| O, da pivamo, da s’ razgovaramo | 1 |
| —da pivamo, da se veselimo, | 2 |
| ne bi li nas i Bog veselijo— | 3 |
| da kažemo što je davno bilo | 4 |
| —davno bilo, sa’ se spominjalo— | 5 |
| da pivamo pismu hod mejdana, | 6 |
| od mejdana kad poliće glava. | 7 |
| Tursko momče jutro podranilo, | 8 |
| podranilo u visokoj kuli, | 9 |
| pa je momak na noge skočijo, | 10 |
| na se fermen baci stamboliju, | 11 |
| na noge nazu kajsel jemenlije. | 12 |
| Trče momak iz kule bijele, | 13 |
| O, trče momak u halvat avliju. | 14 |
| Avliju priđe, do prizida dođe, | 15 |
| u prezidu svog dorata nađe. | 16 |
| Sa sapi mu čula uzbacijo, | 17 |
| a po sapim pleskom udarijo, | 18 |
| udarijo, pa je besidijo, | 19 |
| „Moj dorate, moje milovanje, | 20 |
| padoše nam puti iznenada. | 21 |
| Evo mi je knjiga doletila, | 22 |
| dor’te brate, sa dojnji’ Kotara, | 23 |
| a od Jele Janke kapitana, | 24 |
| da ja tebe spremim i sebeka, | 25 |
| a da iđem do dojneg Kotara | 26 |
| biloj kuli Janke kapitana, | 27 |
| jer je kršnu Jelu podhranijo, | 28 |
| pa mi kaže kićena divojka | 29 |
| da bi mi ljuba bila kod kolina. | 30 |
| Dorate brate, moje milovanje, | 31 |
| ja sam njojzi knjigu opravijo | 32 |
| da ću joj, brate, na Kotare sići, | 33 |
| ako Bog da, š njom se voženiti.‟ | 34 |
| Oto reče, čula pobacijo, | 35 |
| a za kajas konja prifatijo. | 36 |
| Odvede ga momak u čaršiju, | 37 |
| pa on nađe nalba’t Omeragu. | 38 |
| Podvikiva pred mehanom bilom, | 39 |
| „Pobratime, nalba’te Omere, | 40 |
| de iziđi, prekuj konja moga!‟ | 41 |
| Pobro mu se iz mehane javlja, | 42 |
| pobro mu se iz mehane javlja, | 43 |
| „Bogom pobro, Ograšović Ale, [2095] | 44 |
| ala ćeš kove prem ašikovanja, | 45 |
| ala ćeš kove za ljuta mejdana?‟ | 46 |
| Kada mu momak riči razumijo, | 47 |
| pobratimu svome besedijo, | 48 |
| „Pobratime, nalba’te Omere, | 49 |
| ja ne kujem konja debeloga | 50 |
| da na njemu iđem po hUdbini, | 51 |
| pobratime, gledat divojaka, | 52 |
| potrljilja ni pomlatilica, | 53 |
| požetalica ni poplitavica. | 54 |
| Oho, već ja doru kujem debeloga, | 55 |
| Oho, da na njemu na Kotare siđem | 56 |
| do bile kule Janke kapitana, | 57 |
| Oho, jer je kršnu Jelku podhranijo, | 58 |
| Oho, kršnu Jelu kićenu divojku. | 59 |
| Pa mi je Jelka knjigu opravila, | 60 |
| Oho, da ja sebe spremim i dorina, | 61 |
| Oho, pa da sađem na dojnje Kotare | 62 |
| do bile kule Janke kapitana, | 63 |
| Oho, da povedem Jelicu divojku, | 64 |
| Oho, da je svedem na široku Liku, | 65 |
| Omere brate, da s’ oženim š njome.‟ | 66 |
| Oho, jä kad čuo nalba’te Omere, | 67 |
| Oh, njemu ’vako nalba’t besidijo, | 68 |
| „Oh, ne budali, Bogom pobratime. | 69 |
| Nisko je, brate, na Kotare sići. | 70 |
| Oho, tamo sedam ima poglavica, | 71 |
| pa pobratime, Ograšović Ale, | 72 |
| ko se je godi otude ženijo, | 73 |
| Oho, on je stare majke poželijo, | 74 |
| Oho, on je stare majke poželijo. | 75 |
| Oho, a ti jesi jedini u mame. | 76 |
| Oho, pa bi i to mala šala bila. | 77 |
| Moraš li, brate, upamtiti vrime, | 78 |
| Oho, moraš, brate—davno nije bilo— | 79 |
| Oho, ka’ se o’štima Đulić bajrektaru, | 80 |
| Oho, Đulić bajro sa široke Like, | 81 |
| Oho, kakva nema na hUdbini biloj, | 82 |
| Oho, na hUdbini velikog junaka, | 83 |
| Oho, pa je saš’o na donje Kotare, | 84 |
| Oho, poraz Jele Janke kapitana, | 85 |
| Oho, poraz Jele Janke kapitana. | 86 |
| Oh pobratime, Ograšović Ale, | 87 |
| Oho, pa je pov’o Jelicu divojku, | 88 |
| Oho, medom brate, da s’ oženi š njome. | 89 |
| Oho, kad je Jelu pov’o ve divojku, | 90 |
| Oho, pa je doš’o pod Oršan planinu, | 91 |
| Oho, pa je dos’o pod Oršan planinu. | 92 |
| Oho, jä planina duga i siroka, [2096] | 93 |
| u njojzi ravne trijes’ čardekova, | 94 |
| u njima, brate, trijes’ harabija, | 95 |
| Oho, što čuvaju gore od Turaka, | 96 |
| Oho, da ji’ Turci ne bi privarili. | 97 |
| Oho pobratime, Ograšović Ale, | 98 |
| Oho, valja tebi tude udarati, | 99 |
| Oho, svakome se cardaku svratiti, | 100 |
| Oho, svako -, | 101 |
| a kod svakog mejdan podiliti, | 102 |
| Oho, kod svakoga mejdan podiliti. | 103 |
| Oho, medom brate, Ograšović Ale, | 104 |
| Oho, moraš, brate, upamtiti vrime, | 105 |
| Oho, moraš, brate—davno nije bilo, | 106 |
| Oho, evo danas puna godinica— | 107 |
| Oho, kad je Jelu snijo pod planinu, | 108 |
| Oho, do čardaka Žarkovića Janka, | 109 |
| Oho, doček’o ga Žarkoviću Janko, | 110 |
| Oho, kod njegaka šezdeset platnika. | 111 |
| Oho, oteli mu Jelicu divojku, | 112 |
| Oho, zadali mu sedam grdni’ rana, | 113 |
| Oho, zadali mu sedam grdni’ rana. | 114 |
| Oho, Đulić bajro bacijo divojku, | 115 |
| Oho, teško svoju ugrabijo glavu, | 116 |
| Oho, pa je snijo gradu na Udbinu, | 117 |
| Oho, pa je gradu snijo na hUdbinu. | 118 |
| Oho, jä kad Musić čuo bajraktaru, | 119 |
| Oho, Musić bajro s polja Turjanskoga, | 120 |
| Oho, i von reče na Kotare sići | 121 |
| Oho, da okaje pobratima svoga, | 122 |
| Oho, da povede Jelicu divojku, | 123 |
| Oho, mili brate, da s’ oženi š njome. | 124 |
| Oho, pa sebeka tevdil učinijo, | 125 |
| Oho, i taj bajro tamo silazijo | 126 |
| do bile kule Janke kapitana, | 127 |
| Oho, pa je pov’o Jelicu divojku, | 128 |
| Oho, pa je pov’o pod Ašan planinu. | 129 |
| Oho, jä kad stig’o pod Ašan planinu | 130 |
| Oho, do čardaka Žarkovića Janka, | 131 |
| Oho, do čardaka Žarkovića Janka, | 132 |
| Oho, doček’o ga kod čardaka Janko, | 133 |
| Oho, na njegaka vatru oborijo. | 134 |
| Oho, tude sretno momak prohodijo, | 135 |
| Oho, sad brez rane i brez mrtve glave. | 136 |
| Oho, jä kad svoga protir’o dorina, | 137 |
| Oho, dotir’o ga do čardaka bila, | 138 |
| Oho, do čardaka Popović Mihajla, | 139 |
| Oho, do čardaka Popović Mihajla, | 140 |
| a njihke vosam braće Popovića, | 141 |
| a njihke vosam braće Popovića. | 142 |
| Oho, njemu jesu e’ ’vako kazali, | 143 |
| ‚Oho, čuješ mene, Musić bajrektaru, | 144 |
| Oho, baci Jelku kićenu divojku, | 145 |
| Oho, pa Musiću, da se ogledamo!‛ | 146 |
| Oho, oto Musić haj’o i ne haj’o, | 147 |
| Oho, na nji’ svoga doru natiravo. [2097] | 148 |
| Oho, jä kad viđa Musić bajrektaru, | 149 |
| Oho, dadoše mu dvan’es’ grdni’ rana, | 150 |
| oh, oteše mu kićenu divojku. | 151 |
| Oho, pa teško je Musić ugrabijo, | 152 |
| Oho, slatki brate, na grad na Udbinu, | 153 |
| Oho, ocvilijo na hUdbini majku. | 154 |
| Oho, et’ na njemu dvan’es’ grdni’ rana. | 155 |
| Oho, pa bi voto mala šala bila, | 156 |
| Oho, pa bi voto mala šala bila, | 157 |
| Oho, pivaju ga kićene divojke | 158 |
| Oho, da von junak nije od mejdana, | 159 |
| Oho, kad je lipu Jelu pobacijo. | 160 |
| Oho, pa moj pobro Ograšović Ale, | 161 |
| Oho, daj se prođi kićene divojke, | 162 |
| Oho, ti se lakše moraš oženiti.‟ | 163 |
| Oho, jä kad čuo Ograšović Ale, | 164 |
| Oho, jä kad čuo Ograšović Ale, | 165 |
| Oho, vid’ de, svome kaza pobratimu, | 166 |
| „Oho, pobratime, nalba’te Omere, | 167 |
| Oho, ja ću ići, pa da nije doći, | 168 |
| Oho, jer sam njojzi tvrdu vjeru dao, | 169 |
| Oho, da ću njojzi na Kotare sići, | 170 |
| Oho, da ću njojzi na Kotare sići.‟ | 171 |
| Oho, u to nalba’t pokova dorina, | 172 |
| Oho, vu to nalba’t potkova dorina. | 173 |
| Oho, jä kad viđa Ograšovo dite, | 174 |
| Oho, on se rukom fati u džepove, | 175 |
| Oho, on se rukom fati u džepove, | 176 |
| Oho, dade njemu četiri cekina. | 177 |
| „Oho, ma pobrojo, pa se napi vina. | 178 |
| Oho, ako čuješ kotarske topove, | 179 |
| ako mi indat nećeš učiniti, | 180 |
| moraš mi, brate, rahmet pridavati, | 181 |
| moraš mi, brate, rahmet pridavati.‟ | 182 |
| Oho, pa povrati konja velikoga, | 183 |
| Oho, a pred svoju od kamena kulu, | 184 |
| Oho, pa dorata u prezid uvede. | 185 |
| Oho, čul snimijo, timar navalijo, | 186 |
| na njega sedlo meće španjonliju, | 187 |
| na njega sedlo meće španjonliju, | 188 |
| Oho, a po sedlu kožu medvidiju. | 189 |
| A rabum Alah—na svemu Ti fala!— | 190 |
| Oho, zauzda ga uzdom biserkinjom, | 191 |
| Oho, zauzda ga uzdom biserkinjom, | 192 |
| Oho, a na uzdi četiri kajasa: | 193 |
| Oho, jedna bila halka od sindžira, | 194 |
| Oho, jedni bili kajser kožakinja, | 195 |
| Oho, u peti mu dva draga kamena, | 196 |
| Oho, iž nji’ deru dva modra plamena [2098] | 197 |
| —Oho, kad bi đegod pomrčina bila, | 198 |
| Oho, kad bi đegod pomrčina bila, | 199 |
| Oho, neka viđa stazu priskočiti, | 200 |
| Oho, nek’ mu viđa ječam pozobati, | 201 |
| Oho, nek’ mu viđa ječam pozobati. | 202 |
| Oho, jä kad konja spremi velikoga, | 203 |
| Oho, pa on kuli skače uz mostove, | 204 |
| Oho, u odaji sanduk otvorijo, | 205 |
| Oho, iz sanduka robu izvadijo. | 206 |
| Oho, najpri gaće vadi i košulju, | 207 |
| Oho, najpri gaće vadi i košulju, | 208 |
| Oho, obadvoje kroja latinskoga, | 209 |
| Oho, obadvoje kroja latinskoga. | 210 |
| Oho, pa navlači ’lače na nožice. | 211 |
| Oho, jä kakve su ’lače na njemuka? | 212 |
| Oho, kud šavovi, tud zlatni harčovi, | 213 |
| Oho, pod kolinim kugle pozlaćene, | 214 |
| Oho, u kuglama dragi kamenovi, | 215 |
| Oho, iž nji’ modri deru plamenovi, | 216 |
| Oho, iž nji’ modri deru plamenovi. | 217 |
| Oho, pa oblači dvi islag đečerme | 218 |
| —jedna mu nova, druga mu polovna, | 219 |
| jedna mu nova, druga mu polovna— | 220 |
| Oho, na jednoj su toke pa ilike, | 221 |
| Oho, a na drugoj krila pozlatita, | 222 |
| Oho, što čuvaju srca od olova, | 223 |
| Oho, braćo moja, u ljutom mejdanu. | 224 |
| Oho, pa pripasa pasa pulijaša | 225 |
| Oho, od tridiset i tri rastegljaja, | 226 |
| Oho, od tridiset i tri rastegljaja, | 227 |
| po njemuka četrn’es’ silaha, | 228 |
| O, pola zlatni’, pola pozlatiti’, | 229 |
| Oho, i petn’esta među njima čanta | 230 |
| —Oho, sva mu čanta od žežena zlata, | 231 |
| Oho, sva mu čanta o’ žeženog zlata— | 232 |
| za nje meće dva para pušaka | 233 |
| —jedni su Graci, drugo Venedirci, | 234 |
| Venedirci za vašikovanja, | 235 |
| bili su Graci za ljutog mejdana— | 236 |
| a dva grla od četiri zrna. | 237 |
| Kraj nji’ meće palu latinkinju | 238 |
| —sva je pala vod žežena zlata, | 239 |
| na njoj balčak od filjova zuba, | 240 |
| na njoj balčak od filjova zuba, | 241 |
| na balčaku glava uslikata, | 242 |
| braćo moja, zmije iz kamenja, | 243 |
| ona ziva baš konda je živa, | 244 |
| a na pupku momku i juneku. | 245 |
| Rabum Alah—na svemu Ti fala!— | 246 |
| još priteže na gajtan gadaru, | 247 |
| oštru sablju u ilaču kovanu. [2099] | 248 |
| Rabum Alah—na svemu Ti fala!— | 249 |
| na se bluzu meće ćesarovu. | 250 |
| Jä kakva je bluza ćeserova? | 251 |
| Na njoj, braćo, jaka pozlaćena, | 252 |
| a na bluzi dvan’es’ meduljica, | 253 |
| i trin’esta bečkoga ćesera, | 254 |
| da je prva duka ćeserova. | 255 |
| Jer na glavu škrljku nabacijo. | 256 |
| Jä kakva je škrlja nad očima? | 257 |
| Sva je škrlja vod žežena zlata, | 258 |
| naokolo rešma napravita, | 259 |
| a u rešmi sedam kamenova, | 260 |
| iz nji’ sedam dere plamenova | 261 |
| —kad bi đegoć pomrčina bila, | 262 |
| neka viđa pušku naprašiti, | 263 |
| i nek’ konja viđa upraviti. | 264 |
| Rabum Alah—na svemu Ti fala!— | 265 |
| na pleća baci divan kabanicu. | 266 |
| Lipo dugu uze granaliju. | 267 |
| Kakva mu je duga granalija? | 268 |
| Sva od srme i žežena zlata. | 269 |
| Na njoj slova jesu napisana, | 270 |
| da u puške promećanja nema, | 271 |
| da ć’ svatiti đe je naumijo. | 272 |
| Pa on trče u drugu odaju, | 273 |
| a pa on trče u drugu odaju, | 274 |
| traži momak svoje roditelje. | 275 |
| Od odaje vrata otvorijo, | 276 |
| jer on oba nađe roditelja | 277 |
| đe mu crnu piju mećrušinu, | 278 |
| đe mu crnu piju mećrušinu. | 279 |
| Jä kad viđa ostarili babo, | 280 |
| a još svoga sina sigurata, | 281 |
| vidi babo, na noge klisijo. | 282 |
| Jä kad ga je momak opazijo, | 283 |
| evo ’vako babi besidijo, | 284 |
| „Sjed’te, moja oba roditelja.‟ | 285 |
| Jä kad oni riči razumili, | 286 |
| posjedaše na mehke mindere. | 287 |
| Jä kad sjela oba roditelja, | 288 |
| vidi momčić da miruje neće, | 289 |
| veće poleti roditelju svome, | 290 |
| već poleti roditelju svome, | 291 |
| u obi ga ruke poljubijo. | 292 |
| Evo ’vako pa mu besidijo, | 293 |
| „Roditelju, na odžaku babo, | 294 |
| evo jesam nakan putovati, | 295 |
| roditelju, na kamen’ Kotare, | 296 |
| a do kule Janke kapitana, | 297 |
| jer sam čuo, roditelju babo, | 298 |
| jer sam čuo, pa mi knjiga kaže | 299 |
| da ja, babo, na Kotare siđem | 300 |
| porad Jelke Janke kapitana. | 301 |
| Daj halali, roditelju babo, | 302 |
| što si mene momka podhranijo.‟ | 303 |
| Jä kad babo riči razumijo, | 304 |
| on je svome sinu besidijo, | 305 |
| „Sine dragi, u mene jedini, | 306 |
| tebi babo davno halalijo, | 307 |
| halalijo i blagoslovijo: | 308 |
| kud god iš’o, svome babi doš’o, [2100] | 309 |
| sretno tvoje putovanje bilo, | 310 |
| sretno tvoje putovanje bilo. | 311 |
| Ako bideš na babu bacijo, | 312 |
| ti se ne boj kaurski’ čardaka, | 313 |
| ni u njima gorski’ harabija. | 314 |
| Hoćeš svaku, sinko, prohoditi.‟ | 315 |
| Jä kad viđa Ograšovo dite, | 316 |
| on poleti ostariloj majci, | 317 |
| u obi je poljubijo ruke. | 318 |
| E, ’vako je majci govorijo, | 319 |
| „Stara mamo, stari roditelju, | 320 |
| de halali sinu jedinome, | 321 |
