatovi doći. | 987 |
| Pa je bane piće postavijo, | 988 |
| a Ružica kolo zametnula. | 989 |
| A ja momak, a oženit nisam, | 990 |
| pa ja željan jesam divojaka, | 991 |
| ja sam kolo ’ćeo poigrati. | 992 |
| Viknu na me od Zadara bane, | 993 |
| još on na me naputi soldate. | 994 |
| Njeko drvljom, a njeko kamenjom, | 995 |
| moja kapa tudi ostanula, | 996 |
| a jedva je na ramenu glava.‟ | 997 |
| Kad gospoja te razumi riči, | 998 |
| ona Nikoli tiho govorila: | 999 |
| „Šta bi sada, Vojvodić Nikola, | 1000 |
| jä šta misliš, kud ćeš okrenuti?‟ | 1001 |
| „Gospodine i gospo’ski sine, | 1002 |
| ja bi’ iš’o Beču kamenome, | 1003 |
| tužijo bi’ zadarskoga bana, | 1004 |
| a vezenom stolu cesarovu. | 1005 |
| Al’ evo muke i žalosti teške, | 1006 |
| kad ja para ni dinara nejmam, | 1007 |
| pa ja ne znam što ću ni kako ću. | 1008 |
| Po prilici sada gledajući, | 1009 |
| da ja moram na Tursku krajinu, | 1010 |
| a pod krilo ličkom Mustajbegu, | 1011 |
| od zuluma zadarskoga bana.‟ | 1012 |
| Kad gospoja te razumi riči, | 1013 |
| ona Nikoli ’vako govorila: | 1014 |
| „Vodi me kuli zadarskoga bana. | 1015 |
| Evo ti je vjera od meneka, | 1016 |
| ja ću ti krivdu na pravdu metnuti, | 1017 |
| ja ću zato banom govoriti.‟ | 1018 |
| Nikola hoće, teško dočekati, | 1019 |
| pred gospojom u Zadar okrenu, | 1020 |
| za njim gospe jaše na doratu. | 1021 |
| Nikola ide do banove kule. | 1022 |
| Kad Nikola u avliju uđe, | 1023 |
| za njim gospe ujahala doru. | 1024 |
| A pred kulom divno kolo igra. | 1025 |
| U kolu je Ruža Madžarica, | 1026 |
| a na tepi Zadranine bane. | 1027 |
| Ban je sijo, hladno pije piće. | 1028 |
| Kad on viđe Vojvodić Nikolu, | 1029 |
| gologlavo i malo krvavo, | 1030 |
| za njim gospu viđa na doratu, | 1031 |
| namah banu zlo na umi bilo. | 1032 |
| Bane klisi od tepe ledene, | 1033 |
| pa poleti gospi i doratu, | 1034 |
| a on njojzi svoju pruži ruku: | 1035 |
| „Da si zdravo, vridan gospodine!‟ | 1036 |
| Njemu gospoja viče sa dorata: | 1037 |
| „Tamo, bane, zmija te šinula | 1038 |
| pred Jurjevo na dana četiri, | 1039 |
| od koje se zmije ne pribolja, | 1040 |
| tako se sa mlom pomiriti nećeš!‟ | 1041 |
| A bane se natrag povratijo, | 1042 |
| punu čašu natočijo pića, | 1043 |
| pa nazdravi, a gospoji pruži. | 1044 |
| Gospoja njemu tiho govorila: | 1045 |
| „Nosi, bane, piće i rakiju, | 1046 |
| ja ne pijem pića ni rakije. | 1047 |
| Sa mlom se tako pomiriti nećeš! | 1048 |
| Tužiću te Beču i ćesaru. | 1049 |
| Kako sam poš’o od kamena Beča, | 1050 |
| đe sam doš’o, svađe pravo naš’o, | 1051 |
| a kod tebe krivo, gospodine! | 1052 |
| Ti izgoniš ’nake siromahe, | 1053 |
| a nagoniš na Tursku krajinu, | 1054 |
| a pod krilo ličkom Mustajbegu. | 1055 |
| Brže mi, bane, ’araluka nađi, | 1056 |
| đe se mogu rahat učiniti.‟ | 1057 |
| Kad je bane razumijo riči, | 1058 |
| poleti bane Ruži Madžarici: | 1059 |
