(See comments in relation to books)
(See comments on real modulations)
| Dva vezira zimu zimovaše | 1 |
| u Otoci niže Temišvara, | 2 |
| Avdipaša i Sehidija š njime. | 3 |
| Avdipaša zemljom upravljaše, | 4 |
| Sehidija muhafezom carskom. | 5 |
| Kad do pole zime zimovaše, | 6 |
| a od pole kad je nastanulo, | 7 |
| navalila od Herdenja raja, | 8 |
| i pred rajom dva careva kneza, | 9 |
| Vukašine i Tomašin š njime. | 10 |
| A cvili raja k’o zelena trava: | 11 |
| „Daj pomagaj, dva muhur vezira! | 12 |
| Kod amana gledajte dermana, | 13 |
| već se zulum podniti ne more. | 14 |
| Daj odvrad’te Rakociju kralja | 15 |
| od Herdenja kamenoga grada. | 16 |
| Često kupi ubojitu vojsku, | 17 |
| pa on trče nami i Herdenju, | 18 |
| robi, pali, a osica glave. | 19 |
| Goni voke, isiče težake. | 20 |
| Odgoni nam voke od oranja, | 21 |
| a odvodi nam ate od jahanja, | 22 |
| a isiče gerze na ženidbu. | 23 |
| Stare majke po odžaci gnječe, | 24 |
| pa odvedoše cure kukavice. | 25 |
| Kod amana gledajte dermana! | 26 |
| Ako ga neć’te natrag povratiti, | 27 |
| mi vam listom odustat moramo, | 28 |
| osić carske groše i vižline, | 29 |
| na svog cara pušku okrenuti, | 30 |
| od zuluma Rakocije kralja.‟ | 31 |
| Kad sačuše obadva vezira: | 32 |
| „Haj’te, rajo, zavičaju svome! | 33 |
| Ako naša bide živa glava, | 34 |
| mi ćemo vratit Rakociju kralja, | 35 |
| a sa vaske zulum ukinuti.‟ | 36 |
| Muči raja k’o zelena trava, | 37 |
| pa se vrati do Herdenja grada. | 38 |
| Dva vezira mirovati neće; | 39 |
| oni mahzar na kolinu pišu, | 40 |
| andišu ga Rakociji kralju: | 41 |
| „Eto ti, kralju, mahzar od meneka! | 42 |
| Daj se vraga i Herdenja kani, | 43 |
| i careve u Herdenju raje. | 44 |
| Ako ga se okaniti nećeš, | 45 |
| ja ću bilu knjigu napraviti, | 46 |
| carev ’oću kuvet dobaviti, | 47 |
| a ja na te hoću udariti. | 48 |
| Ja ću s tahta tebe pokrenuti, | 49 |
| goniću te do Jabuke mlade, | 50 |
| od Jabuke mlade do Jabuke stare. | 51 |
| Turnuću te u debelo more, | 52 |
| pa ti više carovati nećeš. | 53 |
| Ja ću tahta raskopati tvoga.‟ | 54 |
| Kada tak’i mahzar opraviše, | 55 |
| a kad dođe Rakociji kralju, | 56 |
| kad ga viđa Rakocija kralju, | 57 |
| sad on drugi na kolini piše: | 58 |
| „Eto vam mahzar, obadva vezira! | 59 |
| Gledajte dobro što vam mahzar piše. | 60 |
| Ja se Herdenja okaniti neću. | 61 |
| Ja ću sići Petriburku gradu, | 62 |
| a do Milke i moskovske majke. | 63 |
| Ja ću milu zamoliti majku, | 64 |
| nek’ se meni u gajretu nađe. | 65 |
| Pa kad Milka četovati pođe, | 66 |
| ja ću sići do kralja Ingleza, | 67 |
| do Ingleza i kralja Franceza. | 68 |
| Podignuću i Poljaka kralja. | 69 |
| Svratiću se zenđil Italiji, | 70 |
| pa ću sići Beču kamenome, | 71 |
| jä zamolit Bečanin ćesara, | 72 |
| nek’ mi i on u pomoći bide. | 73 |
| Nek’ mi kuvet on od sebe dade, | 74 |
| nek’ mi dade dva topa velika, | 75 |
| nek’ mi dade Tušu i Granaša, | 76 |
| dvi kumbare što pale gradove. | 77 |
| Eto mene na Orlovo ravno, | 78 |
| na Orlovo niže Temišvara. | 79 |
| Kad prifatim Temišvar kameni, | 80 |
| vaske hoću žive pofatati, | 81 |
| a na svake muke nagoniti. | 82 |
| Sve ću muško pod sablju uzeti, | 83 |
| nejak sibjan hoću pregaziti. | 84 |
| Dva ću velika grada osvojiti, | 85 |
| osvojiti Tudžu i Ahmeta. | 86 |
| Eto mene pod Ibrail si’ću. | 87 |
| Kad to primim grada Ibraila, | 88 |
| primiću ti i grada Smaila. | 89 |
| Eto mene pod bender Aziju, | 90 |
| primaknut se blizu do Stambola. | 91 |
| Otalen ću carom govoriti. | 92 |
| Ja ću vašeg cara podignuti, | 93 |
| nek’ on ide Ćabi i Medini, | 94 |
| jer je vaša tamo starevina, | 95 |
| a Stambol je naša očevina, | 96 |
| dedovina Kostadina kralja. | 97 |
| Turčina neće biti u Avropi.‟ | 98 |
| Kad im tak'u knjigu napravijo, | 99 |
| kud se vila, pred vezira svila. | 100 |
| Kad viđeše dva muhur vezira, | 101 |
| Avdipaša Sehidiji kaže: | 102 |
| „Vid’ de, brate, jada iznenada! | 103 |
| Šta ćemo sade, pa i kako ćemo? | 104 |
| Na nas eto sedam kraljevina. | 105 |
| Za ’vo care ne zna u Stambolu.‟ | 106 |
| Oni mahzar na kolinu pišu: | 107 |
| „Aman, care, sultan Sulejmane, | 108 |
| eto tebi mahzar od meneka! | 109 |
| Dobro viđaj šta taj ma’zar kaže. | 110 |
| Eto na nas sedam kraljevina!‟ | 111 |
| Opraviše caru i Stambolu. | 112 |
| Bome ga care ni viditi neće, | 113 |
| jer su mahzar drugi ujagmili. | 114 |
| Da vidimo Rakocije kralja; | 115 |
| a baš kralju mirovati neće. | 116 |