| jer ja, majko, odeh na Kotare, | 322 |
| biloj kuli Janke kapitana | 323 |
| poraz Jele kićene divojke, | 324 |
| da je svedem našoj biloj kuli. | 325 |
| Pa će tebe izminuti Jele | 326 |
| od mlinjaka i od kahvenjaka, | 327 |
| od naćava i od ugaraka. | 328 |
| Ja ću tebi hizmečara naći.‟ | 329 |
| Jä kad baba riči razabrala, | 330 |
| stara nama’ na noge klisila, | 331 |
| jedinoga sina prigrlila, | 332 |
| pa je ’vako njemu govorila, | 333 |
| „Hajde, sinko, s hajirom ti bilo! | 334 |
| Tebi mama davno halalila, | 335 |
| sinko dragi, dok te je rodila, | 336 |
| sinko dragi, dok te je rodila. | 337 |
| Sretno tvoje putovanje bilo. | 338 |
| Nisam tvoga nagojila tela | 339 |
| da ga crni deru gavranovi, | 340 |
| već je majka nagojila telo | 341 |
| da ga dile Nimci na mačovim, | 342 |
| sinko dragi, u ljutom mejdanu, | 343 |
| sinko dragi, hu ljutom mejdanu.‟ | 344 |
| Jä kad čuo roditelju babo, | 345 |
| I von ’vako sinu govorijo, | 346 |
| „Poslušaj me, moje dite milo. | 347 |
| Navrati se ti u Vrhovine | 348 |
| mome pobri Vrhovcu Alagi, | 349 |
| jer on, sinko, stoji na tromeđi, | 350 |
| na tromeđi turskoj i kavurskoj, | 351 |
| pa mu kaži kud ćeš putovati. | 352 |
| Ako biti do nevolje bilo, | 353 |
| on ti gajret more učiniti, | 354 |
| on ti gajret more učiniti. | 355 |
| A moj sine, poslušaj me, dragi: | 356 |
| svakud hajde po kamen’ Kotaru, | 357 |
| samo nejđi Brinju ledenome. | 358 |
| Tamo ima Vuče Brinjenine, | 359 |
| pa mi znade debelog dorina, | 360 |
| jer sam š njime bijo hu mejdanu. | 361 |
| Nasik’o mi doru velikoga | 362 |
| po sapima golotrbom ćordom, | 363 |
| pa ga more on poznati, sine. | 364 |
| More na te natirati vojsku, | 365 |
| sinko dragi, pa te ufatiti, | 366 |
| sine dragi, mene ocviliti, | 367 |
| sine dragi, pa me ocviliti, | 368 |
| a i tvoju ostarilu majku.‟ | 369 |
| Jä kad momak riči razumijo, [2101] | 370 |
| reče svoga babe poslušati, | 371 |
| pa on trče kuli niz mostove. | 372 |
| O, pa on kuli sleti niz mazgole, | 373 |
| braćo moja, u halvat avliju, | 374 |
| pa izvede konja velikoga, | 375 |
| izvede ga u halvat avliju. | 376 |
| Jä kad viđa roditelju babo, | 377 |
| dobra mu konja za kajas prifati, | 378 |
| slata stara majka zlatnu uzengiju. | 379 |
| Jä kad momak u sedlo skočijo, | 380 |
| starom svome babi besidijo, | 381 |
| „Roditelju, ja te ne želijo, | 382 |
| pušći, babo, u dore kajase.‟ | 383 |
| Jä kad babo riči razumijo, | 384 |
| pušća sinu dorine kajase, | 385 |
| prefati mu od avlije vrata, | 386 |
| prefati mu od avlije vrata, | 387 |
| a na vrata tursko momče mlado. | 388 |
| A zaplaka ostarila majka, | 389 |
| grlom sina zove jedinoga, | 390 |
| „Iskreni se, moje dite milo, | 391 |
| da ti viđam oči i obrve, | 392 |
| da ti viđam ja junačko lišće, | 393 |
| kako ga je majka nagojila!‟ | 394 |
| Jä kad momak riči razumijo, | 395 |
| na kajasu konja povratijo, | 396 |
| evo ’vako majci govorijo, | 397 |
| „Muti moja ostarila majko, | 398 |
| ne ron’ suza, ne kvari obraza, | 399 |
| a ne plači, boliće te glava. | 400 |
| Vej dovala, moja stara majko.‟ | 401 |
| Njemu mati ‚eisahadile.‛ | 402 |
| To rekoše, pa se rastadoše. | 403 |
| Ode momak niz hUdbinu bilu, | 404 |
| niz hUdbinu teži Perušiću. | 405 |
| Niz Rudinu teži Perušicu | 406 |
| pokraj kule Musić bajraktara, | 407 |
| Musić bajre ličkog Mustajbega. | 408 |
| Šćede momak konja protirati, | 409 |
| ugleda ga Musić sa pendžera, | 410 |
| a džamali pendžer otvorijo, | 411 |
| sa pendžera pa mu govorijo, | 412 |
| „Medom pobro, Ograšović Ale, | 413 |
| da ne’š, brate, na kamen’ Kotare?‟ | 414 |
| Ale njemu reče sa dorata, | 415 |
| „Bogom brate Musić bajrektaru, | 416 |
| odeh, brate, na dojne Kotare | 417 |
| b’jeloj kuli Janke kapitana, | 418 |
| jer je meni bila stigla knjiga.‟ | 419 |
| Kad mu Musić riči razumijo, | 420 |
| E, ’vako mu, braćo, govorijo, | 421 |
| „Medom brate, Ograšović Ale, | 422 |
| ako sretno povedeš divojku, | 423 |
| nejdi, brate, pod Aršan planinu. [2102] | 424 |
| U njojzi je trijes’ čardakova, | 425 |
| svakome se navratiti moraš. | 426 |
| Ne me’š svesti Jelice divojke, | 427 |
| da si vila, pa da imaš krila. | 428 |
| Zakoliše moru uz obalu.‟ | 429 |
| Njemu reče momak sa dorata, | 430 |
| „A ne boj se, Bogom pobratime. | 431 |
| Ako čuješ kotarske topove, | 432 |
| radi meni indat učiniti. | 433 |
| Ja ću tebi nekad trebovati. | 434 |
| Mogu tebi u svatove pojći.‟ | 435 |
| To rekoše, pa se rastadoše. | 436 |
| Ode momak pokraj Perušića, | 437 |
| uprav’ teži gori Vrhovini. | 438 |
| Malo vreme, za dugo ne bilo. | 439 |
| Jä kad stiže sad u Vrhovine, | 440 |
| a do kule Vrhovca Alage, | 441 |
| taman mu se noćca prekučila. | 442 |
| O, pred kulom zastavi dorina, | 443 |
| podvikiva babina pobrina, | 444 |
| „Pobratime, Vrhovac Alaga, | 445 |
| pobratime moga roditelja, | 446 |
| jesi l’ doma kuli na mostovi’?‟ | 447 |
| Jä ka’ čuo Vrhovac Alaga, | 448 |
| pred njeg’ šalje četiri delije, | 449 |
| pa mu vrata bila otvorila, | 450 |
| otvorila, pa ga popustila, | 451 |
| braćo mila, u halvat avliju. | 452 |
| Jä kad momak u avliju dođe, | 453 |
| vid’ de, pita njegovi’ delija, | 454 |
| „Je li doma Vrhovac Alaga?‟ | 455 |
| Njemu kažu njegove delije, | 456 |
| „A jes’, brate, Ograšović Ale. | 457 |
| Eno njega kuli na mazgali, | 458 |
| i kod njega trijes’ buljukbaša | 459 |
| sa planina iz čardaka bila.‟ | 460 |
| E, primiše mu debelog dorina. | 461 |
| Al’ im momak priče besidijo, | 462 |
| „Oj, Bora vam, pobrine delije, | 463 |
| namir’te mi debelog dorina, | 464 |
| braćo moja, ječma ogruhana. | 465 |
| Putnik jesam, a za sila nisam. | 466 |
| Samo mu se hoću navratiti. | 467 |
| Babo mi je selam opremijo, | 468 |
| da ga dadnem Vrhovcu Alagi.‟ | 469 |
| Kad delije riči razumile, | 470 |
| primiše mu konja velikoga, | 471 |
| a u kulu njega ispratiše, | 472 |
| a u kulu njega ispratiše. | 473 |
| Jä kad momak u odaju ujđe, | 474 |
| na veliko čudo udarijo | 475 |
| —u vrh stola Vrhovac Alaga, | 476 |
| a do njega od Kladuše Mujo, | 477 |
| a do Muje Eminić Alija | 478 |
| sa planina, iz čardaka bila; | 479 |
| a ostali redom posjedali. | 480 |
| Redna čaša naokolo hoda | 481 |
| —čaša hoda hod ruke do ruke | 482 |
| baš k’o ’tica od grane do grane, [2103] | 483 |
| baš k’o ’tica hod grane do grane. | 484 |
| A sad momak turski selam viknu. | 485 |
| Jä kad čule mlade buljukbaše, | 486 |
| oni njemu selam odprimili. | 487 |
| Najstrag reče Vrhovac Alaga, | 488 |
| „Aleć salam, pobratime dragi, | 489 |
| pobratime moga pobratima. | 490 |
| Dede, meni po istini kaži, | 491 |
| al’ si poš’o na kamen’ Kotare, | 492 |
| al’ ti iđeš sa kamen’ Kotara?‟ | 493 |
| vAle njemu priče besidijo, | 494 |
| „Ja ne iđem od kamen’ Kotara, | 495 |
| već sam, brate, poš’o na Kotare. | 496 |
| Pa ti je babo selam opravijo, | 497 |
| pobratime, stotinu selama. | 498 |
| Ako l’ meni do nevolje bilo, | 499 |
| radi meni gajret učiniti, | 500 |
| radi meni gajret učiniti.‟ | 501 |
| Jä kad čuo hod Kladuse Mujo, | 502 |
| diže glavu, pa mu besidijo, | 503 |
| „Oj, Bora ti, Ogrošović Ale, | 504 |
| nejačak si, sine, za mejdana. | 505 |
| Pametno se po Kotaru vladaj, | 506 |
| pametno se po Kotaru vladaj! | 507 |
| Kad đe viđaš staro i nejako, | 508 |
| podaj njemu koju madžariju, | 509 |
| podaj njemu koju madžariju. | 510 |
| On će tebi od Boga iskati | 511 |
| dobru sreću, sine, za junaka.‟ | 512 |
| Jä kad čuo hOgrašovic Ale, | 513 |
| vid’ mu vAle priče besidijo, | 514 |
| „Hoću, glavo hod Kladuše Mujo.‟ | 515 |
| A Alaga riči razumijo, | 516 |
| evo ’vako pa mu besidijo: | 517 |
| „Sad ćaš, sine, polju Otočkome, | 518 |
| sad ćaš, sinko, polju Otočkome. | 519 |
| Pametno se na Otočcu vladaj, | 520 |
| jer tud’ ima sad voda Gašica, | 521 |
| a na njojzi kamena ćuprija, | 522 |
| na ćupriji Gavran harabija, | 523 |
| jä što čuva kamene ćuprije | 524 |
| i Otočca grada ćesarova.‟ | 525 |
| „Hoću, brate, ne brigaj se s time.‟ | 526 |
| To rekoše, na noge klisiše, | 527 |
| jer mu Ale priče besidijo, | 528 |
| „Putnik jesam, ja za pića nisam.‟ | 529 |
| A aga mu priče besidijo, | 530 |
| „Hajde, sine, ako Boga znadeš. | 531 |
| Ako čujem kotarske topove, | 532 |
| ja ću gajret tebi učiniti, | 533 |
| ako Bog da pa bude suđeno.‟ | 534 |
| To rekoše, spali u avliju. | 535 |
| Delije mu konja povedoše, | 536 |
| pa njemuka kolane stegnuše, | 537 |
| pa momčića u sedlo dignuše, | 538 |
| od avlije vrata otvoriše, [2104] | 539 |
| od avlije vrata otvoriše. | 540 |
| Jä kad momak na avliju frci, | 541 |
| jer otisnu sad nis Vrhovine, | 542 |
| nis poganu goru Dubrovicu, | 543 |
| nis pogamu go -, | 544 |
| nis poganu goru Duribabu. | 545 |
| Malo vrime, goru priskočijo, | 546 |
| na Otočko polje iskočijo. | 547 |
| Sretno prođe kroz Otočac bili | 548 |
| kraj ćuprije Gavran harabije, | 549 |
| kraj ćuprije Gavran harabije. | 550 |
| Kad svog konja momak izjurijo, | 551 |
| a na Brdo polje priširoko, | 552 |
| a sve Brdo polje pribrodijo, | 553 |
| u Velebit goru naselijo, | 554 |
| O, u Velebit goru naselijo. | 555 |
| Baka bahta Pločanin Alage, | 556 |
| a Velebit magla potrpala. | 557 |
| Udarila kiša vod godine, | 558 |
| udarila kiša od godine. | 559 |
| Baš je prava hora za hajduka, | 560 |
| za hajduka i za mrka vuka | 561 |
| —iz liva mu pivaju hajduci, | 562 |
| a iz desna šapure hajduci, | 563 |
| po granama pište viverice, | 564 |
| po jelama grču gavranovi, | 565 |
| po dolina’ huču hulavice. | 566 |
| Dobar mu se dorat usplašijo, | 567 |
| hal’ mu momak ’vako besidijo, | 568 |
| „Dorate brate, moje milovanje, | 569 |
| ti se vuka ne boj, ni hajduka | 570 |
| —vuk na vuka hu planini neće, | 571 |
| vuk na vuka, hajduk na hajduka. | 572 |
| Viverice noćne pivečice, | 573 |
| hulavice noćne budilice, | 574 |
| hulavice noćne budilice, | 575 |
| gavranovi naši bajrektari.‟ | 576 |
| On se tako z dorom prigovara | 577 |
| dok mu zora pero vošinula | 578 |
| a vo’ sunca ždraka poletila, | 579 |
| ogrijala brda pa doline, | 580 |
| po Kotaru crkve i zvonike. | 581 |
| Tude momak goru prigazijo, | 582 |
| na Primorje ravno iskočijo. | 583 |
| Padoše mu na rastanci puti | 584 |
| —jedni iđu bilom Šibeniku, | 585 |
| drugi iđu do Janjoka bila, | 586 |
| treći Brinju iđu ledenome, | 587 |
| a četvrti na kamen’ Kotare, | 588 |
| a do kule Janke kapitana. | 589 |
| Tu je momak doru zastavijo, | 590 |
| evo ’vako konju besidijo, [2105] | 591 |
| „A dorate moga roditelja, | 592 |
| ja ću tebi na volju pušcati, | 593 |
| pa vokreci kud je tebi drago.‟ | 594 |
| Jä kad hajvan riči razumijo, | 595 |
| on okrenu Brinju ledenome. | 596 |
| Al’ mu ’vako momak besidijo, | 597 |
| „A dorate, moje milovanje, | 598 |
| ti okrenu Brinju ledenome, | 599 |
| a meni je babo govorijo | 600 |
| da ja svakud idem po Kotaru, | 601 |
| a da Brinju nejđem ledenome, | 602 |
| jer te znadu u Brinju serdari, | 603 |
| ponajbolje Vučan kapitane, | 604 |
| ponajbolje Vuče kapitane, | 605 |
| jer je tebe sabljom udarijo. | 606 |
| Eto rane tvoje na sapima. | 607 |
| Treba dobro oblagati Vuku | 608 |
| ako bi te pozn’o u avliji.‟ | 609 |
| Malo vreme, za dugo ne bilo. | 610 |
| Jä kad Brinju stao i kapiji, | 611 |
| jä kad Brinju doš’o i kapiji, | 612 |
| baka bahta Ogrošova sina, | 613 |
| jer od Brinja vrata otvorita, | 614 |
| a u Brinju ugusto dućani, | 615 |
| a u njima nisu bazrđani, | 616 |
| već Madžarke mlade bazrđanke. | 617 |
| Sve divojke pod izbor su bile. | 618 |
| Jä kad i’ je momak opazijo, | 619 |
| vid’ doratu svome besidijo, | 620 |
| „Pokaži mi naru kroz čaršiju, | 621 |
| nek’ viđaju kićene divojke.‟ | 622 |
| Pa doratu kajas pokupijo, | 623 |
| zboknu njega zlatnom uzengijom. | 624 |
| Jä kad hajvan riči razumijo, | 625 |
| on poćera naru kroz čaršiju. | 626 |
| Po dva koplja u višike skače, | 627 |
| po četiri faća po nižike. | 628 |
| Od kaldrme ćenar odvaljuje, | 629 |
| pokleknjiva na prva kolina, | 630 |
| na nozdrve odbija dimove | 631 |
| konda pred njim kucaju prangije, | 632 |
| konda pred njim pucaju prangije. | 633 |
| Druga drugu sa dućana viče, | 634 |
| „Koce, koce, po Bogu sestrice, | 635 |
| ’vaki junak ovde proš’o ni’, | 636 |
| evo sedam ima godinica. | 637 |
| Tako mi duše i zakona moga, | 638 |
| ovo je dite Ogroš Omerage, | 639 |
| jer je ’vamo aga silazijo, | 640 |
| pa namika svog sina falijo, | 641 |
| da ć’ imati momka na ženidbu. | 642 |
| Ovo j’ glava Ogrošović Ale, | 643 |
| a tak’a nam sviju molitava.‟ | 644 |
| Njima momak ni mukajet nije. | 645 |
| Jä kad svoga doćera dorina, | 646 |
| a do kule Vuka Brinjenina, | 647 |
| jer on čuda viđa golemoga. | 648 |
| Na kapiji dva stoje soldata, | 649 |
| oba jesu nujna pa zlovoljna, [2106] | 650 |
| a avlija krvcom poštrampata, | 651 |
| rabum Alah, pred kulom bijelom. | 652 |
| Do nji’ Ale doćera dorina, | 653 |
| pa jim Ale božju pomoć viknu. | 654 |
| Soldati mu pomoć odprimiše. | 655 |
| vAl’ im Ale ’vako govorijo, | 656 |
| „Vi soldati Vuka Brinjenina, | 657 |
| a što jeste nujni i zlovoljni? | 658 |
| Al’ ste gladni hljeba bijeloga, | 659 |
| al’ ste žedni vina rumenoga, | 660 |
| al’ vas plaši Vuče Brinjenine?‟ | 661 |
| Jä kad čula dva soldata mlada, | 662 |