| „A Ružice, moje jedinice! | 1060 |
| Hajde, siđi onom gospodinu | 1061 |
| —a svaki momak lakom na divojku— | 1062 |
| vodi njega u svoju odaju, | 1063 |
| nek’ se momak tu učini rahat. | 1064 |
| Radi mu dobar ’izmet učiniti, | 1065 |
| ne bi li meni gospo’stvo ostalo!‟ | 1066 |
| Hoće Ruža, jedva dočekala, | 1067 |
| pa gospoji dođe i doratu, | 1068 |
| a gospoja dorata odjaha, | 1069 |
| ufati ga Vojvodić Nikola. | 1070 |
| Nikola hoda, a dorata voda, | 1071 |
| ode Ruža u kamenu kulu, | 1072 |
| uvede gospoju u svoju odaju, | 1073 |
| na mehkan je minder posadila | 1074 |
| —nije od vune, ven od perutine. | 1075 |
| Zamače gospa do pušaka mali’, | 1076 |
| a dvori je Ruža Madžarica. | 1077 |
| Ona njojzi podvivš’ stoji ruke: | 1078 |
| „Gospodine duko cesarova, | 1079 |
| kakav hoćeš ’izmet od meneka? | 1080 |
| Ali ’oćeš piće i rakiju, | 1081 |
| al’ ćeš drugi hizmet od meneka?‟ | 1082 |
| „A lipa Ružo bana zadarskoga, | 1083 |
| ja ne pijem pića ni rakije. | 1084 |
| Meni ponesi kahvu zameditu, | 1085 |
| zameditu i vareničitu, | 1086 |
| kako je piju duke ćesarove.‟ | 1087 |
| A Ružica se natrag povratila, | 1088 |
| za njom gleda begova gospoja. | 1089 |
| Kad sagleda banovu divojku, | 1090 |
| kako je lipa Ruža Madžarica, | 1091 |
| nit’ golema ni vrlo malehna, | 1092 |
| tamam ona boja najlipšega. | 1093 |
| Bjelo joj telo, a prestalo odilo. | 1094 |
| Po njojzika šuška kunetina, | 1095 |
| a na njojzi svileni fistani, | 1096 |
| a na grlu četiri gerdana: | 1097 |
| prvi joj je od dragog kamenja, | 1098 |
| a drugi je od inđir korinja. | 1099 |
| Cr’ljen korin, a bijelo telo, | 1100 |
| preliva se po tavnoj divojci | 1101 |
| baš k’o krvca po jugovu snigu. | 1102 |
| Treći joj je od mehka cekina, | 1103 |
| pa se dragoj lomi oko vrata. | 1104 |
| Kada gleda, kanda munja siva; | 1105 |
| kad govori, kanda rosu truni. | 1106 |
| Kad gospoja Ružu sagledala, | 1107 |
| sama zbori, sama odgovara: | 1108 |
| „Alibeže, mijo gospodaru, | 1109 |
| sad ti, beže, zamiriti neću, | 1110 |
| što si za nju dopao nevolje!‟ | 1111 |
| Malo vrime, a dugo ne bilo, | 1112 |
| a upade Ruža u odaju. | 1113 |
| Nosi njojzi kahvu zameditu, | 1114 |
| zameditu i vareničitu, | 1115 |
| pa gospoji kahvu natočila. | 1116 |
| Sad gospoja njojzi govorila: | 1117 |
| „Lipa Ružo zadarskoga bana, | 1118 |
| hajde, kaži svome ćaći banu, | 1119 |
| nek’ se miri Vojvodić Nikolom, | 1120 |
| jer bi mog’o Zadar ostaviti, | 1121 |
| a otići na Tursku krajinu. | 1122 |
| Nek’ mu dade trides’ madžarija, | 1123 |
| i oko mu pasa puške ispraviti, | 1124 |
| i na glavu škrlju nataknuti.‟ | 1125 |
| Ode Ruža iz halvat odaje, | 1126 |
| a kad banu u odaju uđe, | 1127 |
| već ’e žarko otpočelo sunce. | 1128 |
| Onda bane Ruži govorijo: | 1129 |
| „O Ružice, moja jedinice, | 1130 |
| što ti se čini, Ružo, na pameti, | 1131 |