| Kralj se diže, on sa tahta svoga, | 117 |
| baš on siđe Petriburku gradu, | 118 |
| a do Milke, do moskovske majke, | 119 |
| pa se njojzi nisko poklonijo, | 120 |
| pa joj šapku i ruku poljubi, | 121 |
| a zamoli Milke i moskovske majke: | 122 |
| „Mila Milka, sviju naske majka! | 123 |
| Daj se nami u gajretu nađi, | 124 |
| pa ti meni vojevati pođi, | 125 |
| da mi carsku zemlju prisvajamo. | 126 |
| Na čem više carovati nejma! | 127 |
| Svu su zemlju Turci preuzeli, | 128 |
| naske jednom kraju prećerali. | 129 |
| Više na čem carovati nejma.‟ | 130 |
| „A moj sine, Rakocija kralju, | 131 |
| ne more se s otim vojevati! | 132 |
| U njeg’ silne paše i veziri.‟ | 133 |
| Kad to saču Rakocija kralju: | 134 |
| „Mila majko, ja ti ljubim ruku, | 135 |
| jesu silne paše i veziri! | 136 |
| Sve su se naši oni dogodili. | 137 |
| Koga sam se boj’o u Stambolu, | 138 |
| onog sade u Stambolu nejma, | 139 |
| lahko š njime mogu ratovati. | 140 |
| Ja ću sedam podignuti kralja, | 141 |
| sedam kralja od sedam zemalja, | 142 |
| Temišvar ću kamen prifatiti, | 143 |
| i otalen velike gradove. | 144 |
| Eto mene do bender Azije, | 145 |
| do Azije nasred Carigrada. | 146 |
| Otolen ću carom govoriti, | 147 |
| turskoga ću cara podignuti, | 148 |
| nek’ on ide Ćabi i Medini, | 149 |
| jer je tamo njemu starevina, | 150 |
| a Stambol je naša očevina, | 151 |
| dedovina Kostadinovina.‟ | 152 |
| Kad je Milka razumila riči: | 153 |
| „A moj sine, Rakocija kralju, | 154 |
| ako ti pođe sedam kraljevina, | 155 |
| i Milka će Temišvaru sići. | 156 |
| Ja ću se tebi u gajretu naći.‟ | 157 |
| Otalen se kralju povratijo, | 158 |
| pa okrenu do kralja Ingleza, | 159 |
| do Ingleza i kralja Franceza. | 160 |
| Diže Poljaka sa debela mora, | 161 |
| pa se svrati zenđil Italiji, | 162 |
| a okrenu Beču kamenome. | 163 |
| On zamoli bečkoga cesara, | 164 |
| jer mu se je nisko poklonijo: | 165 |
| „Svitla kruno, od Beča ćesare, | 166 |
| jasno ti bilo po Rimluku tvome! | 167 |
| Daj se meni u gajretu nađi, | 168 |
| pa mi kuvet podaj od sebeka, | 169 |
| da ja carom idem vojevati.‟ | 170 |
| „A moja duko Rakocija kralju, | 171 |
| s tim se carom biti ne moremo. | 172 |
| Silne su u njeg’ paše i veziri.‟ | 173 |
| „Istina, kruno, u ruku te ljubim, | 174 |
| a što ima paša i vezira, | 175 |
| š njima lahko mogu govoriti. | 176 |
| Kog’ sam se boj’o, onog sade nejma | 177 |
| da upravlja carskom carevinom. | 178 |
| Niko š njome ne zna upraviti. | 179 |
| Podaj meni dva topa velika, | 180 |
| podaj mi Tužu i velikog Granaša, | 181 |
| dvi kumbare što pale gradove, | 182 |
| da razvalim unđurske gradove, | 183 |
| pa ću zemlji Romaniji preći, | 184 |
| eto mene do Azije sići. | 185 |
| Ja ću turskog cara podignuti, | 186 |
| Turaka više kod nas biti neće. | 187 |
| A molim tebe. Na ovu stranu mora | 188 |
| ja sam dig’o sedam kraljevina.‟ | 189 |
| Hoće mu ćesar u gajretu se naći, | 190 |
| baš će mu kuvet dati i topove. | 191 |
| Nek’ i’ diže i kako mu drago. | 192 |
| Da vidimo dva muhur vezira. | 193 |
| Dva vezira opazili za to, | 194 |
| odgovora od Stambola nejma. | 195 |
| Dva vezira krvav mahzar pišu. | 196 |
| Oba cvile, krvav mahzar pišu: | 197 |
| „Kuku, care, šta s’ od tebe radi? | 198 |
| Al’ ti, care, ni za što ne znadeš? | 199 |
| Sad će leći tvoja carevina. | 200 |
| Evo kralja niže Temišvara, | 201 |
| da će tvoju zemlju prifaćaju. | 202 |
| Aman, care, ogrijano sunce, | 203 |
| jä nam kuvet šalji od sebeka, | 204 |
| jä li naše ti poriži glave!‟ | 205 |
| Kad su oni mahzar načinili, | 206 |
| dadoše ga tatar Husejinu. | 207 |
| Dva vezira njemu besjedila: | 208 |
| „Goni, brate, careva menzila, | 209 |
| a ne žali perali kandžije! | 210 |
| Hitro leti našem Carigradu. | 211 |
| Slušaj, brate, što ću govoriti: | 212 |
| tako ti Boga i obadva svita, | 213 |
| nikom ne daj mahzar od sebeka, | 214 |
| neg’ u ruke caru stambolskome.‟ | 215 |
| „Braćo moja, ne mislite za to!‟ | 216 |
| Potira ata zemlji po ćenaru. | 217 |
| Sve dan po dan i vrime po vrime, | 218 |
| on iziđe u Stambol kameni, | 219 |
| pa on jaše kroz stambolske džade. | 220 |
| A petak se džuma pregodila, | 221 |
| a on gleda niz stambolske džade, | 222 |
| a carska se erba pomolila, | 223 |
| evo ide care u džamiju. | 224 |
| Už njeg’ čauši sa obidve strane, | 225 |
| u šakam im dugački čungeli. | 226 |
| Kad je viđ’o carev tatarine, | 227 |
| tatar viče k’o kad jelen riče: | 228 |
| „Aman, care, ogrijano sunce! | 229 |