| oba njemu jesu govorila, | 663 |
| „Dženeralu na konju dorinu, | 664 |
| evo sedam ima godinica, | 665 |
| evo ovde siš’o Ogroš Omeraga | 666 |
| sa Krbave i široke Like, | 667 |
| pa je Vukom bijo u mejdanu, | 668 |
| u mejdanu na polju zelenu. | 669 |
| Jä kad ga je Vuče opazijo | 670 |
| da će Omer mejdan zadobiti, | 671 |
| on pobig’o na svojoj kobili, | 672 |
| generalu, u svoju avlij-, | 673 |
| on pobig’o u svoju avliju. | 674 |
| A na to se Turčin rasrdijo. | 675 |
| Drven čardak bijo na kapij-, | 676 |
| a u njemu Lazo kapetanu, | 677 |
| a kod njega tridiset lacmana. | 678 |
| A sad Turčin neće da miruje, | 679 |
| već drveni čardak naselijo. | 680 |
| Pogubi mu Lazu harabiju | 681 |
| i njegovi’ tridiset lacmana, | 682 |
| pa j’ avlija krvcom poštrampata. | 683 |
| Zato jesmo nujni i zlovoljni. | 684 |
| Nadamo se sad njegovu sinu, | 685 |
| jer je oto vavik govorijo | 686 |
| da von sina hrani za mejdana. | 687 |
| Pa čuvamo kule i avlije, | 688 |
| da nas ne bi zmija privarila.‟ | 689 |
| Jä kad Ale nasuka dorina | 690 |
| da će proći pokraj kule bile, | 691 |
| a to Vuče gleda Brinjenine, | 692 |
| podvikiva dva mlada soldata, | 693 |
| „A soldati, moji službenici, | 694 |
| vrat’te meni mlada đenerala, | 695 |
| da s’ napijem’ cr’ljenike vina, | 696 |
| a da mlada pitam generala | 697 |
| od kojeg je grada ćesarova, | 698 |
| kako njega zovu po imenu, | 699 |
| po imenu, pa de i plemenu.‟ | 700 |
| Jä kad čula dva mlada soldata, | 701 |
| oni viču Ogrošova sina, | 702 |
| „Oj, Bora ti, mladi đeneralu, | 703 |
| ne prolazi naše b’jele kule. | 704 |
| Eno te Vuče zove Brinjenine, | 705 |
| gospodine, u kulu bijelu, | 706 |
| da pijete cr’ljeniku vino.‟ | 707 |
| O, kad im Ale riči razumijo, | 708 |
| na kajasu konja povratijo, [2107] | 709 |
| braćo moja, pred kulu bijelu. | 710 |
| Primiše ga četiri soldata, | 711 |
| a njegaka na boj ispratiše. | 712 |
| Malo vreme, za dugo ne bilo, | 713 |
| kad se izvi do tople odaje, | 714 |
| od odaje vrata otvorijo, | 715 |
| jer von Vuka nađe Brinjenina, | 716 |
| i kod njega nje -, | 717 |
| i kod njega milokrvnu ljubu, | 718 |
| rođenu ljubu Vuka Brinjenina, | 719 |
| jä đe vino piju i rakiju. | 720 |
| Njima Ale božiju pomoć viknu. | 721 |
| Oboje mu pomoć otprimili, | 722 |
| u kraj sebe za sto posadili, | 723 |
| dadoše mu crvljeniku vino. | 724 |
| (Pauza) | |
| O, a sad Vuče da miruje neće, | 725 |
| O, drugu čašu vina natočijo, | 726 |
| natočijo pa je govorijo, | 727 |
| „Đeneralu u mojoj odaji, | 728 |
| popi čašu, pa se pravo kaži | 729 |
| oklen jesi, od senta kojeg si, | 730 |
| kako tebe zovu po imenu, | 731 |
| po imenu i tvome plemenu? | 732 |
| Pa mi mladi kaži đeneralu, | 733 |
| đe si ovog konja zadobijo? | 734 |
| Al’ si konja za novce kupijo, | 735 |
| al’ si njega trkom zadobijo, | 736 |
| al’ si njega na domu ždribijo?‟ | 737 |
| Sagled’o ga Vuče sa pendžera, | 738 |
| pa je poznao dagmu na doratu. | 739 |
| Jä kad Ale te razabra reči, | 740 |
| brk uzvijo, čašu iskapijo, | 741 |
| pa je ’vako Vuku besidijo, | 742 |
| „Gospodine Vučane Brinjanine, | 743 |
| nisam ata za novce kupijo, | 744 |
| nisam njega na domu ždribijo, | 745 |
| u vel’kom ga strahu zadobijo | 746 |
| od nasega ledenog Kotara. | 747 |
| Jesu Turci četu pokupili | 748 |
| kod Oršana grada velikoga, | 749 |
| a pred njima beg Mustajbeg Lika, | 750 |
| porobili sela do bedena. [2108] | 751 |
| Svratili se do Oršana moga | 752 |
| i pobigli iz Oršana bili, | 753 |
| gospodine, u studene stine. | 754 |
| A za mlom se Turčin nagodijo | 755 |
| na doratu, konju velikome, | 756 |
| a ja viđa’ da uteći neću, | 757 |
| a ja pade’ u zelenu travu, | 758 |
| pa se duge fati’ granalije, | 759 |
| pa okrenu’ grlo na Turčina. | 760 |
| Boga molim da puška upali | 761 |
| —od zgađanja ništa ne govorim!— | 762 |
| Bog mi dade, puska upalila, | 763 |
| jer na konju momka pogodila. | 764 |
| Pade Turčin u zelenu travu, | 765 |
| a ja skoči’ na noge junačke, | 766 |
| ufati’ mu debelog dorina.‟ | 767 |
| Jä kad Vuče te razabra reči, | 768 |
| vid’ de Vuče, njemu besidijo, | 769 |
| „Gospodine, pa gospo’ski sine, | 770 |
| jesi li čuo kog si pogubijo, | 771 |
| ili kako, brate, razumijo?‟ | 772 |
| Jä kad Ale riči razumijo, | 773 |
| evo ’vako Vuku besidijo, | 774 |
| „Gospodine, Vučane Brinjanine, | 775 |
| jesam čuo, pa mi drugi kažu | 776 |
| da je nikakav Ogroš Oma -, | 777 |
| da j’ nikakav Ogrošović Ale, | 778 |
| rođen sinak Ogroš Ahmetage, | 779 |
| pa sam čuo, pa mi ljudi kažu.‟ | 780 |
| Jä kad Vučan čuo Brinjenine, | 781 |
| vid’ de Vučan, u odaji viknu, | 782 |
| „Fala Bogu pa današnjem danu, | 783 |
| kad si ljutu zmiju pogubijo, | 784 |
| pod njim dobra konja prifatijo. | 785 |
| Jesam čuo, pa mi ljudi kažu, | 786 |
| da ga bržeg u Turčina nejma, | 787 |
| u Turčina, ni u kavurina. | 788 |
| A tak’a ti sviju molitava, | 789 |
| Oj, Bora ti, mladi đeneralu, | 790 |
| daj mi prodaj debelog dorina | 791 |
| za gotove -, | 792 |
| za gotove mekane cekine, | 793 |
| il’ de, brate, da se pazarimo.‟ | 794 |
| Jä kad Ale riči razumijo, | 795 |
| gospodinu Vuku besidijo, | 796 |
| „Gospodine Vuče Brinjenine, | 797 |
| kad bi’ ata dao za dukate, | 798 |
| kad bi čule kićene divojke, | 799 |
| sve bi rekle, vridan gospodine, | 800 |
| da ja pare nejmam ni dinara. | 801 |
| Osobito, vridan gospodine, | 802 |
| kad bi čuo roditelju babo | 803 |
| da sam prod’o pridobra dorata, | 804 |
| što ga jesam tako zadobijo | 805 |
| u, Vučane, hu ljutom mejdanu, | 806 |
| mog’o bi se babo rasrditi, | 807 |
| pa meneka ne šćiti ženiti. | 808 |
| Ja ne mogu za novce prodati.‟ | 809 |
| Jä kad Vuče te razabra riječi, | 810 |
| ’vako kaže Ogrošovu sinu, | 811 |
| „Đeneralu -, | 812 |
| đeneralu hu mojoj odaji, | 813 |
| a ja šaru imam bedeviju | 814 |
| da je brže u svem Brinju nema. | 815 |
| Haj’emo se, brate, pazariti. | 816 |
| Evo ti prida’ trista madžarija.‟ | 817 |
| A nećka se Ogrošović Ale. [2109] | 818 |
| Al’ se Vučan da okani neće, | 819 |
| moli njega na sve butum strane. | 820 |
| Jä kad viđa Ogrošović Ale | 821 |
| da se Vučan da okani neće, | 822 |
| on se š njime reče pazariti. | 823 |
| A sad Vučan da miruje neće, | 824 |
| „Najpri ćemo metniti cekine, | 825 |
| pa hoćemo ate okušati, | 826 |
| da ja viđam je l’ istina prava, | 827 |
| je li brzi koliko ga kažu.‟ | 828 |
| Hoće Ale, jedva dočekao. | 829 |
| On se rukom fati u džepove, | 830 |
| na sto trista baci madžarija. | 831 |
| A fati se Vučan Brinjanine, | 832 |
| i on trista baci madžarija. | 833 |
| Ko uteče, nek’ kupi cekine. | 834 |
| To rekoše, na noge skočiše. | 835 |
| Oba hata mlada povedoše | 836 |
| pod Velebit visoku planinu, | 837 |
| a niz polje četiri sahata, | 838 |
| braćo moja, do Brinja kamena. | 839 |
| To se čudi odlična gospoda, | 840 |
| jä kakvo je inad i mejdanstvo, | 841 |
| a da gone ate na obdulju, | 842 |
| a njimaka ništa za tim nije. | 843 |
| Odvedoše ate pod Velebit, | 844 |
| pa su pod njim ate okrenuli, | 845 |
| a otišli Brinju ledenome. | 846 |
| Braćo moja, hako Boga znate, | 847 |
| jä kad oba ata poletila, | 848 |
| prva vide šara bedevija, | 849 |
| bedevija Vuka Brinjenina, | 850 |
| braćo moja, do pola mejdana. | 851 |
| A kad viđa Ogrošović Ale, | 852 |
| tuče Vuče saru bedeviju, | 853 |
| Ale svome dori besidijo, | 854 |
| „O moj dore, moje milovanje, | 855 |
| radi mi -, | 856 |
| radi meni munu ujagmiti, | 857 |
| da mi na te glasa podignemo, | 858 |
| pa uteci šari bedeviji.‟ | 859 |
| Pa se fati iz čizme kandžije, | 860 |
| udari doru sa obidve strane. | 861 |
| Jä kad dorat opazi kandžiju, | 862 |
| konda steče orlovija krila, | 863 |
| brzo stiže šaru bedeviju, | 864 |
| pa mu Ale ’vako govorijo, | 865 |
| „Gospodine, Vučan Brinjenine, | 866 |
| goni svoju šaru bedeviju! | 867 |
| Nemoj reći da sam privarijo.‟ | 868 |
| Al’ se Vuče da okani neće, | 869 |
| tuče saru sa obidve strane, | 870 |
| al’ mu sara repom odmahuje. | 871 |
| Jä kad viđa Ogrošovo dite, | 872 |
| pokraj njega nasuka dorina, | 873 |
| jer uteče Vuku Brinjeninu, | 874 |
| jer uteče Vuku Brinjeninu, | 875 |
| a pokupi trista madžarija. | 876 |
| Jä kad viđa Vučan Brinjenine | 877 |
| da je brži debeli dorine, | 878 |
| tad se Vučan da okani neće, | 879 |
| već on kaza Ogrošovu sinu, | 880 |
| „Oj, Bora ti, vridan đeneralu, | 881 |
| Oj, Bora ti, vridan đeneralu, | 882 |
| išti zlata koliko ti drago, [2110] | 883 |
| a evo ti šara bedevija.‟ | 884 |
| Viđa Ale da se okani neće, | 885 |
| da s’ okani Vučan Brinjenine. | 886 |
| Sad mu Ale evo ’vako kaže, | 887 |
| „Gospodine, Vučan Brinjenine, | 888 |
| kad sam ovog konja zadobijo, | 889 |
| sćijo jesam izgubiti glavu | 890 |
| dok sam, brate, naučijo jahu, | 891 |
| —jer ga ružno naučili Turci, | 892 |
| izili ga iz planine vuci!— | 893 |
| mog’o bi se konja pokajati.‟ | 894 |
| A sad Vuče njemu besidijo, | 895 |
| „Ja se konja neću prekajati, | 896 |
| već de, reci da se pazarimo! | 897 |
| Evo ti, brate, još trista cekina, | 898 |
| evo ti moja šara bedevija.‟ | 899 |
| Hoće Ale, jer biti ne mere, | 900 |
| jer on reče da će pazariti. | 901 |
| A sad Vučan da miruje neće, | 902 |
| evo ’vako Ali besidijo, | 903 |
| „Gospodine i gospo’ski sine, | 904 |
| hajmo, brate, konje projahati, | 905 |
| projahati kroz Brinj, kroz čaršiju, | 906 |
| pa kaži mi naru doratovu, | 907 |
| da me kasnje ne bi prevarijo.‟ | 908 |
| Jä kad Ale te razabra riči, | 909 |
| hoće Ale, jedva dočekavo, | 910 |
| jer ga Ale na noge klisijo, | 911 |
| a za njime Vuče Brinjanine, | 912 |
| jä spadoše u halvat avliju. | 913 |
| Soldati im konje izvedoše, | 914 |
| izvedoše, pa ji’ siguraše, | 915 |
| braćo moja, u halvat avliji. | 916 |
| Dorata drže četiri soldata | 917 |
| —jä kakav je debeli dorate, | 918 |
| kadgod mahni svojom rusom glavom, | 919 |
| sve četiri podigni soldata. | 920 |
| Njemu kažu četiri soldata, | 921 |
| „Dur’, dorate—izili te vuci!— | 922 |
| kako su te naučili Turci, | 923 |
| mi te smili pojahati ne bi, | 924 |
| mi te ne bi smili pojahati.‟ | 925 |
| Rabum Alah—na svemu Ti fala!— | 926 |
| Ale sade dođe bedeviji, | 927 |
| ‚jAl’‛ nareče, u sedlo uteče. | 928 |
| Da viđamo Vuka Brinjenina. | 929 |
| On poklopi Alina dorina. | 930 |
| Otiskoše kroz grad niz čarsiju. | 931 |
| Rabum Alah—na svemu Ti fala!— | 932 |
| vid’ de Vučan da miruje neće, | 933 |
| puštijo mu četiri kajasa, | 934 |
| udari ga zlatnom uzengijom. | 935 |
| Jä kad dorat opazijo bijo, | 936 |
| opazijo zlatnu uzengiju, | 937 |
| jer ga je Ale na to naučijo, | 938 |
| po dva koplja skače u višike, | 939 |
| po četiri faća po nižike. | 940 |
| On sa sebe Vuka obalijo | 941 |
| —pade Vuče gradu u čaršiji | 942 |
| na kaldrmu od ljutog kamena, | 943 |
| prebi do dva svoja vitka rebra, | 944 |
| a zaplaka Vučan Brinjenine, | 945 |
| „Đeneralu, ujili ga vuci, | 946 |
| kako su ga naučili Turci, | 947 |
| ja se, brate, pazariti neću. | 948 |
| Džaba t’ -, | 949 |
| džaba tebi -, | 950 |
| džaba tebi trista madžarija.‟ | 951 |
| Jä kad Ale te razabra riči, | 952 |
| evo ’vako Vuku besidijo, | 953 |
| „O Vučane, vridan gospodine, [2111] | 954 |
| ja sam vavik svog Boga molijo, | 955 |
| ne bi li se s kime pazarijo, | 956 |
| jer ja jahe podniti ne mogu.‟ | 957 |
| Tvrdi pazar Ogrošović Ale, | 958 |
| ne bi li se Vuk razpazarijo. | 959 |
| Jä kad Vuče te razabra riči, | 960 |
| sad mu Vuče evo ’vako kaže, | 961 |
| „Nos’ ga vrazi tebe i cekine, | 962 |
| a i tvoga doru vilenoga!‟ | 963 |
| To rekoše, pa se povratiše, | 964 |
| a pred kulu Vučan Brinjenina. | 965 |
| Dade Vuče trista madžarija, | 966 |
| pa povrati svoju bedeviju. | 967 |
| Vid’ de vAle da miruje neće, | 968 |
| jer doratu u sedlo frcijo, | 969 |
| pa on Vuku ’vako besidijo, | 970 |
| „Gospodine, Vučan Brinjenine, | 971 |
| zbogom ostaj pred bijelom kulom, | 972 |
| a ja ode’ niz naše Kotare, | 973 |
| jer ja viđam, ti se rasrdijo, | 974 |
| rasrdijo što s’ raspazarijo, | 975 |
| pa ti žališ žeženi’ cekina. | 976 |
| A ja hode’ tražiti mejhanu | 977 |
| đe ću, Vuče, konak učiniti | 978 |
| i dorata svoga nazobiti.‟ | 979 |
| Jä kad Vučan te razabra riči, | 980 |
| srdan Vuče pa mu besidijo, | 981 |
| „Đeneralu u mojoj avliji, | 982 |
| ja ne žalim trista madžarija, | 983 |
| a ne žalim cr’ljenike vina, | 984 |
| ve’ su mene rebra zabolila | 985 |
| što sam pao sa dorata tvoga. | 986 |
| A ne traži drugoga konaka. | 987 |
| Kod mene ćemo noćcu prinoćiti, | 988 |
| a u jutru rano podraniti, | 989 |
| pa okreći kud’ je tebi drago.‟ | 990 |
| Hoće vAle, jedva dočekati, | 991 |
| jer je pavo u zemlju neznanu. | 992 |
| Niđi dosta, sad ni kuma nejma, | 993 |
| Red je, braćo, svađi prenoćiti | 994 |
| i bijela dana dočekati. | 995 |
| jOpe’ Vuče povika soldate | 996 |
| da mu vode debelog dorata | 997 |
| ukraj šare dobre bedevije. | 998 |
| A soldati konja hujagmiše, | 999 |
| odvedoše šari bedeviji. | 1000 |
| Iskočiše kuli na mazgole. | 1001 |
| Vid’ de Vuče da miruje neće, | 1002 |
| već govori svojoj ljubi virnoj, | 1003 |
| „Ljubo moja u Brinju bijelu, | 1004 |
| da nas ne bi prevarili Turci, | 1005 |
| da se ne bi zmija dogodila, | 1006 |
| ljuta zmija Ogrošović Ale, | 1007 |