| hoće li se sa mlom pomiriti, | 1132 |
| ho’š mi moći sačuvat gospostvo?‟ | 1133 |
| Kad je bane razumijo riči, | 1134 |
| još mu je Ruža ’vako govorila: | 1135 |
| „Tebi je rekla duka cesarova | 1136 |
| da se miriš Vojvodić Nikolom, | 1137 |
| Nikoli dati trijes’ madžarija, | 1138 |
| oko mu pasa puške ispraviti, | 1139 |
| a na glavu škrlju nataknuti, | 1140 |
| jer bi mog’o Liku naseliti.‟ | 1141 |
| „Hoće se, Ružo, pomirit Nikolom. | 1142 |
| Haj’ ti, Ružo, u halvat odaju, | 1143 |
| hizmet čini duki cesarovoj, | 1144 |
| ne bi li ga sa mlom pomirila.‟ | 1145 |
| Ružica se na otrag povrati. | 1146 |
| Kad uniđe Ruža u odaju, | 1147 |
| hizmet čini gospi u odaji, | 1148 |
| a gospoja Ruži govorila: | 1149 |
| „Lipa Ružo zadarskoga bana, | 1150 |
| de mi pravo po istini kaži, | 1151 |
| kakvo je ovdi kod kule veselje | 1152 |
| —al’ je radost, al’ je žalost njeka?‟ | 1153 |
| „Nije žalost, golemo veselje. | 1154 |
| Vjere mi, ćaća mene poklonijo | 1155 |
| nisko doli na školjeve moru, | 1156 |
| za nemilog Petra kapetana. | 1157 |
| Pokloni me za stara Madžara.‟ | 1158 |
| A kad gospa razumila riči, | 1159 |
| onda Ruži poče govoriti: | 1160 |
| „Lipa Ruže zadarskoga bana, | 1161 |
| kad si mi ’vaki hizmet učinila, | 1162 |
| ja ću tebi volju napuniti. | 1163 |
| Kud bi tvoje srce najvolilo?‟ | 1164 |
| Kad je Ruža razumila riči: | 1165 |
| „Gospodine, duko cesarova, | 1166 |
| kad bi meni tvrde vjere bijo | 1167 |
| da ti mene ne bi privarijo, | 1168 |
| ja bi’ tebi pravo kazivala | 1169 |
| kud bi moje srce najvolilo.‟ | 1170 |
| „Neću, Ruže, vjeru ti zadajem!‟ | 1171 |
| „Gospodine i gospo’ski sine, | 1172 |
| a moje bi srce najvolilo | 1173 |
| za Turčina Zajim Alibega. | 1174 |
| Vjeru sam dala i tvrdo virovanje, | 1175 |
| evo puni’ sedam godinica. | 1176 |
| Sevep je mene dop’o nevolje, | 1177 |
| eno ga tavni u našoj nevolji.‟ | 1178 |
| Kad gospoja te razumi riči: | 1179 |
| „Hajde, kaži svome ćaći banu, | 1180 |
| nek’ izvodi šužnja iz nevolje | 1181 |
| pa sa njega gvožđe oboriti, | 1182 |
| metnuti njega u odaje dojnje, | 1183 |
| prostrti mu mehko i široko, | 1184 |
| premaknut mu pića izobila. | 1185 |
| Kad su cari sefer poštetili, | 1186 |
| a žestokog rata otvorili, | 1187 |
| na to rata potvrdili nisu | 1188 |
| ufatiti šužnja nevoljnika, | 1189 |
| metnuti ga u kamenje ljuto, | 1190 |
| držati ga po sedam godina, | 1191 |
| da ne vidi sunca ni miseca.‟ | 1192 |
| Povrati se Ruža iz odaje, | 1193 |
| nađe ona čuturicu pića, | 1194 |
| a ponese čašu od biljura. | 1195 |
| A kad banu u odaju pređe, | 1196 |
| ona njemu čašu natočila, | 1197 |
| nazdravila, pa mu je pružila: | 1198 |
| „E, mili ćaća, nemoj zamjeriti | 1199 |
| što sam se ’vako pićem zabavila.‟ | 1200 |
| Nazdravila, pa mu je pružila. | 1201 |
| Uze bane, pa je iskapijo: | 1202 |
| „Ružo moja, zamjeriti neću. | 1203 |