| Tako ti Boga i obadva svita, | 230 |
| uzmi mahzar ovaj od meneka!‟ | 231 |
| Kad čauši očima vidiše, | 232 |
| na tatara oni navališe: | 233 |
| faćaju se svojije’ čungela, | 234 |
| tatar se brani perali kandžijom. | 235 |
| Kandžija zviždi, a tatarin viče: | 236 |
| „A kuku, care, ogrijano sunce! | 237 |
| ‚Nikom ne daj mahzar od sebeka!‛‟ | 238 |
| Care viče na svoje čauše, | 239 |
| care viknu, oni ustavise. | 240 |
| Tatar dade mahzar od sebeka. | 241 |
| Tatar se je natrag povratijo, | 242 |
| ode care ići u džamiju. | 243 |
| U džamiji džumaj saklanjao, | 244 |
| pa se natrag iz džamije vrati. | 245 |
| Ode care do divana svoga. | 246 |
| A kad care u divan uniđe, | 247 |
| care sjede u divanu svome, | 248 |
| kod njeg’ sjele paše i veziri. | 249 |
| Pun je divan u odaji bijo, | 250 |
| a car gleda mahzar u divanu: | 251 |
| „Lale moje u divanu mome, | 252 |
| eto na me sve sedam kraljeva! | 253 |
| Kome ću ferman dati od sebeka, | 254 |
| da upravlja mojom carevinom?‟ | 255 |
| Podiže glavu šehislamu carski: | 256 |
| „O devletu, ogrijano sunce, | 257 |
| podaj ferman Durmiš paši starom, | 258 |
| jä ga podaj šehislamu svome; | 259 |
| carevinom upravljati znamo.‟ | 260 |
| Jedan paša diže svoju glavu, | 261 |
| iz budžaka poče govoriti: | 262 |
| „Aman, care, ogrijano sunce, | 263 |
| podaj ferman Durmiš paši starom, | 264 |
| jä ga predaj šehislamu svome, | 265 |
| podaj Stambol Rakociji kralju! | 266 |
| Murtati su, očinjeg mi vida!‟ | 267 |
| To govori Mehmed paša sjedi, | 268 |
| to većina zavika vezira: | 269 |
| „Istina je Mehmed paša sjedog, | 270 |
| murtati su, očinjeg mi vida!‟ | 271 |
| Pa on viče Mehmed pašu sjedog: | 272 |
| „Moja lalo, Mehmed paša glavo, | 273 |
| kome bi’ dao ferman od sebeka | 274 |
| da upravi mojom carevinom?‟ | 275 |
| „Dragi care, ogrijano sunce, | 276 |
| kome bi dao, onog sade nejma, | 277 |
| tvoga nejma Hodže Ćuprilića, | 278 |
| jer su ti ga davno opanjkali, | 279 |
| pa si njega surgun učinijo | 280 |
| od Stambola zemlji Konji ravnoj. | 281 |
| Sada hodža po džamijam hoda, | 282 |
| po džamijam i po tekijama.‟ | 283 |
| Kad je care te sačuo riči: | 284 |
| „Moja lalo, Mehmed paša glavo, | 285 |
| brže meni Hodžu Ćuprilića!‟ | 286 |
| Onda njemu paša govorijo: | 287 |
| „Daj mi, care, ferman na njegaka, | 288 |
| da ti vratim Hodžu Ćuprilića.‟ | 289 |
| Car mu dade ferman od sebeka. | 290 |
| Mehmed paša od divana pođe, | 291 |
| od divana menzilhani siđe, | 292 |
| đe su carski ati menzilaši, | 293 |
| pet stotina ata menzilaša, | 294 |
| a pet stotin’ tatarina carski’. | 295 |
| Jä kad paša menzilhani siđe, | 296 |
| jope’ viče tatar Ibrahima: | 297 |
| „Ibrahime, moje d’jete drago, | 298 |
| na ja tebi ferman na Ćuprilića! | 299 |
| Jaši sada ata najboljega, | 300 |
| pa ti hajde zemlji Konji ravnoj, | 301 |
| povedi mi Hodžu Ćuprilića. | 302 |
| Đe ga nađeš, na konja ga baci. | 303 |
| Ne šali se, moje drago d’jete! | 304 |
| Ako siđeš za petnajes’ dana, | 305 |
| dobro ću te, sine, darovati. | 306 |
| Još ćeš paša biti od tatara, | 307 |
| ja ću ti dobru plaću postaviti. | 308 |
| Đe ga nađeš, nemoj ostaviti.‟ | 309 |
| To mu reče, pa se rastadoše. | 310 |
| Ode tatar od Stambola bilog. | 311 |
| Doleko je zemlji Konji ravnoj. | 312 |
| Tatar hiti i noćom i danom, | 313 |
| a on goni careva menzila. | 314 |
| Kad čestitoj Konji zemlji siđe, | 315 |
| a tu golem šeher i sokaci, | 316 |
| po šeheru velike džamije, | 317 |
| a po njimaka huktaju derviši. | 318 |
| Tatar gleda pred jednu džamiju, | 319 |
| tu on viđe Hodžu Ćuprilića. | 320 |
| U šakam mu knjige i ćitabi. | 321 |
| On se bili kā i labud b’jeli. | 322 |
| A kad viđe Hodžu Ćuprilića, | 323 |
| oko njeg’ mlogo softe i derviša. | 324 |
| Dreknu hodža, poleti menzilu. | 325 |
| Salam primi, a tatara pita: | 326 |
| „Tatare brate, k’o od moje majke! | 327 |
| De mi pravo po istini kaži, | 328 |
| je li Stambol u carevoj ruci, | 329 |
| al’ je u njem Moskoviću kralju?‟ | 330 |
| „Dragi hodža, da ti pravo kažem, | 331 |
| Moskov nije Stambol naselijo, | 332 |
| a na cara su kralji udarili. | 333 |
| Pa ti hajde do Stambola grada, | 334 |
| tebe care u Stambol poziva!‟ | 335 |
| Grozne hodži suze udariše: | 336 |
| „Tatare brate, k’o od moje majke, | 337 |
| ja nemam rašta ići do Stambola | 338 |
| brez fermana našega sultana.‟ | 339 |
| Tatar mu dade ferman od devleta. | 340 |
| A kad hodža ferman ugledao: | 341 |