| rođen sinak Ogroš Omerage? | 1008 |
| Osim znadeš, moja virna ljubo, | 1009 |
| kako meni svi Ličani kažu, | 1010 |
| more čudo -, | 1011 |
| more čudo rujnog piti vina. | 1012 |
| Daj mi čašu od sedam litara, | 1013 |
| da ponudim mlada đenerala, | 1014 |
| da ja viđam, hoće l’ iskapiti, | 1015 |
| šta će mojoj čaši govoriti.‟ | 1016 |
| Kad Latinka riči razumila, | 1017 |
| a donese rujnu čašu vina, | 1018 |
| braćo moja, od sedam litara, | 1019 |
| pa je pruži Ogrošovu sinu. | 1020 |
| Vid’ de njemu Vučan besidijo, | 1021 |
| „Gospodine pa gospo’ski sine, | 1022 |
| ako jesi junak od mejdana, | 1023 |
| moraš ovu čašu iskapiti [2112] | 1024 |
| i Turčinu stati na braniku, | 1025 |
| i Turčinu stati na braniku.‟ | 1026 |
| Jä kad Ale čašu ujagmijo, | 1027 |
| brk uzvijo, cašu iskapijo, | 1028 |
| evo ’vako čaši govorijo, | 1029 |
| „Bog t’ ubijo, ko te je salijo, | 1030 |
| što te nije poveću salijo.‟ | 1031 |
| Sve to Vučan gleda Brinjenine, | 1032 |
| pa povika tanahnu gospoju, | 1033 |
| „A ponesi drugu čašu vina, | 1034 |
| koja nosi za osam litara.‟ | 1035 |
| A gospoja da miruje neće, | 1036 |
| pa mu drugu čašu natočila, | 1037 |
| pa je Vučan pruži Brinjenine. | 1038 |
| Jä kad Ale čašu ujagmijo, | 1039 |
| brk uzvijo, čašu iskapijo, | 1040 |
| pa je ’vako čaši govorijo, | 1041 |
| „On živijo, ko te je salijo, | 1042 |
| taman si mi srce pokvasila!‟ | 1043 |
| Jä kad Vučan viđa Brinjenine, | 1044 |
| vid’ de, skoči na noge junačke, | 1045 |
| pa besidi Ogrošovu sinu, | 1046 |
| „Ne zamiri, mladi đeneralu, | 1047 |
| ove je mene zabolila glava.‟ | 1048 |
| Pozna Vuče Ogrošova sina, | 1049 |
| pozna Vuče Ogrošova sina. | 1050 |
| vOsta Ale vu toploj odaji. | 1051 |
| Vid’ de Vučan da miruje neće, | 1052 |
| vet govori svojoj virnoj ljubi, | 1053 |
| „Ljubo moja u Brinju ledenome, | 1054 |
| tako mi duše i zakona moga, | 1055 |
| ovo je zmija Ogrošović Ale. | 1056 |
| Ovo je poš’o Ale na Kotare, | 1057 |
| a do kule Janke kapitana, | 1058 |
| rad’ njegove Jelice divojke, | 1059 |
| da je Turčin vodi na hUdbinu, | 1060 |
| ljubo moja, da se ženi š njome. | 1061 |
| Dajder meni tinte i papira, | 1062 |
| da ja knjigu pišem na kolinu, | 1063 |
| a našeme Janki kapitanu. | 1064 |
| Neka čeka vraga kod Kotara, | 1065 |
| ne bi li ga živa ufatijo, | 1066 |
| ne bi l’ Janko zametn’o veselje, | 1067 |
| jer udaje Jelku jedinicu | 1068 |
| do našega Bakra ledenoga, | 1069 |
| a za sina Bakranina bana. | 1070 |
| Mogla bi ga Jela ogrožiti, | 1071 |
| pa frciti noćas za Turčina, | 1072 |
| džabe doći kita i svatovi, | 1073 |
| obra -, | 1074 |
| obružiti sve naše Primorje | 1075 |
| i sve naše bane i serdare.‟ | 1076 |
| Jä kad mila riči razumjela, | 1077 |
| jä kad mila riči razumjela, | 1078 |
| a donese tinte i papira, | 1079 |
| a dodade perce pozlaćeno, | 1080 |
| dodade ga gospodaru svome. | 1081 |
| Jä kad Vučan knjigu hujagmijo, | 1082 |
| po kolinu knjigu razavijo, | 1083 |
| a u tinte pero zamočijo, | 1084 |
| pa je ’vako u njoj besjedejo, | 1085 |
| „Evo knjiga, dragi prijetelju, | 1086 |
| prijetelju, Janko Generalu. | 1087 |
| Da ti je zdravo na ramenu glava! | 1088 |
| Evo ljute zmije na konaku | 1089 |
| u meneka hu Brinju ledenu, | 1090 |
| ljute zmije vOgrošović Ale, | 1091 |
| jer je čuo za tvoje veselje, | 1092 |
| da su tebi svati dokasali | 1093 |
| poraz tvoje Jelice divojke. | 1094 |
| Dobro čuvaj svata i Kotara, | 1095 |
| pazi zmiju [2113] Ogrošović Alu, | 1096 |
| ne bi li ga ziva ufatijo, | 1097 |
| ne bi li ga živa ufatijo, | 1098 |
| da ga mećem na dno u tavnicu | 1099 |
| zbog njegova babe roditelja, | 1100 |
| jer je meni žavo učinij-, | 1101 |
| posik’o mi Jovan harambašu | 1102 |
| i njegovi’ tridiset drugova | 1103 |
| usrid Brinja u mojoj avliji, | 1104 |
| usrid Brinja u mojoj avliji.‟ | 1105 |
| Jä kad Vuče knjigu napravijo, | 1106 |
| u ponoći kad nema mjeseca, | 1107 |
| vid’ de bilu knjigu sanosijo, | 1108 |
| braćo moja, u halvat avliju, | 1109 |
| braćo moja, u halvat avliju. | 1110 |
| Podvikiva Savu kapurala, | 1111 |
| kapurala svoga službenika, | 1112 |
| „Hajde, Sava, jaši bedeviju, | 1113 |
| nosi knjigu do dojnjeg Kotara | 1114 |
| mome kumu Janki kapetanu, | 1115 |
| pa mu podaj papir knjigu bilu, | 1116 |
| pa se vrati do dana bijela.‟ | 1117 |
| Misli Vuče da niko ne čuje, | 1118 |
| al’ to čuje Ogrošović Ale. | 1119 |
| Jä kad Vu -, | 1120 |
| jä kad Vuče opazijo bijo, | 1121 |
| opazijo pa ga opravijo, | 1122 |
| a na svojoj šari bedeviji, | 1123 |
| kuku, braćo, niz debelo more, | 1124 |
| a i Ale frci u avliju, | 1125 |
| u avliju do dorata svoga. | 1126 |
| A sad Vučan viče Brinjenine, | 1127 |
| „Generalu u mojoj odaji, | 1128 |
| a ne idi iz bijele kule | 1129 |
| dok ne svane i sunce ne grane! | 1130 |
| Ručat ćomo, napiti se vina, | 1131 |
| pa okreći kud je tebi drago.‟ | 1132 |
| Ale njemu evo ’vako kaže, | 1133 |
| „Fala tebi, Vučan Brinjenine, | 1134 |
| fala tebi na konaku tvome | 1135 |
| i na tvome crvljeniki vinu. | 1136 |
| Putnik jesam, ja za stanja nisam.‟ | 1137 |
| Oto reče, nasuka dorata, | 1138 |
| nasik -, | 1139 |
| nasuka ga moru niz obalu. | 1140 |
| Rabum Alah—na svemu Ti fala!— | 1141 |
| ’vako kaže debelom doratu, | 1142 |
| „O dorate, da s’ brate rođeni, | 1143 |
| stigni meni Savu kapurala | 1144 |
| i Vukovu šaru bedeviju, | 1145 |
| jä ne bi’ li Savu prevarijo, | 1146 |
| ne bi’ li ga natrag povratijo, | 1147 |
| da ne nosi papir knjigu bilu, | 1148 |
| dorate brate, Janki kapitanu.‟ | 1149 |
| Jä kad dorat riči razumijo, | 1150 |
| konda steče orlovija krila, | 1151 |
| pa poleti moru niz obalu. | 1152 |
| Na pô polja dostig’o je bijo, | 1153 |
| dostig’o je šaru bedeviju | 1154 |
| i na njojzi Savu kapurala. | 1155 |
| Al’ mu Ale po istini kaže, | 1156 |
| „Prečekaj me, Sava službeniče, | 1157 |
| službeniče Vuka Brinjenina, | 1158 |
| prečekaj me da progovorimo!‟ | 1159 |
| Hoće Sava, jedva dočekavo, | 1160 |
| E, zastavi šaru bedeviju, | 1161 |
| O, jer zastavi šaru bedeviju. | 1162 |
| (Pauza) | |
| O, jä kad Sava riči razumijo, | 1163 |
| na kajasu šaru zastavijo, | 1164 |
| zastavijo pa je besidijo, | 1165 |
| „Gospodine a gospo’ski sine, | 1166 |
| de, govori što si naumijo.‟ | 1167 |
| Jä kad Ale riči razumijo, | 1168 |
| evo ’vako Savi besidijo, | 1169 |
| „Gospodine Sava Brinjenine, | 1170 |
| daj menika papir knjigu bilu | 1171 |
| što ti je je Vuče napravijo | 1172 |
| da je Janku daješ kapitanu. | 1173 |
| Ja ću bilu knjigu uručiti, | 1174 |
| uručiti Janki kapitanu, | 1175 |
| a ne goni šare bedevije, | 1176 |
| a ne trudi sebe na -, | 1177 |
| a ne trudi sebe niz obalu, | 1178 |
| niz obalu moru debelome. | 1179 |
| A evo ti dvan’es’ madžarija.‟ | 1180 |
| Jä kad Sava riči razumijo, | 1181 |
| vid’ de njemu Sava besidijo, | 1182 |
| „Đeneralu na konju doratu, | 1183 |
| kad bi Vučan čuo Brinjenine | 1184 |
| da sam tebi knjigu uručijo, | 1185 |
| on bi mene glavom rastavijo. | 1186 |
| A viruj mi, vridan gospodine, | 1187 |
| služim Vuka dvan’es’ godinica, | 1188 |
| ne dobijem dvan’es’ madžarija. | 1189 |
| Ja bi’ tebe oto poslušao, | 1190 |
| kad mene bi ti odkaz’o, brate.‟ | 1191 |
| Jä kad Ale te razabra riči, | 1192 |
| vid’ on Savi reče kapuralu, | 1193 |
| „A ne boj se, Save kapuralu. | 1194 |
| Evo ti, brate, dvan’es’ madžarija. | 1195 |
| Ja ću ti bilu knjigu pokloniti, | 1196 |
| pokloniti Janki kapitanu, | 1197 |
| ev’ ’vako ću njemu govoriti, | 1198 |
| da je knjiga od pobre njegova, | 1199 |
| a od pobre Vuka Brinjenina. | 1200 |
| A ne boj se, Sava kapuralu, | 1201 |
| nećeš rezil biti od njegaka, | 1202 |
| već ti njemu usrid Brinja kaži | 1203 |
| da si bilu knjigu uručijo, | 1204 |
| a da mene nisi ni vidijo.‟ | 1205 |
| Jä kad Sava te razabra riči, | 1206 |
| dade Ali papir knjigu bilu, | 1207 |
| Ale njemu dvan’es’ madžarija. | 1208 |
| A Sava se natrag povratijo, | 1209 |
| pa je ’vako njemu besidijo, | 1210 |
| „Gospodine na konju doratu, | 1211 |
| sretno tvoje putovanje bilo, | 1212 |
| sretan tebi dorat u mejdanu, | 1213 |
| premicat ti, vridan đeneralu. | 1214 |
| Tamo hoćaš ti naći veselje, | 1215 |
| a u kuli Janke kapitana, [2115] | 1216 |
| a u kuli Janke kapitana, | 1217 |
| jer su došli kićeni svatovi, | 1218 |
| a od Bakra grada ćeserova, | 1219 |
| vode Jelku Janke kapetana, | 1220 |
| a za sina Bakranina bana.‟ | 1221 |
| Jä kad Ale te razabra riči, | 1222 |
| Ale njemu ’vako besidijo, | 1223 |
| „Ne plaši se, vridan službeniče, | 1224 |
| samo zdravo putu Brinju bilom.‟ | 1225 |
| To rekoše, pa se rastadoše. | 1226 |
| Da vidimo Ogrošova sina. | 1227 |
| Kade se Ale blizu prekučijo, | 1228 |
| na Kotaru pucaju topovi, | 1229 |
| a viju se krstali bajraci, | 1230 |
| pa pod njima pivaju junaci. | 1231 |
| Rabum Alah—na svemu Ti fala!— | 1232 |
| tom se čudi vOgrošović Ale, | 1233 |
| jer on starca nađe kod ovaca, | 1234 |
| jer je starac rano podranijo, | 1235 |
| pa bijele ovce izjavijo | 1236 |
| pod planinu na polje zeleno. | 1237 |
| Njemu Ale dobro jutro viknu, | 1238 |
| starac njemu jutro otprimijo. | 1239 |
| Evo ’vako pa je govorijo, | 1240 |
| „Gospodine a gospo’ski sine, | 1241 |
| kud si poš’o, poćer’o dorina?‟ | 1242 |
| Al’ mu vAle pod planinom kaže, | 1243 |
| „Stari starče kod bjeli’ ovaca, | 1244 |
| de mi pravo i pravedno kaži, | 1245 |
| što pucaju kotarski topovi, | 1246 |
| što se viju krstali bajraci, | 1247 |
| što pod njima pivaju junaci? | 1248 |
| Al’ je žalost, al’ je velika rados’?‟ | 1249 |
| Jä kad starac čuo kod ovaca, | 1250 |
| vid’ de starac pa mu besidijo, | 1251 |
| „Gospodine na konju dorinu, | 1252 |
| nije žalost, milom Bogu fala, | 1253 |
| već je radu -, | 1254 |
| već je rados’ našeg kapetana. | 1255 |
| On udaje ćerku jedinicu, | 1256 |
| a za sina Bakranina bana. | 1257 |
| Eno stigla kita i svatovi.‟ | 1258 |
| Jä kad Ale te razabra riči, | 1259 |
| on se rukom fati pod iliku, | 1260 |
| dade starcu četiri cekina, | 1261 |
| „Made, starče, pa se napi vina, | 1262 |
| i spomeni vridna gospodina.‟ | 1263 |
| Jä kad starac primijo cekine, | 1264 |
| vid’ de starac njemu govorijo, | 1265 |
| „Fala tebi, vridan gospodine, | 1266 |
| kad si mene ’vako podarijo! | 1267 |
| I Bog tebe dragi podarijo, | 1268 |
| izradijo što si naumijo | 1269 |
| —jer ako se nisi oženijo, | 1270 |
| da Bog da se, dragi, oženijo, | 1271 |
| oklena bi, brate, najvolijo, | 1272 |
| oklena bi, brate, najvolijo.‟ | 1273 |
| Jä kad Ale riči razumijo, | 1274 |
| on otisnu doru velikoga. | 1275 |
| Ni to vrime dugo ne kasalo, | 1276 |
| stiže vAle pred bijelu kulu, | 1277 |
| a pred kulu Janke kapetana. | 1278 |
| Baka bahta Ogrošević Ale, | 1279 |
| od avlije vrata otvorita, | 1280 |
| u avliji tepa napravita, | 1281 |
| a na tepi Janko kapetane, | 1282 |
| i kod njega njegov prijatelju, | 1283 |
| prijatelju Bakranine bane. [2116] | 1284 |
| S njima sjedi mladi oficiri, | 1285 |
| piju vino u halvat avliji. | 1286 |
| Divno kolo u avliji hoda, | 1287 |
| a u kolu trijes’ divojaka, | 1288 |
| jedna više Jelka dijevojka, | 1289 |
| ćeretina Janke kapetana. | 1290 |
| Jä kad Ale u avliju uđe, | 1291 |
| Ale njima dobro jutro viknu, | 1292 |
| gospoda mu jutro odprimila. | 1293 |
| Na noge klisi Janko kapetane, | 1294 |
| natočijo jednu čašu vina, | 1295 |
| natočijo, pa je govorijo, | 1296 |
| „Ne zamiri, mladi đeneralu, | 1297 |
| popi čašu, pa se pravo kaži, | 1298 |
| oklen jesi, od senta kojeg si? | 1299 |
| Kako tebe zovu po plemenu, | 1300 |
| po plemenu i tvome imenu? | 1301 |
| Jer ja moram, vridan đeneralu, | 1302 |
| da me Turci ne bi privarili.‟ | 1303 |
| Jä kad Ale riči razumijo, | 1304 |
| iz ruke mu čašu hugrabijo, | 1305 |
| brk uzvijo pa je iskapijo, | 1306 |
| evo ’vako pa mu besidijo, | 1307 |
| „Gospodine Janko kapitane, | 1308 |
| ovdalen sam, izdaleke nisam, | 1309 |
| od Ćurfeza grada ćesarova, | 1310 |
| rođen sinak Ćurfezlije kralja. | 1311 |
| Pa sam čuo za tvoje svatove, | 1312 |
| da vudaješ svoju jedinicu, | 1313 |
| jedinicu Jelku divičicu, | 1314 |
| do našega Bakra ledenoga, | 1315 |
| a za sina Bakranina bana. | 1316 |
| Pa sam doš’o na tvoje veselje, | 1317 |
| ne bi’ l’ naš’o za sebe divojku. | 1318 |
| Evo i’ trijes’ igra u avliji. | 1319 |
| Je li izum, dragi, od tebeka, | 1320 |
| da ja sebi izberem divojku, | 1321 |
| da poigram kolo u avliji?‟ | 1322 |
| Jä kad bane čuo Bakranine, | 1323 |
| vid’ de mu bane hevo ’vako kaže, | 1324 |
| „Gospodine pa gospo’ski sine, | 1325 |
| tebi izum, dragi, od meneka. | 1326 |
| Ništa tebi zamiriti neću. | 1327 |
| Ti izberi koju tebi drago, | 1328 |
| a poigraj kolo u avliji, | 1329 |
| i nasmij se kićenom divojkom.‟ | 1330 |
| Jä kad Ale te razabra riči, | 1331 |
| vid’ de Ale proćera dorata, | 1332 |
| doćera ga kolu divojačakom, | 1333 |
| a sve gleda mlade dijevojke. | 1334 |
| A to svaku sva a -, | 1335 |
| svaka igra kićena divojka. | 1336 |
| Do nje mladi skaču oficiri. | 1337 |
| Oficiri sad kod divojaka, | 1338 |
| a do Jele Janke kapitana | 1339 |
| igra Mate Bakranina bana, | 1340 |
| za kojeg je ćaća poklonijo. | 1341 |
| Pogleda ji’ Ogrošovo dite, | 1342 |
| a najbolja Jelka dijevojka, | 1343 |