| Što se tebi čini na pameti, | 1204 |
| hoće li se sa mlom pomiriti?‟ | 1205 |
| „A mili ćaća, vridan gospodine, | 1206 |
| tahmin će se tobom pomiriti. | 1207 |
| Al’ je rek’o vridan gospodine | 1208 |
| da ti vadiš Zajim Alibega, | 1209 |
| jer on piše šužnje nevoljnike. | 1210 |
| A ja, ćaća, bega opkazala. | 1211 |
| Da ga metneš u odaje donje, | 1212 |
| a sa njega gvožđe oboriti, | 1213 |
| prostrti [mu] mehko i široko, | 1214 |
| premaknuti pića izobila; | 1215 |
| vodiće ga Beču i ćesaru.‟ | 1216 |
| Hoće bane, teško dočekati. | 1217 |
| Iz nevolje bega izvadijo, | 1218 |
| uvede ga u odaje dojne, | 1219 |
| sa njega je gvožđe oborijo. | 1220 |
| Baš mu prostro mehko i široko: | 1221 |
| premače mu pića izobilja | 1222 |
| i debelog mesa janjetine. | 1223 |
| Da viđamo begove gospoje, | 1224 |
| ope’ ona Ruži govorila: | 1225 |
| „Kad se tavna noćca ufatila, | 1226 |
| hajde, Ruže, do odaja dojni’, | 1227 |
| a povedi bega u odaju. | 1228 |
| Vodiću vas do humke careve, | 1229 |
| pa vi haj’te kud je vami drago, | 1230 |
| a ja banom govoriti znadem.‟ | 1231 |
| Hoće Ruža, teško dočekala. | 1232 |
| Malo vrime, do odaja siđe, | 1233 |
| pa povede Zajim Alibega, | 1234 |
| uvede ga gospi u odaju. | 1235 |
| Zgleda gospa Zajim Alibega: | 1236 |
| rusa mu kosa pala po očima, | 1237 |
| a na begu plisnivo odilo, | 1238 |
| a junačko potavnilo telo. | 1239 |
| Pred njega Ruža trmpez oborila. | 1240 |
| Ona begu rednje čaše liva. | 1241 |
| Beže pije, gleda na gospoju, | 1242 |
| a u srcu promislijo svome: | 1243 |
| „Bože dragi, na svemu Ti fala! | 1244 |
| Ono duka nije ćesarova, | 1245 |
| ven je ono njeko od Turaka. | 1246 |
| Al’ ga ne znam ko je, odaklen je.‟ | 1247 |
| Onda veli Ruža Madžarica: | 1248 |
| „Gospodine, vakat polaziti. | 1249 |
| Kratki danci, daleki konaci; | 1250 |
| ako je vjera da nevjere nejma, | 1251 |
| da ’š me izvest od Zadra kamena, | 1252 |
| a nami je vakta polaziti.‟ | 1253 |
| „Vjere mi, Ruže, od tog fajde nejma. | 1254 |
| Moram preći banu u odaju, | 1255 |
| preniti mu ćordu posiklicu, | 1256 |
| a preniti male džehverdare, | 1257 |
| nek’ se beže, more, sigurati.‟ | 1258 |
| Ne zna Ruža, žalosna joj majka, | 1259 |
| da će joj ćaća izgubiti glavu. | 1260 |
| Pa povede gospu iz odaje, | 1261 |
| dovede je do banovi’ vrata; | 1262 |
| pa se Ruža natrag povratila, | 1263 |
| a gospoja u odaju uđe. | 1264 |
| U odaji niđe nikog nejma, | 1265 |
| posli sama u krevetu bana, | 1266 |
| pa sve gospa gleda po odaji. | 1267 |
| Ugledala pusat i odilo. | 1268 |
| Gospoja jagmi, kupi po odaji, | 1269 |
| pa se fati sa čivije ćorde, | 1270 |
| ma je ćorda bega Alibega. | 1271 |
| Kad za balčak ćordu prefatila: | 1272 |
| „Davori ćordo Alibega moga! | 1273 |
| Bi li noćas mogla porizati? | 1274 |
| Odavno si krvi ižednila!‟ | 1275 |
| Sinu ćorda u desnici ruci, | 1276 |