| „Stani sine, tatarine carski, | 342 |
| dok ponesem knjige i ćitabe.‟ | 343 |
| „Hajde, hodža, nemoj budaliti! | 344 |
| Tvoje knjige za tobom će doći.‟ | 345 |
| Tatar njemu desnu pruži ruku, | 346 |
| a hodža mu pruži obidvije, | 347 |
| pa ga tatar na menzila baci: | 348 |
| „Drž’ se, hodža, oko pasa moga, | 349 |
| hitar je menzil čem nije hesaba.‟ | 350 |
| Pa otišće kamenu Stambolu. | 351 |
| Hitro ide i noćom i danom. | 352 |
| Deveti dan je siš’o do Stambola, | 353 |
| a snijo Hodžu Ćuprilića. | 354 |
| Hodža uđe u divan devletu, | 355 |
| pa mu ostavi ferman na kolinu, | 356 |
| a ispravi se, stade u divanu. | 357 |
| Njemu care reče Sulejmane: | 358 |
| „Lalo moja, Hodza Ćupriliću, | 359 |
| evo jada sada iznenada, | 360 |
| na me sedam sad udara kralja. | 361 |
| Bi li mojom zemljom upravijo, | 362 |
| da ti ferman dadem od sebeka?‟ | 363 |
| „A bi’, care, ogrijano sunce, | 364 |
| ako ’š mi ferman dati od sebeka | 365 |
| da ja radim što je meni drago, | 366 |
| da mi, care, presuditi nećeš.‟ | 367 |
| „Neću, lalo, vjeru ti zadajem!‟ | 368 |
| Dade njemu ferman od sebeka, | 369 |
| na fermanu muhurovi zlatni: | 370 |
| „Tahta moga, memlećeta tvoga.‟ | 371 |
| A kad hodža urdinj izmaknuo, | 372 |
| uz hodžu idu četiri dželata, | 373 |
| pa udari po divanu carskom, | 374 |
| tribi divan, a osica glave. | 375 |
| Pogubijo Durmiš pašu starog, | 376 |
| a posiče prvog muhurliju. | 377 |
| Kad mu zgubi Omer efendiju, | 378 |
| care reče Hodži Ćupriliću: | 379 |
| „Što mi zgubi Omer efendiju? | 380 |
| Džumaj mi klanja za dvan’es’ godina.‟ | 381 |
| „Aman, care, ogrijano sunce! | 382 |
| Isparaj mu jaku iza vrata, | 383 |
| pa ćeš vidit što vidijo nisi!‟ | 384 |
| Kada njemu jaku isparaše, | 385 |
| a sunuše krstovi od zlata. | 386 |
| Oparaše mestvu pod nogama, | 387 |
| pod nogama kuran hamajlija. | 388 |
| „Viđaj, care, Omer efendije, | 389 |
| Hodi, vidi što vidijo nisi!‟ | 390 |
| Pa on pređe u drugu odaju, | 391 |
| carsku mater na minderu nađe. | 392 |
| Ćuprilić je s mista pomaknuo, | 393 |
| na dželate očima pogled’o. | 394 |
| Oni carsku posikoše majku, | 395 |
| a to gleda sultan Sulejmane: | 396 |
| „Lalo moja, Hodža Ćupriliću, | 397 |
| što mi majku ti rastavi glavom?‟ | 398 |
| „Vidićeš, care, što vidijo nisi!‟ | 399 |
| Pa on minder zgrnu pod materom, | 400 |
| a za toku rukom prifatijo. | 401 |
| Jedan kapak hodža odignuo, | 402 |
| kad dva mosta idu naporedo. | 403 |
| Niž nji’ ide Hodža Ćupriliću, | 404 |
| za njim care sultan Sulejmane, | 405 |
| kad on nađe veliku odaju. | 406 |
| U njoj sjede vlaški učitelji. | 407 |
| Popovi uče dicu Stambolije | 408 |
| brez izuna cara stambolskoga. | 409 |
| Dva dželata pa i’ pogubiše. | 410 |
| „Hodi, care, da pogledaš amo, | 411 |
| da ti viđaš što viđao nisi.‟ | 412 |
| On ugleda od zlata tefsiju, | 413 |
| u njoj osam kruna pozlaceni’, | 414 |
| a osma je Moskovica kralja. | 415 |
| Onda veli Hodža Ćupriliću: | 416 |
| „Vid’ de, care, ogrijano sunce, | 417 |
| što je tvoja majka napravila! | 418 |
| A kada kralji u tvoj Stambol dođu, | 419 |
| da i’ ima š čime darovati.‟ | 420 |
| Car se čudi, a hodža govori: | 421 |
| „Hodi, viđaj što vidijo nisi!‟ | 422 |
| Pa on tunel u odaji nađe | 423 |
| koji ide u debelo more. | 424 |
| „Vid’ de, care, ogrijano sunce, | 425 |
| Kud je majka zgodu načinila, | 426 |
| da te turne u debelo more.‟ | 427 |
| Kad to care očima vidijo: | 428 |
| „Dragi sine, Hodža Ćupriliću, | 429 |
| nikad majke spominjati neću!‟ | 430 |
| Pa se caru tahtu povratijo, | 431 |
| pa mu veli Hodža Ćupriliću: | 432 |
| „Daj mi ferman na kolinu piši, | 433 |
| da ga šaljem bilom Temišvaru. | 434 |
| Nek’ me čeka Rakocija kralju | 435 |
| doklen i ja od Stambola dođem. | 436 |
| Nek’ ide ferman bilom Temišvaru.‟ | 437 |
| Hodža ferman na kolinu piše, | 438 |
| pa ga šalje misirskom sultanu: | 439 |
| „Naš akrane, misirski sultane, | 440 |
| kupi vojsku, hodi do Stambola, | 441 |
| jer su cari sefer otvorili, | 442 |
| a ljuta su rata potvrdili. | 443 |
| Na cara ide sedam kraljevina, | 444 |
| da oni carsku zemlju priosvoje.‟ | 445 |
| Tak’i je njemu ferman opravijo. | 446 |
| Taj opravi, a drugi napravi, | 447 |
| andiše ga kamenu Bagdatu: | 448 |
| „Dede, care, kupi silnu vojsku, | 449 |
| pa ti hodi, do Stambola siđi!‟ | 450 |
| Jedan šalje Tunas padišahu. | 451 |
| Jedan šalje u Adžeme Turke, | 452 |
| a na ruke adžemskom sultanu. | 453 |
| Taj opravi, jope’ drugi piše, | 454 |