| ćeretina Janke kapitana, | 1344 |
| što je njemu knjigu opravila. | 1345 |
| Vid’ de bane da miruje neće, | 1346 |
| već odjaha konja velikoga, | 1347 |
| na unkeš mu kajas nabacijo, | 1348 |
| pa on čeka kićene divojke. | 1349 |
| Kad Jelica bila nastupila, | 1350 |
| vid’ de klisi Ogrošovo dite, | 1351 |
| pa rastrže malog Matijana, | 1352 |
| a do Jele kolo prifatijo. | 1353 |
| Stide Mate da zametne kavgu, | 1354 |
| a povika Bakranine bane, | 1355 |
| „Stani sine, nemoj budaliti! [2117] | 1356 |
| Ja sam njemu oto dozvolijo, | 1357 |
| jer je ovo neznano katane, | 1358 |
| od Ćurfeza grada ćeserova, | 1359 |
| pa ga ćaća posl’o na kotare | 1360 |
| da zagleda za sebe divojku. | 1361 |
| Ja mu oto zamiriti neću.‟ | 1362 |
| Jä kad Mate riči razumijo, | 1363 |
| neće Mate da zameće kavge, | 1364 |
| neće Mate da zameće kavge. | 1365 |
| Vid’ de vAle, naokolo hoda, | 1366 |
| spored š njime debeli dorine. | 1367 |
| Kako ga je Ale naučijo, | 1368 |
| sve ga dorat griska za mišicu, | 1369 |
| dobro svoga čuva hasidžije. | 1370 |
| Vid’ de vAle, da miruje neće, | 1371 |
| već Jelicu šćipi za ručicu, | 1372 |
| očepi je cizmom na nožicu, | 1373 |
| a ev’ ’vako njezi govorijo, | 1374 |
| „Jela mila, iza gore sunce, | 1375 |
| gledaj na me, živa ti bila nane, | 1376 |
| nagni se na me, živ ti bijo babo!‟ | 1377 |
| Jä kad Jela riči razumila, | 1378 |
| je se Jela na treg -, | 1379 |
| — natrag okrenula, | 1380 |
| okrenula, pa mu besidila, | 1381 |
| „Gospodine a gosposki sine, | 1382 |
| volila bi’ da jesam umrila | 1383 |
| neg’ današnjeg dočekala dana!" | 1384 |
| Jä kad Ale riči razumijo, | 1385 |
| vid’ de joj Ale priče besidijo, | 1386 |
| „Zašto mila, kićena divojko, | 1387 |
| zašto mila, kićena divojko?‟ | 1388 |
| Kad Jelica riči razumila, | 1389 |
| evo ’vako Ali besidila, | 1390 |
| „Generalu u mojoj avliji, | 1391 |
| mene ćaća na sramotu davo, | 1392 |
| a za hovog Bakranina Matu, | 1393 |
| da će m’ -, | 1394 |
| da će me dati Bakru prokletome | 1395 |
| —ne bi se Mate vrane nakljuvale, | 1396 |
| jä džaba ti dikla naljubila!‟ | 1397 |
| Jä kad Ale riči razumijo, | 1398 |
| evo ’vako li -, | 1399 |
| evo ’vako Jeli besidijo, | 1400 |
| „Jela mila, dugo bila živa, | 1401 |
| reci, draga, da ćeš poći za me. | 1402 |
| Evo tebi moja desna ruka, | 1403 |
| evo me -, | 1404 |
| evo kod mene debelog dorata. | 1405 |
| Ja ću tebe za leđa baciti, | 1406 |
| a na sapi debelom doratu, | 1407 |
| jä pobeže u Velebit crni, | 1408 |
| i odnese tebe sad, divojko, | 1409 |
| a tak’a mi sviju molitava.‟ | 1410 |
| Jä kad Jela riči razumila, | 1411 |
| vid’ de Jela, pa mu besidila, | 1412 |
| „Gospodine pa gospo’ski sine, | 1413 |
| de mi pravo po istini kaži, | 1414 |
| oklen jesi, od senta kojeg si, | 1415 |
| jer se nadam nediljica dana | 1416 |
| što sam bilu knjigu opravila, | 1417 |
| pa je na grad dala na Udbinu, | 1418 |
| a na ruke Ogrošović Ali, | 1419 |
| ne bi li me srića pogodila, | 1420 |
| ne bi li siš’o Ogrošović Ale, | 1421 |
| a ja š njime hoću putovati.‟ | 1422 |
| Jä kad Ale riči razumijo, | 1423 |
| on se fati papir knjige bile, | 1424 |
| pa je Jelki pruži u avliji. | 1425 |
| Kad Jelica knjigu ujagmila, | 1426 |
| vid’ se mila is kola pustila, [2118] | 1427 |
| ode mila u visoku kulu, | 1428 |
| jä da vidi čija je knjiga bila. | 1429 |
| Kad Jelica kulu naselila, | 1430 |
| do pendžera mila doletila, | 1431 |
| pa sa knjige pečet oborila, | 1432 |
| prema sebi pismo okrenula | 1433 |
| —viđa Jele da je knjiga bila, | 1434 |
| jä što je je Jele opravila, | 1435 |
| a Turčinu Ogrošovu sinu. | 1436 |
| Vid’ de Jeli grozne suze liju, | 1437 |
| jer joj žavo Ogrošova sina, | 1438 |
| jer su njez’ni svati dokasali, | 1439 |
| pa se mila natrag povratila, | 1440 |
| povratila u halvat avliju, | 1441 |
| pa kod Ale kolo sastavila, | 1442 |
| evo ’vako Ali besidila, | 1443 |
| „Kuku, Ale, moje janjče rano, | 1444 |
| zašto si mi ’vako zakasnijo? | 1445 |
| Evo hima tri miseca dana | 1446 |
| kako sam ti knjigu opravila. | 1447 |
| Što mi davno dohodijo nisi? | 1448 |
| Sad ne fajdi, siv zelen sokole, | 1449 |
| evo su moji svati dokasali, | 1450 |
| malo svata, za dvan’es’ hiljada, | 1451 |
| a i dvan’es’ vel’ki’ lubarada, | 1452 |
| po planina čudo čardakova. | 1453 |
| Kad bi mene ti pov’o divojku, | 1454 |
| hoće se velika podignuti larma, | 1455 |
| a otjeti mene od tebeka, | 1456 |
| a i tebe glavom rastaviti, | 1457 |
| tvoju staru ocviliti majku, | 1458 |
| a i tvoga na odžaku babu.‟ | 1459 |
| Jä kad Ale riči razumijo, | 1460 |
| on Jelici ’vako besidijo, | 1461 |
| „Mila Jela, dugo bila živa, | 1462 |
| ako ti je vjera divojačaka, | 1463 |
| pa da vjere prevjeriti nećaš | 1464 |
| da ćaš meni virna ljuba biti, | 1465 |
| i ja ću te za ljubu primiti, | 1466 |
| da bi’ nama’, mila, poginuo. | 1467 |
| Pušći meni svoju desnu ruku, | 1468 |
| hajde, jaši na dorata moga, | 1469 |
| da bježimo crnom Velebitu!‟ | 1470 |
| Jä kad Jela riči razumila, | 1471 |
| evo ’vako Ali besidila, | 1472 |
| „Oj, Bora ti, Ogrošović Ale, | 1473 |
| ne raz, ne, ne, ne, -, | 1474 |
| ne zamiri što ću govoriti | 1475 |
| —junak jesi, al’ pametan nisi. | 1476 |
| Kako bi me hovdalen vozijo? | 1477 |
| Ovde ima trista konjenika, | 1478 |
| sve svatove Bakranina bana. | 1479 |
| Čudo tude ima Materića; | 1480 |
| moglo bi nas pô ji’ dostignuti, | 1481 |
| pa ubiti tebe i meneka, | 1482 |
| jä i tvoga debelog dorata, | 1483 |
| zaludu nam naše putovanje. | 1484 |
| Poslušaj me, Ogrošović Ale, | 1485 |
| E, poslušaj me, što ću govoriti.‟ | 1486 |
| Kad joj Ale riči razumijo, | 1487 |
| evo ’vako Jelki besidijo, | 1488 |
| Šta je, moja kićena divojko? | 1489 |
| Neg’ govori što si naumila.‟ | 1490 |
| Kad Jelica riči razumila, | 1491 |
| te ovako Ali besidila, | 1492 |
| „Kuku, Ale, iza gore sunce, | 1493 |
| ne iđi, Ale, u nove mehane, | 1494 |
| jer bi mogli potpaziti za te. [2119] | 1495 |
| Hajde, Ale, pod bijelu kulu, | 1496 |
| a u moju rumenu ružicu. | 1497 |
| Tu ćeš naći cr’ljenu jabuku, | 1498 |
| pod jabukom bunar voda hladna. | 1499 |
| Bije voda na dvan’es’ fiskija | 1500 |
| —pola zlatni’, pola pozlatiti’. | 1501 |
| Oko tepe jagus trambozani, | 1502 |
| svi kolajli žicom pofatani. | 1503 |
| Ja sam zato, Ale, napravila, | 1504 |
| nadam ti se vavik do Kotara. | 1505 |
| Digni jatok u tepi mehkanoj, | 1506 |
| tu ćeš naci cr’ljenike vina, | 1507 |
| tu ćeš naći žestoke rakije, | 1508 |
| tu ćeš naci hovnovine mesa, | 1509 |
| naći hleba na suncu pečena, | 1510 |
| naći čudo ječma ogruhana; | 1511 |
| pa se napi cr’ljenike vina, | 1512 |
| a napi -, | 1513 |
| a naji se mesa ovnovine, | 1514 |
| a nahrani konja velikoga, | 1515 |
| pa prenoći hu đulbašći mojoj. | 1516 |
| Ja ću sjutra jutro podraniti, | 1517 |
| ja ću tebi do bunara sići. | 1518 |
| Ako naske sad srića posluži, | 1519 |
| ako magla bide od oblaka, | 1520 |
| moći ćemo lahko putovati, | 1521 |
| sve još, Ale, niz naše Primorlje, | 1522 |
| kuku, Ale, crnom Velebitu.‟ | 1523 |
| Kad je Ale reči razumijo, | 1524 |
| evo ’vako Jelki besidijo, | 1525 |
| „Jela moja, dugo bila živa, | 1526 |
| evo ću te poslušati, mila.‟ | 1527 |
| To rekoše, tamna dođe noćca, | 1528 |
| rasuše se kolo i divojke. | 1529 |
| Svaka ode svojoj biloj kuli, | 1530 |
| a i svojoj ostariloj majci, | 1531 |
| a Jelica u bijelu kulu. | 1532 |
| Dvori milka svoga gospodara, | 1533 |
| gospodara Matu Bakranina, | 1534 |
| a i svoga svekra rođenoga, | 1535 |
| po imenu Bakranina bana, | 1536 |
| među njima svoga roditelja. | 1537 |
| Jele im toči cr’ljeniku vino, | 1538 |
| pa im redom u odaji dili. | 1539 |
| Svak se žuti’ faća madžarija, | 1540 |
| svak se žuti’ faća madžarija, | 1541 |
| pa daruje Jelku dijevojku, | 1542 |
| pa daruje Jelku dijevojku. | 1543 |
| Da viđamo Ogrošova sina. | 1544 |
| Jä kad prođe pod kulu bijelu, | 1545 |
| ev’ on nađe cr’ljenu jabuku, | 1546 |
| a u bašći Jelice divojke, | 1547 |
| što je u njoj ruža posađena, | 1548 |
| a što ima cvića svakojaka. | 1549 |
| On u bašću hućera dorata. | 1550 |
| Tamam se je noćca ufatila. | 1551 |
| Nađe tepu u dulbašći biloj, | 1552 |
| više tepe cr’ljenu jabuku, | 1553 |
| a u tepi jaguz trambozani, | 1554 |
| pa kalajli žicom pofatani. | 1555 |
| Istina je što mu Jele kaže. | 1556 |
| Momak svoga doćera dorata | 1557 |
| bunar vodi i tepoj prelipoj. | 1558 |
| U jabuku toka udarita. | 1559 |
| Sjaha momak konja velikoga, | 1560 |
| pa za toku priveza dorata, | 1561 |
| popušća mu četiri kolana. [2120] | 1562 |
| Diže jatok u tepi mehkanoj, | 1563 |
| nađe momak ječma ogruhana | 1564 |
| što mu ga je Jelka nabavila, | 1565 |
| pa prekuči konju velikome, | 1566 |
| pa on klisi u tepu mehkanu. | 1567 |
| Jä kad sjede u tepu mehkanu, | 1568 |
| zamače se do mali’ pušaka, | 1569 |
| a u vunu i u perutinu. | 1570 |
| Jä kad sjede Ogrošovo dite, | 1571 |
| jatuk ti de -, | 1572 |
| jastuk diže u tepi mehkanoj, | 1573 |
| ja’tuk diže u tepi mehkanoj, | 1574 |
| nađe tude ovnovine mesa, | 1575 |
| nađe tude crljenike vina, | 1576 |
| nađe tude prepeke rakije, | 1577 |
| nađe ’ljeba na suncu pečena, | 1578 |
| nađe hljeba na suncu pečena, | 1579 |
| pa razloži rujno piti vino | 1580 |
| i mišati prepeku rakiju, | 1581 |
| a kušati meso ovnovinu. | 1582 |
| Svu noć pije, sana’ ne boravi, | 1583 |
| jer ga sana’ ne smi boraviti, | 1584 |
| mog’o bi ga kogod prevariti, | 1585 |
| mog’o bi ga kogod prevariti. | 1586 |
| Kad mu zora perom ošinula, | 1587 |
| a od sunca ždraka poletila, | 1588 |
| on pogleda do bijele kule, | 1589 |
| a do kule Janke kapetana, | 1590 |
| jer sagleda čuda golemoga, | 1591 |
| pa po -, | 1592 |
| a ko -, | 1593 |
| a kad li iđu tri divojke mlade, | 1594 |
| uprav’ idu u đulbašću bilu, | 1595 |
| a do tepe hi vode bunara. | 1596 |
| Bože mijo, ko bi lipe bijo? | 1597 |
| Al’ je oto lahko pogoditi, | 1598 |
| jer mu iđe Jelka dijevojka, | 1599 |
| i Jeličom dvi sluškinje mlade. | 1600 |
| Jedne nose ispred Jele skute, | 1601 |
| drugi, brate, među im mete pute, | 1602 |
| a druge joj, brate, metu pute. | 1603 |
| Malo vreme, dugo ne trajalo, | 1604 |
| kad siđoše do tepe ledene | 1605 |
| i do one bunar vode hladne. | 1606 |
| Vid’ Jelica da miruje neće, | 1607 |
| ‚Dobro jutro‛ kod bunara viknu. | 1608 |
| Njojzi vAle jutro otprimijo. | 1609 |
| Ev’ ’vako mu Jele govorila, | 1610 |
| „Čuješ, Ale, moje janje b’jelo, | 1611 |
| kako si mi sanak boravijo?‟ | 1612 |
| Njojzi Ale ’vako govorijo, | 1613 |
| „Jela mila, dugo živa bila, | 1614 |
| ja sam slabo sanak boravijo, | 1615 |
| jer tebeka nema kod meneka, | 1616 |
| jer tebeka nema kod meneka.‟ | 1617 |
| Jä kad Ale riči razumijo, | 1618 |
| vid’ de ’vako Jelki besidijo, | 1619 |
| „Mila Jela, dugo bila živa, | 1620 |
| je li nami vakat putovati?‟ | 1621 |
| Kad Jelica riči razumila, | 1622 |
| evo ka -, | 1623 |
| ev’ ’vako je, brate, besidila, | 1624 |
| „Ustaj Ale, moje janje drago, | 1625 |
| pa preteži u -, uz dore kolane. | 1626 |
| Ja sam svoga tatu opojila, | 1627 |
| a i svoga Bakranina bana, | 1628 |
| i njegova mladog Matijana. | 1629 |
| Ustaj, dragi, preteži kolane.‟ | 1630 |
| Kad joj Ale riči razumijo, | 1631 |
| skoči vAle na noge junačake, | 1632 |
| do dorata doletijo svoga, | 1633 |
| pretegnu mu četiri kolana, | 1634 |
| jä sve jedan reda po drugome, | 1635 |
| da ne žali jedan na drugoga. | 1636 |
| Jä kad Ale pretegnu kolane, | 1637 |
| vid’ doratu u sedlo frcijo. | 1638 |
| Evo ’vako Jelki besidijo, | 1639 |
| „Daj mi, mila, svoju desnu ruku. | 1640 |
| Vakat nam je, mila, putovati.‟ | 1641 |
| E, kad Jelica riči razumila, | 1642 |
| pruži Ali svoju desnu ruku, | 1643 |
| Ale je za -, prifati za ruku, | 1644 |
| pa je baci na sapi dorinu, | 1645 |
| po njoj spancir baci kabanicu. | 1646 |
| Zaplakaše obi sluškinjice, | 1647 |
| zaplakaše, ’vako govoriše, | 1648 |
| „A Turčine hOgrosović Ale, | 1649 |
| ti odnese našu gospojicu; | 1650 |
| de povedi hi nas na Udbinu, | 1651 |
| vE, de, povedi hi nas na Udbinu.‟ | 1652 |
| Njima Ale priče besidijo, | 1653 |
| „Gospojice obi sluškinjice, | 1654 |
| ja ću kašnje poraz vaske doći, | 1655 |
| dok provedam šemluk i veselje, | 1656 |
| ako zdravo izvedem divojku, | 1657 |
| E, ako zdravo izvedem divojku.‟ | 1658 |
| Jä kad Ale sa -, | 1659 |
| jä kad Ale na sapi bacijo, | 1660 |
| potrpa je divan kabanicom, | 1661 |
| pa ostavi kamene kotare, | 1662 |
| a udari moru uz obalu. | 1663 |
| Da viđamo dviju sluškinjica, | 1664 |
| jer se obe natrag povratile | 1665 |
| do odaje Janke kapetana. | 1666 |
| ’Vako obi kažu Madžarice, | 1667 |
| „Da si zdravo Janko kapetane, | 1668 |
| da ti je zdravo na ramenu glava. | 1669 |
| Ode tvoja Jelka mizinica | 1670 |
| za Turčina Ogrošova sina, | 1671 |
| odnese je moru niz obalu, | 1672 |
| eno hiti uz -, | 1673 |
| eno hiti do Oršan planine, | 1674 |
| eno hiti do Oršan planine.‟ | 1675 |
| Jä kad Janko riči razumijo, | 1676 |
| vid’ de Janko na noge klisijo, | 1677 |
| pa prijatelju svome govorijo, | 1678 |
| „Prijetelju Bakranina bana, | 1679 |
| ustaj dragi, mili prijatelju, | 1680 |
| evo rados’ okrenu na žalos’, | 1681 |
| evo naske prevaraše Turci, | 1682 |
| odvedoše moju mizinicu, | 1683 |