| ona banu odvalila glavu, | 1277 |
| pa je ona krije pod dolamu | 1278 |
| da ne vidi Ruža Madžarica. | 1279 |
| Kad gospoja u odaju uđe | 1280 |
| đe je ost’o beže Alibeže, | 1281 |
| i ostala Ruža Madžarica, | 1282 |
| kad nijednog u odaji nejma, | 1283 |
| a gospoja nis kulu okrenu. | 1284 |
| Kad gospoja u avliju siđe, | 1285 |
| na golemo čudo udarila, | 1286 |
| jer je Ruža ate nabavila, | 1287 |
| sebi konja ona sigurala, | 1288 |
| putalja dobra konja sa jasala, | 1289 |
| a begu je kosatog gavrana, | 1290 |
| i dorata begove gospoje, | 1291 |
| jer i dorat bijo na prezidu. | 1292 |
| Dobrim se svojim ati pojagmiše. | 1293 |
| Naprid ide Ruža Madžarica, | 1294 |
| za njom beže ide na gavranu, | 1295 |
| a za begom begova gospoja, | 1296 |
| a niz kamen Zadar okrenuše. | 1297 |
| A kad došli Zadru na kapiju, | 1298 |
| na kapiji Simaš kapidžija, | 1299 |
| a Ružica dobru noćcu viknu, | 1300 |
| a Simeš joj noćcu otprimijo. | 1301 |
| „Gospodine Simaš kapidžijo, | 1302 |
| otvori mi od Zadara vrata, | 1303 |
| a ja idem namastiru sići, | 1304 |
| da ja nađem naše učitelje, | 1305 |
| ne bi li me griha o’stojali. | 1306 |
| Doć će sjutra kićeni svatovi.‟ | 1307 |
| A Simeš joj otvorijo vrata, | 1308 |
| a sve troje ate išćeraše. | 1309 |
| Faćaju se polja primorskoga, | 1310 |
| a zora im od istoka sinu. | 1311 |
| Podranila banica gospoja, | 1312 |
| podranila banu u odaju | 1313 |
| da pokvasi u gröcu dušu. | 1314 |
| Kad uniđe u odaju bilu, | 1315 |
| kad na banu ruse nejma glave. | 1316 |
| Hitro se je natrag povratila, | 1317 |
| Matiju sina sa odžaka viče: | 1318 |
| „Moj Matija, zlo popijo piće, | 1319 |
| je l’ na ćaći sinoć glava bila?‟ | 1320 |
| „Moja majo, što s’ pobudalila? | 1321 |
| Da nije bila, u što bi vino pila, | 1322 |
| jä kamoli u što večerala?‟ | 1323 |
| „Krsta mi je, na njemuka nejma, | 1324 |
| njekakvi je odguliše đavli!‟ | 1325 |
| Vid’ de Mate, on na noge klisi | 1326 |
| —kad mu nema Ruže u odžaku, | 1327 |
| a nejma mu šužnja u nevolji. | 1328 |
| Namah se je Mate ositijo: | 1329 |
| „Prevari me njeko od Turaka!‟ | 1330 |
| A Matija spade gradu na topove, | 1331 |
| pa opali zadarske topove, | 1332 |
| a na ime Vranku i Zelenku. | 1333 |
| Ode jeka kraj debela mora, | 1334 |
| uz Primorje i oba Kotara. | 1335 |
| A u Mate gotovi soldati, | 1336 |
| namah Mate navrže potiru. | 1337 |
| A sve viče Ruža Madžarica, | 1338 |
| „Brže, brže, beže, us Primorje, | 1339 |
| jaka se je navrgla potira!‟ | 1340 |
| Crnog polja stade tutljavina, | 1341 |
| pomoli se Vojvodić Nikola. | 1342 |
| I on ide, iz sveg’ grla viče: | 1343 |
| „Novi pobro, Zajim Alibeže, | 1344 |
| ja iza tebe ostanuti neću!‟ | 1345 |
| Bježe oni uz polje Primorje. | 1346 |
| Prispivaju Primorljani kranjci; | 1347 |
| potira ide banovića Mate. | 1348 |
| Đekad se vraća Vojvodić Nikola, | 1349 |
| oko bega povraća potiru. | 1350 |