| pa ga šalje tatarskom sultanu. | 455 |
| Jedan piše uz Anadoliju, | 456 |
| pa poziva trideset vezira. | 457 |
| Jedan piše zemlji Arabiji, | 458 |
| a na ruke Smajilbegoviću. | 459 |
| Onda reče Hodža Ćupriliću: | 460 |
| „Sad ću jedan ferman napraviti, | 461 |
| da ga šaljem Bosni kalovitoj, | 462 |
| do Travnika Džani bulju’basi.‟ | 463 |
| Onda je care divan sastavijo, | 464 |
| sastavijo hodže i hadžije, | 465 |
| a muhtije zovn’o i kadije, | 466 |
| pa im care reče u divanu: | 467 |
| „Dede vid’te, pa mi pravo kaž’te, | 468 |
| daju li mi knjige vojevati, | 469 |
| a dadu li mi tahta ostaviti?‟ | 470 |
| Sedam hodža od sedam zemalja, | 471 |
| i oni se ilum potreviše, | 472 |
| pa rekoše caru u divanu: | 473 |
| „Naš devletu, ogrijano sunce, | 474 |
| tebi knjige vojevati dadu, | 475 |
| ama, care, u zlatnoj džamiji, | 476 |
| u kojoj bi moglo sedam saklanjati. | 477 |
| Da napraviš od zlata džamiju, | 478 |
| alemove, žute kamenove, | 479 |
| šerefeta od suhoga zlata. | 480 |
| Ćeremitom žutim popoditi. | 481 |
| Sedmu noćcu uoči utorka, | 482 |
| treći sahat Stambol ostaviti.‟ | 483 |
| Pa se oni u Stambolu spremaju. | 484 |
| Kad im jutro jedno osvanulo, | 485 |
| zanjiha se uz brodove more. | 486 |
| Pomoliše lagahne đemije. | 487 |
| Malo nije, za dvan’es’ đemija, | 488 |
| jer to bješe misirski sultane. | 489 |
| Pa kad sultan pod Stambol iziđe, | 490 |
| oni jedan semluk učiniše. | 491 |
| Na Stambolu pukoše topovi, | 492 |
| na đemiji drugi otpukoše. | 493 |
| I taj sultan na suho iziđe. | 494 |
| Od tog dana njekoliko prođe, | 495 |
| jope’ se more njihnu uz brodove. | 496 |
| Đemije se morem pomoliše. | 497 |
| Malo i’ nije, dvajes’t i četiri. | 498 |
| To je bijo bagdatski sultane. | 499 |
| A kad sultan pod Stambol iziđe, | 500 |
| sa Stambola pukoše topovi, | 501 |
| sa đemije dva topa velika, | 502 |
| Vurtutmez i Hatalbakmaz. | 503 |
| Đe šibaju, bedem protrguju, | 504 |
| kud šibaju, mehlem ne trebuje. | 505 |
| Što je džame pokraj mora bilo, | 506 |
| sva se džama u more sasula; | 507 |
| što se trudno pregodilo blizu, | 508 |
| i ono se š njime rastavilo. | 509 |
| Tome tembih jesu učinili, | 510 |
| telef bide sibjan pokraj mora. | 511 |
| I taj sultan na suho iziđe. | 512 |
| Kako je kome knjigu opravijo, | 513 |
| svaki mu ide, do Stambola teži. | 514 |
| A kada će care polaziti, | 515 |
| tu se mlogi poklaše kurbani, | 516 |
| a zaposti malo i veliko. | 517 |
| Nek’ on ide kad je njemu drago. | 518 |
| Sad da viđaš Džanu u Travniku. | 519 |
| Kad je njemu carev ferman doš’o, | 520 |
| pa ga Džano viđ’o buljubaša, | 521 |
| Džano diže od ramena glavu, | 522 |
| jer kod njeg’ je Fazlagiću Ibro, | 523 |
| to je sestrić bulju’baše Džane. | 524 |
| Džane Ibri poče govoriti: | 525 |
| „Moj sestriću, Ibro Fazlagiću, | 526 |
| vid’ fermana našega sultana. | 527 |
| On je nami ferman opravijo, | 528 |
| da mu se kupi Bosna plemenita, | 529 |
| pa da siđe šeher Temišvaru. | 530 |
| Jošte meni u fermanu piše: | 531 |
| ‚Nemoj mi, lalo, Bosni kidisati! | 532 |
| Nemoj mi, lalo, u majke jedinka, | 533 |
| ni onoga što je s snahom mladom, | 534 |
| koji ti se skoro oženijo, | 535 |
| za kojim će zacviliti majka.‛ | 536 |
| Kako ćemo Bosnu pokupiti?‟ | 537 |
| „Moj dajidža, Džanan bulju’baša, | 538 |
| lahko ti je Bosnu pokupiti! | 539 |
| Piši, dajo, knjige na kolinu, | 540 |
| pa i’ šalji gradskim poglavarim.‟ | 541 |
| Hoće Džanan, sitne knjige piše, | 542 |
| a savija Bosnu plemenitu | 543 |
| do Travnika niže Sarajeva. | 544 |
| Sve dan po dan i vrime po vrime, | 545 |
| Džano reče vakat pohoditi, | 546 |
| pa podiže od Travnika vojsku. | 547 |
| Od Travnika Busovači siđe, | 548 |
| u Javniku pade na konaku, | 549 |
| u Javniku niže Sarajeva. | 550 |
| Kad se tavna noćca unoćala, | 551 |
| diže glavu Fazlagiću Ibro: | 552 |
| „Moj dajidža, Džane bulju’baša, | 553 |
| kad bi mi redom govoriti bilo, | 554 |
| baš ja znadem što bi’ govorijo.‟ | 555 |
| „Zbori, sestriću, Ibro Fazlagiću!‟ | 556 |
| „Moj dajidža, Džano buljubaša, | 557 |
| kad bi mene šćeo poslušati, | 558 |
| konaka vovdi ne bi učinili. | 559 |
| Mi bi svoju vojsku podignuli, | 560 |
| pa bi noćas išli kroz Saraj’vo, | 561 |
| jer je vovdi mlogo Sarajlije. | 562 |
| Kad ti sjutra udariš kroz Saraj’vo, | 563 |
| hoće mloga zacviliti majka, | 564 |
| zakukati sestra kukavica, | 565 |
| pa nam tamo dobro biti neće.‟ | 566 |
| „Moj sestricu, Ibro Fazlagiću, | 567 |