| mizinicu Jelku divičicu, | 1684 |
| odvedoše niz Primorje ravno.‟ | 1685 |
| Jä kad ust’o Bakranine bane, | 1686 |
| istina je što sluškinje kažu, | 1687 |
| jer im Jelke nema dijevojke. | 1688 |
| (Pauza) | |
| A ode vAle, odnese divojku, | 1689 |
| A, braćo moja, niže Primorlje ravano. | 1690 |
| A, jä kad čuo Janko kapetahano, | 1691 |
| A, sad Janko da miruje neće. | 1692 |
| A, frci Janko kuli na mazgole, | 1693 |
| opali Janko dva topa velika, | 1694 |
| koji, braćo, često ne pucahaju, | 1695 |
| već pucaju kad je larma veljika. | 1696 |
| Jä kada pukli njegovi topohovi, | 1697 |
| a na Bakru jedva dočekaše. | 1698 |
| Kol’ko hima uz more gradohova, | 1699 |
| na svakome gradu kamenohome, | 1700 |
| braćo moja, ljuljaju topohovi, | 1701 |
| po planinam sitni možarovi, | 1702 |
| po čardaci i kod harambaša; | 1703 |
| baš se vel’ka podignula larma. | 1704 |
| Rabum Alah—na svemu Ti favala!— | 1705 |
| a Jelica Ali progovara, | 1706 |
| Jele: „Ale, sunce iza gore crvane, | 1707 |
| vel’ka se je podignula larma. | 1708 |
| Da si vila, pa da imaš krila, | 1709 |
| ne bi ti tela do hUdbine snila.‟ | 1710 |
| Kad joj Ale riči razumijo, | 1711 |
| evo ’vako pa joj besidijo, | 1712 |
| „Mila moja kićena divojko, | 1713 |
| zđipi none oko moga dore. | 1714 |
| Tebe, mila, pobaciti neću | 1715 |
| dok je glava poviše ramena, | 1716 |
| jer ja muški volim poginuti | 1717 |
| nego ženski žimsti na Udbini.‟ | 1718 |
| On se tako Jelkom prigovara. | 1719 |
| Nek’ sad ide kako njemu drago. | 1720 |
| Da vidimo bega Mustajbega, | 1721 |
| braćo moja, sa široke Like, | 1722 |
| jer je beže jutro podranijo, | 1723 |
| dug bojali čibuk raspalijo, | 1724 |
| sjeo je beže kod srče pendžera, | 1725 |
| pa on sluša preko Velebita | 1726 |
| kako pucaju beljemez topovi. | 1727 |
| Jä kad beže voto razumijo, | 1728 |
| evo ’vako beže govorijo, | 1729 |
| „A Đuliću, vridan bajraktaru, [2123] | 1730 |
| hajde, spani hu grad na kapiju, | 1731 |
| pa poslušaj, moje dite milo: | 1732 |
| ili grmi, il’ se zemlja trese, | 1733 |
| ili more tuče od obale, | 1734 |
| il’ pucaju ćesarski topovi, | 1735 |
| sinko dragi, na kamen’ Kotaru? | 1736 |
| Otiš’o je Ogrošović Ale, | 1737 |
| pa je vAle zametnuo larmu?‟ | 1738 |
| Jä kad Đulić te razabra riči, | 1739 |
| a sad Đulić da miruje neće. | 1740 |
| Leti Đulić kuli niz mazgole, | 1741 |
| pa von gradu na kapiju dođe, | 1742 |
| pa von sluša priko Velebita. | 1743 |
| Al’ se Đulić brzo povratijo, | 1744 |
| evo ’vako begu besidijo, | 1745 |
| „Beg Mustajbeg, direk od Udbine, | 1746 |
| a ne grmi, zemlja se ne trese, | 1747 |
| a ne ljulja more vod obale, | 1748 |
| već pucaju ćesarski topovi, | 1749 |
| beže dragi, po Primorlju ravnu. | 1750 |
| Ono se je podignula larma.‟ | 1751 |
| Jä kad beže te razumi r’ječi, | 1752 |
| a sad beže da miruje neće, | 1753 |
| već podviknu dizdareva sina, | 1754 |
| „Kuku sine, Dizdarević Meho, | 1755 |
| hajde brže na grad na kapiju, | 1756 |
| opali mi dva topa velika. | 1757 |
| Hajde sine, vako Boga znadeš, | 1758 |
| pošto je saš’o Ogrošović Ale, | 1759 |
| sine dragi, na dojne kotare, | 1760 |
| pov’o j’, brate, kićenu divojku, | 1761 |
| pa se za njim podignula larma, | 1762 |
| red je vAli gajret učiniti, | 1763 |
| pa izići polju Otočkome, | 1764 |
| na tromeđu tursku i kaursku, | 1765 |
| red je tude vAle dočekati | 1766 |
| ako bude na ramenu glava. | 1767 |
| Ako bide poginuo vAle, | 1768 |
| red je, sinko, vAlu okajati, | 1769 |
| jer je vAle jedini u majke | 1770 |
| —pa bi i to mala šala bila, | 1771 |
| osim pravi junak od mejdana.‟ | 1772 |
| Jä kad čuo Dizdarević Meho, | 1773 |
| a sad Meho da miruje neće, | 1774 |
| već on gradu i kapiji dođe | 1775 |
| pa opali dva topa velika, | 1776 |
| krhu Jeku, tanku Točijanku, | 1777 |
| koji, braćo, često ne pucaju, | 1778 |
| već pucaju kad je larma velika. | 1779 |
| Ode jeka preko šerevika, | 1780 |
| sve to čuje sva široka Lika, | 1781 |
| po planina’ svaki bulju’baša. | 1782 |
| Da se tude dogoditi bilo, | 1783 |
| kol’ko ima na Lici gradova, | 1784 |
| na svakome pucaju topovi, | 1785 |
| po čardaci sitni možarovi | 1786 |
| —u Lici se sad podiže larma, | 1787 |
| rabum Alah, na Liki sirokoj. | 1788 |
| Ni to vreme dugo ne kasalo. | 1789 |
| Jä kad bila jedva obdanica, | 1790 |
| a i drugu noćcu prinoćili, | 1791 |
| pa u jutru rano podranili. | 1792 |
| Podranijo beg Mustajbeg Lika | 1793 |
| i š njimeka Đulić bajrektaru, | 1794 |
| jer pogleda na Rudine mile, | 1795 |
| na Rudine kod vode Crvača, | 1796 |
| kad Rudine, brate, pocrnile [2124] | 1797 |
| od fes-kape i kajiš opanka, | 1798 |
| al’ kopalja, hi od dobri’ konja. | 1799 |
| Rabum Alah—na svemu Ti fala!— | 1800 |
| jer su se tako sazivali Turci, | 1801 |
| slatka braćo, u taj godinici. | 1802 |
| Jä kad beže viđa sa pendžera, | 1803 |
| vid’ de viči od Trnovca Talu, | 1804 |
| „Kuku Tale, moja stara šalo, | 1805 |
| hajde spani na Rudinu bilu, | 1806 |
| pa ti viđaj ko je na Rudini, | 1807 |
| jer je nami redna putovati, | 1808 |
| sine dragi, niz Udbinu bilu, | 1809 |
| saći, sinko, polju Otočkome, | 1810 |
| jer će tude vAle udariti, | 1811 |
| a sa lipom kićenom divojkom. | 1812 |
| Tude će ga Nimci dočekati, | 1813 |
| oteti mu kićenu divojku, | 1814 |
| po nesreću more poginuti.‟ | 1815 |
| Jä kad čuo od Trnovca Tale, | 1816 |
| on odleti do vode Crvača, | 1817 |
| jä da viđa ko je kod bunara. | 1818 |
| Ni to vreme dugo ne kasalo, | 1819 |
| i oto je lahko pogoditi | 1820 |
| ko je prvi na Rudinu siš’o. | 1821 |
| Prva glava Pločanin Alaga, | 1822 |
| a podig’o od Ploče junake. | 1823 |
| Ko je drugi doš’o na Rudinu? | 1824 |
| Na Rudinu od Bunića Mujo, | 1825 |
| i on mlade dov’o Bunićane. | 1826 |
| Ko je treći siš’o na Udbinu? | 1827 |
| Od Gospića Hasan Kurtovića, | 1828 |
| po Gospiću podig’o vojnike, | 1829 |
| malo vojske, dvadiset hiljada, | 1830 |
| što je sišlo na Rudinu bilu, | 1831 |
| na Rudinu do vode Crvača. | 1832 |
| Jä kad i’ je Tale prebrojijo, | 1833 |
| jer se Tale natrag povratijo, | 1834 |
| evo ’vako begu besidijo, | 1835 |
| „Beg Mustajbeg, direk sa Udbine, | 1836 |
| doš’o nam je od Ploče Alaga, | 1837 |
| a po Ploči podig’o vojnike, | 1838 |
| pa nam je dov’o od Bunića Mujo, | 1839 |
| podig’o je mlade Bunićane, | 1840 |
| pa je doš’o Kurtović Hasane, | 1841 |
| beže dragi, od Gospića bila. | 1842 |
| Podig’o je mlade Gospićane, | 1843 |
| eno vojske dvadiset hiljada | 1844 |
| i dvadiset veliki’ lubarada.‟ | 1845 |
| Jä kad beže te razumi riči, | 1846 |
| a to begu vrlo milo bilo, | 1847 |
| jer povika slugu Radovana, | 1848 |
| „Sluga Rade, moje dite milo, | 1849 |
| opremaj mi velikog goluba, | 1850 |
| red je brže do Otočca sići.‟ | 1851 |
| Kad mu Rade riči razumijo, | 1852 |
| klisi Rade na noge junačake, | 1853 |
| pa on ode do prezida bila, | 1854 |
| spremi begu velikog goluba. | 1855 |
| Jä kad Rade spremijo goluba, | 1856 |
| sebe je beže tevdil učinijo, | 1857 |
| i on skače u halvat avliju. | 1858 |
| Rabum Alah—na svemu Ti fala!— | 1859 |
| a už njega do dva bajraktara, | 1860 |
| jedno bajro Musić sa -, | 1861 |
| jedno bajro Musić bajraktaru | 1862 |
| sa Turjanskog polja širokoga, | 1863 |
| a drugo je Đulić bajraktaru, | 1864 |
| jä što gradu stoji na Udbini. | 1865 |
| Rabum Alah—na svemu Ti fala!— | 1866 |
| Rade njima kanat otvorijo, | 1867 |
| a na kanat beg Mustajbeg Lika, | 1868 |
| i za njime oba bajraktara, | 1869 |
| pa odoše do vode Crvača. | 1870 |
| A kad beže do Crvača dojđe, | 1871 |
| turski selam kod bunara viknu, | 1872 |
| a turski selam kod bunara viknu, | 1873 |
| pa im beže ’vako govorijo, | 1874 |
| „Jeste li zdravo, moje age mile? | 1875 |
| Moje age mile i spahije, | 1876 |
| jeste l’ čuli beljemez topove?‟ [2125] | 1877 |
| „Jesmo, beže, vjeru ti zadajem’. | 1878 |
| Što pucaju, de nam pravo kaži?‟ | 1879 |
| A beg njima evo ’vako kaže, | 1880 |
| „Slatke moje age i spahije, | 1881 |
| otiš’o je vOgrošović Ale, | 1882 |
| a do kule Janke kapitana, | 1883 |
| poraz Jele kićene divojke, | 1884 |
| jer mu Jele knjigu opravila, | 1885 |
| da mu je -, | 1886 |
| da b’ mu ljuba bile kod kolina. | 1887 |
| Ale se je tevdil učinijo, | 1888 |
| pa je tamo Ale odlazijo. | 1889 |
| Ja sam čuo kotarske topove, | 1890 |
| što je Ale zametnuo kavgu, | 1891 |
| a za njim se uzdigla potira, | 1892 |
| mogli bi ga živa ufatiti, | 1893 |
| pa junaka dobro učiniti, | 1894 |
| il’ -, il’ s’ -, | 1895 |
| il’ mu sići sa ramena glavu, | 1896 |
| pa mu je redna indat učiniti. | 1897 |
| Deco moja, age i spahije, | 1898 |
| nami više vojske ne trebuje.‟ | 1899 |
| Oto reče, poćera goluba, | 1900 |
| a za njime sva ostala vojska, | 1901 |
| porade mu oba bajraktara. | 1902 |
| Nek’ sad ide beže Mustajbeže, | 1903 |
| braćo moja, kako njemu drago. | 1904 |
| Da vidimo vOgrošova sina. | 1905 |
| Jä kad preš’o sve sedam kotara | 1906 |
| pa iziš’o do Oršan planine, | 1907 |
| E, pa iziš’o do Oršan planine, | 1908 |
| a Jelica njemu govorila, | 1909 |
| „Kuku Ale, moje sunce žarko, | 1910 |
| de, ne idi na Oršan planinu, | 1911 |
| u njojzi je trijes’ čardakova, | 1912 |
| a u svakom tridiset šincara, | 1913 |
| a i pogan ljuti harambaša. | 1914 |
| Da si vila, pa da imaš krila, | 1915 |
| ne b’ ti tela kroz planinu snila.‟ | 1916 |
| Kad joj Ale riči razumijo, | 1917 |
| evo ’vako pa joj besidijo, | 1918 |
| „Jela mila, dugo bila živa, | 1919 |
| kad bi’, Jela, goru prometnuo, | 1920 |
| mogla bi me prikoriti mlada. | 1921 |
| Ak’ sađemo na grad na Udbinu, | 1922 |
| mogla bi me, mila, govoriti | 1923 |
| da sam bjež’o od Oršan planine | 1924 |
| i čardaka bečkoga ćesara. | 1925 |
| Bog mo Jele, prolaženja nejma, | 1926 |
| već je redna kroz Oršan planinu, | 1927 |
| a svakom se, Jelka, navratiti, | 1928 |
| mila Jelka, gorskom harambaši | 1929 |
| mila Jela, gorskom harambaši.‟ | 1930 |
| Kad Jelica riči razumila, | 1931 |
| vid’ de njemu ’vako besidila, | 1932 |
| „Goni Ale, iza gore sunace.‟ | 1933 |
| Ni to vrime dugo ne kasalo, | 1934 |
| stiže Ale do čardaka bila, | 1935 |
| do čardaka Cmiljanića Janka, | 1936 |
| a njih braće, dvan’es’ Cmiljanića, | 1937 |
| i kod njihke tridiset šincara, | 1938 |
| a šincara bečkoga ćesara. | 1939 |
| Jä kad viđa Vojvodić Nikola, | 1940 |
| vid’ Nikola iz sveg grla viknu, | 1941 |
| „A Turčine, Ogrošovic Ale, | 1942 |
| baci našu gospo’sku divojku, | 1943 |
| pod junačko da se ogledamo. | 1944 |
| Ako nećeš baciti divojke, | 1945 |
| ode tvoja sa ramena glava.‟ | 1946 |
| Jä kad Jele riči razabrala, | 1947 |
| tudi Jela plačna progovara, | 1948 |
| „Ale, ja’nje od misečak dana, | 1949 |
| ovde me je Musić pobacijo, | 1950 |
| Musić bajro s polja Turjanskoga, | 1951 |
| i sedam je rana zadobijo, | 1952 |
| teško siš’o na široku Liku. | 1953 |
| Baci mene, ti ne gubi glave!‟ | 1954 |
| Kad joj Ale riči razumijo, | 1955 |
| evo ’vako po joj besidijo, [2126] | 1956 |
| „Mila Jela, dugo bila živa, | 1957 |
| Bog me Jele, pobacanja nejma. | 1958 |
| Zđipi none oko moga dore.‟ | 1959 |
| Kad je mila riči razumila, | 1960 |
| Ale svoga nasuka dorata. | 1961 |
| Lahko bi ga bilo pogoditi | 1962 |
| is pušaka, pa ga oboriti, | 1963 |
| al’ da nije gospo’ske divojke, | 1964 |
| jer mu mila pleća zaklonila, | 1965 |
| a sa svojim divojački leđi. | 1966 |
| Samo viče Vojvodić Nikola, | 1967 |
| „Rad’te, braćo, živa ufatiti! | 1968 |
| Bolji ćemo do -, boljić -, bo -, | 1969 |
| Bolji ćemo bakšiš zadobiti.‟ | 1970 |
| Kad viđali muštrati soldati, | 1971 |
| rada bi ga živa ufatiti. | 1972 |
| Živ se Turčin ne da ufatiti, | 1973 |
| jer mu gola u šakama ćorda. | 1974 |
| On posiče do dva brata mlada, | 1975 |
| do dva brata, oba Vojvodića, | 1976 |
| a i sedam muštrati’ šincara, | 1977 |
| braćo moja, bečkoga ćesara. | 1978 |
| Sretno momak kraj čardaka prođe. | 1979 |
| Rabum Alah—na svemu Ti fala! | 1980 |
| Jä kad stiže do drugog čardaka, | 1981 |
| do čordaka Popović Mihajla | 1982 |
| a njih osam braće Popovića. | 1983 |
| Rabum Ala’—na svemu Ti fala!— | 1984 |
| a njih osam braće Popovića | 1985 |
| i tridiset mustrati’ šincara, | 1986 |
| sve šincara bečkoga ćesara. | 1987 |
| Tu zaplaka Jelica divojka, | 1988 |
| evo ’vako Ali besidila, | 1989 |
| „Kuku Ale, iza gore sunce, | 1990 |
| ovde me je Đulić pobacijo, | 1991 |
| Đulić bajro iz široke Like, | 1992 |
| prvi bajro bega Mustajbega. | 1993 |
| Dvan’es’ grdni’ zadobijo rana, | 1994 |
| teško siš’o na široku Liku, | 1995 |
| obružijo momke i divojke. | 1996 |
| Baci mene, ti ne gubi glave.‟ | 1997 |
| Kad joj Ale riči razumijo, | 1998 |
| evo ’vako pa joj besidijo, | 1999 |
| „Čuješ mene, Jelica divojka, | 2000 |
| dok je glava poviše ramena, | 2001 |
| neću tebe u travu baciti, | 2002 |
| na svaki ću čardak udariti. | 2003 |
| Zđipi none oko moga dore!‟ | 2004 |
| Jer na njihka nasuka dorata, | 2005 |
| rada bi ga živa ufatiti, | 2006 |
| jer im žavo gospo’ske divojke. | 2007 |
| Živ se momak neda ufatiti, | 2008 |
| u ruci mu golotrba ćorda. | 2009 |
| Jä kad momak naćera dorata, | 2010 |
| on posiče za tri Popovića, | 2011 |
| a i petn’es’ mustrati’ šincara, | 2012 |
| sve šincara bečkoga cesara, | 2013 |
| sve šincara bečkoga ćesara. | 2014 |