| Đekad gospa zavrati dorata, | 1351 |
| a to gleda beže Alibeže | 1352 |
| —beže gleda, u srcu promišlja: | 1353 |
| „Bože dragi, jä čudna junaka! | 1354 |
| Ja ga ne znam, ko je i oklen je.‟ | 1355 |
| Ćeraju i’ mladi Primor’jani; | 1356 |
| jedni stiču, a drugi pretiču. | 1357 |
| Teži beže pod Zrmanju kletu, | 1358 |
| a kad beže očima pogleda | 1359 |
| pod Zrmanju ledenu bunaru, | 1360 |
| sve Zrmanjsko polje pobjelilo. | 1361 |
| Čadorovi polje populali | 1362 |
| —velika se sila sastavila, | 1363 |
| jer je doš’o paša Stambolija | 1364 |
| poraz glave zadarskoga bana. | 1365 |
| Satir’o je muhafezu carsku, | 1366 |
| a podig’o ličkog poglavara; | 1367 |
| i beže je siš’o na Primorje. | 1368 |
| Pod Zrmanju ledenom bunaru | 1369 |
| vidi se čador paše Stambolije. | 1370 |
| Na čadoru tri jabuke zlatne, | 1371 |
| pod čadorom paša od Stambola. | 1372 |
| Kod njega je lički Mustajbeže. | 1373 |
| Kada vidi banoviću Mate, | 1374 |
| eto Mate zastavi potiru, | 1375 |
| svijaju se na polje zeleno. | 1376 |
| Eto bega polje ugrabijo, | 1377 |
| sve četvero do čadora teži. | 1378 |
| Ugrabiše, ate razjahaše. | 1379 |
| Alibeže salam njemu viknu, | 1380 |
| a on paši poletijo ruci, | 1381 |
| a od paše ličkom Mustajbegu. | 1382 |
| Vid’ de paša, poče govoriti: | 1383 |
| „Ko mi ruci i kolinu trče?‟ | 1384 |
| „Vjere mi, pašo, Zajim Alibeže, | 1385 |
| iz nevolje zadarskoga bana.‟ | 1386 |
| „Ko te, sinko, muke oprostijo?‟ | 1387 |
| „Ne znam, paša, kad me pitaš za to.‟ | 1388 |
| Znade beže, a da kaže neće. | 1389 |
| Gospoja paši poljubila ruku, | 1390 |
| a izvadi osičanu glavu: | 1391 |
| „Eto, paša—u ruku te ljubim!— | 1392 |
| to je glava zadarskoga bana.‟ | 1393 |
| Kad je paša očima vidijo; | 1394 |
| drago mu bilo, ruke raskrilijo, | 1395 |
| gospoju šćede paša pregrliti. | 1396 |
| „Stani, pašo, zagrliti nećeš! | 1397 |
| U nas ’vaki adet na Krajini | 1398 |
| darovati, nije zagrliti.‟ | 1399 |
| Eto se paša fata u džepove, | 1400 |
| dade gospi stotinu dukata. | 1401 |
| Okrenu gospa Alibegu svome. | 1402 |
| Paša viče pod svojim tenefom: | 1403 |
| „Mlad junače, ko si, odaklen si, | 1404 |
| —oklen jesi, senta kojega si, | 1405 |
| kako se, dragi, zoveš po plemenu, | 1406 |
| po plemenu i imenu svome?‟ | 1407 |
| „Zovem se, paša, beže Ljuboviću.‟ | 1408 |
| Paša viče bega Ljubovića: | 1409 |
| „Ako moja bidne živa glava, | 1410 |
| ja ću tebe tekar darovati!‟ | 1411 |
| A gospoja okrenula glavu: | 1412 |
| „Što bi bega dara učinijo, | 1413 |
| ono čini Alibega moga.‟ | 1414 |
| To mu reče, a otpas’o ćordu, | 1415 |
| a pruži je Alibegu svome: | 1416 |
| „Eto, beže, okovane ćorde, | 1417 |
| a eto ti Ruže Madžarice. | 1418 |
| Ovo nije beže Ljuboviću, | 1419 |
| ovo je sestra bega Ljubovića, | 1420 |
| virna ljuba Zajim Alibega.‟ | 1421 |
| Drago begu Liki Mustajbegu, | 1422 |