| baš ću tebe mahsus poslušati.‟ | 568 |
| Pa taj Džano podiže vojnike, | 569 |
| pa on noćom kroz Saraj’vo prođe, | 570 |
| na Glasinac Džane izronijo. | 571 |
| Sutradan je vojsku pokrenuo, | 572 |
| sa Glasinca vojskom okrenuo. | 573 |
| Niž Vidina na Dunavu pređe, | 574 |
| a udari pod Mašu planinu. | 575 |
| Priko Maše tri konaka jaka, | 576 |
| priko Maše bilom Temišvaru. | 577 |
| Kad upade Džane u planinu, | 578 |
| ta je gora i odviše strašna | 579 |
| —vrlo strašna, a odveće mračna. | 580 |
| Izišle jele nebu pod havaje, | 581 |
| a granama staze potrpale. | 582 |
| Tu viju vuci, pivaju hajduci, | 583 |
| prekasuju crne međedine. | 584 |
| Svakog druga ufatila tuga, | 585 |
| svakome glava pala po nidrama. | 586 |
| Svakog druga ufatila tuga: | 587 |
| njeko žali irad dostojanje, | 588 |
| njeko žali uvjernice ljube, | 589 |
| njeko majke žali pre odžaku. | 590 |
| Stade vika Džane na zelenku: | 591 |
| „O braćo moja, bosanski vojnici, | 592 |
| sad da je majka rodila junaka | 593 |
| da zapiva u planini crnoj, | 594 |
| pa da naše razgovori društvo!‟ | 595 |
| A proču se grlo u ordiji, | 596 |
| a zapiva jasno glasovito: | 597 |
| „Nase majke, vi zalite naske, | 598 |
| a vi pi’te vodu zaboravku, | 599 |
| mi odosmo šeher Temišvaru. | 600 |
| Tamo ćemo, braćo, izginuti. | 601 |
| A uvjernice, kod odžaka ljube, | 602 |
| udajte se, naske ne čekajte. | 603 |
| A vi sestre, jadne kukavice, | 604 |
| udajte se, naske ne čekajte.‟ | 605 |
| Svakog druga veća ufati tuga, | 606 |
| svak obori suze niz obraze. | 607 |
| Stade vika Džane na zelenku: | 608 |
| „Moli se Boga, Skelo od Mostara, | 609 |
| od što nejmam mrciniti ćorde, | 610 |
| sad bi’ tebe glavom rastavijo!‟ | 611 |
| Pa zapiva Džane kroz planinu: | 612 |
| „Braćo moja, bosanski vojnici, | 613 |
| šta žalite irad dostojanje? | 614 |
| U mene dobar irad u Travniku | 615 |
| —moja je kuća od bukova pruća, | 616 |
| a pletena, šasom pokrivena. | 617 |
| Mlada mi je pri odžaku majka, | 618 |
| mojoj majci devedeset lita. | 619 |
| A sermija mi jaka kod odžaka: | 620 |
| im’o sam kozu i dvoje kozlića. | 621 |
| Bog ubijo goru Romaniju, | 622 |
| a u njoj se zalegli vukovi, | 623 |
| odnesoše kozu od kozlića, | 624 |
| sirotinja meni ostanula. | 625 |
| Im’o kvoču i sedam pilića; | 626 |
| Bog ubijo Nevesinj planinu, | 627 |
| a u njoj se zalegli jastrebovi, | 628 |
| ujagmiše kvočku sa pilića, | 629 |
| i ta meni osta sirotinja. | 630 |
| Veliku sam hranu ostavijo: | 631 |
| p’ oke graha, oku kukuruze. | 632 |
| Ja sam majci svojoj govorijo: | 633 |
| ‚Hrani, majko, moju sirotinju, | 634 |
| to vam more biti do oraha, | 635 |
| pa se hran’te i oda zla bran’te. | 636 |
| Ako moja bide živa glava, | 637 |
| pa da Džanan do Travnika dođe, | 638 |
| Sić’ ću, majko, šeher Sarajevu, | 639 |
| dobro ću ti skrojiti odilo: | 640 |
| crnu roklju, a ćetan košulju. | 641 |
| Mrku ću ti donit jemeniju, | 642 |
| pa ću tebi hizmećara naći, | 643 |
| ako Bog da, ja se oženiti, | 644 |
| ispod Jajca od Hasana Memca.‛‟ | 645 |
| Malo Džane razgovori društvo, | 646 |
| jer svaki se Džani nasmijao. | 647 |
| Teže oni pr’o Maše planine. | 648 |
| Kad četvrto jutro osvanulo, | 649 |
| prekučiše šeher Temišvaru. | 650 |
| Onda Džano njima govorijo: | 651 |
| „Čujete, braćo, bosanski vojnici, | 652 |
| vi atima dizgun odpuštite, | 653 |
| a niz njedra glave obisite, | 654 |
| jer ćemo cara svoga sagledati, | 655 |
| nas će care očima videti.‟ | 656 |
| Svi su oni dizgun odpuštili, | 657 |
| a niz njedra glave obisili, | 658 |
| a gleda i’ care iz divana, | 659 |
| a prohode bosanski vojnici. | 660 |
| Care reče Hodži Ćupriliću: | 661 |
| „Moja lalo, Hodža Ćupriliću, | 662 |
| jesi li mi vavik govorijo | 663 |
| da je Bosna zuđut ostanula? | 664 |
| Vid’ de ata, vid’ de zlatni’ rahta!‟ | 665 |
| „Aman care, ogrijano sunce, | 666 |
| da nema junaka nad Bošnjaka! | 667 |
| Oni prodaju luke i čitluke, | 668 |
| ispravljaju ate i rahtove. | 669 |
| Kad i’ ’vako na vojsku pozovneš, | 670 |
| nek’ ti obraz ne bi ocrnili.‟ | 671 |
| „A moja lalo, Ćuprilić veziru, | 672 |
| što mi je Bosna nujna i zlovoljna?‟ | 673 |
| „E, naš care, ogrijano sunce, | 674 |
| mora biti nujna i zlovoljna! | 675 |
| Dugi puti, tužno vojevanje. | 676 |
| U Bošnjaka nestanulo para, | 677 |
| a brez para nema razgovora.‟ | 678 |
| Kad te care saču lakrdije, | 679 |
| njima care opremijo pare, | 680 |
| a dobar im tajin postavijo, | 681 |
| a ječma im dade o’stupnika. | 682 |