| Sretno čardak prođe u planini. | 2015 |
| Jä što bi’ vam dalje govorijo, | 2016 |
| a on prođe trijes’ čardakova, | 2017 |
| braćo moja, u Oršan planini, | 2018 |
| i brez rane i bez mrtve glave, | 2019 |
| jer ga tak’a srića poslužila. | 2020 |
| Jä kad proš’o svu Oršan planinu, | 2021 |
| na široko polje nastupijo. | 2022 |
| To se polje zove Jastrebovo, | 2023 |
| iznad njega gora Jastrebova, | 2024 |
| a s live stran’ -, | 2025 |
| s live strane gore Jastrebova, | 2026 |
| a još z desne gora Golubica. | 2027 |
| Rabum Alah—na svemu Ti fala!— | 2028 |
| nasred polja bunar voda hladna. | 2029 |
| To se vrilo zove Maričino. | 2030 |
| A sad Ale dori besidijo, | 2031 |
| „Brate dore, moje desno krilo, | 2032 |
| ispadesmo polju Jastrebovu | 2033 |
| ispod bile gore Jastrebove, | 2034 |
| iznad bile gore Golubice. | 2035 |
| Da nam je hove gore priskočiti, | 2036 |
| blizu bi se, brate, prekučili, | 2037 |
| a granice turske i kavurske.‟ | 2038 |
| On se tako z dorom prigovara, | 2039 |
| a kad stade huka sad niz polje, | 2040 |
| sad niz polje stade tutnjevina. | 2041 |
| Stade vika na polju zelenu, | 2042 |
| „Stan’ Turčine, Ogrošović Ale, | 2043 |
| ti ne nosi kićene divojke! | 2044 |
| Baci lipu u zelenu travu, | 2045 |
| pa, Turčine, da se ogledamo, | 2046 |
| da viđamo za kog je divojka.‟ | 2047 |
| Mili Bože—na svemu Ti fala! | 2048 |
| Jä kad Ale te razabra riči, | 2049 |
| jer se konjik blizu prikučijo, | 2050 |
| fajde nema za -, vratiti se more, | 2051 |
| fajde nema, vratiti se mora, | 2052 |
| jer Jelicu u travu spustijo, | 2053 |
| na kajasu doru povratijo, | 2054 |
| pa on gleda ko mu teži njemu. | 2055 |
| Al’ je toga lahko pogoditi: | 2056 |
| to je glava Vuka Brinjanina, | 2057 |
| što je kod njega noćcu prinoćijo, | 2058 |
| što je odnijo njegove cekine | 2059 |
| na obdulju parad -, i para -, i -, | 2060 |
| E, na obdulju i pazaru svome, | 2061 |
| pa je Vuku žavo Brinjeninu, | 2062 |
| žavo njemu sjajni’ madžarija, | 2063 |
| a žavo mu gospo’ske divojke, | 2064 |
| a gradi se junak od mejdana. | 2065 |
| Jä kad viđa Ogrošović Ale | 2066 |
| da je šara Vučan Brinjenina, | 2067 |
| vid’ de Ale da miruje neće, | 2068 |
| jer se fati u oba pušaka | 2069 |
| —zlatni’ kapa, srmali kundeka, | 2070 |
| od dva grla, od četiri zrna, | 2071 |
| uprav’ njihke tuču oklopnike— | 2072 |
| na uši ji’ dori naslonijo. | 2073 |
| Kad se vAle blizu prekučijo, | 2074 |
| planuše mu oba džeferdara, | 2075 |
| a sa uha konja debeloga. | 2076 |
| Baka bahta Ogrošova sina, | 2077 |
| on pogubi Vuka Brinjenina, | 2078 |
| pade Vuče vu zelenu travu. | 2079 |
| Al’ mu hale ni mukajet nije, | 2080 |
| natrag svoga konja povratijo, | 2081 |
| mrtva Vuka tude ostavijo, | 2082 |
| braćo moja, na polju široku | 2083 |
| —jer se polje zove Jastrebovo— | 2084 |
| pa se vrati Jelici divojki, | 2085 |
| pa joj pruži svoju desnu ruku, | 2086 |
| „Jela mila, dugo bila živa, | 2087 |
| evo me je sreća poslužila, | 2088 |
| i vovde sam mejdan zadobijo. | 2089 |
| Daj mi, mila, svoju desnu ruku, | 2090 |
| hajde, mila, jaši na dorina, | 2091 |
| da idemo dalje putovati.‟ | 2092 |
| Hoće Jela, jedva dočekala, | 2093 |
| jer na sapi skočila doratu. | 2094 |
| Ale po njoj baci kabanicu, | 2095 |
| pa okrenu us polje zeleno. | 2096 |
| Taman vrilu doš’o Maričinu. | 2097 |
| Dobro momak bijo izžednijo, | 2098 |
| a i svoga konja zamorijo. | 2099 |
| Kod bunara konja ustavijo, | 2100 |
| ustavijo pa ga napojijo, | 2101 |
| a sebeka i dorata svoga, | 2102 |
| i Jelicu kićenu divojku. | 2103 |
| Stijo biše da s’ odmori vAle. | 2104 |
| On pogleda niz polje zeleno, | 2105 |
| a ugleda nis polje konjika, | 2106 |
| u ruci mu golotrba corda, | 2107 |
| hitro iđe pod goru zelenu, | 2108 |
| a pod goru ljutu Jastrebovu. | 2109 |
| Vid’ de vAle Jeli besidijo, | 2110 |
| „Mila Jela, dugo bila živa, | 2111 |
| eto jopet nekog u potiru, | 2112 |
| ćera, mila, tebe i meneka.‟ | 2113 |
| A kad viđa Jelica divojka, [2128] | 2114 |
| a sad mu Jele ’vako govorila, | 2115 |
| „Kuku Ale, iza gore sunce, | 2116 |
| jaši doru, bježi u planinu, | 2117 |
| pa premeći stine i doline. | 2118 |
| Ovo je Mate Bakranina bana, | 2119 |
| kome me je ćaća poklonijo, | 2120 |
| ovoj ćera tebe i meneka.‟ | 2121 |
| Jä kad Ale te razabra riči, | 2122 |
| viđa Ale uteći ne mere. | 2123 |
| Kod bunara Jelu ostavijo, | 2124 |
| a dorata svoga povratijo, | 2125 |
| pa je ’vako Mati besidijo, | 2126 |
| „Čuješ Mate Bakranina bana, | 2127 |
| evo Jelke kicene divojke. | 2128 |
| Od prve je moja jauklija. | 2129 |
| Tebe babo za te poklonijo | 2130 |
| na sramotu, mali Matijane. | 2131 |
| A ti slušaj što ću besiditi, | 2132 |
| a ti slušaj što ću besiditi: | 2133 |
| vrat’ se, Mate, na kamen’ Kotare, | 2134 |
| sad će tvoja poletiti glava.‟ | 2135 |
| Al’ to Mate i haje i ne haje, | 2136 |
| vavik vuče golotrbu ćordu | 2137 |
| u desnici iz ramena ruku. | 2138 |
| Kad mu vAle ćordu opazijo, | 2139 |
| on se fati od pasa pušaka. | 2140 |
| Oba zlatna Graca povadijo | 2141 |
| —zlatni’ kapa, srmali kundeka, | 2142 |
| od dva grla, va četiri zrna— | 2143 |
| pa na uši dori najurijo. | 2144 |
| Pukoše mu, njemu sretni bili, | 2145 |
| oženiše Bakranina Matu, | 2146 |
| pade Mate u zelenu travu, | 2147 |
| pade Mate u zelenu travu. | 2148 |
| A sad -, Ali sad za Matom nije, | 2149 |
| već povrati konja debeloga | 2150 |
| do bunara i svoje divojke. | 2151 |
| Jopet Jeli desnu pruži ruku, | 2152 |
| pa je ’vako Jelki besidijo, | 2153 |
| „Jela moja, dugo bila živa, | 2154 |
| evo jesam Matu oženijo. | 2155 |
| Viš’ mu svati tribovati neće, | 2156 |
| više, draga, vojevati neće.‟ | 2157 |
| Kad Jelica riči razumila, | 2158 |
| evo ’vako Ali besidila, | 2159 |
| „E, živijo -, | 2160 |
| E, živijo, Ogrošović Ale, | 2161 |
| ponajbolje ko te je rodijo, | 2162 |
| a najviše ko bi te služijo. | 2163 |
| Ako Bog da pa bude suđeno, | 2164 |
| pa sađemo na široku Liku, | 2165 |
| vid’ ćaš, Ale, pravog hizmećara, | 2166 |
| hizmećara Jelice divojke.‟ | 2167 |
| Otiskoše onda oz planinu, | 2168 |
| uz planinu, mila braćo moja. | 2169 |
| Ni to vrime dugo ne kasalo, | 2170 |
| kad prođoše obidve planine, | 2171 |
| Velebitu crnom nastupiše. | 2172 |
| Rabum Alah—na svemu Ti fala!— | 2173 |
| vavik idu, nikad ne patišu. | 2174 |
| Kad izišli na vrh Velebita, | 2175 |
| otalen im mašno pogledati, | 2176 |
| braćo moja, do Otočca bila | 2177 |
| i Otočkog polja golemoga | 2178 |
| —kad Otočko polje pocrnilo | 2179 |
| od dna do dna, moja braćo mila, | 2180 |
| od škrljeta i od teletnjaka, | 2181 |
| od junete i od bajunete, | 2182 |
| jer iziš’o od Otočca bane | 2183 |
| a išćer’o muštrate soldate, | 2184 |
| pa po polju isplevo košove, | 2185 |
| na košove navez’o topove, | 2186 |
| jer on čeka bega Mustajbega. | 2187 |
| Znade bane, dignuta je larma, | 2188 |
| a sa sviju sve sedam kotara, | 2189 |
| a sa Like i Krbave ravne, | 2190 |
| jer se tude valja udarati, | 2191 |
| valja tude mejdan podiliti. [2129] | 2192 |
| Vid’ de Jele viđa sa očima, | 2193 |
| pa je ’vako Ali besidila, | 2194 |
| „Kuku Ale, rane nepribolne, | 2195 |
| viđaj dragi, na polju soldata | 2196 |
| i košova bečkoga ćesera, | 2197 |
| i topova. Ako Boga znadeš, | 2198 |
| baci mene, vOgrosović Ale, | 2199 |
| baci mene u studene stine, | 2200 |
| pa ti bježi kroz Velebit crni, | 2201 |
| tamo tebe opaziti neće, | 2202 |
| jer viđaš li sile privelike.‟ | 2203 |
| Kad joj Ale riči razumijo, | 2204 |
| evo ’vako pa joj besidijo, | 2205 |
| „Mila, Jela, dugo bila živa, | 2206 |
| ja sam rek’o i zakl’o se dina | 2207 |
| —i zakl’o se dina i imana | 2208 |
| i našega šehri ramazana— | 2209 |
| da se z drugom oženiti neću, | 2210 |
| a ja tebe pobaciti neću | 2211 |
| dok je glava poviše ramena.‟ | 2212 |
| On se tako Jelom razgovara. | 2213 |
| Jer on spade pod Velebit crni | 2214 |
| a na vel’ko polje priširoko, | 2215 |
| a na polje trg’o priširoko. | 2216 |
| Jer na spolje ućera hajvana, | 2217 |
| a da goni do Otočca bila. | 2218 |
| Ni to vreme dugo ne kasalo. | 2219 |
| Jä kad se je blizo prikučijo, | 2220 |
| bliz Gašic -, bliz Gašice i vode -, | 2221 |
| blizu Gašice i ćuprije bile, | 2222 |
| i ćuprije na Gašici biloj, | 2223 |
| na ćupriji Gavran kapitane | 2224 |
| i kod njega šezdeset šincara, | 2225 |
| što čuvaju vode i Gašice, | 2226 |
| i ćuprije do Otočca bila. | 2227 |
| Vid’ de Jela ’vako besidila, | 2228 |
| „Kuku vAle, iza gore sunce, | 2229 |
| ti ne goni konja debeloga | 2230 |
| na ćupriju, ako Boga znadeš, | 2231 |
| i na glavu Gavran kapitana, | 2232 |
| jer je tude šezdeset lacmana, | 2233 |
| a evo je ogrijalo sunce. | 2234 |
| Mogli bi te privariti vAle, | 2235 |
| već ti hajde vodi na brodove, | 2236 |
| na brodovi vodu priskočiti, | 2237 |
| pa širokom polju izletiti.‟ | 2238 |
| Kad joj Ale riči razumijo, | 2239 |
| viđa Ale da j’ istina prava, | 2240 |
| da j’ istina što mu Jela kaže. | 2241 |
| Na kajasu zasuka dorata, | 2242 |
| nasuka ga dva puna sahata | 2243 |
| na Gašicu vodu pripoganu. | 2244 |
| Blatna voda, tek hesapa nema. | 2245 |
| Jä kad Ale vodu pribrodijo, | 2246 |
| jako svoga konja zamorijo. | 2247 |
| Misli Ale da niko ne vidi, | 2248 |
| al’ to viđa Gavran kapitane | 2249 |
| od ćuprije sa vode Gašice, | 2250 |
| pa pojaha velikog gavrana, | 2251 |
| rabum Alah, moru -, | 2252 |
| rabum Ala’, vodi niz brodove, | 2253 |
| rabum Alah, vodi niz brodove. | 2254 |
| Jä kad vAle, na -, na brodove dođe, | 2255 |
| kad li Ale prebrodi brodove, | 2256 |
| pa je isp’o na polje zeleno, | 2257 |
| a dobar se dorat zatrudijo, | 2258 |
| dobar mu dorat neće da pomakne. | 2259 |
| Šiba ga Ale sa obidve strane | 2260 |
| —ne koristi, moja braćo mila. | 2261 |
| To Gavranu vrlo milo bilo. | 2262 |
| Evo ’vako pa mu besidijo, | 2263 |
| „O Turčine, Ogrošović Ale, | 2264 |
| ti ne tuci konja debeloga. [2130] | 2265 |
| On ne mere nikud vojevati, | 2266 |
| on će svoju izgubiti glavu. | 2267 |
| Baci Jelu u zelenu travu, | 2268 |
| pa ti slušaj vOgrosović Ale: | 2269 |
| na te puške opaliti neću, | 2270 |
| na te sablje povaditi neću, | 2271 |
| već ti sjaši konja debeloga, | 2272 |
| pa, Turčine, da se pohrvemo. | 2273 |
| Ko obali, nek’ vodi divojku, | 2274 |
| i nek’ bide junak od mejdana.‟ | 2275 |
| Hoće Ale, jer biti ne mere. | 2276 |
| Baci Jelu u zelenu travu, | 2277 |
| za -, dade njojzi od dore kajase. | 2278 |
| Evo ’vako Jelki besidijo, | 2279 |
| „Eto ti, Jelka, od dore kajasi, | 2280 |
| a eto ti masam’ -, mladi brodovi, | 2281 |
| sad brodovi od vode Gašice, | 2282 |
| a ja š njime hode’ do mejdana.‟ | 2283 |
| Rabum Alah—na svemu Ti fala!— | 2284 |
| đe se srili, tu se ufatili. | 2285 |
| Rabum Alah—na svemu Ti fala!— | 2286 |
| jači Meho [sic] bide od Gavrana, | 2287 |
| samo Gavran samota vAliju, | 2288 |
| ne bi li više dospilo soldata, | 2289 |
| ne bi li ga lakše prifatili. | 2290 |
| Kad Jelica viđala divojka, | 2291 |
| vid’ de Jele doru ostavila, | 2292 |
| pa Gavranu Jelka doletila, | 2293 |
| za zlatnu ga jaku ufatila, | 2294 |
| a nogom ga gurnu pod kolino | 2295 |
| —pade Gavran, a po njemu Ale. | 2296 |
| Rabum Ala’—na svemu Ti fala!— | 2297 |
| evo ’vako Ale besidijo, | 2298 |
| „Jesmo li, Gale, ’vako pogodili, | 2299 |
| ko obali nek’ osica glave?‟ | 2300 |
| Pa se fati pale pozlaćene, | 2301 |
| on o’siče glavu Gavranovu, | 2302 |
| pa se vrati do dorata svoga, | 2303 |
| a Jelici evo ’vako kaže, | 2304 |
| „Mila Jela, dugo bile živa, | 2305 |
| ako zdravo sađem na Udbinu, | 2306 |
| vodiću te caru i Stambolu, | 2307 |
| na te mećati dibu i kadifu, | 2308 |
| na te mećati sve žeženo zlato. | 2309 |
| Ja ti ovo zaboravit neću, | 2310 |
| što si meni u indatu bila, | 2311 |
| pa -, oboli Gavran kapetana.‟ | 2312 |
| A Jelica njemu besidila, | 2313 |
| „Hajde, Ale, sretno nami bilo! | 2314 |
| Do danaske sretno nam je bilo, | 2315 |
| a danaske kako Bog odredi.‟ | 2316 |
| Mili bože—na svemu Ti fala!— | 2317 |
| ispod kule Diklić kapitana | 2318 |
| valja onde na polje zeleno. | 2319 |
| Opazi ga Diklić kapitane, | 2320 |
| al’ imade zadaću kod sebe | 2321 |
| da ne smidu glavom rastaviti, | 2322 |
| da moraju živa ufatiti. | 2323 |
| To je sreća Ogrošova sina. | 2324 |
| Rabum Ala’—na svemu Ti fala!— | 2325 |
| sretno kulu prođe Diklićevu, | 2326 |
| pa ispade polju širokome. | 2327 |
| (Pauza) | |
| vO, jä kad Ale na polje izađe, | 2328 |
| al’ pogleda Ale sa dorata, | 2329 |
| braćo moja, gori Duribabi, | 2330 |
| a sagleda čuda golemoga | 2331 |
| —preko međe konjik priskočijo, | 2332 |
| zeleni ga bajrak poklopijo, | 2333 |
| a za njime šezdeset drugova. | 2334 |
| Bože mijo, ko bi konjik bijo? | 2335 |
| Al’ je njega lahko pogoditi, | 2336 |
| jer je voto roditelju babo, | 2337 |
| rođen babo Ogrošović Ale. | 2338 |
| Pa je ’vako babo besidijo, | 2339 |
| „Slatki sine, u mene jedini, | 2340 |
| ako si mi izgubijo glavu, | 2341 |
| evo će te babo okajati; | 2342 |
| ako bide živa na ramenu, | 2343 |
| evo će te babo obraniti.‟ | 2344 |
| Rabum Alah—na svemu Ti fala!— | 2345 |
| oto reče, logor naselijo. | 2346 |
| jOpet gleda Ogrošović Ale | 2347 |
| na tromeđu tursku i kavursku, | 2348 |