| sve se beže iz grohota smije. | 1423 |
| To se čudi paša Stambolija, | 1424 |
| a govori poglavica lička: | 1425 |
| „Viđaj, paša, u naske junaka!‟ | 1426 |
| A pred nji’ pade Vojvodić Nikola, | 1427 |
| ispred bega crnu zemlju ljubi: | 1428 |
| „Dragi beže, u ruke te ljubim, | 1429 |
| daj mi, beže, izun od sebeka, | 1430 |
| daj mi, beže, silovitu vojsku, | 1431 |
| da povratim naše Primorljane, | 1432 |
| a da siđem u ravno Primorje.‟ | 1433 |
| Begu je drago čemu nije hesaba, | 1434 |
| a dok beže izum dopustijo, | 1435 |
| stade vika malog Radovana, | 1436 |
| a poredo mu Vojvodić Nikola: | 1437 |
| „Hajde, pobro, Vojvodić Nikola! | 1438 |
| Begova nam dova ne trebuje.‟ | 1439 |
| Trgoše se oba konjanika, | 1440 |
| a za njima dica bajraktari, | 1441 |
| a za njima navalila vojska, | 1442 |
| pa se obe strane udariše. | 1443 |
| A zdimi se u polju Primorju, | 1444 |
| a po magli trepću džehverdari. | 1445 |
| Sablja siva, a krv se proliva. | 1446 |
| Ranjen ječi, a zdravi ga gnječi, | 1447 |
| jer sablja siva, a krv se proliva. | 1448 |
| Oni se gone za vakta njekoga, | 1449 |
| Primorljane natrag povratiše. | 1450 |
| Vid’ de glave Vojvodić Nikole, | 1451 |
| Nikola siđe do čardaka svoga, | 1452 |
| pa je drven čardak zapalijo, | 1453 |
| jer Nikoli veš trebati neće. | 1454 |
| Po razboju Turci udariše, | 1455 |
| kupe oni svoje ranjenike. | 1456 |
| Mrtve svoje jesu pokopali, | 1457 |
| a ranjene na salam odniješe. | 1458 |
| Carski paša povratijo vojsku. | 1459 |
| Alibeže vodi pobratima, | 1460 |
| pobratima Vojvodić Nikolu, | 1461 |
| a još vodi obidve gospoje. | 1462 |
| Izišli su begu i Udvini. | 1463 |
| Muhafezu paša ustavijo, | 1464 |
| pa će paša begu do ahara, | 1465 |
| i š njime će Zajim Alibeže, | 1466 |
| a begom će Vojvodić Nikola | 1467 |
| —voli ga beže kā brata rođenog— | 1468 |
| dvi gospoje u kamenu kulu. | 1469 |
| A kad prođe njekoga zemana, | 1470 |
| podiže se paša Stambolija. | 1471 |
| Podiže se Zajim Alibeže, | 1472 |
| pa okrenu na Glasinac kuli, | 1473 |
| pa u kuli zavrg’o veselje. | 1474 |
| On na dvoje provodi veselje. | 1475 |
| Vavik mu je paša na veselju. | 1476 |
| Šemluk čini, puca iz topova, | 1477 |
| od dna do dna, za pun misec dana. | 1478 |
| A kad drugi misec nastanuo, | 1479 |
| paša ode caru i Stambolu, | 1480 |
| nosi glavu zadarskoga bana. | 1481 |
| A kad njemu u divan uniđe, | 1482 |
| dade glavu caru u Stambolu: | 1483 |
| „Naš devletu, ogrijano sunce, | 1484 |
| eto glave zadarskoga bana.‟ | 1485 |
| Dobro fali bega Alibega, | 1486 |
| veće fali begovu gospoju. | 1487 |
| Car daruje Zajim Alibega, | 1488 |
| dade njemu izun od sebeka. | 1489 |
| Gospoji šalje od zlata feredžu, | 1490 |
| nek’ gospoja znade da car imade. | 1491 |
| Blago onom za kog devlet znade, | 1492 |
| jä kamoli koga pomiluje! | 1493 |
| Od mene pisma, a od Boga zdravlje. | 1494 |