| Kad Bošnjaci večer večerali, | 683 |
| a Bošnjaci dohmali se para, | 684 |
| zapucaše mali džehverdari, | 685 |
| zapivaše po dva naporedo, | 686 |
| a smije se Ćuprilić veziru: | 687 |
| „Jesam li ti, care, govorijo, | 688 |
| u Bošnjaka da j’ nestalo para.‟ | 689 |
| A Džane je pod svojim čadorom, | 690 |
| a mašno mu pogledati bilo. | 691 |
| Temišvarsko polje pocrnilo | 692 |
| od škrljaka i od telećaka, | 693 |
| a od topa i od toprakala, | 694 |
| jer se kralji tudi sastanuli. | 695 |
| A sišla im Milica Moskovka; | 696 |
| u Milke je pe’stotin’ topova | 697 |
| i pet stotin’ hiljada vojnika. | 698 |
| Temišvarsko polje potrpano. | 699 |
| Ne kažem ti Turske carevine | 700 |
| i Džanana od Bosne ponosne. | 701 |
| Kad su oni konak učinili | 702 |
| a ujutru rano uranili, | 703 |
| divan onda care sastavijo. | 704 |
| Oni zovu Džanan bulju’bašu, | 705 |
| njima Džane siđe do divana. | 706 |
| Divan čine, među se govore | 707 |
| ko na koga ’oće udariti. | 708 |
| Treba ići muluć na muluća. | 709 |
| Divan mogli učiniti nisu. | 710 |
| Džanan se je natrag povratijo. | 711 |
| Kad on dođe do čadora svoga, | 712 |
| pita njega Fazlagiću Ibro: | 713 |
| „O moj dajo, Džanan bulju’baša, | 714 |
| kakav jeste divan učinili?‟ | 715 |
| „Moj sestriću, Ibro bajraktare, | 716 |
| nismo ništa divan učinili. | 717 |
| Jope’ sutra valja na divana. | 718 |
| Svi su, pobro, cari u divanu.‟ | 719 |
| „A moj dajo, Džanan buljubaša, | 720 |
| kad ti sutra u divan uniđeš, | 721 |
| ti ćeš ’vako divan učiniti: | 722 |
| nek’ udara misirski sultane | 723 |
| s jedne strane bagdatskim sultanom, | 724 |
| a z druge strane adžemski sultanu, | 725 |
| i sa njime tatarski sultanu. | 726 |
| Car stambolski i druga ordija, | 727 |
| oni ’oće sridom udariti. | 728 |
| Danas petak, a sjutra subota; | 729 |
| rok nedilja, mejdan ponediljak. | 730 |
| Kad svane i rodi se sunce, | 731 |
| za nas uzmi moskovsku kraljicu. | 732 |
| Tako š njima divan učinite.‟ | 733 |
| Kad dan svanu a rodi se sunce, | 734 |
| Džanan siđe caru i divanu. | 735 |
| Dobro oni Džanu dočekali. | 736 |
| Džane side u divanu carskom. | 737 |
| Sve govore i divan provode, | 738 |
| a podiže glavu Džanan bulju’baša: | 739 |
| „Kad bi mi reda govoriti bila, | 740 |
| znade Džano što bi govorijo.‟ | 741 |
| A podiže glavu Hodža Ćupriliću: | 742 |
| „Lalo moja, Bosno plemenita, | 743 |
| de govori što je tebi drago.‟ | 744 |
| „Aman, care, ja vam stopu ljubim. | 745 |
| Ja bi ’vako divan učinijo: | 746 |
| a nek’ ide misirski sultanu, | 747 |
| eto njemu bagdatskog sultana. | 748 |
| Oni mogu s liva udariti, | 749 |
| z desna ’oće tatar padišahu, | 750 |
| i š njime će tunaski sultanu. | 751 |
| A ostala ’oće carevina, | 752 |
| ona more sridom udariti. | 753 |
| A meni Milka moskovska kraljica, | 754 |
| na moje Bosne, na dvan’es’ hiljada, | 755 |
| pa što nami Bog i sreća dade. | 756 |
| Danas petak, a sutra subota, | 757 |
| u nedilju ne zamećat kavge. | 758 |
| Rok nedilja, mejdan ponediljak.‟ | 759 |
| Svi rekoše Džani u divanu: | 760 |
| „Bre aferim, Bosno ponosita, | 761 |
| dževapa mi nejma brez Bošnjaka!‟ | 762 |
| A Džanan se od divana vrati | 763 |
| do čadora Fazlagicu Ibri. | 764 |
| Pita njega Ibro Fazlagicu: | 765 |
| „Jesi l’, Džane, divan rastavijo?‟ | 766 |
| „Jesam, Ibro, vjeru ti zadajem!‟ | 767 |
| Pa su oni noćcu prenoćili. | 768 |
| Kad je bilo uoči ponediljka, | 769 |
| pa je žarko otpočelo sunce, | 770 |
| diže glavu Fazlagiću Ibro: | 771 |
| „Moj dajidža, Džanan bulju’baša, | 772 |
| kad bi mene šćeo poslušati, | 773 |
| da mi svoje sablje povadimo, | 774 |
| da u zemlju crnu udarimo, | 775 |
| na korama pilav savariti, | 776 |
| da mi krvav pilav večeramo. | 777 |
| Da se onda, braćo, izgrlimo, | 778 |
| izgrlimo i da halalimo. | 779 |
| Tavna se je noćca prigodila, | 780 |
| pa za Boga i za gole ćorde, | 781 |
| da na Milku noćas udarimo.‟ | 782 |
| „Vjere mi, Ibro, hoću poslusati, | 783 |
| pa ćemo noćas kavgu zametnuti | 784 |
| prije cara i svakog muluća.‟ | 785 |
| Pa su svoje sablje povadili, | 786 |
| na korama pilav savarili. | 787 |
| Kad su krvav pilav poharčili, | 788 |
| na noge klisiše, pa se izgrliše, | 789 |
| a za gole ćorde privatiše, | 790 |
| pa na Milku oni udariše. | 791 |
| Kad udari za dvan’es’ hiljada, | 792 |
| a dočeka Milka iz topova, | 793 |
| pet stotina otrže topova. | 794 |
| Vrlo su Džani kahar učinili, | 795 |
| ćetiri mu padoše hiljade. | 796 |