| jopet konjik preko međe pređe, | 2349 |
| i tog zelen bajrak poklopijo. | 2350 |
| Za njim trči šezdeset konjika, | 2351 |
| braćo moja, na polje zeleno. | 2352 |
| Bože mijo, ko bi oto bijo? | 2353 |
| I votog je lahko pogoditi, | 2354 |
| jer je glava Vrhovac Alaga. | 2355 |
| Evo ’vako pa je govorijo, | 2356 |
| „Davori se, Bogom pobratime, | 2357 |
| pobratime vOgrošović Ale! | 2358 |
| Ako bideš izgubijo glave, | 2359 |
| evo će te pobro okajati. | 2360 |
| Ako bide živa na ramenu, | 2361 |
| evo ću te, brate, obraniti.‟ | 2362 |
| Ni to vrime dugo ne trajalo, | 2363 |
| jope’ Ale gleda Duribabi, | 2364 |
| jope’ konjik među priskočijo, | 2365 |
| i tog želen bajrak poklopijo. | 2366 |
| Za njim trista skače konjenika. | 2367 |
| Rabum Alah—na svemu Ti fala!— | 2368 |
| ko bi bivo otaj konjenike? | 2369 |
| Al’ je toga lahko pogoditi, | 2370 |
| to je glava od Kladuše Mujo, | 2371 |
| i s njimeka ljuti krajišnici. | 2372 |
| Rabum Alah, evo ’vako kaže, | 2373 |
| „Čuješ mene, Ogrošović Ale, | 2374 |
| ako bideš izgubijo glavu, | 2375 |
| Bog mo ću te muški okajati, | 2376 |
| a na hovom polju Otočkome. | 2377 |
| Ako bude živa na ramenu, | 2378 |
| ja te kastim danas potražiti, | 2379 |
| potražiti, pa te obraniti.‟ | 2380 |
| Rabum Ala’—na svemu Ti fala!— | 2381 |
| sve to gleda od Otočca bane. | 2382 |
| A malo vreme, za dugo ne bilo, | 2383 |
| al’ pogleda Duribabi bane. | 2384 |
| jOpet konjik među priskočijo | 2385 |
| na go -, na golemu go -, | 2386 |
| na golemu sad konju golubu, | 2387 |
| na golubu konju velikome. | 2388 |
| Za njim iđe sitna bujruntija, | 2389 |
| a už njega da dva bajrektara, | 2390 |
| s desne strane Đulić bajrektaru, | 2391 |
| a s live je Musić bajraktaru, | 2392 |
| a za njima Dizdarević Meho, | 2393 |
| a za Mehom od Trnovca Tale. | 2394 |
| Vid’ de Tale da miruje neće, | 2395 |
| iz svega se grla provaljuje, | 2396 |
| „Gospodine od Otočca bane, | 2397 |
| ne gubi glave, ne zameći larme! | 2398 |
| Ti povrati muštrate soldate, | 2399 |
| pušti nami hOgrošova sina | 2400 |
| i njegovu Jelku dijevojku. | 2401 |
| Ako nećes popuštiti, dragi | 2402 |
| —popuštiti Ogrošova sina | 2403 |
| i vratiti muštratih soldata— | 2404 |
| sad će krvi biti do kolena, | 2405 |
| čudo hoće biti sirotica | 2406 |
| —čuješ mene, od Otočca bane— | 2407 |
| čudo ljubi u rod opremiti, | 2408 |
| čudo stari’ zaplakati majki.‟ | 2409 |
| Jä kada čuo od Otočca bane, | 2410 |
| vid’ de bane hršum na soldate, | 2411 |
| u mah trista puca lubarada. | 2412 |
| Da se tude pregoditi bilo | 2413 |
| kad se sila silom udarila! | 2414 |
| Gonila se dva puna sahata, | 2415 |
| rabum Bože, na polju zelenu, | 2416 |
| jer se gone muški i junačaki, | 2417 |
| jer mač siva, a krv se proliva, | 2418 |
| stari sta -, | 2419 |
| stoji jeka mrtva i ranjena. | 2420 |
| Njeko, brate, u ordiji viče, | 2421 |
| „Gazi mene, udri dušmanina!‟ | 2422 |
| Njeko brate, kod logora viče, | 2423 |
| „Čuvaj mene, mogu priboliti, | 2424 |
| ja da sađem na široku Liku, | 2425 |
| da ohranim svoju staru majku.‟ | 2426 |
| Al’ se čuje grlo na poljani, | 2427 |
| jä đe viču ‚Jezus‛ i ‚Marija.‛ | 2428 |
| Jä kad čuo od Trnovca Tale, | 2429 |
| vid’ de Tale grlom podvikuje, | 2430 |
| „Ala’ danas, braćo, i Alija! | 2431 |
| Đe udara Mujo i Alija, | 2432 |
| ne pomaže Jezus i Marija.‟ | 2433 |
| Kad viđali mladi hUdbinjani, | 2434 |
| razbili se na sedam-osam strana, | 2435 |
| rabum Alah, na polju zelenu, | 2436 |
| jer ćeraju muštrate soldate | 2437 |
| baš k’o vuci ovce jalovice. | 2438 |
| Jä kad viđa od Otočca bane | 2439 |
| da će Turci mejdan zadobiti, | 2440 |
| on ispravi sve bile bajrake, | 2441 |
| evo ’vako pa je besidijo, | 2442 |
| „Mustajbeže, o’ sve Like glavo, | 2443 |
| ti povrati svoje Udbinjane, | 2444 |
| više kavge nami ne trebuje. | 2445 |
| Evo čudo krvi do kolena, | 2446 |
| evo čudo ima sirotica, | 2447 |
| čudo jesmo ocvilili majki. | 2448 |
| Rabum tebi i Jele i Meho [sic]. | 2449 |
| Nek’ on vodi kako njemu drago.‟ | 2450 |
| Jä kad se je vojska umirila, | 2451 |
| i topovi sa obidve strane, | 2452 |
| ko će naći Ogrošović Alu? | 2453 |
| Prvi ga nađe roditelju babo. | 2454 |
| Jä kad ga je babo opazijo, | 2455 |
| kakav mu je Ogrošović Ale! | 2456 |
| Na njemu nema dvi pare haljina, | 2457 |
| ni na Jelki gospo’skoj divojci, | 2458 |
| jer olovo odnilo vodilo. | 2459 |
| Iz nidara krvcu ispljuskava. | 2460 |
| Evo ’vako babo besidijo, | 2461 |
| „Slatki sine, ja te ne želijo, | 2462 |
| moreš, sinko, rane priboliti?‟ | 2463 |
| A njemuka sinak besidijo, | 2464 |
| „Ne znam, babo, vjeru ti zadajem. | 2465 |
| Nisu meni rane od pušaka, | 2466 |
| već od ljuti’ koplja i junaka, | 2467 |
| od kopalja i ljuti’ junaka, | 2468 |
| i u mene i u Jele moje.‟ | 2469 |
| Jä kad babo te razabra riječi, | 2470 |
| grohnuše mu suze niz obraze. | 2471 |
| Svoga sina zagrlijo bijo, | 2472 |
| zagrlijo sad ranjena sina, | 2473 |
| u rane ga ljute poljubijo, | 2474 |
| pa je ’vako Jelki besidijo, | 2475 |
| „O Jelice, kićena divojko, | 2476 |
| moreš, ćerko, rane priboliti?‟ | 2477 |
| Jelica se pametna zgodila, | 2478 |
| evo ’vako svekru govorila, | 2479 |
| „Slatki babo, ja te ne želila, | 2480 |
| imam dvan’es’ rana na sebika, | 2481 |
| ćuvajući tvog jedina sina. | 2482 |
| Ja sam svoja pleća namicala, | 2483 |
| a na koplje nimački’ soldata, | 2484 |
| da ne bodu Ogrošova sina.‟ | 2485 |
| Kad joj Ale te razabra r’ječi, | 2486 |
| vid’ de njojzi Ale besidijo, | 2487 |
| „Slatki dragi Bogom roditelju, | 2488 |
| ako bi mi suđen doš’o danak, | 2489 |
| pa ja umrem na širokoj Lici, | 2490 |
| nemoj, babo, ja te molim, dragi, | 2491 |
| da b’ Jelici tamo krivo bilo. | 2492 |
| Nađi njojzi čudo sluškinjica, | 2493 |
| ukuj Jelu u svilu bijelu, | 2494 |
| ukuj Jelu u zlato žeženo. | 2495 |
| Ti je, babo, nemoj prikoriti, | 2496 |
| prikoriti da ja umrem, dragi. | 2497 |
| Dobro me je sačuvala Jele | 2498 |
| od pušaka i ljuti’ soldata, | 2499 |
| kuku, babo, stari roditelju.‟ | 2500 |
| Kad mu babo riči razumijo, | 2501 |
| evo ’vako sinu besidijo, | 2502 |
| „Ne brigaj se, moje dite milo.‟ | 2503 |
| Malko vrime, za dugo ne bilo, | 2504 |
| jer su tako u divanu bili, | 2505 |
| a dotrka Vrhovac Alaga | 2506 |
| na ždralinu, konju velikome. | 2507 |
| Krvava mu do balčaka ćorda | 2508 |
| i desnica do ramena ruka. | 2509 |
| Jä kad viđa Ogrošova sina, | 2510 |
| na njemu nejma dvi pare haljina, | 2511 |
| iz nidara krvcu izpljuskava. | 2512 |
| Tu zaplaka Vrhovac Alaga, | 2513 |
| evo ’vako pa mu besidijo, | 2514 |
| „Pobratime pobratima moga, | 2515 |
| moreš, brate, rane priboliti?‟ | 2516 |
| Jä kad Ale riči razumijo, | 2517 |
| evo ’vako pobri besidijo, | 2518 |
| „Medom pobro, Vrhovac Alaga, | 2519 |
| nisu mene rane od pušaka, | 2520 |
| već su rane od oštri’ kopalja. | 2521 |
| Slatki brate, Vrhovac Alaga, | 2522 |
| da ne bide Jelice divojke, | 2523 |
| o’šla bi mi sa ramena glava, | 2524 |
| jer je čuvo Gavran kapitane | 2525 |
| od Otočca grada bijeloga, | 2526 |
| pa je rek’o svojim soldatima | 2527 |
| da ne tuču mene iz pušaka, | 2528 |
| da faćaju živa na doratu. | 2529 |
| Ja se ne dam sad živ ufatiti. | 2530 |
| Jako sam se, brate, zamorijo, | 2531 |
| goneći se Lici na granici.‟ | 2532 |
| Mili Bože—na svemu Ti fala!— | 2533 |
| i oto bi mala šala bila. | 2534 |
| Kad ga nađe od Kladuše Mujo | 2535 |
| i š njimeka trista krajišnika, | 2536 |
| jä kad Mujo viđa sa očima, | 2537 |
| a krvava Ogrošova sina, | 2538 |
| iz nidara krvcu ispljuskava, | 2539 |
| i Jelice mila kod njegaka, | 2540 |
| vid’ de Hrnjica Mujo besidijo, | 2541 |
| „Pobratime pobratima moga, | 2542 |
| moreš, brate, rane priboliti?‟ | 2543 |
| Njemu Ale evo ’vako kaže, | 2544 |
| „A Hrniica, od Krajine krilo, | 2545 |
| ne znam, brate, vjeru ti zadajem, | 2546 |
| jer mi rane nisu od pušaka, | 2547 |
| već, Hrnjica, od oštri’ kopalja.‟ | 2548 |
| Jä kad Mujo te razumi riječi, | 2549 |
| sjaha svoga velikog dogata, | 2550 |
| pa zagrli pobratima svoga, | 2551 |
| i desnom ga rukom pregrlijo, | 2552 |
| pa mu ’vako Mujo besidijo, | 2553 |
| „Ti se ne boj, moj brate rođeni. | 2554 |
| Hoće tvoje rane zamladiti, | 2555 |
| i u Jele kićene divojke. | 2556 |
| Kad sađemo na grad na Udbinu, | 2557 |
| vodićemo šemluk i veselje, | 2558 |
| a pucati iz vel’ki’ topova, | 2559 |
| zamećati šemluk i obdulju | 2560 |
| i veselje na širokoj Lici. | 2561 |
| A viđas li Otočkoga bana, | 2562 |
| jä da nije vojske povratijo, | 2563 |
| sad bi -, | 2564 |
| sad bi njega vatrom popalili, | 2565 |
| popalili, pa ga porobili. | 2566 |
| Al’ čuješ me, Vrhovac Alaga, | 2567 |
| a tako mi dina rođenoga, | 2568 |
| uprav’, brate, jesi na granici. | 2569 |
| Dobro čuvaj careve granice, | 2570 |
| ne rasipaj kod čardaka vojske. | 2571 |
| Mogli bi se na to rasrditi, | 2572 |
| pa pisati Bečanin ćesaru, | 2573 |
| da mi njihke jesmo privarili. | 2574 |
| Mog’o bi ćesar urdin dopuštiti, | 2575 |
| mog’o bi dati silovitu vojsku, | 2576 |
| pobratime, na te udariti, | 2577 |
| udariti, pa te porobiti, | 2578 |
| porobiti, pa te zapaliti.‟ | 2579 |
| Jä kad čuvo beg Mustajbeg Lika, | 2580 |
| vid’ de beže Muji besidijo, | 2581 |
| „Istina je, od Krajine krilo. | 2582 |
| Dede, sađi na Krajinu, Mujo, | 2583 |
| pa pokupi šes’ puni’ hiljada, | 2584 |
| a sve, sinko, ljuti’ krajišnika, | 2585 |
| pa ji’ šalji Vrhovac Alagi. | 2586 |
| Sine dragi, za nekog zemana | 2587 |
| i ja hoću na Udbinu sići, | 2588 |
| i ja ću mu vojsku opraviti, | 2589 |
| i ja hoću šes’ puni’ hiljada, | 2590 |
| sine dragi, za nekog zemana. | 2591 |
| Danas ne bi, brate, oblagali, | 2592 |
| a kod onog Bečanin ćesera, | 2593 |
| jer to traže kameni Kotari. | 2594 |
| Oni se vavik vuču po Krajini. | 2595 |
| Robe, pale, odvaljuju glave, | 2596 |
| ali više odvaliti neće, | 2597 |
| više naske privariti neće.‟ | 2598 |
| Pa se oni natrag povrateše | 2599 |
| na tromeđu tursku i kavursku. | 2600 |
| Tude beže sastavi vojnike, | 2601 |
| a iskupi mrtva i ranjena. | 2602 |
| Rabum Alah, na tromeđi, braćo, | 2603 |
| mrtve jesu tude pokopali, | 2604 |
| ranjenikom sela pogradili | 2605 |
| da ji’ nose natrag na Udbinu. | 2606 |
| Kol’ko bide mrtva na -, | 2607 |
| kol’ko bide mrtva na tromeđi? | 2608 |
| A oto je lahko hesabiti: | 2609 |
| pet hiljada i dvesta mrtvaca | 2610 |
| što i hi je pokopao beže. | 2611 |
| Tri hiljade bide ranjenika | 2612 |
| koji rane mogu priboliti. | 2613 |
| Jä kad mrtve jesu pokopali, | 2614 |
| ranjenikom sale pogradili, | 2615 |
| otiskoše gori Duribabi. | 2616 |
| Sad odoše, braćo, pivajući, | 2617 |
| pivajući na široku Liku. | 2618 |
| Jä kad braća na Udbinu sišla, | 2619 |
| Vjed’ de mloga zaplakala majka, | 2620 |
| mloga ljuba u rod opremila, | 2621 |
| mloga deca sirote ostali. | 2622 |
| Vid’ de beže da miruje neće, | 2623 |
| evo ’vako u begluku kaže, | 2624 |
| „Slatke moje age i spahije, | 2625 |
| dede vuc’te žežene cekine, | 2626 |
| da dilimo onoj staroj majki [2135] | 2627 |
| u koje je sinak poginuo | 2628 |
| na široku polju Otočkome.‟ | 2629 |
| Hoće age, hoće i spahije, | 2630 |
| hoće: vel’ki novac potegoše, | 2631 |
| pa i begu daje Mustajbegu, | 2632 |
| a Bog da -, | 2633 |
| a beg daje onim sirotama | 2634 |
| što im nije ostanijo babo | 2635 |
| na poganu polju Otočkome. | 2636 |
| Jä kad hi je beže podmirijo, | 2637 |
| vid’ de agu u hastanu metnu, | 2638 |
| u hastanu misec pa nedilju, | 2639 |
| da š njime liči Ali dvan’es’ grdni’ rana, | 2640 |
| i de liči kićenoj divojci. | 2641 |
| Jä kad proš’o misec i nedilja, | 2642 |
| odliči se Ogrošović Ale | 2643 |
| i Jelica kićena divojka. | 2644 |
| Jä kad hi je beže izličijo, | 2645 |
| onde beže postavi veselje | 2646 |
| od dna do dna za pun misec dana, | 2647 |
| jer vodili šemluk i veselje, | 2648 |
| jer mećali velike obdulje, | 2649 |
| a skakali skoka junačkoga, | 2650 |
| a pivali pisme divojačake, | 2651 |
| divojačke pa vonde momačake. | 2652 |
| E, top puče i veselje projđe, | 2653 |
| braćo moja draga, na Udbini, | 2654 |
| i topovi -, ’ko su vika vikovali, | 2655 |
| vikovali i rod porodili, | 2656 |
| a nikad se zamirili nisu, | 2657 |
| a Jelica sad milave dragi, | 2658 |
| već se dobro jesu milovali, | 2659 |
| milovali pa ašikovali. | 2660 |
| Od mene pisma, a vod Boga zdravlje. | 2661 |
| Gospodine, ova je gotova. | 2662 |
| Ako Bog da, pa bude suđeno | 2663 |
| pa i više ovog puta bilo, | 2664 |
| sastali se, vridan gospodine, | 2665 |
| sastali se, pa se pozdravili, | 2666 |
| pozdravili, za zdravlje pitali, | 2667 |
| i Bog nami davo milovanje, | 2668 |
| milovanje i veselje naše, | 2669 |
| milovanje i naše ljubljenje. | 2670 |
| Nek’ ne bide prvo ni pošljednje, | 2671 |
| većo taman i započeto je. | 2672 |
| Da se više, gospodine, znamo. | 2673 |
| Živ ti, dragi, i otac i majka, | 2674 |
| a i tvoja ljuba na odžaku, | 2675 |
| ako imaš, vridan gospodine. | 2676 |
| Ako ljube nemaš na vodžaku, | 2677 |
| da Bog da je brzo zadobijo, | 2678 |
| gospodine, pa se oženijo, | 2679 |
| i ja tebi na veselje doš’o, | 2680 |
| donijo ti svoju tamburicu, | 2681 |
| zapiv’o ti pismu od mejdana, | 2682 |
| od mejdana kad poliće glava. | 2683 |