| Bog je dao, prinabiti neće, | 797 |
| jer im Džane lovi fitiljaše. | 798 |
| A promisli Milka u sebika | 799 |
| da su butum udarili cari, | 800 |
| pa se njihnu a na vojsku udari. | 801 |
| Zapucaše veliki topovi, | 802 |
| sve mulući jedan na drugoga, | 803 |
| trese se zemlja pokraj Temišvara. | 804 |
| Šala nije sedam kraljevina, | 805 |
| šala nisu Turske carevine. | 806 |
| Tome se care čudi u džamiji: | 807 |
| „Jä Bože dragi, na svemu Ti fala!‟ | 808 |
| Sav Temišvar magla poklopila. | 809 |
| Trese se zemlja pokraj Temišvara | 810 |
| o’ zahora teška topovskoga. | 811 |
| Sve dan po dan, puni’ sedam dana, | 812 |
| vavik puca, nikad ne patiše. | 813 |
| Sablja siva, a krv se proliva. | 814 |
| Kad je osmo jutro osvanulo, | 815 |
| vid’ de, Džano nije mirovao | 816 |
| sa svom svojom Bosnom ponositom. | 817 |
| Vavik Džano kraj ordije skače, | 818 |
| zavraća i’ Džano bulju’baša, | 819 |
| nagoni je vazda na topove | 820 |
| i na živu vatru iz pušaka. | 821 |
| Kad deveto jutro osvanulo, | 822 |
| utišala puška i lubarda, | 823 |
| pa rekoše i mir učiniše. | 824 |
| A svi cari idu po razboju, | 825 |
| a ostali udarili Turci. | 826 |
| Kopaju mrtve, nose ranjenike, | 827 |
| svaki muluć pregledao svoga. | 828 |
| Ćupriliću po razboju hoda. | 829 |
| Jä kad hodža do razboja dođe, | 830 |
| do razboja Moskovske kraljice, | 831 |
| najveći je razboj u Džanana, | 832 |
| jer on nije šćeo mirovati, | 833 |
| jer on Bosnu plemenitu viče: | 834 |
| „Vi vucite mrtva i ranjena, | 835 |
| izostali iznes’te razboja!‟ | 836 |
| A Bošnjaci od teden težaci, | 837 |
| vuču oni mrtva i ranjena. | 838 |
| A kad cari idu po razboji, | 839 |
| pa su razboj oni prigledali, | 840 |
| svi se tome oni začudili: | 841 |
| „Ovo je razboj Bosne plemenite.‟ | 842 |
| A poljem se konjik pomolijo. | 843 |
| A sve bliže kad se prekučijo, | 844 |
| i on ganja pišca priko polja. | 845 |
| Poznadoše Kuhana Halila, | 846 |
| tog Halila od Gorežlja gornjeg. | 847 |
| On Poljaka dotirao kralja. | 848 |
| Pita njega Hodža Ćupriliću: | 849 |
| „Iđe, sinko, Džanan bulju’baše?‟ | 850 |
| „Ne znam, hodža, kad me za to pitaš, | 851 |
| dok ufati’ od Poljaka kralja.‟ | 852 |
| Istom oni u besidi bili, | 853 |
| a pomoli se od Višegrada Huse. | 854 |
| I on kralja goni savezana, | 855 |
| pokloni ga caru na razboju. | 856 |
| A pita ga Ćupriliću hodža: | 857 |
| „Je ’ da iđe Džane buljubaše?‟ | 858 |
| „Ne znam, hodža, kad me pitaš za to.‟ | 859 |
| Jope’ im se konjik pomolijo. | 860 |
| To je bijo Balta od Mostara, | 861 |
| i taj kralja goni Franceskoga. | 862 |
| Pomoli se Fazlagiću Ibro. | 863 |
| Dva je kralja Ibro dotirao. | 864 |
| Za njim dođe Džano buljubaša, | 865 |
| pa i Džano dvojicu dotir’o: | 866 |
| on dotir’o Rakociju kralja | 867 |
| i njegova brata Osveciju, | 868 |
| pa i’ svije’ caru pokloniše | 869 |
| —nek’ i’ cini, nek’ na otkup daje, | 870 |
| ta on š njima govoriti znade. | 871 |
| Utekla Milka, Moskovića majka, | 872 |
| Petriburku zavičaju svome. | 873 |
| Care veli Džani bulju’baši: | 874 |
| „Moja lalo, Džane bulju’baša, | 875 |
| šta ti hoćeš dara od meneka?‟ | 876 |
| „Aman, care, ogrijano sunce! | 877 |
| Bradat nisam, za pašaluk nisam, | 878 |
| ja pameti za vezira nejmam. | 879 |
| A ja dara nikakvoga neću, | 880 |
| ti si naske dosti darovao. | 881 |
| Samo daj mi ferman od sebeka, | 882 |
| nek’ ostaje iza oca sinu. | 883 |
| Nek’ se tapije po gradovi pišu, | 884 |
| da se sestra z bratom more dilit. | 885 |
| Daćeš Bosni hajir dovu svoju, | 886 |
| već’ ti ništa zaiskati neću.‟ | 887 |
| Na to devlet ferman dopuštijo. | 888 |
| Kad je Džane ferman ujagmijo, | 889 |
| Džano ode do Travnika svoga, | 890 |
| a ostali kud je njima drago. | 891 |
| Tade su se cari rasipali, | 892 |
| svaki svojoj tegli carevini, | 893 |
| i care je Stambol naselijo. | 894 |
| Nije kralja glavom rastavijo, | 895 |
| jer devletsko srce milostivo. | 896 |
| On i’ sviju sentu povratijo, | 897 |
| nek’ ide svaki zavičaju svome, | 898 |
| a ucini u gotovo blago. | 899 |
| Rakocić mu senet ostavijo, | 900 |
| da na Herdenj udariti neće, | 901 |
| a careve raje prigaziti. | 902 |
| Džane sade siš’o do Travnika. | 903 |
| Ko je zdravo, onaj i veselo. | 904 |
| Džane svoju omilova majku, | 905 |
| pa se Džane tade oženijo | 906 |
| ispod Jajca, od Hasana Memca. | 907 |
| Najpri mu je dva sina rodila, | 908 |
| i dvi ćeri kod odžaka svoga, | 909 |
| nek’ zaove snahu dočekaju. | 910 |